Promocija školske knjižnice

simona_rap

Simona Rap

Sažetak

Glavna svrha knjižnica više nije samo prikupljanje i pohrana knjižnične građe, već i obavljanje aktivnosti čitanja i informiranja te pružanje referentnih usluga. Važno je da se među učenicima i učiteljima promovira uloga knjižnice, posebno u današnje vrijeme, kada su informacije dostupne na svakom koraku, a istovremeno nisu nužno i pouzdane.

U članku ću predstaviti promociju djelatnosti školske knjižnice. Načini promocije razlikuju se s obzirom na vrstu korisnika. Uz promociju za učenike i učitelje, važna je i promocija u suradnji s roditeljima te užom i širom javnošću. Važno je da je školska knjižnica prepoznata i izvan granica škole.

Knjižnice trebaju težiti informacijskoj okolini koja se ubrzano mijenja. Mogu se vrlo jednostavno i brzo približiti korisnicima i javnosti putem društvenih mreža kao što su Facebook, Twitter i sl.

Ključne riječi: školska knjižnica, informacijska djelatnost, promocija, knjižničar.

Uvod

Školska knjižnica ima značajnu ulogu u školskom prostoru. Namijenjena je potrebama učenika i stručnih suradnika matične škole u odgojno-obrazovnom procesu. U usporedbi s internetom, knjižnica je svojom građom, koja pokriva sva predmetna područja, relevantniji izvor informacija i znanja za sve sudionike škole. Uloga knjižnice je i u tome da svojom djelatnošću učenicima omogućava korištenje obrazovnih alata i time pridonosi njihovom informacijskom opismenjavanju i stjecanju navike cjeloživotnog učenja. U današnje vrijeme, kada se naglašava potreba cjeloživotnog učenja i razvijanja interesa prema otkrivanju novih znanja, informacija i uporabi istih, uloga informacijskih i referentnih usluga školske knjižnice trebala bi biti ključni element njezinog prepoznavanja.

Promoviranje djelatnosti školske knjižnice

Promocija školske knjižnice moguća je na različite načine, a njezina šira namjena je upoznati korisnike (učenike i učitelje), kao i javnost (roditelje, lokalnu zajednicu) o svojoj svrsi i djelatnostima koje vrši.

Promociju školske knjižnice provodi školski knjižničar koji mora biti upoznat s temeljnim ciljevima škole i sadržajem nastavnih planova pojedinih predmeta. Rad školske knjižnice promovira sljedećim grupama korisnika: učenici, učitelji i drugi stručni suradnici škole te javnost (roditelji i lokalna zajednica…). Važno je da knjižničar odabere odgovarajući način promocije, ovisno o grupi korisnika kojoj je namijenjen.

Učenici predstavljaju primarnu grupu korisnika školske knjižnice, stoga se knjižničari trude u knjižnicu privući što više mladih čitatelja. U tu svrhu koriste se različitim oblicima promocije:

  • popisi čitatelja,
  • značka za čitanje,
  • knjiga mjeseca,
  • zagonetke i kvizovi,
  • izložbe,
  • susreti s književnim autorima,
  • čitateljske grupe.

Knjižničar može oblikovati popise za čitanje s preporukom za dječju literaturu i literaturu za mlade, popise najčitanijih knjiga među učenicima,… Putem oglasne ploče ispred knjižnice i web stranica školske knjižnice obavještava učenike o popisima za čitanje, a njihovu izradu može prepustiti i učenicima tako da sami naprave popise po razredima ili individualno.

Značka za čitanje u osnovnim je školama jedna od najraširenijih aktivnosti knjižnice. Učenici, neovisno o dobi, pročitaju prosječno 3 do 5 knjiga godišnje. Naravno da neki učenici svake godine, u svrhu dobivanja značke za čitanje, pročitaju i više od toga. Za dobivanje značke za čitanje nema „obaveznih“ popisa knjiga, nego su popisi samo preporuke koje učenicima pomažu pri izboru knjiga za čitanje.

Čitateljska grupa sličan je oblik promocije kao značka za čitanje, međutim, kod grupe naglasak je na neformalnom i opuštenom obliku razgovora o pročitanom. Čitateljske grupe karakteristične su ponajprije za srednjoškolske knjižnice. Knjižničar može za čitateljsku grupu izraditi popis knjiga s prijedlozima, a sudionici se mogu dogovarati o naslovima knjiga na susretima ili ih pak birati prema vlastitom nahođenju.

Knjiga mjeseca može se birati glasovima učenika, a može je odabrati knjižničar i predstaviti je na oglasnoj ploči ili plakatu.

Zagonetke i kvizovi mogu se odnositi na književne novosti, na aktualne knjige, najčitanije knjige, literarne autore ili literarne junake. Među pravilno riješenim odgovorima knjižne zagonetke ili kviza možemo izabrati pobjednika i nagraditi ga knjigom.

Izložbama se mogu predstaviti književni noviteti, arhivska građa, periodika, referentne zbirke ili literarni autori. Izložiti možemo i proizvode koje su učenici izradili u okvirima interesnih aktivnosti: knjižne označivače, crteže, plakate i druge proizvode. Izložbe omogućavaju izražavanje kreativnosti. Pripremiti ih može knjižničar samostalno ili u suradnji s učenicima odnosno drugim stručnim suradnicima škole.

Knjižničar može organizirati susret s književnim autorom (piscem, pjesnikom, ilustratorom,…) i tako omogućiti učenicima neposredan kontakt s autorom.

U okviru knjižničarske grupe učenici mogu pomoći kod rada u knjižnici. Na taj način učenici upoznaju knjižničnu zbirku, djelovanje knjižnice i rad knjižničara. Mogu pomoći prilikom pripreme izložbi, uređenja prostora knjižnice i izrađivati popise knjiga s preporukom za čitanje. Mogu sudjelovati kod izrade web stranica ili na drugi način raditi na promociji knjižnice.

U grupu primarnih korisnika školske knjižnice, uz učenike, pripadaju i učitelji i drugi stručni suradnici u školi, koji predstavljaju specifičnu grupu korisnika. Zadaća knjižničara je pobrinuti se za stručno predstavljanje školske knjižnice. Cilj promocije je učiteljski zbor upoznati sa:

  • školskom knjižnicom kao otvorenom okolinom namijenjenom učenju – knjižnica je informacijski centar, centar za učenje i kulturni centar škole;
  • ulogom, namjenom i ciljevima školske knjižnice u odgojno-obrazovnom procesu škole;
  • kurikulumom Knjižnično-informacijskog znanja;
  • mogućnostima međupredmetnih povezivanja i njihovoj izvedbi u okvirima pojedinih predmeta.

Za učitelje i druge stručne suradnike koristimo različite oblike promocije:

  • stručnu referentnu zbirku,
  • prezentaciju književnih novosti na konferencijama,
  • sudjelovanje prilikom planiranja knjižnično informacijskog znanja (KIZ-a) i međupredmetnog povezivanja,
  • suradnja knjižničara na aktivima, konferencijama i sastancima škole,
  • suradnja s razrednicima,
  • značka za čitanje za učitelje
  • čitanje poezije,…

Knjižničar brine o promociji knjižnice u suradnji s roditeljima na sljedeće načine:

  • predstavljanje knjižnice u školskoj publikaciji ili pripremanje posebne zbirke o knjižnici;
  • organizacija školskih priredbi, literarnih večeri, izložbi;
  • organizacija i provedba predavanja za roditelje;
  • predstavljanje knjižnice na roditeljskom vijeću – program rada, godišnji radni plan, financijski plan knjižnice,…

Knjižničar promovira školsku knjižnicu i u lokalnoj i stručnoj javnosti, što može izvesti na sljedeće načine:

  • suradnja s nacionalnom knjižnicom – u okviru projekta „Rastem uz knjigu” za učenike 7. razreda organizirano je razgledavanje i predstavljanje nacionalne knjižnice;
  • oglašavanje u medijima (lokalne novine, radijske i televizijske emisije);
  • objava članaka u stručnim publikacijama;
  • sudjelovanje knjižničara na seminarima i kongresima – seminar koji pokriva područje školske knjižnice u Sloveniji je Bibliopedagoška škola koja nudi aktualne teme iz područja knjižničarstva. Predavači su priznati stručnjaci s područja bibliotekarstva, školstva i specijalno-pedagoških područja. Na seminaru mogu aktivno sudjelovati i školski knjižničari i izmjenjivati mišljenja s primjerima dobre prakse.

Zaključak

Promocija školske knjižnice je proces koji nikada ne smije biti završen i zaključen. Rad knjižnice potrebno je neprestano oplemenjivati novim idejama i aktivnostima. Na koji će način knjižničar promovirati knjižnicu ovisi, naravno, o pojedincu. Kod promocije najčešće polazimo od svog rada i radne okoline, a u obzir moramo uzeti i organizaciju i ciljeve škole.

Knjižničar bi trebao biti svjestan da se njegova uloga promijenila te da bi u današnje vrijeme ona trebala sadržavati i djelatnosti informacijskog posrednika i pomoćnika kod traženja informacija. Ukoliko želimo težiti ispunjavanju navedene uloge, knjižnične kataloge i referentne zbirke trebali bismo organizirati u smjeru „googliziranih“ knjižničnih kataloga, uključivanja drugih sadržaja, na primjer Google Books, promoviranja knjižničnih kataloga i aktivnosti na društvenim mrežama kao što su Facebook, Twitter,… Informacijski okoliš ubrzano se mijenja i ukoliko će se knjižnice prilagođavati promjenama, uspješno će doprinijeti i svojoj promociji.

Literatura

  1. IFLA – smernice za šolske knjižnice. (2019). Ljubljana: Zveza bibliotekarskih društev.
  2. Kurikul. Knjižnično informacijsko znanje: Osnovna šola. (2009). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
  3. Mednarodni mesec šolskih knjižnic 2018. (2019). Trbovlje: Zveza bibliotekarskih društev, Sekcija za šolske knjižnice.

