Strategije samostalnog učenja

Maja Trunkelj

Sažetak

Postoji mnogo različitih strategija i tehnika učenja, od više tradicionalnih sve do novijih, suvremenih pristupa. Općepoznata je pomoć prstiju pri računanju te Paukova strategija za traženje ključnih podataka i ideja. Metode uzajamnog poučavanja i metoda VŽN primjerene su za predviđanje sadržaja, postavljanje pitanja i sažetke sadržaja. Opća studijska strategija te strategija PV3P poznate su pri obrađivanju tekstova, posebice dužih. Važno je da učenike upoznamo s različitim strategijama samostalnog učenja te oni naposljetku sami izaberu one koje su im najbliže.

Ključne riječi: strategije, učenje, poučavanje, poteškoće u učenju.

Uvod

Za sve učenike u našim školama je korisno da su upoznati s različitim strategijama učenja, a učenici s poteškoćama u učenju pri tome trebaju nešto više pomoći i poticaja od ostalih. Zato je vrlo važno da učenicima već na početku školovanja posredujemo različite strategije učenja pomoću kojih će moći unaprijediti svoje učenje i postati uspješniji. U članku prvo opisujem učenje te zatim predstavljam različite strategije učenja koje su korisne za samostalno učenje svakog učenika.

Učenje

Proces učenja počinje kada učenik svoju pažnju usmjeri na podražaj koji dolazi iz okoliša. Ti podražaji najprije putuju u senzoričko pamćenje gdje se zadržavaju manje od pola sekunde. Kada učenik nije pozoran na dolazeći podražaj, taj ispada iz daljnje obrade. U suprotnom putuje u kratkoročno, radno pamćenje. Dio informacija se ponavljanjem iz kratkoročnog pamćenja kodira u dugoročno pamćenje. Učenik bi trebao poznavati različite strategije učenja te pred sobom imati jasan cilj vlastitog učenja (Pečjak i Gradišar, 2002).

Strategije učenja

Da bi učenik postao učinkovit u procesu učenja, važno je da je sposoban učinkovito koristiti različite strategije učenja. Učitelj se mora pobrinuti da učenici upoznaju što više strategija te ih navikavati na fleksibilnu upotrebu s obzirom na cilj učenja i vrstu gradiva (Pečjak i Gradišar, 2002).

Pomoć prstiju kod računanja

Što je za jednog učenika samo po sebi razumljivo, drugoga moramo naučiti. To vrijedi i za pravilnu upotrebu prstiju. Neki učenici ne znaju pravilno upotrebljavati prste te ih to moramo planski naučiti. To još posebice vrijedi kod prijelaza nad deseticu (Drozg, 2006).

Crvena točka na kažiprstu

To je korisna pomoć pri praćenju čitanja (Drozg, 2006). Upotrebljiva je i za učenike s poteškoćama vizualnog praćenja kod čitanja.

Tehnika podcrtavanja

Kod tehnike podcrtavanja učenicima objasnimo slijedeće korake:

1. SKENIRANJE: Na brzinu preletimo tekst te olovkom podcrtamo važne dijelove ili cijele rečenice u tekstu.
2. KLJUČNE RIJEČI: Tekst ponovno pročitamo te markerom ili bojicom označimo ključne riječi.
3. OBJAŠNJAVANJE KLJUČNIH RIJEČI: Crvenom bojicom/flomasterom podcrtamo dijelove teksta koji objašnjavaju ključne riječi. Tekst ponovno pročitamo. Ukoliko primijetimo da su olovkom podcrtane i nevažne informacije, crte izbrišemo.
4. ISPISIVANJE KLJUČNIH RIJEČI: Oblikujemo osnovu za sažetak teksta (ispisi, obrazac misli, tabela, …).

Paukova strategija

Autor strategije je Pauk (1973). Upotreba strategije je posebice primjerena za učenike na višem stupnju osnovne škole, a i kasnije. Jednostavna je i učinkovita. Posebice je primjerena za upotrebu kod tekstova koji sadrže mnogo pojedinosti (biologija, povijest, zemljopis). Veći naglasak je na čitanju, posebice ponavljanju pomoću ključnih riječi.

Postupak:

1. Učenici prazan list papira crtom podijele na dva stupca.
2. Tekst čitaju u cijelosti ili ga podijele na smislene dijelove.
3. Kod drugog čitanja izaberu važne informacije te ih upišu u lijevi stupac.
4. Potom u desni stupac zapisuju samo najvažnije riječi ili fraze.
5. Nakon toga list presaviju (pokriju lijevu stranu) te pomoću desnog stupca ponavljaju tekst. Ukoliko to ne uspiju, pogledom se vraćaju na lijevi stupac lista.

S na taj način obrađenim tekstom gradivo mogu kasnije više puta brzo ponoviti.

(Pečjak i Gradišar, 2002)

Metoda uzajamnog poučavanja

Lederer (2000 u Pečjak i Gradišar, 2002) naglašava da uzajamno poučavanje pomaže učenicima kod strukturiranja mentalne predstave teksta koja je ključna za razumijevanje. Učitelj započinje s vođenjem strategije, a s vremenom ulogu postupno preuzimaju učenici.

Koraci:

1. Najava sadržaja: Učitelj pročita naslov, podnaslove, pokaže ilustracije i potiče učenike da predvide sadržaj, tj. što bi se željeli naučiti.
2. Čitanje odlomka: Učitelj glasno čita određen dio teksta. učenici mu tiho slijede i tiho čitaju tekst. Pri tome označavaju nepoznate pojmove.
3. Postavljanje pitanja: Učitelj postavi nekoliko pitanja o pročitanom sadržaju te nekoliko širih pitanja. Učenike potiče da sami postavljaju pitanja.
4. Objašnjavanje: Učitelj provjeri razumijevanje riječi te po potrebi odgovori na njihova pitanja. Po potrebi tekst ponovno pročitamo.
5. Sažetak: Učitelj napravi sažetak sadržaja pri čemu učestvuju učenici.
6. Najava novog odlomka: Učitelj najavi i potiče učenike da izraze očekivanja o sadržaju slijedećeg poglavlja na temelju novog podnaslova, sadržaja prijašnjeg poglavlja, slika.

(Pečjak i Gradišar, 2002)

Strategija VŽN

Autorica strategije je Donna M. Olga (1989). Učenici prije obrade teksta ili gradiva individualno/grupno, usmeno/pismeno odgovore na slijedeća pitanja:

1. Što znamo?
2. Što želimo saznati?
3. Što smo se naučili? (Pečjak i Gradišar, 2002)

Opća studijska strategija

Vodi učenika kroz proces učenja te je upotrebljiva kod većine tekstova. Namijenjena je tomu da učenici identificiraju i na određen način klasificiraju informacije iz teksta s ciljem da bolje razumiju te bolje zapamte pročitano.

Koraci:

1. Brzi pregled teksta.
2. Prvo čitanje teksta: Učenik čita tekst te si već označava nove, nepoznate riječi.
3. Traženje značenja nepoznatih riječi i određivanje biti u tekstu.
4. Drugo čitanje teksta: Dopunjavanje teksta s pojedinostima.
5. Postavljanje pitanja za provjeru razumijevanja: Pitanja može postavljati učitelj ili si ih učenici postavljaju sami.

(Pečjak i Gradišar, 2002)

Strategija PV3P

(Robinson, 1941)

To je jedna od najučinkovitijih kompleksnih strategija učenja za obradu teksta koja omogućava dobro razumijevanje gradiva.

Koraci:

1. Preleti gradivo: Učenik pročita naslov te si iz njega pokušava predstaviti o čemu govori tekst.
2. Pitaj se: Na temelju prvog brzog preleta teksta učenik postavi pitanja – odredi cilj čitanja.
3. Pročitaj: Učenik pozorno pročita cijeli tekst.
4. Ponovo pregledaj: Potom učenik ponovno prolazi tekst, pokušavajući zapamtiti ključne elemente.
5. Izvijesti: Učenik izvještava o čemu govori tekst (Pečjak i Gradišar, 2002).

Obrasci misli

Obrazac misli ima četiri glavne značajke:

• Predmet naše pozornosti je kristaliziran u središnjem prikazu.
• Glavne značajke predmeta isijavaju iz središnjeg prikaza kao glavne grane.
• Na glavnim granama su napisane ili nacrtane ključne riječi ili slike. Manje važni podatci su također predstavljeni kao grane koje proizlaze iz glavnih grana.
• Sve grane oblikuju povezanu strukturu koja se nadopunjuje.

Obrasce misli možemo povećati ili obogatiti bojama, slikama i znakovima te ih tako učinimo zanimljivijima, ljepšima i osobnijima. Sve to doprinosi većoj kreativnosti, boljem pamćenju te posebice bržem prizivu podataka iz pamćenja (Buzan, 2005).

Zaključak

U članku je predstavljeno više strategija učenja kojima si učenici pomažu kod učenja. Razlike između učenika vrlo su velike i svakome odgovara neka druga strategija i tehnika učenja. Zato je važno da svaki učenik upozna svoj stil i potrebe, a učitelji posebice moramo na to biti pozorni te djeci omogućiti da otkriju kako, kada i gdje se najlakše i najučinkovitije uče. Dandanas je velik naglasak na sadržaju, a manje se bavimo strategijama učenja sadržaja. Učenici isprobavaju različite strategije te se uče iz pogrešaka. Možda nikada ne nađu, tj. razviju učinkovite strategije za učenje, a to je posebice teško učenicima s poteškoćama u učenju. Vrlo je važno da učenicima strategije učenja predstavimo te ih postupno usmjeravamo prema samostalnoj upotrebi istih.

Literatura

1. Buzan, T., Buzan, B. (2005). Knjiga o miselnih vzorcih. Ljubljana. Mladinska knjiga.
2. Drozg, Z. (2006). Opažanja, razmišljanja specialne pedagoginje: Nič ni bolj neenakega kot je enaka obravnava neenakih. V M. Kavkler idr. (Ur.), Otroci in mladostniki s specifičnimi učnimi težavami – spodbujanje, podpiranje in učinkovita pomoč (str 197-201). Ljubljana: Društvo Bravo.
3. Pečjak, S., Gradišar, A. (2002). Bralne učne strategije. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Medijska kultura

u odgojno-obrazovnim ustanovama

Marinela Boras

Sažetak

Medij je svako sredstvo posredstvom kojega se prenose poruke. Suvremena društva ubrzano se mijenjaju, posebice novi mediji. Oni su neizbježni u 21. stoljeću, ali bi trebalo biti više odgojnih, a manje manipulativnih sadržaja. Učenici novih generacija svakodnevno su suočeni s novim medijima te ih treba poučiti kako se njima služiti. Moglo bi ih se redovito poučavati o medijskoj kulturi u sklopu sata razrednika, nastavnih predmeta te (među)predmetnih tema. Pojava novih medija mijenja način na koji učenici razmišljaju što rezultira potrebom za novim oblicima učenja i poučavanja. Stoga je važno koristiti medije, posebice društvene mreže, kao obrazovne alate s obzirom da su sastavni dio svakodnevnice učenika. Mediji također igraju ključnu ulogu u socijalizaciji mladih. Pregled istraživanja pokazuje da je odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj potrebna medijska pedagogija i novi školski kurikulum koji sadržava upute i metodičke prijedloge za razvijanje kritičkog mišljenja učenika. Humanizam bi mogao biti odgovor na okolnosti modernog doba, a u samom središtu odgojno-obrazovnih ustanova trebali bi biti odgoj i poučavanje za razumijevanje. Nastavnici bi trebali biti pripremljeni za poučavanje medijske kulture u odgojno-obrazovnim ustanovama, a učenici bi razvijali medijske i globalne kompetencije u skladu s tržištem rada, aktivnim građanstvom i pravim vrijednostima.

