Dijete i ilustrirana knjiga

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

U članku se govori o značenju ilustracija pomoću kojih djeca uspostavljaju prvi dodir s knjigom. Ilustracije su prvi likovni rad s kojim se djeca susreću već u ranom djetinjstvu. Dobre ilustracije pomažu im u intenzivnom doživljavanju teksta, njegovom boljem razumijevanju i razvijanju mašte te ih potiču na čitanje. Prikazani su kriteriji utvrđivanja kvalitete ilustracije kao i niz slikovnica za djecu s posebnim potrebama, primjerice taktilne slikovnice.

Ključne riječi: ilustracije, ilustratori, slikovnice, kvaliteta ilustracija, taktilne slikovnice

Uvod

„Ilustracija je vrsta likovne umjetnosti kod koje su, kao i kod ostalih oblika slikarstva, važni likovni elementi: linija, boja, svjetlo i sjene, oblici, struktura i kompozicija. /…/ Ilustracija obogaćuje literarno djelo i igra vrlo važnu ulogu u predškolskom razdoblju djeteta te kasnije tijekom školovanja, kako u njegovom otkrivanju likovnog izlaganja različitih pripovijetki tako i u dubljem doživljavanju i razumijevanju teksta. Potiče čitanje i istovremeno i dječje zanimanje za vlastito likovno stvaralaštvo.” (Avguštin, 2003: 103)

Djeca se s ilustracijom susreću već u najranijem pred-čitalačkom razdoblju, kad posežu za leporellima – jednostavnim 3D slikovnicama u kojima se preko cijele stranice nalaze slike životinja, biljaka i različitih predmeta koji ih okružuju. U dobi od dvije do tri godine upoznat će kartonske slikovnice – knjige s vrlo izdržljivim stranicama od kartona koje djecu uvode u pisani svijet slikovnica te prve knjige s tankim listovima kojima ostaju vjerni i u nižim razredima osnovne škole.

Uloga ilustracija

U hijerarhiji naših osjetila vid zauzima prvo mjesto. Djeca čitaju priče u slikama mnogo ranije nego ih čitaju napisane riječima. Na taj način otkrivaju i upoznavaju izmišljene likove koje je za njih stvorio netko drugi. U ilustracijama se elementi svakodnevnog života isprepleću s elementima mašte, zato imaju važnu ulogu u razvoju pojmova kod djece. Pozornost koju djeca pridaju ilustracijama ovisi o vanjskim i unutarnjim čimbenicima. Vanjske čimbenike čine podražaji kao što su intenzivnost, veličina, gibanje, kontrast pozadine i likova, dok se unutarnji čimbenici odnose na naše vrijednosti, potrebe, motive, osjećaje i očekivanja. Pozornost djece brzo prelazi s jednog podražaja na drugi, stoga ih moramo znati potaknuti na gledanje slikovnica. Djeca predškolske dobi imaju skromna iskustva o svijetu pa im zato ilustracije obogaćuju njihovo zamišljanje predmeta, osjećaja i događanja te su izvrsna motivacija za kasnije čitanje knjiga.

Autorske slikovnice bez teksta djecu potiču na samostalnu interpretaciju događaja i Slika 1. Ilustracija Damijana Stepančiča u knjizi ''Zgodba o sidru''sastavljanje priče na temelju ilustracija, čime se razvijaju mašta i jezične sposobnosti. Precizno promatranje ilustracija omogućuje im snažan doživljaj jer im nudi sve što je potrebno za razumijevanje priče.

Slika 1. Ilustracija Damijana Stepančiča u knjizi „Zgodba o sidru”

Ilustracije djeci stvaraju poseban ugođaj. Čitanje uz njihovu pomoć traje kratko, a djeca bez posebne prisile usvajaju različite tehnike likovnog jezika. Ilustracije kod njih izazivaju kako pozitivne tako i negativne osjećaje. Općenito vrijedi: što je u slikovnicama više slika to ih djeca radije čitaju. Gledanje slika nudi im odmor od čitanja, a likovni govor ilustracija prenosi i mnoštvo drugih informacija koje čitanjem djeca mogu provjeriti i pridodati svojim očekivanjima. Važnu ulogu imaju i živopisne boje koje potiču njihovo zanimanje za cijelu priču.

