„Čarobna formula“

za uvođenje promjena

Zašto je Erasmus+ projekt u OŠ Matije Gupca Gornja Stubica bio poseban?

Ines Krušelj-Vidas

Sažetak

U članku je opisano kako osobno iskustvo učitelja u provedbi STEAM nastavnog sata koje je upriličeno za sudionike međunarodne STEAMING konferencije i za zaposlenike OŠ Matije Gupca Gornja Stubica koja sudjeluje kao partner u trogodišnjem Erasmus+ STEAMING projektu djeluje kao katalizator promjena u školskoj nastavnoj praksi i primjenu STEAM koncepta kroz istraživačke zadatke za učenike.

Ključne riječi: Erasmus+ projekt, STEAM, OŠ Matije Gupca Gornja Stubica, primjer dobre prakse.

Uza svu atraktivnost i brojne prednosti koje donosi uključivanje škole u Erasmus+ program uvijek postoje skeptici u zbornicama, uvijek su prisutni oni koji pronađu razloge za svoje neuključivanje (strani jezik, brojni privatni razlozi). U OŠ Matije Gupca Gornja Stubica, koja je uključena u STEAMING projekt, situacija je bila poprilično slična upravo opisanoj sve dok se 9.6.2022.g nije dogodila 11. sjednica Učiteljskog vijeća.

Projekt STEAMING kratica je za „STEAM: INternational Guidance to best practice“ (STEAM: međunarodne smjernice prema dobroj praksi) koji je započeo u rujnu 2019. godine kao kolaboracija 6 partnerskih institucija iz 5 europskih zemalja: Irske (Clare Education Centre iz Ennisa i STEAM department iz Mary Immaculate College iz Limericka), Hrvatske (OŠ Matije Gupca Gornja Stubica), Norveške (Luster komune), Portugala (Carlos Gargaté School Cluster Charneca de Caparica) i Grčke (The Directorate of Primary Education of Western Thessaloniki). Glavni koordinator je Clare Education Center iz irskog grada Ennisa.

Slika 1. Koordinator Ray McInerney i logo projekta

Najvažniji cilj projekta je identifikacija i analiza primjera dobre prakse u STEAM edukaciji u navedenih 5 zemalja. Svaka partnerska institucija kao jedan od zadataka dobila je izradu istraživanja u formi studije slučaja u kojoj odgovara na ključno pitanje “što djeluje, gdje, zašto i za koga“ u STEAM edukaciji. Rezultati i zaključci ovog projekta na jednom mjestu okupljaju paletu praktičnih proizvoda i resursa za obuku i podršku nastavnika, ravnatelja škola, savjetnika za obrazovanje, administratora i drugih odgovornih osoba u bilo kojoj europskoj zemlji: https://steamingproject.eu/.

Pandemijske godine primorale su partnere na intenzivniju online komunikaciju i osmišljavanje različitih online izazova s učenicima, a i cijelo to vrijeme učitelji gornjostubičke škole paralelno su izrađivali studiju slučaja u kojoj je fokus stavljen na to kako učitelji općenito razumijevaju STEAM kao pojam i koji je njihov odgovor na pitanje: što je STEAM obrazovanje?, ispitivanje stavova nastavnika o STEAM obrazovanju te analizu STEAM prakse i inovacije nastavnika; zatim iskustva učenika u STEAM obrazovanju i učinak STEAM obrazovanja na učenike. U okviru te studije željelo se postići da timsko planiranje i nastava nekoliko zajedničkih lekcija budu priprema za cjelokupni pristup integraciji STEAM-a u nastavnu praksu na razini cijele škole. Video o studiji slučaja u gornjostubičkoj školi prisutan je na poveznici: https://vimeo.com/718243593 , a ona je pokazala da se učitelji osjećaju premalo kompetentnima za primjenu STEAM pristupa u svakodnevnoj nastavi. „Nastavnici osjećaju nedostatak znanja u spajanju matematičkih, znanstvenih i/ili tehnoloških sadržaja u jednu cjelinu, povezivanju matematičkih, znanstvenih i/ili tehnoloških koncepata, davanju zadataka učenicima u kojima moraju primijeniti znanja iz različitih STEAM područja i podučavanju STEAM koncepta kroz istraživačke zadatke. S druge strane, nema problema s njihovom sposobnošću motiviranja učenika da sami pronađu odgovore na svoja pitanja, potaknu učenike na kritičku analizu podataka, osiguraju ravnopravnu uključenost u timski rad i osiguraju da se učenici bave postavljenim zadatkom, a ne nečim drugim, vodeći učenike kroz dizajniranje istraživanja, mentorirajući učenike kroz sam proces istraživanja.“ Upravo navedena zainteresiranost i motiviranost učenika daje učiteljima nužan početni elan za izlazak iz njihove „zone komfora“, a da on ne bi ubrzo splasnuo, potrebna je: „sustavno vođena obuka i obrazovanje, podrška kolega i dijeljenje ideja izvan svoje škole i povezivanje sa suradnicima na međunarodnoj razini.“