Uloga škole u motivaciji za čitanje

edita_celofiga

Edita Čelofiga

Sažetak

U članku su opisane aktivnosti koje potiču učenike na čitanje u školi. Osnovni cilj, koji nastavnici i drugi školski djelatnici slijede, je kod učenika razviti trajnu motivaciju za čitanje i postignuti, da postanu čitatelji za cijeli život.

Ključne riječi: čitanje, motivacija za čitanje

Abstract

The author describes activities that encourage students to read at school. The primary goal that teachers and other school professionals pursue is to develop a lasting motivation for students to read and to make them become readers for life.

Keywords: reading, reading motivation

Uvod

Motiv djeteta za čitanje usko je povezan s vrijednošću čitanja u obitelji. Roditelji koji vjeruju, da je čitanje važno za osobni razvoj i rad djeteta, potiču djecu na čitanje na više načina. Oni koji imaju negativan stav prema čitanju, čak mogu odvratiti djecu od čitanja. Prilikom ulaska u školu učenici su uglavnom motivirani za čitanje, a u višim razredima motivacija za čitanje znatno se smanjuje. Neki to smanjenje pripisuju osobnim razlozima, dok ga drugi pripisuju vanjskim čimbenicima. Zanimanje za čitanje s godinama više opada kod dječaka – razlog je možda taj što se premalo pažnje posvećuje njihovim specifičnim interesima za čitanje. Kao školska knjižničarka već neko vrijeme primjećujem značajan pad motivacije za čitanje, posebno među učenicima u 3. obrazovnom razdoblju. Budući da je motivacija za čitanje u školi usko povezana s cjelokupnom motivacijom učenika, o čemu ovisi i njihov uspjeh, kako u školi, tako i u kasnijem životu, kao jedan od prioritetnih projekta škole u ovoj školskoj godini pripremili smo projekt „Postani čitatelj za cijeli život“, s kojim ćemo pokušati potaknuti čitanje na svim razinama roditeljskog i školskog obrazovanja.

Motivacija za čitanje

Motivacija za čitanje dijeli se na unutarnju i vanjsku. Unutarnja motivacija potječe od unutarnjih potreba i želja pojedinca i važna je za razvoj dugoročnog interesa za čitanje. Za interno motivirane čitatelje čitanje je prije svega izvor zadovoljstva i užitka. Takav čitatelj uronjen je u čitanje, znatiželjan je, postavlja sebi ciljeve čitanja, voli dijeliti svoja iskustva iz čitanja, samouvjeren je, ima pozitivan stav prema čitanju. Vanjski motivirani čitatelj ima negativan stav prema čitanju, izbjegava čitanje, ne voli razgovarati o čitanju i čita samo zato što ima malo interesa.

Utjecaj škole na motivaciju za čitanje

Za škole i nastavnike, najvažnije pitanje vezano za motivaciju za čitanje je, kako kod učenika razviti trajnu motivaciju za čitanje i kako ih potaknuti na čitanje za učenje. Učitelj može motivirati učenike da čitaju na više načina – sa vanjskim i unutarnjim pristupima. Korištenje strategija za čitanje, kao i razgovori o čitanju, od osobite su važnosti za vanjsku motivaciju, a upotreba širokog spektra materijala za čitanje od posebnog je značaja za unutarnju motivaciju. Učitelji uspješnije potiču motivaciju za čitanje ako učenicima omoguće, da sami odaberu knjige, da im pripremaju zanimljive zadatke vezane uz čitanje i koriste različite strategije čitanja za čitanje različitih žanrova. Isto tako je veoma važno, da uzimaju u obzir različite sposobnosti učenika.

Školski projekt „Postanimo čitatelji zauvijek“

Motivacija za čitanje usko je povezana sa učenjem jer su motivirani i predani čitatelji također uspješni učenici. Što učenik više čita, to je bolja njegova tehnika čitanja, što olakšava razumijevanje čitanja. To zauzvrat ima za posljedicu povećanje motivacije, jer učenik uz dobru tehniku ​​čitanja može lakše poduzimati zadatke i ustrajati na postizanju konačnog cilja. Kako su učitelji posebno važni u postizanju ovog cilja, predložila sam im, da svaki od njih razmisli o aktivnostima, koje će uključiti u svoj rad radi postizanja cilja povećanja motivacije učenika za čitanje.

Kao dio projekta, u prosincu sam planirala provesti anketu kod učenika, kako bih utvrdila, zašto se opseg čitanja fikcije kod starijih učenika smanjuje, tko ili što utječe na pad interesa za čitanje. Također ćemo u prosincu provoditi anketu među učiteljima, a cilj nam je otkriti koja vjerovanja o važnosti čitanja imaju učitelji i koliko se njihova uvjerenja odnose na aktivnosti u učionici. Kao školska knjižničarka, u siječnju ću za roditelje učenika 1. obrazovnog razdoblja održati predavanje “Kako će vaše dijete postati čitatelj za cijeli život”, na kojem ću im predstaviti važnu ulogu koju igraju u oblikovanju kulture čitanja djeteta. Za nastavnike i svoje suradnike održat ću predavanje “Učiteljske aktivnosti za promicanje motivacije za čitanje kod učenika”, kako bih ih pokušala osvijestiti o važnosti čitanja za uspješnost učenja učenika. Daroviti učenici 9. razreda u svim odjeljenjima škole održat će predavanje o važnosti čitanja, kako bi pokušali uvjeriti učenike u vitalnu važnost čitanja knjiga. Kao jednu od promotivnih aktivnosti implementirat ćemo i čitalačku značku na sve školske predmete. Učitelji će pripremiti popise knjiga za sve predmete, od kojih će učenici odabrati tri, pročitati ih tijekom školske godine i predstaviti svoje dojmove o knjizi, pripremiti kratki kviz, reportažu …

Kako je zadaća svih nastavnika aktivno potaknuti učenike na čitanje, a učiteljevo čitanje u učionici jedno je od najsnažnijih motivacijskih sredstava za poticanje čitanja, nastavnici će djelovati kao modeli za čitanje, s knjigom u ruci kad god je to moguće. Za studente je vrlo važno imati oko sebe odrasle ljude koji predstavljaju pozitivan model čitanja. U ovoj školskoj godini, na početku svakog sata, nastavnici će posvetiti 5 minuta čitanju zanimljivog odlomka iz knjige ili članka. U školskoj knjižnici organizirat ćemo sajam knjiga tijekom tjedna naše škole (u ožujku 2020). Učenici će u školu donijeti netaknute knjige iz kućne zbirke, koje će biti izložene u školskoj knjižnici tijekom tjedna aktivnosti. Svaki učenik koji donese knjigu moći će odabrati knjigu koju joj je donio netko drugi. U svakom razredu ćemo izabrati promotore čitanja, koji će voditi evidenciju o tome koliko i što učenici čitaju i prezentirati zanimljive knjige. Svaki odjel će „usvojiti pisca“, koji će biti označen na vratima učionice. Tijekom školske godine učenici će prikupljati materijal, slike, slati mu e-poštu, čitati njegove knjige itd. Među učenicima 5. razreda kružit će „ruksak za čitanje“, koji će sadržavati neke jedinice literature i nastavnog materijala koji su zanimljivi i roditeljima i učenicima. Učenici će imati priliku u učionici predstaviti ono što su čitali članovi obitelji, a svoja će razmišljanja moći upisati i u bilježnicu. U školskoj knjižnici učenici će tijekom školske godine rješavati zagonetke s knjigama. Na postavljena pitanja odgovarati će koristeći knjige dostupne u knjižnici. Tako će se naviknuti na samostalno pretraživanje i prikupljanje podataka iz knjiga. Osim rješavanja zagonetki s knjigama, učenici u školskoj knjižnici moći će glasati i za najbolju knjigu. Učenici devetih razreda prvoškolcima će čitati bajke i predstaviti im svoje omiljene knjige iz djetinjstva. Tijekom tjedna aktivnosti održat ćemo i maraton čitanja. Svi – učenici, nastavnici i ostalo školsko osoblje čitat ćemo svakog dana, prvi školski sat po 15 minuta, jer škola može najbolje potaknuti čitanje ako ima redovno, tiho vrijeme posvećeno čitanju. Tijekom zimskih praznika pripremit ćemo radionice za učenike, na kojima će moči izraditi knjige od recikliranog papira, igre poput Sjećanja (s imenima autora i naslova knjiga), kostime za književne junake i slično.

U produženom boravku učenici će pripremati izložbe pod mentorstvom svojih učitelja – u prosincu će to biti Moja omiljena bajka, kasnije Moj omiljeni književni junak, kao i književne kvizove i ljestvice najpopularnijih knjiga na odjelu.
Svi školski učitelji učenike će upoznati s jednom ili dvije strategije čitanja već u početku školske godine, koje će učenici aktivno koristiti tijekom cijele godine za rad sa svim vrstama teksta. Istovremeno će svi nastavnici aktivno surađivati ​​sa školskom knjižnicom tijekom cijele školske godine, potičući učenike, da redovito koriste knjige. Tijekom rekreativnih odmora u školskoj knjižnici održavati će se razgovori o knjigama, gdje će učenici moći iznijeti svoje dojmove i mišljenja o pročitanim knjigama, jer se razgovor o pročitanom pokazao kao vrlo učinkovito motivacijsko sredstvo.

Zaključak

“Tamo gdje postoji volja, postoji i način.” Tako kažu. Novu školsku godinu započeli smo s puno dobre volje i sjajnih ideja, a vrijeme će pokazati, koliko smo uspješno ostvarili svoju misiju. Nadamo se i želimo, da što više učenika pokrene ljubav prema čitanju i da postanu čitatelji za cijeli život.