Ključne riječi: mediji, poučavanje, kritičko mišljenje.

Uvod

Ako bismo definirali medije, to je svako sredstvo posredstvom kojega se prenose poruke, vijesti, obavijesti i slično (Hrvatska enciklopedija, 2019). Učenici 21. stoljeća svakodnevno su suočeni s novim medijima te ih treba poučiti kako se njima služiti. Svake se veljače povodom Dan sigurnijeg interneta (eng. Safer Internet Day) provode razni događaji i aktivnosti kojima se želi podići svijest o sigurnosnim problemima na internetu i kako ih djeca i mladi mogu riješiti. Međutim, nije dovoljan samo jedan dan u godini, nego učenike treba redovito poučavati o informatičkoj i medijskoj kulturi u sklopu sata razrednika, nastavnih predmeta te predmetnih i međupredmetnih tema. Stoga bi medijska kultura škole mogla postati sastavni dio kurikuluma Republike Hrvatske.

Mediji u odgojno-obrazovnim ustanovama

Prema Tolić (2009), medijska pedagogija ,,za predmet svog poučavanja ima sociopedagogijske, sociokulturalne i sociopolitičke aspekte u suvremenim sredstvima komuniciranja, a osobito se bazira na analizi uloge medija na svijest i ponašanja djece i mladih te njihovog osposobljavanja za kritičku analizu medija”. Središnji pojam i krajnji cilj razvoja medijske pedagogije trebale bi biti medijske kompetencije. Medijska pismenost uži je pojam od medijskog obrazovanja, a medijsko obrazovanje uži je pojam od medijskog odgoja. Autorica navodi da mediji igraju ključnu ulogu u socijalizaciji mladih.

U odgoju tzv. Alfa generacije posebnu ulogu igraju digitalni mediji koji se mogu koristiti u nastavi. Prema Matijeviću i Topolovčanu (2017), učenike tzv. net generacije ne može zadovoljiti model nastave prema kojemu učitelji poučavaju, a učenici sjede, slušaju, gledaju i uče. Govore o multimedijskoj didaktici prema kojoj učenici istražuju, otkrivaju, igraju se, komuniciraju te rješavaju stvarne ili zamišljene probleme. Smatraju da mediji pomažu u procesu učenja i poučavanja, a oslanjanju se na konstruktivističku didaktiku.

Rodek (2011) govori o “konstruktivističkoj paradigmi učenja koja je bitno promijenila neke spoznaje o prirodi procesa učenja i poučavanja”. Autor govori o novoj kulturi učenja koja je potpomognuta razvitkom digitalnih medija. Poseban naglasak stavlja na cjeloživotno obrazovanje, a smatra da je primjena novih medija i novih oblika učenja izazvala značajne promjene u tradicionalnoj kulturi poučavanja, posebice uporaba tzv. web 2.0 digitalnih alata.

Burić (2010) govori da je ,,tržište masovnih medija velikim dijelom okrenuto djeci i mladima”. Sadržaji koji se nude mladima nadilaze nekoć obrazovne i poticajne edukativne programe. Kušić (2010) govori da masovni mediji postaju dominantni u odnosu na ostale agente socijalizacije. Smatra da utječu na formiranje životnih ličnosti i stilova djece i mladih, posebice u adolescenata. Govori da u tom turbulentnom periodu transformacije djeca i mladi traže svoj identitet te pokušavaju oponašati svoje idole gledajući sadržaje i slušajući poruke koje im mediji šalju. Prema tome određuju svoje stavove, obrasce ponašanja i vrijednosne orijentacije. Nove tehnologije su neizbježne u 21. stoljeću, ali bi trebalo biti više odgojnih, a manje manipulativnih sadržaja. Stoga autor smatra da je ,,važno medijsko opismenjivanje djece i mladih u kontekstu cjeloživotnog učenja, ali i educiranje njihovih roditelja i nastavnika u čemu bitnu ulogu ima škola kao odgojno-obrazovna ustanova i suvremena pedagogijska znanost”.

Miliša i Ćurko (2010) govore o odgoju za kritičko mišljenje i medijskoj manipulaciji. Smatraju da mediji često zloupotrebljavaju informacije pa je stoga ne samo učenicima, nego i nastavnicima potrebna medijska pedagogija koja bi bila uvrštena u školski kurikulum. Tako bi nastavnici mogli dodatno poučavati djecu i mlade kritičkom mišljenju i promišljanju o dostupnim informacijama putem medija. Smatraju primjerima dobre prakse debatne klubove i nastavu etike, ali da se kritičko mišljenje može poučavati u sklopu svih nastavnih predmeta i većini izvannastavnih aktivnosti.

Erjavec i Rotar (2000) govore da je davne ,,1964. godine UNESCO potaknuo ideju o odgoju za medije koji bi povećao razumijevanje medija i razvio kritičku svijest o medijima kod mladih pripremajući ih za odgovorno državljanstvo”. Autorice govore da je put ka demokratskom odgoju djece zacrtan u mnogim europskim dokumentima i preporukama koje se zalažu za demokratsko društvo, te štite pravo djece da budu informirana i zaštićena od nekontrolirane medijske produkcije.

Koprivec i Dubčić (2018) govore da pojava novih tehnologija mijenja način na koji djeca i mladi razmišljaju što rezultira potrebom za novim oblicima učenja i poučavanja. Pripadnici novih generacija tzv. digitalni urođenici (eng. Digital Natives) koriste nove tehnologije od rođenja pa je razumljivo da žive, razmišljaju, uče i rade na različit način od prijašnjih generacija. Stoga je važno koristiti medije, posebice društvene mreže, kao obrazovne alate s obzirom da su sastavni dio svakodnevnice učenika.

Bognar (2016) govori o e-učenju koje se ostvaruje uz primjenu elektroničkih uređaja. Autor smatra da bi e-učenje trebalo omogućiti učenicima razvijanje mašte te promišljanje o svijetu u kojem žive. Smatra da se suvremeni sustavi za e-učenje kao što su društvene mreže mogu koristiti za ostvarivanje takvog učenja. Međutim, trebamo se zapitati kao pojedinci i odgojno-obrazovni djelatnici jesu li društvene mreže uistinu društvene i pridonose li zaista socijalizaciji mladih.

Zaključak

Pregled dosadašnjih istraživanja pokazuje da je Republici Hrvatskoj potrebna medijska pedagogija i novi školski kurikulum koji sadržava upute i metodičke prijedloge za razvijanje kritičkog mišljenja djece i mladih u odgojno-obrazovnim ustanovama.

Previšić (2010) govori da je humanizam glavna vrijednosna afirmacija i poštivanje čovjeka kao „mjere svih stvari“. Pažin-Ilakovac (2016) tvrdi da bi humanizam mogao biti odgovor na okolnosti modernog doba stalnih promjena, pristiglog „šoka budućnosti“ (Toffler, 1975), odnosno „šoka današnjice“ (Miliša, 2014). Autorica smatra da bi se današnji odgoj i obrazovanje trebali okretati ka vrijednostima kao što su rad, odgovornost, etičnost, solidarnost itd. Misli da bi u samom središtu odgojno-obrazovnih ustanova trebali biti odgoj i poučavanje za razumijevanje.

Miliša i Tolić (2009) govore da se suvremena društva ubrzano mijenjaju, posebice novi mediji. Smatraju da novi digitalni mediji utječu na medijsku socijalizaciju djece i mladih te navode da su nužne veze između moralnog relativizma, medijske socijalizacije i kulturnog identiteta za razvoj interkulturalne komunikacije. Stoga bi nastavnici trebali biti pripremljeni za poučavanje informatičke i medijske kulture u odgojno-obrazovnim ustanovama, a učenici bi razvijali medijske i globalne kompetencije u skladu s tržištem rada, aktivnim građanstvom i pravim vrijednostima.

Literatura

1. Bognar, B. (2016). Teorijska polazišta e-učenja. Croatian Journal of Education, 18 (1), 225-256.
2. Burić, J. (2010). Djeca i mladi kao konzumenti masovnih medija. Etika i tržišne manipulacije potrebama mladih. Filozofska istraživanja, 30 (4), 629-634.
3. Erjavec, K. i Zgrabljić Rotar, N. (2000). Odgoj za medije u školama u svijetu Hrvatski model medijskog odgoja. Medijska istraživanja, 6 (1), 89-107.
4. Hrvatska enciklopedija (2019), Medij. Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
5. Violić Koprivec, A. i Dubčić, J. (2018). Facebook kao obrazovni alat u nastavi stranih jezika. MediAnali, 12 (15), 69-84.
6. Kušić, S. (2010). Utjecaj masovnih medija na (ne)prevenciju ovisnosti. Osmi susret pedagoga Hrvatske – Kriza odgoja i/ili odgoj u vrijeme krize, Osijek, Hrvatska.
7. Matijević, M. i Topolovčan, T. (2017). Izazovi i trendovi u multimedijskoj didaktici. Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, (11), 87-99. https://doi.org/10.21857/mjrl3uxqz9
8. Miliša, Z. i Ćurko, B. (2010). Odgoj za kritičko mišljenje i medijska manipulacija. MediAnali, 4 (7), 57-72.
9. Miliša, Z. i Tolić, M. (2009). Moralni relativizam i medijska socijalizacija u razvoju interkulturalne komunikacije. MediAnali, 3 (5), 143-162.
10. Miliša, Z. (2014). Upozorenje-šok današnjice. Filozofski fakultet Osijek.
11. Pažin-Ilakovac, R. (2016). Kurikulumsko partnerstvo u u izgradnji odgojno-socijalne kulture škole (Disertacija). Filozofski fakultet Osijek.
12. Previšić, V. (2010), Socijalno i kulturno biće škole: kurikulumske perspektive. Pedagogijska istraživanja, 7 (2), 165-177.
13. Rodek, S. (2011). Novi mediji i nova kultura učenja. Napredak, 152 (1), 9-28.
14. Toffler, A. (1975), Šok budućnosti. Otokar Keršovani.
15. Tolić, M. (2009). Temeljni pojmovi suvremene medijske pedagogije. Život i škola, LV (22), 97-103.
16. Violić Koprivec, A. i Dubčić, J. (2018). Facebook kao obrazovni alat u nastavi stranih jezika. MediAnali, 12 (15), 69-84.