U razbijanju svih predrasuda koje učitelji o STEAM pristupu imaju najučinkovitija metoda je osobno iskustvo u provedbi STEAM nastavnog sata. Na susretima projektnih partnerskih timova u Irskoj (od 11. do 15. studenog 2019.), Portugalu (od 7. do 11. ožujka 2022.) i Norveškoj (od 2. do 6. svibnja 2022.) sedmero članova hrvatskog STEAMING tima bilo je u prilici isprobati nekoliko takvih radionica pod vodstvom gospodina Michaela Brownea i premda su po povratku održali predavanja za članove Učiteljskog vijeća, nije postignut potreban efekt.

Slika 2. STEAMING strukturirani tečaj u Hrvatskoj

U tjednu od 6. do 10. lipnja 2022. članovi hrvatskog STEAMING organizirali su u Tuheljskim Toplicama petodnevni Erasmus+ STEAMING strukturirani tečaj s pozvanim predavačima iz inozemstva, ali i priznatim hrvatskim praktičarima iz hrvatskih i zagorskih škola. Osim aktivnosti u konferencijskoj atmosferi kao što su bili primjeri dobre prakse i prikazi uspješnih rješenja, ali i plodonosne debate o otvorenim pitanjima (poput evaluacije STEAM aktivnosti), u programu tečaja planiran je dolazak gostiju u gornjostubičku školu. Dolaskom karizmatičnog g. Brownea i skupine od 42 motiviranih učitelja iz 5 partnerskih zemalja u gornjostubičku školu stvorena je atmosfera u kojoj su na sjednici Učiteljskog vijeća u nevjerojatnoj kreativnoj gužvi od 80-ak učitelja podijeljenih u 11 multinacionalnih skupina svi sudjelovali u radionici: STEAM izazovu.

Slika 3. Plenarno predavanje g. Brownea

Konkretan primjer pokazuje da nisu potrebni nikakvi skupi materijali, a evo i navedenih zadataka (najvažnije je postaviti izazov bez ikakvih dodatnih uputa za realizaciju – sudionici sami moraju smisliti kako će riješiti problem): a)Dizajnirajte igračku koja mora biti ugodna oku i mora koristiti bilo pneumatičku bilo hidrauličnu snagu da bi radila ili b) Dizajnirajte most koji se može podignuti u zrak kako bi omogućio velikim brodovima da preplove ispod njega. Most mora uključivati „dvostruko podizanje” za koje se koristi hidraulična ili pneumatična snaga. Most se mora sagraditi u omjeru 1:200 tako da predstavlja most koji je 60m dug. Za kreiranje navedenih predmeta koristili su se vrlo jednostavni materijali: spojene šprice za kreiranje pneumatske ili hidrauličke snage, selotejp i vruće ljepilo, puno kartona i nekoliko malih kartonskih kutija, nešto papira A4 formata, 15 škara, malo vate, izbor šibica i štapića za lizalice, markeri i olovke za bojanje, plišana žica, 6 ili 7 lakih igračaka autića, ravnala od 30 cm ili 10 mjernih traka, kuhinjski papir, spajalice, nekoliko malih plastičnih boca, razne drugi predmeti koji se mogu koristiti za kreativno recikliranje.