Literatura

  1. Kako naj šola razvija branje in širšo pismenost: zbornik Bralnega društva Slovenije (2005). Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo
  2. Kropp, P. (2000). Vzgajanje bralca: naj vaš otrok postane bralec za vse življenje. Tržič: Učila.
  3. Newman, N.(2017): Vzgajanje strastnih bralcev : 5 preprostih korakov do uspeha v šoli in življenju. Maribor : Hiša knjig, Založba KMŠ
  4. Podgoršek, M. (2009): Motivacija in uporaba storitev šolske knjižnice. Ljubljana : Morfem

Bajke su naše bogatstvo

lea_napotnik

Lea Napotnik

Sažetak

U ovom radu je opisan projektni rad prvoškolaca koji su istraživali i učili o različitim bajkama. U uvodu je navedeno značenje bajki. Važne su za razvijanje mašte kod djece, za prevladavanje strahova, za proširivanje rječnika, a ujedno su i naše kulturno bogatstvo. Slijedi opis načina učenja o različitim bajkama. Opisani su različiti i zanimljivi načini učenja o bajkama i popratnim aktivnostima – stvaranje, izrada rječnika, lokalna klasifikacija i analiza intervjua ispitanih učenika.

Ključne riječi: slovenske bajke, učenje, stvaranje, lokalna klasifikacija.

Uvod

Bajke, pripovijetke, legende i basne su se uvijek smatrale djelima narodnog duha, koja se na svojstven način prenose iz generacije u generaciju. Sadržaji se odnose na ljudsku maštu, iskustvo i uobičajenu komunikaciju. Bajke su ljudima služile za obogaćivanje života, za razvijanje mašte, za prevladavanje strahova i neobjašnjivih događaja. Bajke imaju čudesnu moć, jer dobro uvijek pobjeđuje zlo, i unatoč napetostima, uživamo u iščekivanju sretnog kraja. One su bogat izvor lokalnog naslijeđa i kulture, pa je jako važno da ih naši najmlađi i upoznaju. Iz tog razloga sam se odlučila posvetiti više vremena upoznavanju bajki, te sam odlučila s učenicima na zanimljiv način istražiti i što više naučiti o slovenskim bajkama. Željela sam da mladi slušatelji i čitatelji vlastitim osjetilima iskuse bogatstvo bajki, te da nauče o njihovim osobitostima i spontano nauče kako su njihovi preci živjeli i doživljavali svijet. Moja je namjera bila da se narodna tradicija o bajkama ne zaboravi, na način da se i dalje prenosi s jedne generacije na drugu. Mislim, da čak i kroz narodnu tradiciju djeca grade svoj identitet. Čitanjem različitih bajki djeca uče o ljudskom životu koji je u prošlosti bio drugačiji. Istraživali su lokalne posebnosti bajki, a slušanjem bajki obogaćivali su svoj rječnik i izradili rječnik manje poznatih riječi. Proveli smo i intervju.

Opis aktivnosti

1. Slovenske bajke

Učenici su na početku razmišljali o slovenskim bajkama i isticali koncepte koji se odnose na bajke. Misli, asocijacije i izvedbe djece smo zapisivali na plakat. Saznali smo da znaju jako puno o bajkama. Nastala su tri koncepta: slovenski, narodni i koncept o bajki. Pojmove smo osmislili i povezali.

U nastavku smo zajedno razmišljali, razgovarali i tražili inIMG_3908formacije o slovenskim bajkama. Otkrili smo da bajke imaju svoje posebnosti. Pojavljuju se ljudi, stvorenja iz bajki, neodređena mjesta, ali s karakteristikama koje otkrivaju gdje je bajka nastala, autor nije poznat. Tako smo došli do saznanja zašto govorimo slovenski, zašto narodne i zašto bajke.

Slika 1. Što su slovenske bajke?

2. Čitanje bajki

Uz pomoć knjižničarke, potražili smo policu s narodnim bajkama i otkrili da različiti ljudi imaju različite bajke. Među njima smo, naravno, pronašli najviše slovenskih bajki. Odabrali smo ih i stavili na posebnu policu. Dogovorili smo se da će te knjige neko vrijeme biti na posebnom mjestu, a mi ćemo često posegnuti za njima i upoznavati slovensku tradiciju bajki. Odabrane bajke su nam često čitali i pripIMG_3912ovijedali u različitim prilikama: učitelji, stariji učenici, Tamarina baka i članice Udruge umirovljenika Šempeter. Svaku bajku često smo obnovili i provjerili razumijevanje sadržaja, tražili osobine bajke, lokalne karakteristike, analizirali smo ih, ponovo doživjeli i stvarali. Neke bajke smo samo pročitali i u njima uživali.

Slika 2. Polica sa slovenskim bajkama

Istovremeno smo upoznali bajke iz različitih područja Slovenije (Koruška, Prekmurje, Dolenjska, Belokranjska, Gorenjska, Tolmin, Primorje, Resian, Štajerska, Savinja). Najveću pažnju smo posvetili bajkama iz domaćeg okruženja, Savinjske doline. Učenici su bili iznenađeni kada su slušanjem čuli poznata imena mjesta, brda i rijeka. Bilo im je zanimljivo da su ljudi iz našeg kraja izmislili toliko bajki.

Čitanjem zbirke Babica dobili smo ideju u školu pozvati jednu od naših baka. Tamara je predložila da dođe njena baka jer voli čitati. Dogovorili smo se za posjet. Baka Silva nam je pročitala bajku Pastir. Susret s njom je bio srdačan, uživali smo je slušati, puno smo joj pričali o bajkama i konačno kušali domaće sušeno voće.

Baka Silva nas je impresionirala svojom posjetom, te smo počeli razmišljati s kime bismo još mogli podijeliti svoje znanje o bajkama. Odlučili smo pozvati starije mještane Šempetra. Ljubazno su se odazvali našem pozivu i pokazalo se da je taj susret od neprocjenjive vrijednosti. Gospođe su govorile o tome kako su provele svoje djetinjstvo, opisivale su najrazličitije događaje, navike, običaje, iskustva. Svoje pripovijedanje su obogatile bajkama koju su čule u svom djetinjstvu. Bile su oduševljene kako pomno pratimo njihove pripovijesti, zanimamo se, pitamo, a isto tako smo i mi njima prenijeli neka nova saznanja.

Posjet je za sve bio nezaboravan – za učenike, učiteljice i članice Doma umirovljenika.

3. Izrada rječnika

IMG_3996Tijekom učenja o bajkama spontano je nastao rječnik o manje poznatim riječima. U skoro svakoj bajci pronašli smo neke riječi koje danas gotovo nikada ne čujemo. Pojedine riječi smo zapisali i objasnili. Tako je nastao vrijedan rječnik kojega često čitamo i stavljamo na posebno, jasno vidljivo mjesto u knjižnici. Rječnik je zanimljiv i koristan za ostale posjetitelje knjižnice.

Slika 3. Rječnik manje poznatih riječi

4. Nastajanje bajki

u našoj je prirodi da nastojimo proživljavati bajke na različite načine. Tako smo neke oživjeli plesom, igrom, razgovorom i na umjetnički način. Najveća vrijednost je bila uživanje u slušanju.

5. Lokalna klasifikacija bajki

Istraživanjem i čitanjem bajki saznali smo da su bajke često lokalno okarakterizirane. Odlučili smo svoje poznavanje razvrstati prema lokalnom podrijetlu. Naslove bajki smo razvrstali na plakatu. Zbog nepoznavanja geografskog položaja Slovenije regijama smo dali svoja imeIMG_3993na. Sloveniju smo zamislili kao kokoš. Imena različitih područja smo imenovali prema dijelovima tijela kokoši (Prekmurje = glava, Štajerska = vrat, Koruška = leđa, Tolmin – Primorska = zadak, Dolenjska i Bela Krajina = noge, Savinjska = trbuh). Prilikom izrade plakata smo se zabavljali i smijali.

Slika 4. Plakat

6. Intervju

Prije nego smo se počeli sustavno baviti slovenskom bajkom obavili smo intervju. Sudjelovalo je 29 učenika prvog razreda. Isti intervju smo obavili i nakon završetka aktivnosti, te smo uspoređivali podatke. Intervjuirali smo svakog učenika pojedinačno. Intervju je pokazao da bajke ne razvrstavaju prema autoru, stoga su imali manje saznanja o bajkama. Na početku su slušali naslove svih bajki koje poznaju. Tijekom aktivnosti učili su o osobitostima narodne tradicije i već su bajke razdvojili po podrijetlu. U njihovoj zbirci je bilo još mnoštvo naslova bajki. Prepoznali smo i popisali manje poznate bajke. Veliki naglasak je stavljen na lokalne bajke za koje nisu znali i nisu predvidjeli da postoje. Uz pomoć intervjua dokazali smo da su sudionici u istraživanju puno naučili o slovenskoj narodnoj bajci.

Zaključak

Sa sigurnošću možemo reći da su prvoškolci obogatili svoje djetinjstvo bajkama koje smo čuli i da smo si postavili cilj da ćemo nastaviti s ovom temom. Slovenske bajke su tako nedovršena tema da je jednostavno nismo mogli dovršiti. Bajke su nešto što nam obogaćuje znanje, svjesnost, maštu, rječnik i još puno toga. Ono što je važno je uživanje u slušanju. Slovenska bajka je kod svih učenika ostavila izvrstan dojam. Vjerujemo da smo svi puno naučili o slovenskim bajkama, a prije svega smo stekli odnos poštivanja prema našoj prošlosti, koju ćemo čuvati i prenositi na buduće generacije.