Upoznavanje kemijskih pojmova

Maja Verhovšek

Sažetak

Djeca su znatiželjna, voljna istraživati ​​i otkrivati ​​nepoznati svijet oko sebe. Istražujući i otkrivajući kemijske sadržaje, djeca formiraju temeljna znanja o tome kako priroda funkcionira, što čini okoliš u kojem živimo, zašto su stvari onakve kakve ih vidimo. Na taj način stječu drugačiji, dublji pogled na svijet, prirodu i interakcije u njoj. Najvažniji je način na koji djeci prezentiramo pojmove. Svaka aktivnost koju provodimo mora imati svoje značenje, koje dijete ne može pravilno razumjeti bez pomoći učitelja/odgajatelja. On mora preuzeti ulogu voditelja, savjetnika, vodiča i pomagača, usmjeravajući i usmjeravajući dijete kada je to potrebno. Stalno promatra i razmišlja što dijete uči, kako uči. Na temelju zapažanja izrađuje plan daljnjeg rada i na taj način podupire djetetov razvoj. Mora prezentirati nove sadržaje i pojmove na način da djeca otkriju i nauče nešto novo, rješavaju nove probleme i provjeravaju djelovanje kognitivnih zakonitosti u novim područjima. Važno je da ono potiče dijete i vodi ga do pravih rješenja, a da mu ne predlaže rješenja.

Ključne riječi: kemija, stimulacija, razmišljanje, poučavanje, razvoj.

Uvod

Učenje znanosti počinje kada su djeca najznatiželjnija i radoznala, a to je upravo u vrijeme prije polaska u školu. Djeca moraju biti dovoljno zrela da prihvate apstraktne sadržaje (biologiju, kemiju, fiziku), jer tek tada mogu sama tražiti objašnjenja, a učitelji/odgajatelji im samo pomažu, čineći tako male početne dječje teorije osnovom za stvarna znanstvena objašnjenja (Krnel , 1993.).

Djeca prema svom kognitivnom razvoju sama izgrađuju pojmove i razvijaju teorije, ali te ideje nisu u stanju međusobno povezati. Vodenim proučavanjem i promatranjem, kao i odgovarajućim eksperimentima, moguće je najmlađe priviknuti na metode znanstvenog rada i olakšati prijelaz s naivnog u racionalno poimanje svijeta. Stoga je pedagoški rad od velike važnosti, koji od učitelja/odgajatelja s dobrim poznavanjem razvoja karakteristike djeteta zahtijeva svakodnevno unaprijed planirani oblik rada, korištenje odgovarajućih metode i oblici nastave, koji uključuju razgovor o temi i evaluaciju minulog rada. Pedagoški rad se može odvijati na više načina. Prvi se zalaže za pripremu aktivnosti koje su planirane na način da se kroz vlastito iskustvo, vlastito istraživanje ili aktivno učenje omogući primanje novih informacija (Skribe-Dimec, 2007).

Dakle, učitelj/odgajatelj ne predstavlja apsolutni izvor informacija, već samo nudi podršku u pronalaženju, odabiru i korištenju informacija. Njihova je dužnost osigurati različite alate i resurse kojima djeca mogu istraživati, te moraju biti dobro upoznati s putevima istraživanja i eksperimentiranja te uzeti u obzir različite putove razvoja koncepta koje je već definirao Vygotsky (Sentočnik, 2002; Žist i Oblak, 2004).

Središnji dio

Kako bi učenje bilo što uspješnije, djeca se prije svega moraju uključiti u nove sadržaje, kojima biste se željeli obratiti. Stoga učitelji/odgajatelji od same djece crpe nove sadržaje i tako ih pripremaju za novo učenje, bavljenje novim sadržajima i pojmovima bez njihova znanja. Također kasnije je bitna bliska suradnja i umrežavanje između odgajatelja i djece koja zajedno planiraju tijek aktivnosti i povezano učenje. U razdoblju prije polaska u školu perceptivne sposobnosti djetetovih osjetila tek se razvijaju i izoštravaju. Stoga je važno ovo vrijeme iskoristiti za razne vježbe promatranja i kontinuirano izražavanje osjećaja i uvida. Govorom dijete razvija i sposobnost mišljenja jer osjeća potrebu da izrazi svoje osjećaje i misli i podijeli ih s drugima (Papotnik i sur., 2005.).

Djetetu trebamo pružiti što više kreativnih situacija, kroz kojima može ostvariti svoje želje i zadovoljiti svoju znatiželju istraživačkim nadahnućem. Tako će i biti dijete je postalo aktivnije i kreativnije.

Učitelji/odgajatelji trebaju pripremiti okruženje kako bi dijete u njemu moglo učiti na temelju samootkrivanja. Imaju moć odvesti djecu u svijet koji im je stran, ali nevjerojatno privlačan. Bitno je da dijete iz njega može naučiti osnove potrebne za razumijevanje kako svijet funkcionira. Stoga je tim važnije da učitelj/odgajatelj bude motiviran za rad, da dobro poznaje sadržaj i da se dobro pripremi za provedbu aktivnosti. Motivacija, dopunjena odgovarajućim stručnim i pedagoškim kompetencijama, važna je smjernica ili karakteristika o kojoj ovisi ekološki odgoj. I B. Marentič Požarnik (2000) i Hofer (u Cencič i Cenčič, 2002) u svom radu.

Evo nekoliko smjernica koje bi se učitelj/odgajatelj trebao pridržavati prilikom učenja novih pojmova:

• Mora se pripremiti za proces učenja, definirati pojmove koje će djeca imati upoznati i odlučiti kako će djeca kasnije moći koristiti ove pojmove. slijediti prezentacija ciljeva, pokrivajući izbor tipičnih karakteristika određenog koncepta. Onda mora odrediti uvjete koje dijete mora ispuniti prije nego što nauči nešto novo koncept (koje pojmove dijete već mora poznavati da bi upoznalo i razumjelo novo).

• Slijedi odlučivanje koje će biti karakteristike koncepta o kojem će učiti naglašeno i ignorirano.

• Nakon toga slijedi obvezna provjera djetetovog predznanja o pojmu i spoznaji verbalni izraz za pojam koji ćemo upoznati. Često u ovom kontekstu također koristi imenovanje nekih primjera ili sinonima za pojam koji upoznat ćemo se.

• Slijedi faza izvođenja operacija u kojoj se odvija transformacija i korištenje djece ideje u smjeru znanstvene interpretacije, a ova faza pronalaženja slučajeva gdje učitelj/odgajatelj pokušava konsolidirati koncept tražeći pozitivne i negativne primjere. Upoznavanje novog koncept završava provjerom novog znanja, definiranjem pojma zajedno s djece, stvaranje konceptualne mreže (uključivanje novog koncepta u sustav povezanih pojmovi) te prosudba i upotreba pojma. Stoga provjeri jesu li postavljene ciljeve i je li tijek rasprave bio primjeren.

• Na kraju, djeca, zajedno s učiteljem/odgajateljem, formuliraju definiciju pojma koji su upoznali i uključuju ga u svakodnevni razgovor.

Prilikom podučavanja pojmova u vrtiću i kasnije u školi, odgajatelj/učitelj se može susresti s različitim konceptima problemi uglavnom vezani uz razvojni stupanj djece. Koncepti koje razmatramo mogu biti jednostavno prezahtjevna i previše apstraktna za djecu (Marentič Požarnik, 2000).

U predškolskom razdoblju kemija je jedno od najprikladnijih područja istraživanja, jer su teme o kojima razgovaramo, stvari, predmeti i pojave sasvim konkretne za djecu. Autori dodaju da ovakve teme djeci omogućuju da skaču od betona na apstraktan način, što je vrlo važno za cjelokupni razvoj djetetove osobnosti. Kemijske aktivnosti uvijek motiviraju djecu i potiču ih na istraživanje i otkrivanje stvari, pojmova, pojavama. Kemikalije za njih djeca moraju nabaviti na temelju znanstvenih metoda koje uključuju postavljanje pitanja, stvaranje pretpostavki, pomno promatranje, postavljanje situacija za testiranje hipoteza i promjena pretpostavki na temelju novih činjenica (Armstrong, 2000).

B. Marentič Požarnik (2000) navodi dva puta u učenju pojmova djece. Prvi nabraja samostalno osmišljavanje i otkrivanje pojmova, a drugi put je tzv. usvajanje postojećih pojmova od odraslih. To se događa u procesu asimilacije i akomodacije na temelju pitanja i objašnjenja. Na taj način odrasli djeci uvode već postojeće pojmove kroz interpretaciju i korištenje slikovnog materijala. Djeca bi trebala jednako napredovati u upoznavanju pojmova, razvijanju konceptualnih struktura i razumijevanju prirodnih pojava i procesa, te razvijanju prirodoslovnih postupaka i oblikovanju stavova. Stečeno znanje kasnije treba koristiti u svakodnevnom razgovoru kako u vrtiću tako i kod kuće te po potrebi dodatno nadograditi objašnjenjima i zapažanjima, provjeravajući, a ujedno i produbljivanje djetetova razumijevanja prirodnih ili kemijskih pojmova. Razvoj pojmova tako ovisi o djetetovoj sposobnosti da uzme u obzir sve ključne karakteristike koje čine pojam.

Zaključak

Učenje kemijskih pojmova u ranoj dobi jedna je od aktivnosti s kojom možemo djeci približiti prirodu na njima najbliži i najdraži način. Svijet za djecu pristupamo na sustavan način na koji imaju priliku izraziti svoju znatiželju, radost i interese. Učenje kemije treba započeti kada djeca za to budu dovoljno zrela apstraktne sadržaje, jer sama djeca traže objašnjenja, a mi im u tome pomažemo sićušne početne dječje teorije postaju temelj za istinita znanstvena objašnjenja.

Literatura

1. Armstrong, T. (2000). Prebudite genija v svojem otroku. Tržič: Založba Učila.
2. Juriševič, M. (2012). Motiviranje učencev v šoli. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
3. Krnel, D. (1993). Zgodnje učenje naravoslovja. Ljubljana: Državna Založba Slovenije.
4. Sentočnik, S. (2002). Kako do aktivnega, vseživljenjskega učenja. Zbornik prispevkov 2002. Simpozij Modeli poučevanja in učenja. Ljubljana: Narodna in univerzitetna knjižnica.
5. Skribe-Dimec, D. (2007). Raziskovalne škatle: učni pripomoček za pouk naravoslovja.  Ljubljana: Modrijan.
6. Papotnik, A., Katalinič, D. in Fošnarič, S. (2005). To zmoremo že sedaj. Z opazovanjem, raziskovanjem in ustvarjanjem v svetu naravoslovja in tehnike. Maribor: Izotech založba.
7. Vygotski, L. S. (1977). Mišljenje i govor. Beograd: Nolit.
8. Žist, D. in Oblak, I. (2004). Razvojna teorija Leva Semjonoviča Vigotskega. Socialna pedagogika.
9. Wissiak Grm, K. (2011). Zanimiva kemija za mlajše otroke po didaktičnem pristopu »space teaching«. Ljubljana Naravoslovnotehniška fakultet

Mreže računala u Minecraft svijetu

primjer uporabe inovativnih metoda poučavanja i vrednovanja

Gordana Sokol i Gordana Lohajner

Sažetak

Kako je Minecraft Education Edition mnogo više od igre možemo ga vrlo kvalitetno upotrijebiti u obradi ili pak ponavljanju nastavnih sadržaja. U nastavku ćemo dati jedan primjer dobre prakse te vas upoznati s načinima na koji smo mi upotrijebili Minecraft Education Edition i svijet mobilnih mreža u ponavljanju gradiva i obradi novih nastavnih sadržaja.