Slika 4. STEAM radionica u tijeku

Bez obzira na činjenicu što je osobna reakcija nekih učitelja bila baš kao ona koju ponekad čuju od svojih učenika u razredu (Pa što će to meni u životu?, Uopće me ne interesira hidraulika niti pneumatika!, Kakve to veze ima s mojim predmetom?, Ja o tome nemam pojma, Ne znam kako ja mogu pridonijeti svojoj skupini), dogodila se čarolija i za nepuna 2 školska sata napravljano je 6 mostova na podizanje te 2 igračke i 3 čudovišta. Svi su se odlično zabavili, međusobno povezali, svatko je pronašao barem neki zadatak za sebe u svojoj grupi, shvatili da se mogu sporazumijevati i da engleski kao službeni jezik nije prepreka, zajedničko fotografiranje ispred uspješno obavljenog zadatka dokazivalo je ponos sudionika.

Slika 5. Sudionici radionice ponosni na svoj uradak

Na odrađenom primjeru svima je postalo jasno kako treba izgledati STEAM nastavni sat i mogli su povezati konkretno iskustvo s fazama provedbe sata koje im je g. Browne predstavio neposredno prije vježbe: započnite postavljanjem izazova – pritom dajte vrlo jasne, ali kratke upute; pripremite širok raspon jednostavnog i jeftinog materijala koji se može koristiti; podijelite razred u grupe od 4 do 6 učenika u grupi kako bi isplanirali načine rješavanja izazova – kreiranje plana je bitna faza; učitelj odobrava plan (nikad ne procjenjujući učenička rješenja, jednostavno pustiti učenike da rade prema planu) i učenici počinju raditi; dok đaci rade, učitelj kruži, uključuje se, postavlja pitanja, ohrabruje, ali NIKAD ne govori učenicima što da rade; nakon što su završili, učenici predstavljaju svoj uradak.

Slika 6. Sudionici projekta u Gornjoj Stubici

Općeniti je zaključak projektnih koordinatora i eksternog projektnog evaluatora koji je zajedno sa svim gostima bio prisutan na Sjednici Učiteljskog vijeća OŠ Matije Gupca da je navedeni događaj najplodonosnije utjecao kako na sudionike međunarodne STEAMING konferencije tako i na svih 40 učitelja članova kolektiva navedene škole.

Island – „zemlja vatre i leda“ iz prve ruke

Djelatnici OŠ Matije Gupca Gornja Stubica na dalekom Islandu

Ines Krušelj-Vidas

Početkom školske godine 2016./17. u OŠ Matije Gupca Gornja Stubica započela je provedba još jednog međunarodnog projekta. Riječ je o Erasmus plus projektu koji je u potpunosti financiran sredstvima Europske unije pod nazivom RECEPTION i gornjostubičku školu spaja u partnerstvu s još 5 različitih europskih institucija: edukacijskim centrom Clare iz grada Ennisa u Irskoj (glavni koordinator), Upravom za primarno obrazovanje u Zapadnom Solunu u Grčkoj, komunom Albertslund u Danskoj, komunom Luster u Norveškoj i osnovnom školom Langholtsskoli u Reykjaviku na Islandu.

Okupili su se u potrazi za zajedničkim odgovorom na pitanje: kako pomoći učiteljima, kako ojačati njihove stručne kompetencije za obavljanje sve zahtjevnijeg posla prijelaza učenika iz predškolskih oblika školovanja u redovni školski sustav. Svakodnevno suočeni s problemom velike diferencijacije i mnoštvom individualnih potreba svakog malog đaka učitelji trebaju kontinuirano usavršavanje na tu temu. Osim literature koja postoji, svakako je još vrjednije uživo vidjeti kako to rade kolege u drugim školskim sustavima, podijeliti vlastita iskustva dobre prakse i prikupiti materijale kojima će se u budućnosti moći služiti i drugi, posebice mlađi kolege.