„Dijete promatra ilustracije, međusobno ih uspoređuje; ako ne zna sadržaj na temelju redoslijeda slika pokušava zaključiti o čemu se radi; primjećuje da se na nekim ilustracijama pojavljuju isti likovi te da se ponegdje pojavljuje isti ili vrlo sličan okoliš, da se određeni elementi mijenjaju, razvijaju /…/ Dijete detaljno proučava ilustracije, tone u njih i otkriva skrivene, jedva primjetne sitnice. Pritom uživa i uči.” (Zupančič, 2012: 6)

Slika 2. Ilustracija Kestutisa Kasparavičiusa u knjizi ''Trapaste zgodbe''Ilustracije, koje prate zahtjeve teksta, govore same po sebi – s njima literarni tekst dobiva novu snagu. Vezane su uz sadržaj i raspoloženje iskazano u tekstu, a ponekad kazuju više i od samog teksta. Prikazuju motive kojih nema u tekstu pa se djeca lakše povezuju s cijelom pričom. Na licima junaka mogu razabrati njihovo raspoloženje, iako ono u tekstu nije posebno opisano. A ono što je već dovoljno naglašeno i opisano u tekstu nije potrebno isticati i na ilustraciji.

Slika 2. Ilustracija Kestutisa Kasparavičiusa u knjizi „Trapaste zgodbe”

Kvaliteta ilustracija

„Kvalitetna ilustracije može biti vrlo jednostavna ili komplicirana, crtež ili slika, realistična ili apstraktno obojena. Ne djeluje šablonski, već živo i uvjerljivo.” (Avguštin, 2003: 103)

„Značaj dobre, kvalitetne ilustracije za razvoj djeteta može se usporediti s važnošću kvalitetnog literarnog ili glazbenog djela. /…/ Dijete nema razvijen osjećaj za likovno /…/ dobro, vrijedno i kvalitetno. Nažalost, upravo je obratno. Djecu mami sladunjavost, prezasićenost boja, vanjski sjaj, pretjerano ukrašavanje, nepotrebni dodaci, svjetleći elementi, ukratko sve čime se isticanjem vanjskog izgleda prikriva siromaštvo sadržaja. /…/ Dobru ilustraciju prije svega odlikuje visoka likovna kvalitetu. /…/ Govor linija, oblika, boja i njihovih odnosa, svijetlog i tamnog, teksture i njihovog suodnosa mora biti usklađen i uravnotežen. /…/ Dobra ilustracija je likovno pročišćena, što znači da ne sadrži nepotrebne likovne elemente. /…/ Na kvalitetnoj ilustraciji prikazani prostor djeluje realno, moguće. /…/ Tople i intenzivne boje optički približavaju, dok hladne daju osjećaj udaljenosti. /…/ Kvalitetna ilustracija sadrži zanimljive kutove gledanja, primjerice naglašenu žablju perspektivu odnosno pogled od dolje ili ptičju perspektivu odnosno pogled od gore. /…/ Svi predmeti i osobe na ilustraciji moraju se ponašati u skladu s istom logikom prostora. Tako dijete razvija sposobnost percepcije zakonitosti prostora u kojem živi i u kojem se radnje, o kojima mu govore ilustracije, odvijaju. /…/ Kvalitetni ilustratori uspijevaju prikazati raspoloženje teksta koji ilustriraju. U tome važnu ulogu igra odabir odgovarajuće likovne tehnike, materijala i načina izražavanja, kao i osobni dodir ilustratora ili ilustratorice odnosno njegov ili njezin stil.” (Zupančič, 2012: 6-11)

Taktilne slikovnice

Slijepa i slabovidna djeca u svom okruženju dobivaju manje poticaja za razvoj od ostale djece zato slikovnice moraju biti prilagođene njihovom opažanju. Za njih su primjerene taktilne slikovnice koje, nažalost, ne mogu u potpunosti nadomjestiti slikovni sadržaj. Namijenjene su slijepoj i slabovidnoj djeci, ali i djeci koja vide. Tekst je u njima otisnut Slika 3. Ilustracija Zvonka Čoha u taktilnoj slikovnici ''Žiga špaget gre v širni svet''uvećanim slovima i posebnim, Brailleovim pismom (brajicom). Njihova zastupljenost u knjižnicama koje posjećuju djeca sa razvijenim svim osjetilima, potiče empatiju prema vršnjacima s posebnim potrebama.

Slika 3. Ilustracija Zvonka Čoha u taktilnoj slikovnici „Žiga špaget gre v širni svet”

Zaključak

Djeca svijet doživljavaju najprije gledanjem, a tek se kasnije sporazumijevaju riječima. Ilustracije u knjigama njihov su prvi doticaj s likovnom umjetnošću, zato neka one budu kvalitetne i raznovrsne. Pomoću ilustracija djeca razvijaju kreativnost i stvarni svijet ujedinjuju sa svijetom mašte i snova. Likovni govor možemo otkriti pozornim promatranjem likovnih djela, a za njihov potpuni doživljaj djeca, jednako kao i odrasli, trebaju odvojiti više vremena.