Slika 1. Ulaz u Minecraft svijet mobilnih mreža

Ključne riječi: Minecraft Education Edition, inovativne metode, poučavanje, učenje, mobilne mreže.

Kao i kod pripreme klasičnog sata u razredu krenuti ćemo od odgojno obrazovnih ishoda koji će se ostvariti upotrebom pripremljenog Minecraft svijeta. Ovo je važan korak jer se sam svijet odnosno ideje kako realizirati nastavne aktivnosti kroz Minecraft svijet na početku moraju osmisliti na način da se ostvare željeni ishodi.

U našem Minecraft svijetu željeli smo ostvariti slijedeće odgojno obrazovne ishode:

A.6.2. opisuje načine povezivanja uređaja u mrežu, analizira prednosti i nedostatke mrežnoga povezivanja te odabire i primjenjuje postupke za zaštitu na mreži.
C.6.3. surađuje s drugim učenicima u stvaranju online sadržaja.
B.6.1.stvara prati i preuređuje program koji sadrže strukture grananja i uvjetnog ponavljanja te predviđa ponašanje jednostavnih algoritama
B.6.2.razmatra i rješava složeniji problem rastavljajući ga na niz potproblema

Cilj nam je bio da stvorimo svijet koji će učenici koristiti kroz više nastavnih sati . Kroz uvodno ponavljanje učenici će ponoviti nastavne sadržaje koji dolaze u sklopu domene računalnog razmišljanja i programiranja iz petog razreda nizove naredbi i jednostavno ponavljanje koji su potrebni učenicima za usvajanje novih sadržaja iz šestog razred. Nadalje učenici će uz vođenje učitelja i samostalno nakon završetka nastavnih aktivnosti u Minecraft svijetu:​

• objasniti postupak spajanja računala u kućnoj mreži stvaranjem ​
• upoznati i znati objasniti karakteristike bežičnih načina povezivanja uređaja:​
• radiovalovima (Wi-Fi),​
• mikrovalovima (Bluetooth), ​
• infracrvenim valovima (IrDA)​,
• kao i povijest nastanka Wi-FI mreža.

Uz ​navedene odgojno obrazovne ishode kroz nastali Minecraft svijet očekuje se i ostvarivanje slijedećih međupredmetnih tema:

MPT Učiti kako učiti

A.3.3. Učenik samostalno oblikuje svoje ideje i kreativno pristupa rješavanju problema. C.2.3. Učenik iskazuje pozitivna i visoka očekivanja i vjeruje u svoj uspjeh u učenju.

MPT Upotreba IKT-e

A.3.3. Učenik aktivno sudjeluje u oblikovanju vlastitoga sigurnog digitalnog okružja.

MPT Poduzetništvo

B.4.3. Učenik prepoznaje važnost odgovornog poduzetništva za rast i razvoj pojedinca i zajednice.
A.3.1. Primjenjuje inovativna kreativna rješenja.

MPT Osobni i socijalni razvoj

A.3.2. Razvija osobne potencijale MPT Učiti kako učiti
C.2. Učenik iskazuje pozitivna i visoka očekivanja i vjeruje u svoj uspjeh u učenju.
C.3. Učenik iskazuje interes za različita područja, preuzima odgovornost za svoje učenje i ustraje u učenju.
D.1. Učenik stvara prikladno fizičko okruženje za učenje s ciljem poboljšanja koncentracije i motivacije.

Opis aktivnosti za učenike

Minecraft svijet potrebno je pripremiti i testirati prije upotrebe. Kako je svijet zamišljen kao samostalni svijet u kojem svaki učenik radi samostalno potrebno je pripremiti kopiju svijeta te je podijeliti putem nekog online spremnika kako bi je učenici mogli preuzeti na svoja računala.
U uvodnom dijelu sata učenici s pripremljene poveznice preuzimaju Minecraft svijet te ga pokreću dvostrukim klikom miša na preuzetu datoteku. Svaki učenik se mora prijaviti svojim AAI@EduHr korisničkim računom u aplikaciju Minecraft Education Edition kako bi mogao koristiti pripremljeni svijet.

Na samom početku objasnimo učenicima koje aktivnosti su pripremljene za njih. Demonstrirati im načine na koje se učenicima predstavljaju novi sadržaji, daju informacije i na koji način je osmišljeno vrednovanje kao učenje unutar svijeta.

Učenike na njihovom putu kroz svijet vode NPC likovi od kojih učenici dobivaju informacije u obliku teksta što ih očekuje u nastavku te koje zadatke trebaju izvršiti.

Slika 2. NPC lik Profesor Marko na ulazu u svijet zaželjet će učenicima dobrodošlicu te im dati osnovne informacije o aktivnostima koje ih očekuju

Osim NPC likova učenici dobivaju informacije upotrebom tabli koje se nalaze na stazi kojom učenici prolaze. Table mogu biti u tri različite veličine, te sadrže samo tekst.

Slika 3. Desnim klikom miša na NPC lik učenik dobiva informacije u obliku teksta

Slika 4. Tabla s uputama za učenike

Ukoliko pak učenicima trebamo dati informacije u obliku slike i teksta u Minecraft svijetu upotrijebiti ćemo Lectern blokove na koje se postavljaju Book&Quill knjige u kojima je za učenike unaprijed pripremljen materijal u slikovnom i tekstualnom obliku.

Slika 5. Virtualne Minecraft knjige

Nakon toga svaki učenik prolazi kroz aktivnosti samostalno, svojim tempom. Uloga učitelja je da prati rad učenika te da pomaže učenicima kojima je potreba pomoć usmjeravajući ih ka pronalaženju rješenja.

Prelazeći kroz svijet učenici će se susresti sa sljedećim aktivnostima:

Aktivnost 1. Ponavljanje žičnog povezivanja uređaja u mrežu

Kroz ovu aktivnost učenici će ponoviti načine povezivanja uređaja u mrežu, prednosti i nedostatke mrežnog povezivanja kao i vrste štetnih djelovanja preko mreže i načine zaštite.

Aktivnost 2. Wi-fi povezivanje

Učenici će upoznati tehnologiju povezivanja radio valovima. Istražiti će kako se povezuju uređaju na Wi-fi mrežu, kako se zove njihova kućna mreža te što im je potrebno za povezivanje uređaja na njihovu mrežu.

Aktivnost 3. Bluetooth povezivanje

Učenici će upoznati tehnologiju povezivanja radiovalovima malog dometa kao i prednostima i nedostacima ovog načina povezivanja. Istražiti će koji uređaji u njihovom domu koriste ovu tehnologiju povezivanja te pobrojati i opisati ulogu tih uređaja.

Aktivnost 4. IrDA povezivanje

Učenici će se upoznati s IrDA povezivanjem, značenjem kratice IrDA kao i prednostima i nedostacima ovog načina povezivanja.

Aktivnost 5. Poučna Wi-fi staza

U ovoj aktivnosti učenici će provjeriti svoje znanje odgovaranjem na niz postavljenih pitanja s ponuđenim odgovorima. Za svaki točan odgovor učenik za nagradu prelazi na novo pitanje, dok ga netočan odgovor vraća na početak staze kako bi ponovo proučio nastavne sadržaje.
U ovoj aktivnosti učenici provode vrednovanje za učenje.

Slika 6. Odabirom točnog odgovora učenik prelazi na slijedeće pitanje

Aktivnost 6. Escaperoom – Što sam naučio u svijetu mobilnih mreža

Escaperoom je aktivnost u kojoj učenici prolaze kroz labirint odgovarajući na postavljena pitanja. Napredovati mogu samo ako točno odgovore na postavljeno pitanje. U ovoj aktivnosti učenici provode vrednovanje za učenje.

Slika 7. Labirint – vrednovanje za učenje

Aktivnost 7. Iz povijesti Wi-fi mreža

Dodatna aktivnost u kojoj će učenici dodatno istražiti povijest nastanka Wi-fi mreža, ponoviti programiranje sastavljanjem blokova te izradom programskog koda izraditi PixelArt model upotrebom blokova. Pred učenike su stavljeni različiti predlošci PixelArt modela jednostavniji za učenike koji rade po prilagođenom programu do onih složeniji koji će biti izazov za nadarene učenike.
Nadalje naglasiti ćemo da svaki NPC ima ugrađeni Stopljeni čitač koji će pomoću učenicima s teškoćama u čitanju teksta i razumijevanjem danih informacija. Također uz NPC omogućuje da se učenicima postave poveznice do vanjskih sadržaja, prezentacija, video uputa, mrežnih stranica i sl. pomoću kojih će učenici lakše usvojiti postavljene ishode učenja.

Unutar Minecraft svijeta možemo provesti različite vrste vrednovanja, vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje provodi se postavljanjem pitanja na koja se odgovara unutar svijeta. Ako pak želimo provesti vrednovanje naučenog pred učenike postavljamo aktivnost u kojoj učenik iz samog svijeta otvara primjerice Microsoft Forms kviza za provjeru te ga rješava. Kako bismo unutar svijeta postavili poveznicu do kviza upotrijebiti ćemo NPC lik te mu postaviti interaktivni gumb na kojem se nalazi poveznica na vanjski sadržaj.

Slika 8. Poveznica na vanjski sadržaj – test izrađen u MS Forms

Zaključak

Gotovo da nema nastavne teme koja se ne može obraditi u Minecraft svijetu. Važno je samo dobro osmisliti aktivnosti kroz koje će učenici ostvariti postavljene obrazovne ishode učenja.

Inovativne metode u poučavanju Fizike

Danijel Markić i Mirna Stojanović

U današnje vrijeme je itekako bitno nastavu učiniti zanimljivom – u nastavni proces je bitno uključiti modernu tehnologiju, a kod samih učenika potaknuti aktivno učenje a da pri tome ne istisnemo ulogu učitelja/nastavnika iz samog nastavnog procesa.