Jedna od projektnih aktivnosti jest organiziranje petodnevnog stručnog tečaja za učitelje u svakoj od partnerskih zemalja. Tako je prvomajski tjedan za četiri djelatnice gornjostubičke škole bio radni, ali na dalekom Islandu. Učiteljice Bernarda Razum, Marina Mikulec, ravnateljica Sanja Knezić i knjižničarka Ines Krušelj-Vidas (voditeljica projekta za gornjostubičku školu) uživo su se od 30.4. do 6.5.2017. upoznale s islandskim školskim sustavom, ali je bilo i vremena za otkrivanje prirodnih ljepota, kulturnih znamenitosti i gastronomskih posebnosti na dalekom sjeveru Europe.

Škola domaćin Langholtsskoli je velika gradska škola osnovana 1952. godine za učenike osnovnoškolskog uzrasta što konkretno znači od 1. do 10. razreda. Ove školske godine imaju 645 učenika, a u nastavu su integrirani i učenici s posebnim potrebama. Primjerima svoje dobre prakse islandski su učitelji pokazali kako koriste tablete u nastavi, na koji način prate učenike na prijelazu iz vrtića u osnovnu školu, prikazali su program rada s učenicima koji imaju problema u ponašanju i program pod nazivom „Voditelji igara“ kojeg provode za vrijeme školskih odmora, a stručno oko učiteljica u obilasku škole zamijetilo je brojne razlike koje su vidljive već pri prvom susretu sa školom. Najuočljivija je razlika u opremljenosti didaktičkim materijalima i ostalim pomagalima za rad. Učionice su prepune različitih igara, slagalica i pomagala u nižim razredima te vizualnim didaktičkim materijalima, računalima i tabletima u višim razredima. Posebno su impresivni kabineti za pripremanje hrane (prave kuhinje sa svim potrebnim pomagalima i uređajima), kabinet za oblikovanje tekstila u kojem za šivaćim strojevima sjede te se podjednako vješto iglom i glačalom služe djevojčice i dječaci, zatim kabinet za tehničku kulturu koji ima posebne odjele za obradu drva, za obradu metala (djevojčice su ponosno pokazivale noćne ormariće koje su same izradile na satu), a također se u nekoliko prostorija nalazi i kabinet za likovno oblikovanje (slikanje, kiparenje…). Uz već poznatu činjenicu da se na sve planirane aktivnosti u prirodi ide bez obzira kakvo je vrijeme (ovaj puta bilo je sunčano), prisustvovali smo planiranom izlasku svih učenika škole na dvosatne aktivnosti na otvorenom u školskom dvorištu i obližnjem parku koje su učitelji posebno planirali. Zaključak: islandski učenici puno više rade rukama i zapravo se pripremaju za konkretne životne zadaće. Osim toga, odrasliji đaci redovito pomažu u školskoj kuhinji i svim ostalim pomoćnim poslovima u školi (tako mogu zaraditi simboličan džeparac ili pak nagradni izlet). U obližnjim vrtićima vlada opuštena atmosfera, djeca se slobodno igraju, vježbaju vožnju biciklima ili istražuju brojne mogućnosti igre u pješčaniku, a od malih nogu ih se uči da za obroke uzimaju onoliko koliko misle pojesti jer se sve što im ostane važe i količinu ostataka hrane roditelji moraju dodatno platiti.

Mnogi će reći: drugi svijet, drugačija kultura – ali oni sa više životnog iskustva će primijetiti da je ponešto od navedenog prije postojalo i u našim školama. Zašto se dobra praksa napustila? Tko nam brani da je argumentirano, planirano i dosljedno uvedemo natrag u naše škole? Naravno, nedostatak financija velika je prepreka u opremanju hrvatskih škola i najčešće se sve dobre ideje kao val razbiju na tu tvrdu stijenu.

No, doista se može reći da je priroda na Islandu jedan sasvim drugi svijet. U tjedan dana bilo je prilike za upoznavanje hladnih sjevernih vjetrova koji su nosili kišu od koje je nemoguće zakloniti se pod kišobranom, ali i pravog islandskog ljeta, sunca koje je izmamilo prve narcise i ostale proljetnice u gradskim parkovima. Posjetivši čuveni Zlatni prsten koji obuhvaća Nacionalni park Thingvellir, slapove Gullfoss i gejzir Strokkul prikupljeno je dovoljno slikovnog materijala za nadasve zanimljiv sat geografije, ali i osebujnom ljepotom surove i zastrašujuće snažne prirode učitelji su napunili vlastite „baterije“. Ručak u stakleniku u kojem se pod umjetnim suncem uzgajaju rajčice, samo je dodatno bolno podsjetio na brojne neiskorištene mogućnosti geotermalnom energijom također bogatog zagorskog kraja, ali je utjehu pružila činjenica da vikinška kuća obrasla travom u kojoj je bila poslužena jedna večera može stati uz bok zagorskim hižama preuređenima u restorane.