Literatura

  1. Bolhar, A. (2000) Slovenske narodne pravljice. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Brenkova, K. (1970) Slovenske ljudske pravljice. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  3. Brenkova, K. (1979) Babica pripoveduje. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  4. Goljevšček, A. (1991) Pravljice, kaj ste? Ljubljana: Mladinska knjiga.
  5. Grafenauer, N., Unuk, J. (2002) Slovenske pravljice. Ljubljana: Nova revija.
  6. Kunaver, D. (1991) Slovenska dežela v pripovedki in podobi. Ljubljana: Mladinska knjiga
  7. Štefan, A. (2011) Za devetimi gorami. Ljubljana: Mladinska knjiga.

Klasično čitanje kao protuteža digitalizaciji

dragica_filipcic

Dragica Filipčič

Sažetak

U članku pokušavam predstaviti klasično čitanje kao protutežu „digitalnom dobu“. Društvo je široko i nekritički prihvatilo inovacije ne dovodeći u pitanje prednosti i nedostatke suvremene tehnologije i njihov utjecaj na mlade. Neke brojke pokazuju kako mladi ljudi manje čitaju, imaju poteškoće s pisanjem, čitanjem i koncentracijom.

Kao učitelj, pitam se, što mogu napraviti da učenici dio vremena provode za modernim uređajima čitajući. Znam da je duha koji je pobjegao iz boce nemoguće vratiti. Istovremeno ne mislim da je digitalizacija nešto loše. Ali, nažalost, primjećujem promjene u radu djece u školi

Ključne riječi: čitanje, digitalno doba, popularizacija čitanja.

1. Uvod

U svojoj 21-godišnjoj karijeri predavanja engleskog jezika na predmetnoj razini u osnovnoj školi primjećujem sljedeće promjene:

  • razina engleskog jezika je narasla
  • znaju više, ali pamte manje
  • rukopis se teže čita
  • fokus između čitanja i razumijevanja čitanja se pogoršao
  • čitanje za zadovoljstvo je rijetkost
  • kritičko mišljenje i kreativnost su rijetko prisutni
  • koncentracija se smanjila
  • društveno umrežavanje pomoću modernih tehnologija zamjenjuje istinsko druženje
  • manje spavaju
  • manje su fizički aktivni
  • više su ili uznemireni ili naprotiv apatični

U ovom sam radu pokušala otkriti kako digitalno doba utječe na čitanje i što mogu učiniti kao nastavnik, tako da učenici svakodnevno odvoje barem malo vremena za čitanje. Čitanje pomaže ne samo njihovoj pismenosti, učenju, koncentraciji, već i njihovom psihološkom zdravlju.

2. Prednosti čitanja za zadovoljstvo

Čitanje i pisanje su ljudsko razvijene vještine koje su važne kulturno i civilizacijsko nasljeđe.

Današnje digitalno doba obilježeno je izuzetno važnom prekretnicom u povijesti čitanja i pisanja. S razvojem informacijske tehnologije upotreba tipkovnice sve više zamjenjuje rukopis, a čitanje na ekranu zamjenjuje čitanje s papira.

Novozelandsko izvješće o istraživanju, “The Growing Independence report on the Competent Learners project for children at age 14”“ otkrilo je da učenici koji vole čitati:

  • postižu veće rezultate u matematici, čitanju i rješavanju logičkih problema,
  • imaju veći interes za sudjelovanjem u školi,
  • imaju dobru komunikaciju i pozitivan odnos s obitelji i kvalitetnija prijateljstva,
  • imaju manje rizično ponašanje,
  • imaju višu razinu motivacije za školu.

Oni koji nisu čitali vjerojatnije su:

  • s vremenom postali ovisni o tehnološkim uređajima,
  • postali brže uznemireniji,
  • u dobi od 12 godina već je uočeno neprimjereno ponašanje u učionici,
  • manje je vjerojatno da će ispuniti domaći zadatak,
  • manje su uzbuđeni zbog polaska u školu.

Istraživači iz newyorške New School također su otkrili povezanost između čitanja knjižne fikcije i povečane empatije. (Comer Kidd & Castano, 2013)

Zapravo mi nije bilo teško pronaći obilje istraživanja o prednostima čitanja. Izazov je bio ograničiti slučajeve. Možemo to jasno reći: čitanje je dobro za nas.

3. Čitanje na mreži nasuprot čitanju pisanih tekstova

Koje su razlike između čitanja tiskane knjige na papiru i čitanja knjige na ekranu?

Jedna od prednosti e-knjige je njen veći izbor i lakši pristup.

No, kao nastavnika, zanima me postoji li razlika između klasičnog čitanja i digitalnog čitanja? Barem nekolicina istraživača vjeruje, da postoji. Istraživački tim autora pripremio je studiju u kojoj je 130 studenata preddiplomskog studija moralo pročitati dva članka. Rezultati ove studije pokazuju da su tekstovi na papiru lakše razumljivi i uvjerljiviji. Osim toga, digitalni tekstovi čak predstavljaju dodatne prepreke za manje kompetentne čitatelje. (Holleran & Murphy, 2004., str. 135-137)

Rezultati studije E-Read: Evolucija čitanja, koja je uspoređivala čitanje s digitalnih ekrana i čitanje s papira, pokazali su da je čitanje s ekrana mnogo površnije i plitko, također razumijevanje čitanja je lošije.

Još jedna prednost tiskane knjige je ta što nemaju poremećaje. Uz knjigu, čitači se ne mogu prebaciti na nešto drugo ili se ne pojavljuju druge distrakcije (reklame, poruke itd.) koje zbunjuju čitatelja. Fokus je samo na čitanju, a ne na bilo kojoj dodatnoj zabavi ili preusmjeravanju koji mogu izobličiti prednosti čitanja.

4. Utjecaj čitanja

Koji su pozitivni aspekti klasičnog čitanja?

  • razvija se bolje čitanje,
  • proširi se vokabular,
  • razvijaju se druge jezične vještine,
  • razvija se koncentracija,
  • razvija se mašta,
  • razvija se pamćenje,
  • mozak ostaje više “mlad”, jer usporava njegovo starenje za 32% u kasnijem životu,
  • ima pozitivan učinak na smanjenje stresa. Čitanje razinu stresa smanjuje se za 67%.
  • ima pozitivne učinke na razvoj empatije ili percepciju i razumijevanje osjećaja drugih. Čitanje neizravno pomaže u boljim međuljudskim odnosima.
  • pomaže u upoznavanju nas samih i potiče ostvarenje životnih ciljeva, što nas dugoročno čini sretnima.

(Gelman, L. (b. D.). Prednosti čitanja)

5. Školski projekti

Što mogu učiniti kao nastavnik za popularizaciju čitanja?

U osnovnoj školi pozivamo učenike da čitaju slovenske, engleske i njemačke knjige u slobodno vrijeme. Kako to popularizirati?

a) projekt: Zakačen sa knjigom ili Hooked by the book

Zašto bi čitanje bilo dosadno? Gdje vas je knjiga odvukla? Na kraju školske godine pozvala sam učenike na sudjelovanje, malo za šalu, malo za stvarno. Namjera je popularizirati čitanje i pokazati im da čitaju za sebe, a ne za ocjenu ili za učitelja. Tijekom praznika (ljeto, zima, …) ili tijekom školske godine pronalaze neobično mjesto za čitanje i slanje fotografije. Napravila sam kolaž svih fotografija u razredu kako bismo promovirali čitanje i zabavili se.

20191112_132751

Slika 1. Kolaž fotografija

b) bralna značka za roditelje

Znamo da kultura čitanja potječe od kuće. Mislim da je čitanje primjerom još jedan motivirajući faktor kojim pokažemo svojoj djeci da je čitanje ugodna aktivnost. Ona bi bila okrunjena dodjelom certifikata na kraju školske godine kada djeca na ceremoniji zatvaranja u školskoj knjižnici daju roditeljima priznanje za čitanje, za usvojeno bralno značko. Želimo da nam se pridruži što više roditelja. Roditelji bi bili primjer svojoj djeci i rekli bi im nešto o knjizi, razmijenili mišljenja, razgovarali o njoj, družili se. Nagrada za čitanje roditeljima bila bi primanje letka na kojem napišu autora, naslov i zatim- kratak sadržaj, preporuka, misao ili citat – za tri pročitane knjige (koliko god je potrebno za prepoznavanje). Učenici donose letke u školu, a krajem godine organiziramo završni događaj. Od najveće je važnosti da djeca dožive iskustvo čitanja u svom kućnom okruženju i da se čitanje uvijek gleda kao pozitivno i ugodno.

Brojna su istraživanja pokazala da djeca koja kasnije vole čitati potječu iz obitelji u kojima se čita i gdje roditelje potiču na čitanje.

6. Zaključak

Ušli smo u digitalno doba kada je više ljudi zalijepljeno za svoje ekrane. Zbog toga je važno razmisliti o promjenama koje digitalno doba donosi u naše živote, u naše škole.

Jedna potencijalna opasnost digitalnog doba je utjecaj na čitanje. Povećana upotreba računala koštat će nas i pismenosti i mašte.

Svestranost tehnologije i njeno stalno miješanje u naše privatne živote, zahtijeva da kritički analiziramo ove probleme i izradimo planove, smjernice i sustave koji osiguravaju da studenti nisu prepušteni elektronskim uređajima. Pronalaženje prave ravnoteže je neophodno. Postoji vjerojatnost da će uzrok socio-ekonomskog jaza među ljudima biti baš čitanje. Stoga škole moraju tražiti rješenja kako klasično čitanje ne bi postalo relikvija.

7. Literatura

  1. Comer Kidd, D., & Castano, E. (2013). Reading Literary Fiction Improves Theory of Mind. Science, 377-380.
  2. Education, N. Z. (2006). Growing Independence: A Summary of Key Findings from the Competent Learners @ 14 Project. Wellington, New Zealand: New Zealand Ministry of Education.
  3. Gelman, L. (b. d.). Benefits of Reading: Getting Smart, Thin, Healthy, Happy. dostopno na: http://www.rd.com/health/wellness/benefits-of-reading/
  4. Holleran, T. A., & Murphy, P. K. (2004). Do Virtual Envionments Lead to Virtual Learning? In E. b. Cleghorn, Missing the Meaning: The Development and Use of Print and Non-Print Materials in Diverse School Settings (p. 270). New York: Palgrave Macmillan.