Tradicionalni oblik nastave, utemeljen još u Viktorijansko doba učenicima 21.stoljeća više nije ni malo zanimljiv. Sputava ih vrijeme i način izvođenja nastave – frontalni način izvođenja nastave im je monoton i nezanimljiv (iako je u nekim situacijama nezamjenjiv). Strogo je „propisan“ sustav nagrađivanja (i kažnjavanja) učenika skalom ocjenjivanja. Naučeno gradivo, kod većine se samo suhoparno reproducira – guši se kreativnost učenika, daroviti učenici se zapostavljaju, a oni koji trebaju dodatnu pomoć ne uspijevaju je niti zatražiti, niti dobiti na razini koja im je potrebna. Samostalni rad i vježbanje gradiva kod kuće sve brže gubi svoj smisao. Plaćanje privatnih poduka i praćenje tutorijala na Internetu postaju svakodnevnica brojnih učenika i roditelja.

Danas živimo u turbulentnim vremenima – sve se izmjenjuje izrazito brzo, možemo reći gotovo eksponencijalno. Pri tome ne govorimo samo o klimatskim promjenama, migracijama stanovništva, naglim političkim i ekonomskim događanjima – govorimo i o tržištu rada na kojem će se za koju godinu naći i naši učenici.

Nagli razvoj tehnologije i razvoj svjetskih tržišta, svake godine zahtijevaju edukaciju učenika za barem nekoliko novih zanimanja. Učenici novih generacija moraju biti sposobni učiti sami, samostalno istraživati literaturu i brojne izvore na Internetu. Moraju biti sposobni i provjeriti kvalitetu prikupljenih informacija, provjeriti njihovu točnost i znanstvenu utemeljenost. Na osnovu njih moraju donositi i važne zaključke, bitne za njihov posao, ali i njihovu budućnost.

Na nama učiteljima i nastavnicima je sada velika odgovornost – moramo naučiti svoje učenike kako kvalitetno i samostalno učiti, kako učiti cijeli život i biti spreman na brojne, velike promjene tijekom radnog i životnog vijeka.

Uz sve što moramo uzeti u obzir i pripremiti ih za budućnost, ne smijemo izostaviti i druge ključne faktore poput interakcije sa drugima, navikavanja na rad u homogenim radnim skupinama, ali i razvijanja socijalnih vještina – naučiti ih kako se nametnuti kao vođa (ako za to postoje kvalitete) , kvalitetno organizirati rad u skupini, kako prezentirati (u budućnosti i prodati) dobru ideju, te pružiti potporu i pomoći slabijim članovima skupine.

Moramo iznaći načina zadržati ono „humano“ u njima, a pri tome ih pripremiti za cyber svijet. Pri tome se ne moramo brinuti da će nas kao učitelje i nastavnike ovakav način poučavanja istisnuti sa naših radnih mjesta – naša uloga, iako iza kulisa pozornice, postaje još veća i značajnija.

Slika 1. Učionica kao pozornica – rad u skupinama

Prateći što se sve dešava u sustavu školstva u Republici Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama lako se dolazi do zaključka da učenike moramo prvenstveno naučiti kritički čitati, razlučivati bitno od nebitnoga, te svoju ih poučiti kako kvalitetnu ideju dobro prodati na tržištu i pri tome zaštititi svoje interese.

Metode rada se mijenjaju, a onda se mora mijenjati i radna okolina. Učionica više ne smije biti mjesto gdje će nastavnik kontinuirano frontalno poučavati. Ona mora postati mjesto gdje će učenik aktivno učiti, razmjenjivati ideje sa ostalim sudionicima nastavnog procesa, izlagati svoje ideje, argumentirati i braniti svoje stavove i razmišljanja. Mjesto gdje će učenici raditi u homogenim skupinama, gdje će se odvijati suradničko učenje – mjesto gdje ćemo ih poučiti kako se istaknuti kao vođe koji se ističu svojim znanjima i sposobnostima, ali i kao kompletne osobe koje pomažu drugima i štite slabije.

Učionica će postati pozornica gdje glavne uloge igraju učenici, a nastavnici vode i promatraju proces iza kulisa.

Uz takva promišljanja i nove „trendove“ došli smo do ideje da za učenike drugih razreda srednje tehničke škole smjer mehatronika i elektrotehničar osmislimo skupni rad, u kojem će učenici ne samo prezentirati svoja znanja, već i sudjelovati u sumativnom vrednovanju ostalih kolega iz skupine ali iz razreda. Za početak smo odabrali jednu od lakših tema : Zaštita od električnog udara.

S obzirom da radimo u školi koja je na visokoj razini primjene modernih tehnologija – povezanost učenika na mreži Yammer je normalna pojava. Stoga smo učenicima petnaestak dana prije provođenja skupnog rada u razrednim skupinama na imenovanoj mreži objavili „pravila“ pripreme i provođenja istoga. Učenici su obaviješteni o temi skupnog rada, te da potrebne podatke mogu prikupiti iz bilo kojeg udžbenika za drugi razred srednje škole, sa edutorija, portala za učenje na daljinu Nikola Tesla ili bilo koje Internetske stranice. Na taj način smo htjeli napraviti poveznicu sa međupredmetnim temama učiti kako učiti i primjena IKT-a : samostalno pronađite podatke, pristupite im odgovorno, razlučite bitno od nebitnoga i pazite da prikupljeni podatci budu znanstveno utemeljeni. Naglašeno je da će raditi u skupinama, čiji članovi će se znati tek kada budu ulazili u učionicu. Na taj način smo ih htjeli potaknuti na što kvalitetniju pripremu za rad – nisu znali tko će im biti suradnici, pa je uspjeh za sada ovisio o vlastitoj pripremi za nastavni sat. Unaprijed su upoznati da će na ovim satima biti izvršeno sumativno vrednovanje u kojem će i oni sami sudjelovati.

Slika 2. Električni udar (primjer plakata)

Naravno, dobili su i objašnjenje kako. Nakon ulaska u učionicu i podjele u skupine, svaka skupina će izraditi vlastiti plakat/poster na zadanu temu na folijama ili papirima, te priborom za pisanje kojega su dobili od nastavnika/učitelja. Dok budu izrađivali iste, mogu surađivati i komunicirati unutar skupine, razmjenjivati ideje, ali ne smiju surađivati sa ostalim skupinama, koristiti zabilješke ili bilo kakav oblik tehnologije. Dok budu radili, nastavnik će pratiti njihov rad, voditi vlastite zabilješke o radu i aktivnostima unutar skupine. Dok ih bude obilazio, podijelit će im listiće gdje će se međusobno, objektivno, ocijeniti članovi skupina.

Zamoljeni su da osim ocjene (od 2 do 5) napišu kratko objašnjenje zašto su odabrali baš tu ocjenu za svog kolegu iz radne skupine. Naravno, sami sebe ne ocjenjuju.

Slika 3. Listić za vršnjačko vrednovanje

Nakon ocjenjivanja unutar skupine, učenici prelaze na prezentaciju svojih uradaka – mogli su odabrati hoće li prezentirati jedan predstavnik skupine ili njih nekoliko (ako žele i svi članovi). Unaprijed su znali da svi moraju pažljivo pratiti prezentacije, jer će i njih vrednovati.

Učenici su unaprijed znali da na ovim nastavnim satima (preporuka dva nastavna sata) neće pokazati samo svoje znanje, već će i vrednovati znanje svojih kolega. Njihov doprinos konačnoj odluci jednak je udjelu nastavnika, 50 : 50. Na kraju nastavnog sata, popunit će evaluacijski listić o zadovoljstvu nastavnim satom, koji će pomoći nastavniku / učitelju da donese odluku hoće li u nastavni proces uvrstiti još ovakvih nastavnih sati ili ne.

Nakon detaljnih uputa, slijedilo je da osmislimo način kako podijeliti učenike u skupine. Najjednostavniji način je slučajni odabir u e dnevniku. Jedna od ideja je bila ispisati brojeve od 1 do 6 četiri puta (šest skupina od po četiri učenika)tako da pri ulasku u učionicu svaki učenik „izvuče“ jedan broj i na osnovu njega postane član određene radne skupine. Najkreativnija od naših ideja je bila odabrati šest poznatih fizičara i njihove slike ispisati dva puta – jedna slika je stajala na radnom mjestu, a jedna je bila isječena poput puzzli na četiri dijela i svi su dijelovi bili izmiješani u jednoj posudi. Na ulasku u učionicu, u kojoj su bile priređene radne jedinice sa potrebnim priborom učenici su izvlačili po jedan segment i na osnovu njega potražili svoje mjesto u učionici.

Slika 4. Primjeri izrađenih plakata

U oba razreda, učenici su ozbiljno shvatili svoj zadatak, detaljno su proučili dobivene upute tako da sa odvijanjem nastavnog procesa nije bilo nikakvih poteškoća. Radna atmosfera je bila izvrsna, u njoj su uživali i nastavnici i učenici. Kada kažem nastavnici želim reći da smo kolega i ja bili „gostujući nastavnici“ jedan drugome na nastavnom satu, i na taj način puno bolje uočili prednosti i nedostatke sati. Kritika i pohvala je uvijek dobrodošla, pogotovo od kolege sustručnjaka.

Mali „problemi“ su nastali kod ocjenjivanja rada unutar skupine, jer pojedinci nisu bili objektivni pri ocjenjivanju. Znali smo pronaći argument „ Dao sam mu ocjenu odličan jer je on ipak moj kolega iz razreda“. Nismo zamjerili nikome, jer ipak 50% ocjene je na nama, a i učenici moraju uvježbati vršnjačko vrednovanje. Obradovalo nas je što su učenici iskreno priznali da je vrednovanje znanja složen i nimalo lak posao.

Kod prezentacije radova učenici su pokazali svoje govorničke sposobnosti. Ostatak razreda je lako uočio tko se dobro pripremio za nastavu, tko dobro poznaje gradivo, a tko se samo „provukao“.

Žao nam je što ne možemo prikazati video materijale sa nastavnih sati, ali vjerujemo da ćete i samo na osnovu slika shvatiti koliko smo svi bili zadovoljni provedenim skupnim radom.

Slika 5. Prezentacija rada jedne skupine

Ovu ideju smo pretočili i u metodičku preporuku, jer se ovaj način rada može primijeniti na bilo koju temu u bilo kojem nastavnom predmetu.

Kada započnete sa ovakvim načinom rada i kada shvatite da su učenici zadovoljni dobijete dodatni vjetar u leđa. Osmislite i druge inovativne metode rada – u nastavu smo uveli kvizove koji svojom formom podsjećaju na sve popularnije pub kvizove uz simbolične nagrade, Escaperoomove koje izrađujemo pomoću OneNote bilježnica i potičemo samovrednovanje učenika.

Iskreno se nadamo da će ovaj tekst mnoge od vas potaknuti na uvođenje novih metoda rada – na početku nije lako, ali zadovoljstvo postignutim uspjehom je veliko.

Ustvarjalni gib pri pouku

Franja Simčič

Uvod

V otrokovem življenju zavzema gibanje zelo pomembno mesto. Z njim na naraven način izraža občutja in razpoloženja. Pomembno vpliva na mišljenje, domišljijo in ustvarjalnost. S pomočjo gibanja se otrok hitreje in učinkovito uči. Manjši kot je otrok, bolj spontano je njegovo gibanje. Nudi mu zadovoljstvo in ga povezuje s sovrstniki.