Literatura

  1. Avguštin, M. (2003). Slovenska knjižna ilustracija. V Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja (103-109). Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Kermauner, A. (2009). Tipne slikanice za slepe, Otrok in knjiga, 36(74) 85-91.
  3. Majhen, Z. (2004). Zaznavanje slikovnih in drugih znakov pri predšolskem otroku. Otrok in knjiga, 31(59), 51-55.
  4. Rot Gabrovec, V. (2003). Branje podob. V Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja (99-102). Ljubljana: Mladinska knjiga.
  5. Zupančič, T. (2012). Kakovostna književna ilustracija za otroke. Otrok in knjiga, 39(85), 5-16. Preuzeto s https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-LATXVY24/4d773199-5dcc-45ca-96f8-d5add097cae2/PDF

Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski i https://www.google.si

Vrijeme za bajke uz slikovnice

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

Članak predstavlja svojstva slikovnica kao vrlo omiljene literature za mlade uz čiju pomoć djeca čine prve korake u svijet književnosti. Jednostavne priče djecu privlače na čitanje, a primamljive ilustracije kroz cijelu priču pomoć su im u razumijevanju novih riječi i dubljem doživljavanju sadržaja slikovnice. Prikazana je priprema za provedbu i sam tijek omiljenog vremena za bajke u knjižnici s učenicima nižih razreda Osnovne škole France Bevka. Njihova je svrha vježbanje pozornosti i slušne koncentracije, širenje vokabulara, učenje izražavanja riječima i detaljnog promatranja ilustracija koje djeci pomažu u razumijevanju cijelog teksta.

Ključne riječi: slikovnice, ilustracije, vrijeme za bajke, školske knjižnice, čitanje

Uvod

Slikovnice su vrlo popularna i široko rasprostranjena literatura s kojom se djeca susreću već u predškolskoj dobi, a rado za njima posežu i u nižim razredima osnovne škole. Riječ je o djetetovim prvim “pravim knjigama” s jednostavnim tekstom koji krase šarene i maštovite ilustracije uz koje se lakše užive u priču. U slikovnicama se obično logički isprepliću i nadopunjuju tekstualni i likovni elementi, što je jedan od glavnih razloga zašto ih najmlađi učenici toliko vole. Slikovnice ih pozivaju na čitanje i intenzivno doživljavanje nevjerojatnog svijeta mašte, stoga knjižničari kod savjetovanja prilikom posudbe trebaju posebnu pozornost obratiti na čitateljeve sposobnosti i iskustva, razinu zahtjevnosti slikovnica te na prepoznavanje njihovih različitih funkcija (estetska, poučna, odgojna, maštovita, zabavna i iskustvena).

Privlačnost slikovnica

U radu s najmlađim čitateljima i posjetiteljima školske knjižnice, svake godine promatram Slika 1.kako nakon ulaska u knjižnicu žure do polica na kojima se nalaze njima najprivlačnije knjige. Prije posudbe uzmu si vremena za slikovnice i dobro ih pregledaju. Posebnu pozornost posvećuju koricama, koje moraju biti dovoljno zanimljive i uvjerljive. Na osnovi njihova izgleda najčešće odlučuju hoće li slikovnicu posuditi ilSlika 2.i ne. Ilustracije moraju biti žive, smiješne, šarene i dovoljno privlačne za dječje oči. Čitatelje početnike najviše privlači vizualni izgled knjiga, ali s vremenom važni postaju kako tekst tako i razumijevanje priče. Kratke rečenice s jednostavnim rječnikom djeci donose veliku radost i privlače ih na posudbu, a detaljne i bogate ilustracije pomažu im razumjeti značenje nerazumljivih riječi i lijepo ih vode kroz priču.

Vrijeme za bajke u školskoj knjižnici

Učenici nižih razreda vole posjećivati školsku knjižnicu tijekom cijele školske godine.

O grupnim posjetima uvijek se unaprijed dogovorim s učiteljima jer je knjižnica tada namijenjena samo odabranom dijelu učenika, zato su bibliopedagoški sati oni koje jedva čekaju. Učenici upoznaju knjižnicu kao cjelinu, a posebnu pozornost posvećujem našem druženju s knjigama, odnosno vremenu za bajke.