Fotografije: osobni arhiv, Dragica Filipčič

Zašto djeca prestanu čitati?

polona_ramsak

Polona Ramšak

Svi znamo da čitanje ima dobar utjecaj na cjelovit razvoj djeteta, jer doprinosi njegovom jezičnom i intelektualnom razvoju, razvija maštu i bogati emocionalni život, a i proširuje rječnik i obzorja na različitim područjima znanja.

Obiteljska pismenost ima ogroman utjecaj na to hoće li dijete, odnosno tinejdžer, postati čitatelj. Radi se o konceptu, koji uključuje prirodan nastanak obrazovne aktivnosti unutar kuće i obitelji.

Jednostavno rečeno, obiteljska pismenost obuhvaća širok spektar aktivnosti unutar obitelji povezanih s pismenošću u širem smislu riječi, naime obitelj znatno utječe na razvoj čitanja i dječje pismenosti (djetetovo iskustvo pisanja i čitanja unutar obitelji) u njegovoj prirodnoj okolini.

U kući bogatoj raznovrsnim materijalima, gdje je knjiga, kao i široka paleta tiskanih materijala (tisak, magnetna slova, obrazovne igre i tako dalje), djetetu dostupna na svakom koraku, postanu ispis i pismenost bitan dio djetetovog odrastanja.

Posebnu dodanu vrijednost imaju i emocionalna i motivacijska klima, što se odražava u stavovima članova obitelji, pogotovo u odnosu tih roditelja prema pismenosti, kao i njihovoj nadi u odnosu na postizanje uspjeha svoje djece.

Jednako tako, obiteljskoj pismenosti daju veliki pečat kulturne karakteristike obitelji. Različita kulturna okruženja stavljaju u centar pažnje različite aktivnosti povezane s pismenošću, što znači da se čitanje kao način provođenja slobodnog vremena izražava na različite načine u različitim sredinama. U nekim obiteljima čitanje je vrlo bitno zbog stjecanja novog znanja, dok u drugima predstavlja samo gubljenje vremena ili izbjegavanje obaveza.

Dijete se obično rodi u obitelj punu ljubavi. Znači, roditelji koji žele pružiti svojemu djetetu najbolji mogući život, počnu sa zanosom za njega kupovati razne igračke, a i prve knjige. Zadivljeni tim sićušnim stvorenjem koje su stvorili, roditelji dan za danom gledaju kako njihovo dijete kao spužva upija informacije iz svoje okoline.

Kada dijete prvi put rukama dohvati tvrdu kartonsku knjigu, oni su oduševljeni, fotografiraju ga i šalju fotografije svim osobama koje poznaju. S djetetom u naručju namjeste se na kauč ili krevet, gdje imitiraju glasove životinja i vozila, omogućujući djetetu da s nespretnim prstima upućuje na knjižne stranice. Dijete je uzbuđeno.

Kad ima dijete tri godine, ushićeni roditelji mu kupe magnetna slova koja slažu u kombinacije prvih riječi na prednjoj strani hladnjaka. Roditelji su oduševljeni kad dijete počne prepoznavati oblike slova i slagati kratke riječi. Ako je dijete posebno vrijedno, za nagradu kupe mu knjigu. Sada je i tog stiskanja na kauču nekoliko manje, kao i čitanja knjige, jer roditelji shvate da su knjige prilično skupe, a knjižnicu nemaju vremena posjećivati. Ni oni sami više ne čitaju jer su previše zauzeti sa svojom djecom i obitelji.

Greška broj jedan. Istraživanja pokazuju da djeca u prosjeku postignu razinu pismenosti svojih roditelja, a vrlo su im slični i kod stjecanja vještine čitanja. Ako dijete nikada svoje roditelje ne vidi čitati, to ne znači da ne možemo od njega očekivati da ipak bude strastveni čitač. Ali roditelji su preokupirani aplikacijama umjesto da cijene tiskanu riječ. Isto tako ih više zanima gledanje Netflixa nego čitanje.

Kada dijete ima pet godina, roditelji mu pred spavanje obično čitaju bajke. Ali samo jedna bajka djetetu nije dovoljna, a roditelji su nakon radnog dana iscrpljeni. Tako se večernje maženje i čitanje pretvaraju u borbu, tko će koga pobijediti.

“Samo još jednu, mooolim!”
“Dosta je bilo za danas. Brzo na spavanje.”
“Mooolim, samo još jednu, jednu kratku, a poslije ću zaspati.”
“Već sam ti jučer pročitala tri, a za danas je dosta.”

I tako dalje, dok se roditelji ne počinju bojati noći jer znaju da jedna bajka djetetu neće biti dovoljna. Tako mu ispričaju priču o tome kako će biti sjajno u školi, gdje će moći naučiti samostalno čitati bajke.

Greška broj dva. U suštini djetetu govorimo kako će učenjem čitanja izgubiti lijepe trenutke uz roditelje, koje svaku noć nestrpljivo čeka. Večernje čitanje ne sastoji se samo od sadržaja priče, nego je to povezivanje, toplina, jedno sigurno utočište. Sa zajedničkim čitanjem roditelji upotrijebe socijalnu interakciju s djetetom kao određen psihološki alat koji pomaže u upravljanju njegovog ponašanja. Uz slušanje priča, uživljavanje i razumijevanje književnih likova, djeca razvijaju empatiju i upoznavaju različite perspektive određenih situacija.

Dijete ide u školu. Većinu slova već je upoznao, malo zna i pisati. U školi se voli družiti s prijateljima, a pogotovo mu se sviđaju satovi kada s vršnjacima sjedne na pod i sluša učiteljicu, koja im čita knjige. Takvi trenuci dijete smire i uliju u njega osjećaj sigurnosti, koji mu je već poznat iz obiteljskog okruženja.

Knjižničarka u školi draga je žena koja mu svaki tjedan pomaže odabrati hrpu knjiga, za koje se nada da će mu ih roditelji vikendom i pročitati. Kod kuće ga roditelji potiču da piše i čita, hvale ga kako mu dobro ide, ali i dalje ponavljaju da dolazi vrijeme kada će i sam morati početi čitati. Za njih to znači da je njihovo dijete već veliko i samostalno, stoga su ponosni na njega, ali dijete želi taj put odgoditi. Ono još uvijek voli da mama ili tata noću legnu uz njega na krevet, mu čitaju i maze ga. Želi također govoriti o pričama, koje mu roditelji čitaju, i ispraviti ih, kada utvrdi da su htjeli već sto puta pročitanu priču malo skratiti. Jedne večeri to se i dogodi. Mama kaže: „Danas ti neću ja čitati naglas. Sada si veliki, i možeš pokušati sam.”

Greška broj tri. Dijete još uvijek treba pomoć roditelja kod tehnike čitanja, u smišljanju novih, težih riječi, rečenica i misli. On treba roditelje, koji će mu objasniti različita značenja iste riječi, da se s njim smiju ili plaču, i da zajedno prepoznaju važnost čitanja.

Dijete polako počinje samo prolaziti kroz slikovnice. Povremeno čak uspije uvjeriti roditelje da mu nešto malo pročitaju, ali to je sve rjeđe i rjeđe. Ne nalazi više vremena za čitanje, jer obiteljska dinamika upućuje na to da se u večernjim satima sada rade druge stvari. Večernji sati, koji su bili toliko godina predviđeni za čitanje, sada odjednom postanu vrijeme za gledanje televizije, čišćenje kuće, kuhanje, „surfanje“ internetom, kompjutorske igre. Roditelji ga nauče da se čita samo ljeti na plaži i da se tada nadoknadi čitanje za cijelu godinu. Naravno dijete na plaži voli raditi druge stvari. Roditelji su uvjereni da će njihovo dijete biti sljedeća zvijezda nogometa, zato će ga voziti na treninge po petnaest sati tjedno. Ali to nije dovoljno, ide i na sate gitare, kampiranje i vjeronauk, tako da nema više vremena da bi od dosade legnuo u krevet i čitao. Ako je jako dobar, roditelji mu kupe sladoled ili obećaju da će moći biti na kompjuteru koji sat dulje. Knjige više ne kupuju jer ih ima dovoljno u knjižnici. Roditelji vjeruju da pročitana knjiga više nema nikakve vrijednosti, zato samo leži na polici. Kupuju još samo enciklopedije na rate.

Greška broj četiri. Vrlo je važno da ima dijete vlastite knjige i časopise. Također je važno da ima vlastite police za knjige ili komodu te da pazi na svoje knjige. Naime, vlastite knjige su jako važne, jer roditelji time pokažu svome djetetu da su dovoljno bitne da na njih potroše novac. A ako roditelji daju djetetu osjećaj da su knjige preskupe, onda ga time uče da su manje važne nego sve drugo na čemu troše novac. Znači, manje su važne od odjeće, odmora, računalnih igara, rolera ili kina. Dijete okruženo knjigama će uzeti i pročitati vlastitu knjigu, prije nego će otići u knjižnicu..

Dijete u školi upoznaje različite profesore, koji svaki na svoj način predaju o važnosti čitanja. Međutim, ono rijetko vidi kojeg profesora da u svoje slobodno vrijeme, odnosno u vrijeme odmora, uzme knjigu u ruke. Puno više je pričanja o čitanju nego samog čitanja. Pošto je cijeli razred uključen u projekt čitanja (op. autorice: u Sloveniji se taj projekt zove Bralna značka), uključi se i on. Saznaje da ako pročita tri ili četiri knjige, krajem školske godine će dobiti nagradu za čitanje i mama će biti sretna. Odluči čitati za taj projekt i sljedeće godine. Otkrije da može učiteljici obnoviti i već prije pročitanu knjigu. Zatim mu stariji prijatelj kaže da može naći sadržaj te knjige na internetu. Tako počinje igra mačke i miševa – hoće li učiteljica znati da nisam pročitao knjigu; da li ću je moći prevariti? Dalje, za domaće štivo treba pročitati četiri knjige, koje mu izabere učiteljica. Knjige mu se ne sviđaju jer pričaju o davnim vremenima, siromaštvu i ratu, o djeci, koja je hodala bosa u školu i popodne čuvala krave, ali zna da mora uložiti trud za lijepu ocjenu.