Učenci in ustvarjalni gib

Gibanje in ustvarjalni gib se zelo prepletata, saj ustvarjalni gib izhaja iz gibanja kot osnovne človekove potrebe. Ustvarjalni gib je celostna metoda učenja in poučevanja, kjer se prepletajo telesne, doživljajske, miselne in socialne dejavnosti. Ustvarjanje z gibom lahko poteka na vseh predmetnih področjih skozi različne didaktične gibalne, plesne in rajalne igre, socialne igre in različne oblike sproščanja. Pri metodi ustvarjalnega gibanje se lahko različne vsebine udejanjajo skozi naravno človekovo gibanje v povezovanju z drugimi izraznimi sredstvi, glasom, besedo in sredstvi različnih umetnosti. Zajema vse zvrsti gibnega izražanja in ustvarjanja, od posnemanja in pantomime, mimike, gestikulacije do ustvarjalnih plesnih improvizacij in kompozicij. Z metodo ustvarjalnega giba omogočimo, da otroci razvijajo samostojno gibalno ustvarjalnost, ki izhaja iz lastnega doživetja, razvijajo gibalne sposobnosti in pridobivajo gibalno kondicijo, orientacijo v lastnem telesu in prostoru, razvijajo posluh, umske sposobnosti, se učijo, telesno in čustveno sprostijo in se lahko uveljavijo kot posamezniki in v skupini.

Slika 1. Gibanje je otrokova potreba in pravica

Metoda ustvarjalnega giba v praksi

Jutranji pozdrav: V jutranjem krogu pričnemo pouk s pesmijo Dobro jutro sonce. Pesem gibno ponazarjamo, pobožamo nosek in sošolca za lepši dan ter si podamo roke. Sledi spust impulza s stiskom roke. Temu sledi uvodna motivacija v obliki pogovora, iskanja asociacij, podajanja žogice, pripovedovanje in podobno vezano na učno temo.

Slika 2. Jutranji pozdrav

Impulz prijateljstva: V krogu se primemo za roke. Nekdo narahlo stisne roko sosedu na desni, ta naprej in impulz potuje po krogu. Pri dejavnosti lahko spreminjamo tempo, dodajamo stiske; ob izvajanju lahko mižimo; namesto stiska lahko po krogu potuje pogled iz oči v oči, prijazna beseda, pozdrav …

Slika 3. Impulz prijateljstva

Besedne družine, igra »ogledala in pantomima«: Iz besede ogledalo smo izpeljali koren GLED. Učenci so iskali še druge besede, ki vsebujejo ta del besede in spadajo v isto besedno družino. Vsako besedo smo ponazorili s pantomimo. Učenci so igrali igro »ogledala«, ko je en učenec prikazoval gibe, drugi pa je bil njegovo ogledalo.

Nova rastlina zraste iz semena: Z učenci smo zapeli znano pesem Mali zvonček in ob petju ponazarjali spanje zvončka v zemlji, prebujanje zvončka, si pomeli trudne očke in začeli rasti in zvoniti ter buditi ostale bratce. Na podoben način smo zapeli in uprizorili pomladno prebujanje ob pesmi Zvonček.

Pesmi o pomladi: Spoznavali in izvajali so ljudske plese in rajalne igre: Bela lilija, Spomladi travc´a zeleni, Ob bistrem potoku je mlin, Kukarače … Deklice so bile pri gibnem ustvarjanju zelo domiselne, dečki pa so potrebovali spodbude in usmeritve.

Slika 4. Pozdrav pomladi

Ustvarjalno gibanje: Učenci so porazdeljeni po prostoru. Gibajo se in rajajo ob petju ali ritmični izreki. Vsak zapre oči in posluša glasbo. Ob glasbi se prosto gibajo na mestu s čim bolj izvirnimi gibi. Ko učitelj glasbo vstavi, učenci obnemijo na mestu, ko zopet zaslišijo glasbo se naprej gibajo. Pri tej dejavnosti so večina zelo uživali, saj jih nisem opazovala in opozarjala na način gibanja, čeprav pri nekaterih gibanje ni bilo najbolj usklajeno z ritmom in tempom.

Slika 5. Ustvarjalno gibanje ob glasbi.

Vadba po postajah: Učencem sem predstavila igro »sence« in »diamant«, kjer so učenci izvajali gimnastične vaje in se ogrevali za vadbo po postajah. V zadnjem delu učne ure, so se učenci umirili ob nepoznani igri »vozli«. Učenci so se zavozlali in nato razvozlali, ne da bi se spustili. Pri izvajanju gimnastičnih vaj v obliki diamanta so bili domiselni. Na vrsto so prišli tudi učenci, ki se sicer ne izpostavljajo.

Slika 6. Igra diamant: ogrevanje

Sklepna misel

Pouka v prvem triletju si ne moremo predstavljati brez gibanja. Učenci ga nujno potrebujejo. Učitelji smo jim dolžni to omogočiti in jim ga ponuditi kot uvodno motivacijo, sprostitev, obravnavo nove učne snovi in utrjevanje. Že majhna sprostitev v taki obliki je dovolj, da lahko pouk nadaljujejo pri mizah, tiho in zbrano. Marsikatero učno snov se da izpeljati pestro in zanimivo ob gibanju, z gibanjem, med gibanjem in z igro, saj je to učencem bližje, kot pa sedenje pri mizi. Učenci z večjim veseljem sprejemajo šolske obveznosti, so bolj umirjeni, strpni in pozitivno naravnani. Učitelja in učenca spodbuja k stalnemu iskanju novih načinov izražanja in ustvarjanja novih oblik in struktur, hkrati pa spodbuja tako skupinsko kot individualno ustvarjanje.

Literatura

1. Borota, B., Geršak, V., Korošec, H., Majaron, E. (2006). Otrok v svetu glasbe, plesa in lutk. Koper: Pedagoška fakulteta Koper.
2. Geršak, V. (2007). Pomen poučevanja in učenja s plesno-gibalnimi dejavnostmi v vrtcu in osnovni šoli. Sodob. pedagog., letn. 58, št. 3, str. 128-143.
3. Kroflič, B., Gobec, D. (1995). Igra-gib-ustvarjanje-učenje. Novo mesto: Pedagoška obzorja.
4. Zagorc M. (1997). Ples – ustvarjanje z gibom. Ljubljana: Fakulteta za šport.

Raziskovalna škatla avtomobilčki

Lidija Abramič

Poučevanje je vedno izziv – in sicer kako učencem podati učno snov, da jim bo zanimiva, da jih k delu pritegnemo, ter da sami kar največ sodelujejo s svojimi idejami in znanjem. Primeren in zanimiv didaktični pripomoček so raziskovalne škatle, ki otroke spodbujajo k odkrivanju, raziskovanju, predvsem pa jih vodijo v samostojno delo. Ob tem učenci razvijajo naravoslovne postopke in uporabno znanje. Uporabne so pri naravoslovju in jih lahko izdelamo sami z materiali, ki so nam na voljo.

Priprava raziskovalne škatle

Misel o raziskovalni škatli z avtomobilčki nas je pritegnila, saj se učenci med odmori navdušeno igrajo z njimi. Dečki jih velikokrat prinesejo od doma in prirejajo razna tekmovanja, deklice pa se jim rade pridružijo. Doma sem zbrala avtomobilčke različnih vrst, materialov, barv in velikosti ter sestavila naloge, s katerimi smo v razredu preverjali naravoslovne postopke. Naloge so bile primerne za drugi razred.

Raziskovalno škatlo smo poimenovali Avtomobilčki. Škatla je vsebovala: različne avtomobilčke, ki so se razlikovali med seboj po barvi, materialu, velikosti in obliki, papir z modro in rdečo črto, šiviljski meter, lepilni trak, pisemsko ovojnico z delovnimi listi, nalepke s številkami od 1 do 5, svinčnik, barvice in usmerjevalna kartica, ki je učence po korakih samostojno vodila od naloge do naloge. Ena raziskovalna škatla je bila primerna za samostojno delo ali delo v paru. Učenci so opazovali avtomobilčke in iskali podobnosti in razlike v barvi, velikosti, obliki, voznosti itd.

Dejavnosti učencev so bile naslednje:

• Razvrščanje po eni, dveh ali več lastnostih.
• Združevanje glede na barvo in material.
• Poimenovanje glede na način premikanja.
• Ugotavljanje značilnosti.
• Urejanje avtomobilčkov po velikosti, barvi, materialu in načinu premikanja.

V raziskovalni škatli je bilo poleg predmetov tudi več kartic z različnimi preprostimi in razumljivimi navodili in naloge, ki so učence takoj pritegnile k delu.

Na vsebinski kartici je bil seznam vseh predmetov, ki so bili v škatli. Prilepljen je bil na notranjem delu pokrova.

Z usmerjevalno kartico smo učence usmerjali k samostojnemu delu ali k delu v paru.

Npr.:

• Dela s škatlo se lahko lotiš sam. Lahko pa k delu povabiš tudi prijatelja in delata v paru. Delo bo tako lažje in tudi hitrejše.
• Preden začneš si iz pisemske ovojnice vzemi delovni list in si pripravi pisalo za beleženje nekaterih podatkov.
• Po končanem delu vse pospravi v raziskovalno škatlo Avtomobilčki.
• Če te zanimajo avtomobilčki na vztrajnik, si v knjižnem kotičku poišči primerno literaturo.

V raziskovalni škatli je bilo več delovnih kartic, na katerih so bila zapisana navodila za delo in so učence vodila od naloge do naloge. Na vsaki delovni kartici je bila zapisana samo ena naloga. Rešitve in ugotovitve so zapisovali na delovne liste.

Npr.:

Zaključek

Izdelava raziskovalne škatle se je izkazala za zanimiv in motivacijski didaktični pripomoček. Učenci so delali s konkretnim materialom, s katerim so razvijali različne naravoslovne postopke, raziskovali in pridobivali nove izkušnje. Na raziskovalno škatlo so se odzvali z zanimanjem in radovednostjo, saj niso vedeli, kaj se v škatli skriva. Dečki so pokazali več zanimanja kot deklice. Naloge so jih bolj pritegnile in so jih večkrat izvedli.

Literatura:

• Skribe Dimec, D. (2007). Raziskovalne škatle. Učni pripomoček za pouk naravoslovja. Ljubljana: Modrijan.
• Vrščaj, D., Strgar, J., Kralj, D., Udrih, V. (2000). Opazujem, raziskujem, razmišljam 3. Priročnik za učitelje. Ljubljana: DZS.

Dunavski kontaktni seminar u Linzu

Marina Mirković

U organizaciji Agencije za mobilnost i programe Europske unije 9. i 10. lipnja 2016. godine održan je Dunavski kontaktni seminar u Linzu (Austrija) s temom „Učenje, poučavanje, razmjena – školske suradnje u Dunavskoj regiji“. Mjesto održavanja seminara bila je Međunarodna poslovna škola u Linzu.