U čemu smo dobri, u čemu smo bolji, gdje još moramo puno raditi da bismo dostigli Islanđane? Pitanja su stalno bila prisutna, posebice zato što za točno godinu dana Gornjostubičance čeka organizacija isto takvog tjedna u partnere. Bit će zanimljivo čuti kako su oni doživjeli hrvatsku školsku svakodnevicu koja se često puta i te kako razlikuje od službenih izvještaja.

Više o projektu na službenoj stranici projekta i na Facebook stranici.

Knjižnice za budućnost

Ines Krušelj-Vidas

Sažetak:

U Portugalu u gradu Porto održavao se od 20. do 26. listopada 2013. g. međunarodni seminar za školske knjižničare SCHOOL LIBRARIES AS LEARNING CENTRES Dynamic Agents of Learning – Sharing best practice – SLAMIT6 na kojem su bile i hrvatske knjižničarke te zajedno s kolegama iz 10 europskih zemalja pokušale sagledati moguće putove razvoja školskog knjižničarstva.

Ključne riječi: školske knjižnice, stručno usavršavanje, primjeri dobre prakse

Školske knjižnice – centri učenja

Kakva je budućnost školskih knjižnica? Kako će izgledati za 10, 20 godina? Može li se o tome uopće razmišljati u okvirima hrvatske svakodnevice koja podrazumijeva stalnu borbu s bezbrojnim problemima počevši od financijskih do prostornih i svih drugih koji muče hrvatsko školsko knjižničarstvo?

Na prva dva pitanja pokušali su odgovoriti sudionici međunarodnog seminara za školske knjižničare SCHOOL LIBRARIES AS LEARNING CENTRES Dynamic Agents of Learning – Sharing best practice – SLAMIT6 koji se održavao od 20. do 26.10.2013. u gradu Porto u Portugalu. Da bi se moglo odgovoriti na treće pitanje bilo je potrebno odmaknuti se iz svog okruženja i razmijeniti iskustva s kolegama iz različitih europskih zemalja i da, zašto ne, malo maštati stavivši se u poziciju što bi se moglo promijeniti kada bismo imali neograničeni budžet.

Knjižničarka iz Osnovne škole Matije Gupca Gornja Stubica Ines Krušelj-Vidas imala je prigodu zajedno s kolegicama Irenom Bando iz Osijeka i Marijom Purgar iz Vukovara sudjelovati u radu navedene međunarodne skupine knjižničara koja je promišljala budućnost školskog knjižničarstva. Njihovo sudjelovanje na seminaru SLAMIT6 koji je organizirao Pedagoško-psihologijski centar iz Karmoya u Norveškoj financirano je iz Lifelong Learning programa Europske unije potprograma Comenius, aktivnost Stručno usavršavanje nastavnog osoblja, a sredstva su dobivena posredstvom Agencije za mobilnost i programe Europske unije.