Greška broj pet. Škola pristupa k čitanju tako, da tu vještinu povezuje s nagradom. Ako pročitaš knjigu, dobiješ dobru ocjenu. Tako se čitanje iz užitka pretvara u transfer. Kada se čitanju doda taj pritisak ocjene, dijete ima osjećaj da radi. Naime, u prošlosti je čitao za nagradu, a sada čitanje jednači s radom, iako bi želio uživati u njemu.

Dijete je u šestom razredu. Sada čita samo za školu. Knjige mu propišu odrasle osobe i većina mu se ne dopada. Sve više i više čitanje postaje dosadna aktivnost. Ne može razumjeti, kako može neka vršnjakinja stalno imati svoj nos u knjigama. Što vidi u tim knjigama? Kada ga učiteljica pita zašto ne čita više, kaže da zbog toga što su knjige glupe. Učiteljica ga uvjerava da to nije istina. Onda vidi da puno djece u školi čita Harryja Pottera. Pošto mu se filmovi sviđaju, on se potrudi i sam pročita prvi dio knjige. Iznenađen sam nad sobom, on je oduševljen. Volio bi još. Volio bi o pročitanom razgovarati. U razredu su vršnjaci već dvije knjige prije njega, a roditelji nisu ni pročitali te knjige. Otac mu kaže neka ide u knjižnicu. Kada dođe i zamoli za neku sličnu knjigu kao što je Harry Potter, bibliotekarka ga pošalje na odjel za djecu i mlade gdje će sigurno pronaći nešto za sebe. Dijete šeće među policama ali ne zna što bi izabrao, jer nije naučio tražiti među knjigama i ode kući. Bijesan je. Sve su knjige glupe.

Greška broj šest. Od trenutka rođenja djeteta knjige su izbor odraslih, bilo da je to knjiga koju su mu kupili, podarili ili donijeli iz knjižnice. Dijete mora naučiti da je odabir knjiga postupak, koji može donijeti jednako zadovoljstvo kao samo čitanje. Treba naučiti da prvenstveno pogleda naslovnice i utvrdi dali ga one privlače. Onda mora da lista knjigu, gleda slike, pročita prvu i zadnju rečenicu, možda još koju između, jer samo tako može osjetiti knjigu. Također je djetetu treba reći da mu se sve knjige neće svidjeti. To ne znači da su loše, nego da mu u tom razdoblju ne odgovaraju. To je sasvim jednako tome, kako mi pogledamo na stotine loših filmova, a navečer opet sjednemo pred ekran u očekivanju još jednog. Znači zbog jedne »loše« knjige mi nećemo odustati od čitanja.

Što možemo napraviti učitelji da našim učenicima približimo čitanje? Najvažniji je primjer. Kad učenik dođe do učiteljice, mora vidjeti knjige u njezinom ormariću. Vidjeti mora, kako nastavnica na vožnji izletničkim autobusom izvlači iz torbe knjigu i zadire u nju. Učenik treba čuti kako nastavnice međusobno pričaju o pročitanim knjigama. Doživjeti mora, kako učitelj dođe u razred i oduševljeno pročita kratki izvadak iz knjige, koju trenutno čita.

Također ne bih smjeli kritizirati djetetov odabir knjiga. Mnogi nastavnici materinskog jezika učenicima objašnjavaju kako dijelimo literaturu na visoku i trivijalnu, na prikladnu i neprikladnu. Posebice stripove doživljavaju kao lošu književnost i gledaju na nju s prijezirom, iako su istraživanja pokazala da mnogi adolescenti baš s čitanjem stripova prebrode to razdoblje pubertete, jer bi inače bilo sasvim moguće da bi prestali čitati zauvijek.

Mnogi nastavnici pokušavaju svoje učenike potaknuti s različitim razrednim natjecanjima u čitanju ili stavljanjem plakata na zidove, na kojima pokraj imena nekih učenika »svjetlucaju« zvjezdice, a pokraj drugih nema ništa. Nemojmo zaboraviti da u tim primjerima nije naglasak na čitanju nego opet za postizanje određenih uspjeha, a to nije naša namjera. Organizirajte radije večer čitanja, gdje je jedina nagrada za vrijedne čitatelje govoriti o pročitanom i otkrivanje novih dimenzija.

Izvori i literatura

  1. Grginič, M. (2006). Družinska pismenost. Domžale: Izolit.
  2. Grosman, M. idr. (2003). Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  3. Kesič Dimic, K. (2010). Priročnik o branju. Ljubljana: Alba.
  4. Knaflič, L. (2009). Branje za znanje in branje za zabavo: priročnik za spodbujanje družinske pismenosti. Ljubljana: Andragoški center Slovenije
  5. Knaflič, L. (2002). Kako družinska pismenost vpliva na pismenost otrok. Psihološka obzorja 11 (2), Društvo psihologov Slovenije.
  6. Skubic, D. (2013). Otrokovo poznavanje koncepta tiska (knjige) kot pomemben del zgodnje pismenosti. Jezik in slovstvo, letnik 58, št. 3.

Poboljšajmo čitanje

veronika_matjasic

Veronika Matjašič

Sažetak

Čitanje. Sa sigurnošću možemo reći da je ovo vještina koja zahtijeva od učenika puno vježbe, vremena i podrške od roditelja i škole. Neki roditelji se mogu pohvaliti da ni sami ne znaju kada je njihovo dijete naučilo ovu vještinu, dok drugi provode sa svojim djetetom puno vremena i ulažu puno energije, pa možda s napretkom čak i nisu zadovoljni.

U svakom slučaju, suglasni smo u uvjerenju da je ovo vještina koja je neophodna za život. Osobno vjerujem da odgoj dobrog čitatelja počinje vrlo rano, mnogo prije nego što dijete ulazi u svijet školskih klupa.

U prvim godinama osnovne škole učenici razvijaju osnovne vještine kao što su čitanje i pisanje. Jednom riječju možemo reći da se djeca opismenjavaju. Zašto? Jednostavno, da znaju pisati i čitati. (Kavkler, 1991.) Naš cilj je postići da se pročitani tekst također razumije. Čak i više od toga, želimo da djeca samoinicijativno koriste tiskanu riječ i čitaju sa zadovoljstvom.

Ključne riječi: čitanje, vještina, vježbe za poboljšanje čitanja

1. Uvod

Kao savjetnica u školi, često se susrećem s učenicima koji imaju opće ili specifične poteškoće u učenju. Budući da mnogi od njih imaju poteškoće u učenju zbog problema s čitanjem, odlučila sam učenicima četvrtog razreda ponuditi radionice za čitanje.

Pri projektiranju radionica uzela sam u obzir zajednička obilježja uključenih učenika:

  • čitanje nisu voljeli i nisu u čitanju uživali,
  • njihova tehnika čitanja bila je nepotpuna,
  • učenici nisu imali razvijeno razumijevanje čitanog teksta,
  • uključeni učenici nisu bili pripadnici djece s teškoćama u području čitanja i pisanja.

Stalno mi se postavljalo pitanje, kako da učenicima približim čitanje kao nešto lijepo (a ne samo kao nešto što je potrebno), ako niti jedna od njih ne voli čitati i vježbe čitanja doživljava kao najgoru noćnu moru?

Odlučila sam da za prve sate otkažem vježbe s kojima bi učenici poboljšali čitanje, te da ih namijenim tome da učenicima približim čitanje kao nešto lijepo.

Prve sate sam posvetila istraživanju njihovog djetinjstva i bajkama koje su pronašle mjesto u njihovom domu. Donijeli su knjige koje su voljeli slušati ili koje bi željeli čitati. Primijetila sam da učenici vole slušati bajke i žele da ih netko čita. Mnogi učenici su izvijestili da su im roditelji često čitali, ali od kada sami mogu čitati, više to ne rade.

Nakon nekoliko sati obojenih bajkama, obavijestila sam učenike o svrsi naših sastanaka – poboljšanje čitanja. Na moje iznenađenje, nisu izrazili nezadovoljstvo, samo su bili zabrinuti da im ja više neću čitati. Izrazili su želju da odaberu dulju knjigu koju bih ja pročitala kroz poglavlja. Uvažila sam njihovu želju, jer sam vidjela u njoj mogućnost da ih dalje motiviram.

Budući da sam ih htjela motivirati za čitanje kod kuće, dogovorili smo se da na svakom sastanku mogu reći koju knjigu ili bajku su pročitali i da to obnovimo.

U planiranju naših sastanaka bio mi je od velike pomoć priručnik Sonje Pečjak pod naslovom “Kako do boljeg čitanja”. U radu sam koristila metode i tehnike za poboljšanje učinkovitosti čitanja iz navedenog priručnika.

2. Radionice čitanja

I počeli smo s ozbiljnim radom. Sat smo obično započinjali pripovijedanjem jednog od učenika o sadržaju koje je pročitao kod kuće. U početku sam ja imala tu ulogu. Namjerno sam izabrala knjige za koje sam znala da će im se po sadržaju dopasti.