Na seminaru je sudjelovalo ukupno 55 učitelja i profesora iz 11 zemalja Dunavske regije: Austrija, Bugarska, Ukrajina, Moldavija, Njemačka, Mađarska, Slovačka, Češka, Rumunjska, Slovenija i Hrvatska.

Prema provedenom natječaju Agencije za mobilnost i programe EU, a na temelju ocjenjene prijave i iskazane osobne motivacije, iz Republike Hrvatske uz profesoricu Marinu Mirković iz Tehničke škole Požega, na seminaru je sudjelovala i učiteljica informatike iz Osnovne škole „Ljudevit Gaj“ Mihovljan, Slađana Benkus. Sudionici seminara su kroz predavanja i radionice, između ostalog, upoznali važnost suradnje škola Dunavske regije, naučili kako osigurati provođenje kvalitetnih međunarodnih internetskih projekata na portalu eTwinning.

Slika 1. i Slika 2. Sudionici seminara

Prezenatciju o Strategiji Podunavlja i suradnji u obrazovanju i obuci održao je Jürgen Schick iz Austrijskog ministarstva za obrazovanje i ženske poslove.

„Suradnja u Podunavlju – (nova) pripovijest za europske integracije?“ bilo je kratko predavanje gospodina Sebastiana Schäffera s Instituta za Podunavlje i Srednju Europu.

Prezentiran je Erasmus+ program i eTwinning aktivnosti. Objašnjeno je kako pokrenuti i voditi uspješan eTwinning projekt te prikazani primjeri projekata kroz primjere dobre prakse. Nastavnici su upoznali rad na eTwinning portalu i njegov TwinSpace alat, kao i dodatne digitalne alate koji nastavnicima i učenicima mogu pomoći u izradi materijala i sadržaja za projekte.

Prilog 1, Prilog 2, Prilog 3, Prilog 4 – prezentiranje programa Erasmus+ i priručnici za rad na portalu eTwinning

Primjer dobre prakse bio je Erasmus+/eTwinning projekt ESCAPE (Enhaced Skills Competence and Practice for the Economy) kojeg je predstavila Elisabeth Hasiweder iz Međunarodne poslovne škole u Linzu. Europsku regiju Dunav-Vltava prezentirala je gospođa Romana Sadravetz.

Slika 3., Slika 4., Slika 5., Slika 6. Predavači na seminaru

U radionici „Suradnja među školama u Podunavlju“ analizirana su pitanja:

• Zašto trebamo surađivati?
• Koji su izazovi?
• Kako možemo osigurati kvalitetu u projektima?
• S kojim se izazovima susreću nastavnici u Podunavlju?
• Što čini eTwinning projekt uspješnim?

Pri tome je primjere i elemente uspješnih projekata prezentirala Darina Lopatníková, Základná škola Staničná iz Košica (Slovačka).

Slika 7., Slika 8., Slika 9., Slika 10., Slika 11. Radionica „Suradnja među školama u Podunavlju“

Sudionici su uspostavljali kontakte s nastavnicima sličnih interesa iz drugih zemalja te osmišljavali nove međunarodne eTwinning projekte koji će se provoditi slijedeće školske godine.

Među brojnim projektima osmišljen je projekt „Water of our Rivers“. Partneri u budućem projektu su škole: Střední průmyslová škola stavební iz Praga (Češka), BORG Monsbergergasse, Graz (Austrija) i Tehnička škola Požega (Hrvatska).

Voda rijeka nas ponekad zabrine zbog nestašice, suša, kao i obilnih količina koje uzrokuju poplave. Tema projekta analizirati će se iz različitih točaka gledišta, te kao međupredmetna tema povezati sadržaje učenja iz različitih nastavnih predmeta pa čak i iz perspektive raznovrsnih umjetničkih djela.

Projekt će učenicima pružiti mogućnost usporedbe uloge, utjecaja i značenja rijeka pojedinih država. Kroz opis i analizu života uz rijeku, učenici će proučavati i otkrivati kulturno povijesne podatke, velike suše i poplave, potrošnju vode u svakodnevnom životu i industriji, korištenje vode u proizvodnji energije i poljoprivredi, razvoj plovnih puteva, ribolov, turizam i rekreaciju, kao i biološku i krajobraznu raznolikost te zaštitu voda. Zanimljivo će biti istraživanje rijeka kao tema umjetničkih djela u glazbi, literaturi i filmu.

Slika 12. Nastavnici-mentori budućeg eTwinning projekta „Water of our Rivers“

Projekt „COOL SCHOOL – Comparison of Our Lifestyles – Schools in the Danube Region“ osmislile su učiteljice pet škola iz četiriju zemalja Dunavske regije: Základná škola Staničná 13, Slovačka, Bundesgymnasium/ Bundesrealgymnasium Wels,  Austrija, Osnovna šola Sečovlje,  Slovenija, Osnovna šola Martina Krpana, Slovenija te Osnovna škola “Ljudevit Gaj” Mihovljan, Hrvatska.

U okviru novoosmišljenog međunarodnog eTwinning projekta učenici će u projektnim timovima uspoređivati i predstavljati način života učenika u svojoj zemlji: članci o glazbi koju slušaju, sportovima i hobijima kojima se bave, kamo putuju, koji su im planovi za budućnost, koja  je karakteristična hrana u njihovom podneblju, kako se školuju i slično. Rezultati rada učenika iz svake zemlje biti će objavljeni na web stranici projekta za čije će kreiranje biti zadužena učiteljica informatike Slađana Benkus iz partnerske škole „Ljudevit Gaj“ Mihovljan i njezin projektni tim. Učenici će međusobno komunicirati preko foruma i brbljaonica u sigurnom i kontroliranom okruženju portala eTwinning.

Ciljevi projekta su uspoređivanje načina života djece tinejdžerske dobi u zemljama Dunavske regije, utvrđivanje jezičnih i IKT kompetencija, motiviranje učenika na korištenje stranog jezika u razgovoru s vršnjacima, podizanje svijesti učenika o drugim zemljama i kulturama Dunavske regije te upoznavanje drugih kultura.

Slika 13. Nastavnici-mentori budućeg eTwinning projekta „COOL SCHOOL – Comparison of Our Lifestyles – Schools in the Danube Region“

Predavači na seminaru bili su članovi nacionalne službe za podršku eTwinningu pri Agenciji za mobilnost i programe EU iz Austrije. Kroz radionice prisutne su vodile i pomagale im dvije predstavnice iz Nacionalnih agencija: Ana Kunović iz Hrvatske, te Valentyna Velichenko iz Ukrajine.

Slika 14. Sudionice seminara iz Republike Hrvatske

Sudionici seminara pozvani su na primanje i večeru pod pokroviteljstvom pokrajine Gornje Austrije u pokrajinskoj kući Landhaus (zgrada je bila univerzitet i učilište poznatog njemačkog astronoma, matematičara i astrologa Johannesa Keplera). Uz glazbeni program učenika glazbene škole, pozdrave su uputili: EU koordinatorica za obrazovanje Gornje Austrije, predstavnica vlade Gornje Austrije, ravnatelj škole u kojoj se seminar održavao te predstavnica Nacionalne agencije Erasmus+ obrazovanja iz Austrije.

Slika 15., Slika 16., Slika 17., Slika 18. Na svečanom primanju pod pokroviteljstvom pokrajine Gornje Austrije

Sve aktivnosti seminara uspješno su provedene. Sudionici su imali priliku aktivno participirati u svim sadržajima. Omjer radnih, društvenih i neformalnih aktivnosti bio je vrlo dobro izbalansiran. Sudionici su bili povezani i aktivni u svim sadržajima seminara. Za istaknuti je pozitivne primjere direktne i neposredne suradnje na radionicama kada su sudionici surađivali i ispunjavali određene zadatke. Kroz komunikaciju i razmjenu ideja stvarali su projektne ideje i započinjali određene eTwinning projekte. Svi su sudionici seminara bili vrlo aktivni, na predavanjima kao i na radionicama. Zanimljiva je bila razmjena iskustava, stavova, mišljenja i ideja.

Ciljevi seminara u potpunosti su ostvareni. Seminar s predavanjima i radionicama osnova je za stjecanje saznanja o načinu kako pokrenuti i uspješno realizirati međunarodni školski projekt. Edukacije koje pruža eTwinning nužne su u pripremi učenika i nastavnika za cjeloživotno učenje.

Aktivnosti seminara bile su financirane u okviru programa Erasmus+, eTwinning od strane Europske unije preko Agencije za mobilnost i programe EU.

Slobodno vrijeme sudionici seminara iskoristili su za upoznavanje Linza, glavnog grada pokrajine Gornje Austrije. Ovaj grad nudi atmosferu u kojoj se svatko može osjećati ugodno, jer je ovo moderno, dinamično i atraktivno mjesto za život. Linz je prije svega jedna od najuspješnijih privrednih sredina u Austriji.

Neke od znamenitosti Linza su: Stara vijećnica (Altes Rathaus), glavni trg (Hauptplatz) sa spomenikom Presvetog Trojstva (Dreifaltigkeitssäule), Pokrajinska kuća (Landhaus), Mozartova kuća (Mozarthaus), Dvorac grada Linza (Linzer Schloss), katedrale, moderni muzej Lentos, koncertna dvorana Brucknerhaus, moderni muzej Ars Electronica Center koji pruža interaktivnu umjetnost u virtualnim svjetovima.

Upoznavanje Linza PRIKAZ DIJAPROJEKCIJE PREUZMI SVE

Seminar je pružio stjecanje novog iskustva uvođenja međunarodnih projekata u nastavni proces kroz nastavu i izvannastavne aktivnosti učenika. Nove ideje i raznolikosti koje upoznate među svojim kolegama, sudionicima seminara omogućuju bolji i kreativniji rad. Osmišljeni su projekti koji će doprinijeti povezanosti i razmjeni iskustava učenika i nastavnika škola u zemljama Dunavske regije.

Osnove virtualnog podučavanja

Foundations of Virtual Instruction

Jelena Horvat, profesorica engleskog jezika i književnosti i pedagogije

Znatiželjna kao i uvijek i željna novih znanja, ponovno sam se okušala u još jednom MOOC-u (o kojima sam ukratko već pisala). Iako sam još ranije odslušala odličan CARNET-ov “e-tečaj za e-mentore”, htjela sam vidjeti kako se to radi na onom famoznom Zapadu u kojeg se toliko volimo ugledati, pa sam se na Courseri prijavila na tečaj “Foundations of Virtual Instruction”. Tečaj je vodila Cindy Carbajal sa University of California, Irvine. Prethodno mi je iskustvo dalo temelje što se tiče tematike, a i dobru polaznu točku za usporedbu. A kako je to izgledalo? Pročitajte u nastavku.