Iz knjižničarske prakse europskih zemalja

Osim što je seminar bio izuzetna prigoda za pobliže upoznavanje portugalskog obrazovnog sustava i njihove uspješne mreže školskih knjižnica, sudionici su pripremili svoje primjere dobre prakse kojima se mogao steći uvid u različite aktivnosti kojima se europski školski knjižničari bave. Kad se traži globalna slika, uistinu su vidljive razlike. U Finskoj školskih knjižnica uopće nema, a ravnateljice koje su bile prisutne na seminaru željele bi ih u svojim školama oformiti. U Danskoj škole imaju toliku autonomiju da je u svakoj školi drugačije – negdje su knjižnice poprilično klasično shvaćene, negdje su to izuzetno bogato opremljeni centri za učenje, a predstavile su se i kolegice iz škole koja razvija potpuno nove strategije digitalnog učenja i poučavanja, u kojoj je knjižnica središte učenja baziranog na izazovima, i u kojoj učenici zahvaljujući činjenici da svi imaju tablet računala već žive digitalnu stvarnost. U Velikoj Britaniji upravo su mnoge školske knjižnice zatvorene, ali u bogatijim sredinama, onima u kojima se uistinu žele pružiti najbolje obrazovne šanse učenicima, otvaraju se nove knjižnice i uspješno rade. U Portugalu knjižničari sve rade u partnerstvima i u mreži – bilo da to znači suradnju s učiteljima u školi ili sa ostalim školskim knjižnicama iz regije u kojoj se nalaze. Razvijaju se kao multimedijski centri i postoje u svim oblicima škola u obrazovnom sustavu – od vrtićke dobi do fakulteta. Hrvatski primjeri dobre prakse koje su pripremile sve sudionice seminara bili su ostalim sudionicima vrlo inspirativni jer su im prikazani primjeri kreativnog rada, projekti poticanja čitanja, informacijskog opismenjavanja te inovativnih metoda rada s učenicima.

Slika 1. Sudionici SLAMIT-a u tipičnom portugalskom pejzažu

Knjižnica u budućnosti

Svjesni izazova koje pred njih donosi suvremena stvarnost, knjižničari su se pripremali odgovoriti na pitanje kako će izgledati budućnost školskih knjižnica. Inspirativan uvod u taj radionički dio seminara pripremio je dr. Ross Todd profesor sa Sveučilišta Rutgers University, New Jersey u SAD-u. Hoće li školska knjižnica postati centar učenja ili zajednica znanja, možda otkrivački centar – sve su to otvorene mogućnosti. Isto tako dr. Todd prikazao je niz znanstvenih radova kojima se potvrđuje važna uloga školskih knjižnica i knjižničara u školskim razvojnim timovima. Budućnost treba mlade ljude koji će postati sposobni raditi nove stvari, a ne samo ponavljati ono što su radile generacije prije njih. Jedno je sigurno: u budućnosti će biti potrebno učenicima pružiti mogućnost da prerade gomilu informacija u cjelovito znanje. Knjižnice neće više biti samo klasični odnosno digitalni resursi već i mjesta u kojima se uči kako se transformira znanje. Pred njima su novi zadaci koje je moguće ostvariti jedino ako imate BATS in the Library (igra riječima: bats-šišmiši; Belief, Action, Transformation, Success), kako je to zgodno uočio dr. Ross Todd. Cjelokupne materijale sa seminara moći će se pogledati na službenoj stranici projekta SLAMIT.

Knjižnice-mjesta susreta

Sudionici seminara doputovali su u Porto iz 10 europskih zemalja. Sve su to bili knjižničari praktičari koji su došli međusobno razmijeniti svoja iskustva, probleme, razmišljanja, primjere dobre prakse. Naravno, bilo je tu i materijala (mirisa i okusa) kojima su predstavili svoje zemlje: Finsku, Švedsku, Dansku, Norvešku, Island, Veliku Britaniju, Poljsku, Rumunjsku, Hrvatsku te Portugal. Relativno mali broj sudionika (42) omogućio je sudionicima seminara da se bolje povežu i sklope kontakte za moguću daljnju suradnju u budućim europskim projektima jer su knjižnice uvijek bile, a i ostat će mjesta susreta.

Slika 2. Predstavljamo Hrvatsku: Irena, Marija, Ines

Projektni zadatak „Sigurniji internet za djecu“

Osnovna škola Matije Gupca, Gornja Stubica

Uvod

Porast online alata za komunikaciju mladima omogućuje da pišu i razgovaraju o sebi na mjestu gdje se mogu sresti sa svojim prijateljima i zato ih se sve više veže uz društvene mreže. Mnogi od njih online okruženje vide kao privatno i slobodno mjesto bez roditeljske kontrole.