Kada bih završila s pripovijedanjem, uvijek sam učenike izazvala tvrdnjom da u knjižnici ima puno knjiga koje čekaju na policama da ih pročitaju. Budući da ih ovo nije pretjerano oduševilo za čitanje kod kuće, predložila sam da izvučemo nekoga tko će s nama sljedeći sat podijeliti što je pročitao i da bi zadatak bio lakši, otišli smo zajedno u školsku knjižnicu i odabrali knjigu. Taj je pristup je doveo do čitanja u kućnom okruženju. Čak i više od toga, također su naučili vještinu javnog pripovijedanja jer su podijelili sadržaj s nama.

Glavni dio sata bio je posvećen vježbama za poboljšanje čitanja, a zaključili smo ga s mojim čitanjem knjige (po njihovom izboru) iz zbirke Pet prijatelja spisateljice Enid Blyton.

2.1 Sklopovi vježbi (Pečjak, 1996):

a. Vježbe za percepciju, podijeljene u dvije skupine:

  • Vježbe za razvoj percepcije u najširem smislu

S ovim vježbama željela sam postići da učenici slijede određenu liniju, jer ta sposobnost ima veliku važnost također u čitanju.

Primjer: Što prije preleti nacrtan uzorak od prvog lika do posljednjeg.

slika1

  • Vježbe za razvoj vizualnog i slušnog razlikovanja

Sposobnost vizualne i slušne percepcije i razlikovanja vrlo je važna u procesu opismenjavanja. Razvili smo sposobnost razlikovanja pojedinačnih slova i njihovih pripadajućih glasova.

Primjer vizualnog razlikovanja: Riječ lijevo skrivena je između pet riječi s desne strane. Pokušaj je pronaći što je prije moguće i podcrtaj je!

stol                drvo       stolica       sol         krevet          stol

Primjer zvučnog razlikovanja: Pročitat ću riječ. Dobro je zapamtite. Potom ću pročitati još pet sličnih riječi. Među njima je skrivena riječ koju sam prvo pročitala. Kad je čuješ, klimni glavom.

stol                drvo       stolica       sol         krevet          stol

b. Vježbe za širenje vidnog polja

Postupno smo napredovali od tehnike čitanja pojedinih riječi do tehnike čitanja grupa riječi. Napravili smo čitačke kartice (10,5 x 7,5 cm), u sredini je bio otvor, širine 1 cm i dužine 4 cm.

Primjer: Riječi su napisane u stupcima. Čitačka kartica je postavljena na prvu riječ u prvom stupcu tako da se riječ u trenutku prikaže u otvoru. Pokušaj je pročitati s jednim pogledom. Zatim, pomoću kartice, otkrij drugu riječ u prvom stupcu, pokušaj je pročitati s jednim pogledom, skoči do treće riječi u prvom stupcu i tako dalje. Kada završiš s prvim stupcem, pročitaj drugi i treći stupac na isti način.

svjetlo      stol              škola
otac          dućan          more
drvo         staklo          noć

c. Vježbe skokovitog čitanja

Pokušali smo učvrstiti širinu vidnog polja s vježbama skokovitog čitanja.

Primjer: S jednim pogledom pročitaj prvu riječ u prvom stupcu, skoči pogledom na prvu riječ u drugom stupcu, pročitaj je s jednim pogledom, a zatim skoči na prvu riječ u trećem stupcu i pročitaj se s jednim pogledom. Tako nastavi do kraja. Važan je tempo.

slika2

d. Vježbe za razvijanje razumijevanja pročitanog teksta

Kao glavni cilj ovog sklopa odlučila sam da pokušamo poboljšati vokabular i tako pridonijeti boljem razumijevanju. Razumijevanje pročitanog teksta provjeravali smo s ponavljanjem, odgovaranjem na pitanja, zadacima dopunjavanja itd.

e. Vježbe za koncentraciju tijekom čitanja

Učili smo se usredotočiti pozornost na tekst. Ove vježbe su učenici sa zadovoljstvom provodili i natjecali se.

Primjer: Zaokruži sve parne brojeve (one koji su djeljivi sa 2). Radi brzo!

          258            352           477            891            356           589
          587            222           111            873            468           980

3. Zaključak

Zajedničkim snagama smo uspjeli postići da su radionice za čitanje bile raznovrsne i unatoč teškom radu zanimljive. Učenici su sa zadovoljstvom dolazili i naposljetku saželi da bi im trebao nastavni predmet, koji bi se zvao Učenje čitanja. Moram priznati da se slažem s njima. U okviru samostalnog učenja predmeta bi imali više vremena da učenicima približimo čitanje kao nešto zabavno i to je svakako najbolja uputa za dobar uspjeh

Literatura

  1. Kavkler, M. in sodelavke (1991): Brati, pisati, računati. Murska Sobota: Pomurska založba.
  2. Pečjak, S. (1996): Kako do boljšega branja: tehnike in metode za izboljšanje bralne učinkovitosti. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Praznovanje mednarodnega meseca šolskih knjižnic

na Osnovni šoli Milana Šuštaršiča v Ljubljani

natasa_vrsic

Nataša Vršič

Uvod

Mednarodno združenje šolskih knjižničarjev (IASL – International Association of School Librarianship) nas je letos ponovno povabilo k praznovanju in promociji šolskih knjižnic.

Letošnje geslo “Povezovanje skupnosti in kultur” opozarja na povezovalni pomen šolskih knjižnic, ki so nujno potrebne pri razvoju medosebnih kompetenc, spodbujanju k strpnosti s sprejemanjem drugačnosti in pri razvoju posameznikovega kritičnega mišljenja. Šolski knjižničarji so pomemben člen med vsemi uporabniki šolske knjižnice – učenci, učitelji in posredno starši. Povezovanje se odraža s sodelovanjem pri medpredmetnem poučevanju, razvijanju učnih strategij, razvijanju različnih vrst pismenosti, razvijanju kritičnega mišljenja in vseh ostalih dejavnosti, ki so potrebne za delovanje v sodobni družbi.

S praznovanjem mednarodnega meseca šolskih knjižnic spodbujamo k razmišljanju o široki paleti dejavnosti, s katerimi šolske knjižnice, predvsem pa knjižnični delavci uporabnike opremljajo za samostojno življenje.

Šolska knjižnica, prostor za individualno rast

Šolski knjižničar je pedagoški delavec. Poleg internega strokovnega dela večino časa preživi z in za uporabnike šolske knjižnice. Manj kot je šolski knjižničar birokratski, več uspeha ima pri delu z mladimi bralci. Res je, da zaradi spoštovanja zakonodaje, ki knjižničarjem vedno znova nalaga dela in naloge, ki niso povezane z delom mladih bralcev, izgubljamo dragocene trenutke, ko bi spretne, predvsem pa manj spretne uporabnike lahko pridobili na svojo stran in jih vzgoji tudi v strastne oziroma vsaj zmerne bralce, ki znajo izbirati in izbrati dobro od slabega.

Učencem/bralcem je popolnoma vseeno, v katerem sistemu je voden katalog gradiva v knjižnici. Pomembno jim je, da so v knjižnici samostojni in v popolnosti izkoristijo prost pristop. Da postanejo samostojni uporabniki je brez predaha, vsako leto posebej, potrebno sistematično delati z njimi. Pristen in odkrit stik ter odnos z osebo, ki dela v knjižnici, je prvi pogoj za dobre odnose med subjekti in posledično tudi do knjižničnega gradiva. Potrebna je strpnost in prijaznost, vzporedno pa doslednost pri vseh oblikah dela s knjižnim in neknjižnim gradivom ali brez njega. Nikoli pa ne smemo zanemariti dejstva, da zgledi vlečejo. Osebi, ki jo imaš rad in jo spoštuješ, osebi, ki ti je večkrat v procesu izobraževanja pokazala, kako rokovati z gradivom iz knjižnice, boš težko razložil, da je npr. knjiga poškodovana zaradi tvoje lastne malomarnosti. Zato se uporabniki vedno po najboljših močeh trudijo, da do tega ne pride. Če se, je treba v miru ugotoviti okoliščine, doseči, da povzročitelj škode ugotovi napake in prevzame odgovornost. Na uporabnike močno vplivata tudi čistoča in urejenost knjižničnega prostora. V takem prostoru se takoj opazijo očitna odstopanja, zato lahko hitro ukrepamo.

Letošnje praznovanje

V intimi knjižničnega prostora in delno izven njega smo tudi letos oktober zaznamovali s praznovanjem mednarodnega meseca šolskih knjižnic. Dejavnosti, ki se odvijajo ta čas, so za šolskega knjižničarja balzam za dušo. To je čas, ko se na najrazličnejših področjih poveže z uporabniki.

clip_image002 clip_image004clip_image006
Slika 1, 2, 3: Noč branja

clip_image008Vsako leto si ta dogodek zastavim drugače. Letos dejavnosti, razen noči branja, nismo strogo omejili na posamezno generacijo, pač pa so se otroci-učenci-bralci sami priključili k dejavnosti, ki jih je pritegnila. Oktober 2017 se je zaradi tedna otroka začel s kupnim sloganom obeh obeležitev: Povežimo skupnosti in kulture ter povabimo sonce v šolo.

Slika 4. Vsak sončni žarek je moj prijatelj

Od standardnih dejavnosti (izdelovanje kazalk, pisanje sestavkov na temo clip_image010šolska knjižnica, risanja naslovnic …) smo več časa namenili dejavnostim, ki znotraj mednarodnega meseca šolskih knjižnic kot posamezni mednarodni/evropski dnevi ali tedni vstopajo v naše življenje.