U prvim godinama školovanja djeca knjige i čitanje još ne povezuju s nastavom i školskim obvezama, nego im predstavljaju ugodu. Za tu svrhu biram zanimljive bajke u obliku slikovnica duljine primjerene dobi djece, jer ih želim privući na pozorno slušanje i gledanje ilustracija. Kriterij za izbor su likovna i literarna kvaliteta slikovnica. Odlučujem se za one koje same po sebi potiču djecu na opažanje, ispitivanje i pričanje o posebnim doživljajima. Svjesna sam da je svako književno djelo svijet za sebe te da se i djeca međusobno vrlo razlikuju, zato dinamiku vremena za bajke stalno prilagođavam reakcijama i raspoloženju učenika. Želim im ponuditi cjelovit doživljaj knjige, zato čitanju pristupam promišljeno i interaktivno. S čitanjem nikada ne brzam, jer spontanom uključivanju djece u čitateljski doživljaj pridajem veliku važnost.

Djeca se na literarno-estetski doživljaj knjige pripremaju tako da se udobno smjeste na jastuke na sredini knjižnice, umire se i u tišini pričekaju da slikovnica „progovori“. Kod pokazivanja korica pitam ih mogu li već iz njezina naslova i izgleda predvidjeti priču koju knjiga nudi. Djeca pažljivim promatranjem i razmišljanjem uspostavljaju prvi kontakt s knjigom. Slikovnice im uvijek predstavljam tako da su stranice okrenute prema djeci. Posebnu pozornost posvećujem „govoru“ ilustracija koje djecu za vrijeme slušanja posebno privlače i dobar su temelj za kasniji razvoj razgovora. Tijekom dinamičnog čitanja koje prilagođavam karakteristikama književnih likova i raspoloženju koje pobuđuju ilustracije stalno provjeravam prate li učenici priču i razumiju li značenje riječi. Želim postići da ih tekstovi dirnu, da ih osjete i da o njima razmišljaju. Glasno čitanje teksta, kojim razvijaju slušnu percepciju informacija i obogaćuju fond riječi, djeca istodobno prate promatranjem ilustracija na koje različito reagiraju. Neka su djeca pomni promatrači, dok druga trebaju neke poticaje i naputke u otkrivanju svih pojedinosti koje one nude. Sadržaj bajki povezuju s doživljajima iz svoje svakidašnjice i paralelno razvijaju razgovor o proteklim događajima, tako da tijekom vremena za bajke često saznam nešto novo.

Nakon završetka slušanja bajke djeca na kratkom odmoru srede svoje dojmove, a zatim slijede njihove reakcije na tekst. Još jednom polako prolazimo kroz slikovnicu i pažljivo promatramo ilustracije. Djeca tako uče detaljno promatrati, usmjeravati pozornost, razvijati koncentraciju i povezati svijet mašte sa stvarnim svijetom. Postavljam im različita pitanja u vezi sa sadržajem knjige, primjerice zašto im se bajka svidjela, koji ih je lik najviše zabavio, što su najviše zapamtili. Razgovaramo o naučenim novim riječima, neobičnim frazama, kujemo rime, poigravamo se sa slovima i riječima, a mnogo vremena posvećujemo i razgovoru o postupcima, ponašanju i karakteristikama književnih junaka. Djeca reagiraju spontano, uče izražavati se riječima, strpljivo prate razmišljanja i reakcije svojih školskih kolega i otkrivaju svoje osjećaje te osjećaje drugih. Vrijeme za bajke u školskoj knjižnici pozitivno je iskustvo i dobra motivacija za otkrivanje nepoznatoga, jer učenicima predstavlja putovanje u svijet nezaboravnih doživljaja za kojima stalno žude.

Zaključak

Slikovnice nude bogatstvo riječi, misli i znanja kojima djeca grade svoj pogled na svijet. Slušanje bajki koje se čitaju naglas u školskoj knjižnici i pozorno pregledavanje ilustracija svojevrstan je događaj koji učenicima omogućuje odmak od svakidašnjice i putovanje u zemlju mašte. Uz pomoć ilustracija djeca lakše prate priču, a uz usredotočenost na slušanje razvijaju svoju slušnu percepciju i obogaćuju fond riječi. Slikovnice su s malom količinom teksta i bogatstvom likovnih elemenata izvrstan poticaj za zabavno čitanje i dobar izazov za zajedničke završne razgovore o pročitanim tekstovima te kreativne aktivnosti.

Literatura

  1. BEREMO skupaj: priročnik za spodbujanje branja. (2003.). Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Newman, N. (2017.). Vzgajanje strastnih bralcev: 5 preprostih korakov do uspeha v šoli in življenju. Maribor: Hiša knjig, Založba KMŠ.
  3. Sarto, M. (2015.). Strategije motiviranja za branje: z izkušnjami slovenskih motivatork in motivatorjev. Medvode: Malinc.

Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski i https://www.google.si