Zbog tih se razloga u Osnovnoj školi Matije Gupca u Gornjoj Stubici već četiri godine održavaju roditeljski sastanci za roditelje učenika petih razreda s predavanjem o sigurnom korištenju interneta koje je osmislila učiteljica informatike Valentina Đurek, a u okviru nastavnog programa informatike ta se tematika dodatno problematizira. Zbog navedene činjenice objeručke je prihvaćena ideja uključivanja u akciju „Sigurniji internet za djecu.“
Početkom veljače svi su učenici, polaznici izborne nastave informatike, ispunili anketu kojom se utvrdilo kakvu informatičku opremu imaju kod kuće i koliko koriste internet te alate društvenog softvera. Iz ankete je vidljivo da im treba pružiti dodatne informacije o sigurnijem korištenju mreže pa je zato osmišljen niz aktivnosti kojima se u našoj školi obilježio 9. veljače, Međunarodni dan sigurnijeg interneta za djecu kako bi se naglasak stavio na aktiviranje učeničke populacije.

Projektni zadatak uključio je učenike osmih razreda na nastavi informatike, učenike dramske, fotogrupe i novinarske grupe, kolegicu knjižničarku Ines Krušelj-Vidas i vjeroučitelja Roberta Kučaka, a glavni koordinator projekta bila je učiteljica informatike Valentina Đurek.

Aktivnosti provedene u razredu

Učenici osmih razreda podijelili su se u skupine od 4 do 5 članova i dobili zadatak izraditi prezentacije u programu MS PowerPoint o odabranoj temi:

• Cyberbulling
• Cyber criminal
• Facebook – dobre strane
• Facebook – loše strane
• Virusi
• Zaštita računala

Prilikom izrade prezentacija učenici su se služili internetom za prikupljanje informacija na osnovi čega su izradili prezentacije koristeći se stečenim znanjem. Prezentacije su prikazali cijelom razredu i zajednički ih vrjednovali. Najbolje prezentacije iz svakog razreda učenici osmih razreda prezentirali su ostalim učenicima naše škole. Održana su tri predavanja uz prezentacije i materijale s mrežnih stranica koje se bave temom sigurnosti djece na internetu u trajanju od jednog školskog sata: jedno za pete i šeste razrede te po jedno za sedme i osme razrede. Članovi dramske grupe uvježbali su prezentaciju digitalnih priča „Beskonačna šuma“ i „Rimska grupa“. Nakon predavanja učenici su dobili listić na kojem su napisali svoje obećanje kako će se ubuduće ponašati na internetu.

Osim prezentacija učenici su izrađivali stripove na temu alata društvenog softvera i cyberbullinga. Stripovi su bili izloženi ispred učionice informatike, a sada se nalaze na školskim internetskim stranicama.

Radom na ovom projektu učenici su ponovili usvojena znanja o izradi prezentacija u programu MS PowerPoint i o pravilnom pretraživanju interneta, slanju i primanju elektroničke pošte te se upoznali s metodama zaštite vlastite privatnosti na internetu. Provođenje ovakvog oblika nastave učenike osposobljava za istraživački usmjerenu nastavu, vježbaju se komunikacijske i prezentacijske vještine te rad u timu, nastava je dinamičnija i povezana s konkretnim životnim situacijama.

Reakcije učenika

Iz navedenih reakcija vidljivo je da se učenicima svidio ovakav oblik rada i da su rado u njemu sudjelovali. Učenici osmih razreda ovaj su se put više angažirali i odigrali vodeću ulogu u projektu. Učenici petih i šestih razreda izuzetno su zainteresirani za tematiku i pažljivo su slušali prezentacije kao i dramatizacije priča.
U osmišljavanju i provođenju projekta puno su nam pomogle mrežne stranice posvećene sigurnosti djece na internetu.

Važno je naglasiti da su učitelji podržali projekt ustupanjem svog sata (njemački jezik, glazbena kultura, vjeronauk, matematika, tjelesna kultura) i na taj način poslali pozitivnu poruku učenicima o važnosti problema koji se akcijom naglašavao. Želimo naglasiti da su i takvi mali koraci u provedbi ovog projekta bili od izuzetnog značaja.
Nadamo se da ćemo akciju sljedeće godine ponoviti jer ćemo uključivanjem drugih učenika u aktivan dio projekta ponovno postići zainteresiranost, obuhvatiti učenike novih petih razreda i, nadamo se, potaknuti više kolega na sudjelovanje u akciji.