Slika 5. “Rastoča” tabla pred knjižnico

Teme, ki smo se jih dotaknili:

  • Evropski teden gozdov
  • Mednarodni dan nenasilja
  • Mednarodni dan preprečevanja naravnih nesreč
  • Mesec požarne varnosti (Ko se nesreča zgodi, naj bodo proste poti!)
  • Praznični natečaj: Najlepše slovenske slikanice

clip_image012 clip_image014
Slika 6, 7: Razstava najlepših slovenskih slikanic

  • Praznik knjižne zbirke Čebelica

clip_image016Slika 8. Knjižna zbirka Čebelica nas navdihuje že 64 let

  • Stoletnica slikanice Frana Levstika Martin Krpan

clip_image018Slika 9. 100 let Martina Krpana

  • Svetovni dan bivalnega okolja
  • Svetovni dan boja proti revščini
  • Svetovni dan hrane
  • Svetovni dan pošte

clip_image020Slika 10. Izdelajmo in pošljimo razglednico

  • Svetovni dan učiteljev
  • Svetovni dan varčevanja
  • Svetovni dan živali

clip_image022Slika 11. Živali, moje prijateljice

  • Svetovni teden otroka

clip_image024Slika 12. Povabimo sonce v šolo

  • Svetovni teden vesolja

clip_image026Slika 13. Življenjski cikel zvezd

Zaključek

Že Einstein je dejal, da brez domišljije ni ustvarjalnih otrok in da sveta ni treba razumeti, temveč se moraš znajti v njem, zato smo ves čas stremeli za tem, da so bili radovedni, ustvarjalni, da so izražali veselje do novega, odprtega in uporabnega znanja. Vsak je lahko izrazil svojo individualnost. Nastali so najrazličnejši likovni in pisni izdelki, še več pa je bilo pogovarjanja in gojenja veščine poslušati drug drugega in vsakemu dati priložnost, da pove svoje mnenje. Najbolj so se učenci razgovorili ob podoživljanju slikanice Neli Kodrič Požar in ob Neveseli izštevanki (Williama Blake), ki pravi takole:

Vsak hip Dneva in Noči
se kdo v Revščini Rodi.
Vsako Noč, vsak beli Dan
se Rodi kdo v svet prostran.
Eden Vstopi v svet Sladak.
Drugi Vstopi v svet Grenak.

clip_image028 clip_image030 clip_image032 clip_image034
Slika14, 15, 16, 17: Poustvarjanje “Tiho med stihi”

Matematika naša svagdašnja

Sandra Gračan

sandra_gracan

imageOva knjiga zanimljiv je spoj popularne i ozbiljne matematike. U njoj ćete osim ozbiljnih tema naći i šaljive primjedbe, birane zadatke, dodatna pitanja za poticanje znatiželje, rijetko spominjane detalje, a povremeno i pričice. Najprije je bila zamišljena kao knjiga za srednjoškolce koji su počeli razvijati ljubav prema matematici, ali na kraju je nastao tekst koji će biti zanimljiv i ostalima: studentima (kako tehničkih fakulteta, tako i same matematike), nastavnicima koji predaju matematiku u osnovnim i srednjim školama, inženjerima i hobistima.

Vjerujemo da će u knjigu – bez obzira na njezinu razinu i opušteniji stil – rado zaviriti i mnogi visoki matematički stručnjaci! Nije ju dobro površno suditi samo po njezinu drugačijem pristupu, nego treba zaći dublje u tekstove jer ćete u tim dubinama otkriti skrivena blaga.

Uostalom, matematičkih knjiga koje su teške i jako ozbiljne imate koliko hoćete – ono što nam nedostaje jest upravo jedna ovakva!

clip_image001Ako zahvaljujući njoj netko zavoli matematiku, nauči nove stvari ili dobije kakvu didaktičku inspiraciju, to će značiti da je knjiga postigla svoj cilj i da je učinila nešto dobro i korisno.

 Knjigu možete naručiti na stranicama http://www.element.hr

Nicholas Carr: Plitko (Što internet čini našem mozgu)

Prikaz knjige (članak uz prezentaciju)

sonja_delimar

Sonja Delimar

imageKao gimnazijska profesorica književnosti (dvadesetak i nešto godina starija od svojih učenika) koja je odrastala u vremenu bez interneta i Facebooka, često razmišljam o tome kako upotreba suvremenih medija i sredstava komuniciranja utječe na oblikovanje mladih ljudi i njihovo korištenje slobodnog vremena. Iako mladi ljudi nisu, poput nas nešto starijih, svjesni toga koliko je vrijeme kojim raspolažemo ograničeno, ako netko potroši dnevno 2-3 sata na Facebooku (a ima ih koji priznaju da troše i više), to se mora odraziti na količinu vremena koje preostaje za druge važne sadržaje u životu. A kao profesorica jezika, svjesna sam i drugih posljedica koje nose prevladavajući načini komunikacije današnjih mladih ljudi – jezik koji upotrebljavaju sve je siromašniji, gramatika ograničena, na pravopis uopće ne paze i vrlo često upotrebljavaju pomodne kratice i emotikone – a sve to njihov jezik (zatim i logiku i način razmišljanja) svodi na fraze i klišeje, a mogućnost izražavanja vlastitog mišljenja često ograničava na pomodnu i nametnutu razliku između like i dislike.

Razmišljajući o takvim temama, zainteresirala sam se za članak Nicholasa Carra Čini li nas Google glupima u kojem autor iznosi stav da „internet smanjuje naš kapacitet za koncentraciju i kontemplaciju”.

U članku autor iznosi svoj osjećaj nelagode vezan uz spoznaju da mu posljednjih godina mozak funkcionira drugačije, a to je najvidljivije u procesu čitanja (u procesu koji mene profesionalno najviše zanima) – nekad se lako udubljivao u dugačke članke i pripovjedna djela i ta je koncentrirana udubljenost mogla potrajati i satima. Sad mu koncentracije ponestaje već nakon vrlo kratkog vremena. Razmišljajući o razlozima koji su do toga doveli, autor zaključuje da je upotreba interneta dovela do promjena u njegovu mozgu.

Nedavno sam nabavila te pročitala i knjigu Plitko (The Shallows: What the Internet Is Doing to Our Brains) u kojoj je autor detaljnije istražio i razradio svoju tezu o tome kako internet mijenja naš mozak, a svoje stavove argumentirao je najnovijim znanstvenim istraživanjima u neurologiji o plastičnosti mozga. Više možete vidjeti i na poveznici na Youtubeu.

Knjiga me oduševila – od argumentirane tvrdnje da je vrlo malo vremena provedenog na internetu (tek nekoliko sati, i to ne dnevno nego jednokratno!) potrebno da se neuronske veze u našem mozgu promijene, do opisa procesa kako nastaje ovisnost o traženju informacija i o društvenim vezama koje nam omogućuje internetska tehnologija (što vrlo često ima posljedica i na samosvijest pojedinca koji je sklon svoju vrijednost sagledati ovisno o količini i kvaliteti često samo virtualnih veza – pojava vrlo opasna za mlade ljude koji su tek u procesu izgrađivanja vlastite ličnosti). Zbog toga Mrežu naziva „najmoćnijom tehnologijom izmjene uma koja se ikad našla u upotrebi.“

Nicholas Carr donosi i povijesni pregled upotrebe raznih tehnologija i medija i tumači nam kako su oni mijenjali naš odnos prema svijetu i naš mozak. Također nam vrlo detaljno opisuje kako je čitanje i pisanje utjecalo na razvoj ljudskog mozga i pesimistično i šokantno (iako logično) zaključuje da će čitanje pod utjecajem novih tehnologija ponovno postati, kao i u većem dijelu naše ljudske povijesti, aktivnost koja pripada manjinskoj eliti: Nedavne promjene naših čita­lačkih navika sugeriraju da je „era masovnog čitanja [knji­ga]” bila kratkotrajna „anomalija” u našoj intelektualnoj povijesti: „Sada vidimo kako se takvo čitanje vraća svojoj prijašnjoj društvenoj bazi: samoobnavljajućoj manjini koju ćemo nazvati čitalačkom klasom”.

Što dobivamo, a što gubimo čitajući, odnosno pretražujući internet, također nam je lijepo sistematizirano:

Mentalne funkcije koje gube – one na kojima se temelji smireno, linearno mišljenje – one koje rabimo kad pratimo dugu pripovijest ili kompleksnu argumentaciju, one na koje se oslanjamo kad razmišljamo o svom iskustvu ili kad promišljamo o nekom vanjskom ili unutarnjem fenomenu.

Mogućnosti koje pobjeđuju – one koje nam pomažu da hitro loci­ramo, kategoriziramo i ocijenimo nepovezane odsječke in­formacija u raznim oblicima, koje nam omogućuju da odr­žavamo mentalni stav bivajući bombardirani podražajima > nalikuju onima koje obavljaju računala, koja su programirana za brzo prenošenje podataka iz memorije i u memoriju.

image

Osim što su tvrdnje vrlo znanstveno argumentirane, vrijednost knjizi daje i stil koji je na mjestima iznimno poetičan i nostalgičan, kao na mjestu kad prostor kontemplativnog uma, vrijeme udubljenog razmišljanja, naziva Sanjivom dolinom (prema bilješkama iz dnevnika Nathaniela Hawthornea, pisca iz sredine 19. st.) koju suprotstavlja svijetu užurbanosti našeg prikupljanja najčešće nepovezanih, nepromišljenih i time beskorisnih podataka.

Najveći je problem što, hraneći naše mozgove procesima koji su bliski onima koje obavljaju računala, gubimo na našim ljudskim sposobnostima koje zahtijevaju miran i pažljiv um – a takve su sposobnosti i empatija i suosjećajnost.

Očarana knjigom, poželjela sam da je pročitaju svi moji učenici. Budući da sam prilično realna i svjesna da nema načina da ih mnogo privolim na to (a ne vidim niti mogućnost da je uvrstim u obveznu lektiru), dosjetila sam se da osnovne ideje oblikujem u formu PowerPointa (svjesna toga da time i sama podliježem svim onim trendovima koje opisuje i smatra pomalo tužnim, ali i neizbježnim, i ova knjiga koju prikazujem) i na taj ih način pokušam približiti svojim učenicima, a neke od njih možda motivirati da je pročitaju cijelu. Taj format sad nudim i čitateljima ovog portala.