Slika 1. Sučelje Coursere sa sadržajem tečaja

U sučelju tipičnom za Courseru nas je nekoliko tisuća (opet, teško je odrediti točan broj) krenulo u avanturu istraživanja virtualnog podučavanja. Na slici gore vidite dio silabusa. Ukratko, tečaj je bio predviđenog trajanja od pet tjedana, sastojao se od video predavanja, diskusija na forumu, čitanja literature, tjednih testića i zadataka te završnog testa i zadatka. Da se ne izgubim u vlastitim mislima, provest ću se još jednom kroz tečaj kronološkim redom, tjedan po tjedan.

Tjedan 1.

Kao pravi geek i ljubitelj tehnologije, odlučila sam nadobudno početi tečaj u društvu svoje nove igračke, tableta. Ideja se pokazala odličnom jer sam napokon mogla udobno zavaljena gledati predavanja i bilježiti misli u svoju digitalnu tekicu.

Neki su se polaznici na forumima odmah počeli žaliti kako su video snimke suhoparne i kako profesorica nabraja činjenice sa slajdova. Neki su joj čak zamjerili što se u pozadini izležavao jedan vrlo simpatičan pas. Pas na stranu, ali i meni su taj prvi tjedan predavanja bila poprilično dosadna. Najveći mi je problem predstavljao amerocentrizam – predavanja su više nalikovala predstavljanju sveučilišta i državnih agencija, na što su neki korisnici van SAD-a (čini mi se ipak u manjini) izrazili negodovanje.

Slika 2. Suvremeni način učenja, u skladu sa seminarom.

U tom smo tjednu ukratko pokrili definicije učenja na daljinu, razliku sinkronog i asinkronog učenja, ukrako se upoznali s poviješću učenja na daljinu (jeste li znali da se dopisni tečajevi, pradjedovi današnjeg online učenja, pojavljuju pred više od stotinu godina?)… Kao pozitivne strane virtualnog podučavanja autorica je navela veći broj dostupnih kolegija, mogućnost rada s kvalificiranim i motiviranim učiteljima, fleksibilnost u vremenskom rasporedu, veće mogućnosti za deprivirane učenike i mogućnost profesionalnog usavršavanja za učitelje.

Neke zablude koje se javljaju kod onih koji u virtualno učenje nisu toliko upućeni su da je ono vrlo “high-tech” i zahtijeva posebne vještine i od učitelja i od učenika, da je jeftinije, te da su učenici izolirani od učitelja. Javilo se i pitanje što s varanjem i prepisivanjem – jasno je da će učenici nešto slično pokušati češće ako ih učitelj ne vidi. Kao potrebe učenika naveden je stalan pristup obrazovnim sadržajima, vremenska fleksibilnost, individualizacija, upotreba različitih stilova učenja, okružje sigurno za učenje, te obrazovanje usmjereno na učenika. Online tečajevi odlični su za učenike s posebnim potrebama, koji mogu po želji određenu lekciju odslušati više puta, pauzira, prilagoditi sadržaje po vlastitoj želji (povećati veličinu slova i slično). Isto je i sa učenicima koji nemaju teškoća, ali trebaju dodatne materijale.

Na kraju svakog, pa i prvog tjedna, svi su polaznici pristupili testiću. Nažalost, test je bio potpuno štreberski i od nas tražio točno navođenje rečenica i informacija iz videa. Mnogi su se polaznici pobunili i zbog takvog pristupa. Sva su četiri testića zajedno nosila 40% konačne ocjene ili 38 bodova. Jedna od stvari koja me zasmetala bila je i ta da literaturu za tečaj nisam mogla nabaviti, barem ne u zadanom roku. Nasreću, ono što mi se u tečaju svidjelo je to da je autorica napravila web stranicu tečaja na kojoj smo mogli pronaći pregršt materijala.

Tjedan 2.

U drugom smo se tjednu malo više bavili konkretnim tehnologijama vezanim uz virtualno podučavanje. Naučili smo razliku između sinkronog (istovremenog) i asinkronog (raznovremenog) učenja – dok kod raznovremenog učenik uči vlastitim tempom (čita literaturu, gleda filmove, rješava kviz), kod istovremenog do izražaja dolazi cijeli spektar programa i usluga koji i učiteljima i učenicima omogućuju učenje online, ali u realnom vremenu, to jest istovremeno. Najbolji su primjer istovremenog učenja webinari, a kao dobar primjer alata navedeni su Adobe Connect i Blackboard Collaborate. Osim tih alata, online učitelju dobro će doći i web kamere, chat, polling (ankete), alati za bilježenje, mogućnost dijeljenja datoteka i slično.

Najzanimljivija mi je informacija tog tjedna bila da kod prezentacije (koristeći popularni PowerPoint, naprimjer), predavač treba svakih 3-5 minuta ili svaka 3-4 slajda zatražiti neku informaciju od publike ili ih “probuditi” pitanjem. Šteta što se naša predavačica nije baš držala ovog pravila, pa su video isječci njenih predavanja i dalje bili pomalo dosadni.

Upoznali smo se i s LMS-ima (Learning Management System). Odmah mi je na um pala Omega, kao i Loomen. Eto, da netko ne kaže da mi nemamo konja za online trku! Najkraće rečeno, LMS je sustav učenja na daljinu koji ima svoju organizaciju tečajeva, od korisnika zahtijeva otvaranje korisničkog računa, te koristi prednosti e-maila i foruma za diskusije. Učitelj ima pristup administrativnim alatima (statistici, izvještajima), te ima uvid u aktivnosti učenika.

Naveli smo još i blogove, koji učenicima pomažu razviti vještine pisanja, wiki stranice, uobičajene alate poput PowerPointa i Worda, alate za predavanja i dijeljenje sadržaja ekrana poput Camtasie, alate za video (popularni YouTube) i stranice za skladištenje dokumenta poput Dropboxa.

Tjedan 3.

Osvrnuli smo se na razlike virtualne i prave učionice, te kako uspješno “preseliti” nastavu iz jedne u drugu. Dobili smo poveznicu na odličan video koji me oduševio do te mjere da sam poslala mail zahvale autorici (nije mi odgovorila, doduše), pa preporučam pogledati ga da se bit ne izgubi mojim prepričavanjem.

Što se samo rada u virtalnoj učionici tiče, naveli smo nekoliko alata koji mogu angažirati online učenike:

1. video i glas – iako ne mogu zamijeniti učitelja uživo, mogu pomoći učenicima; savjet je ograničiti količinu teksta na prezentaciji, te se usredotočiti na vizualno i auditivno
2. ploča – da, baš kao u razredu; može poslužiti za jednostavno dijeljenje ideja, oluju ideja; učenici mogu na nju na početku tečaja napisati svoja očekivanja, a što je najbolje – ne mora se brisati
3. chat – učenici vole brbljati čak i online, a chat im omogućava trenutnu povratnu informaciju
4. grupe – rad u grupama moguć je i online, ali kao i u učionici, grupa treba imati glasnogovornika, dok se za aktivnosti u grupi preporuča da budu kratke i strukturirane
5. ankete – nema dijeljenja papirića po razredu! Ankete su odlične online, omogućuju brzo i jednostavno ispitivanje, a ispitivaču daju već gotovu statistiku
6. audio diskusije – odlične za suradničke vježbe u grupama

Fascinirala me i količina pripreme koju online tečaj zahtijeva, čak nekoliko puta više vremena od običnog sata. Uloga učitelja više nije prenositelj znanja, već onaj koji potiče učenje, ne daje gotove informacije već motivira na njihovo traženje. Bilo je tu još nekih tehnikalija koje sam preletjela jer su se uglavnom odnosile na američki obrazovni sustav.

Tjedan 4.

U četvrtom smo tjednu i vrag je odnio šalu, najavljen je zadatak pa smo vrijedno krenuli na izradu. Ovaj je vikend bio najdosadniji što se tiče predavanja jer se odnosi na financiranje škola u online okruženju. Mislim da smo ga mi Europljani masovno prespavali. Svejedno, testić je trebalo napisati.

Tjedan 5.

U završnom tjednu čekao nas je veliki završni test od 40 pitanja. No, ovdje je opet došlo do pobune među učenicima jer je na 24 sata test imao samo 25 pitanja. Naravno da je nižepotpisana pojurila riješiti kraći test, pa onda opet morala rješavati i onaj veći. Što se gradiva tiče, uglavnom smo ponovili prije naučeno. Osim toga, zadatak smo objavili na stranicama i dali kolegama na ocjenjivanje. Zadatak se sastojao od pripreme za lekciju/tečaj koji bismo željeli održati online. Odlučila sam se za temu fotografije, a evo i kako je to izgledalo:

Lesson title, subject and grade level: Introduction to photography for kids – types of photography (grades 5-8)

II.  Objective(s): The student will be able to identify several photography types (portait, food, street, close-up and animal photography) and learn basic rules of composition. He will also create photos with his digital camera or cellphone.

III. Overview: The first activity will be a synchronous chat session in which students will talk about their previous experiences with photography and cameras. They will be invited to find a single photo they like and post it in the chat (either their own or found online).

After the chat session, the teacher will post an introductory video with PowePoint slides explaining what is photography, what types of photography there are, provide both good and bad examples for each type of photography. He/she will state why we find some photos unappealing and state several basic rules of photography composition, taking into consideration the conclusions of the chat session. Students will then take a short quiz to see what they have learned from the video.

After they had watched the video, students will be invited to find photographs they like (at least one per category discussed), post them on the message board and describe in 50-150 words why they like them (they would be given guidelines – to describe the light, the colors, the subject, the emotions they feel etc).

Students will be encougared to make their own photos, post them online and peer reivew them, just like they did with photos before. All that’s left is the final survey for the teacher.

The lesson will be fully virtual.

IV. Virtual Components and Lesson activities: As described above, tools used will be discussion forum, chat, YouTube, file sharing or photo sharing site, Google Forms for the final survey.

V. Method of evaluation: Students will be evaulated for each activity, even the simple ones, in order to motivate them.

Number of points for each activity:

Watching the introductory video and answering the quiz – max. 10 points

Chat participation – 10 points

Analysis of photos they liked – max 20 points (4 points per photo)

Posting their own photos – max 30 points (6 points per photo)

Peer review of photos – max 20 points (2 points per photo, max 10 photos)

Final survey – 10 points

Maximum number of points = 100

Students will pass the lesson if they have 50 or more points

Resources:

To help students out, several links will be provided, such as:

http://clickitupanotch.com/2011/03/fill-the-frame-composition/
http://clickitupanotch.com/2011/08/leading-lines-composition/
http://clickitupanotch.com/2010/10/composition/

And the book

http://www.amazon.com/Photography-Kids-Fun-Guide-Digital/dp/1933952768/ref=sr_1_3?ie=UTF8&qid=1305920894&sr=8-3

Potrudila sam se razraditi evaluaciju, što su moji kolege prepoznali i dali mi najviše ocjene. Nakon objave vlastite pripreme, morali smo ocijeniti tri tuđe, nasumično odabrane, po unaprijed određenim elementima. Na kraju je ostao još samo završni test i očekivanje konačnih rezultata koji su stigli početkom studenog (moj je konačni rezultat bio 96.4%).

Na kraju krajeva, što reći? Sama mi je tema bila vrlo zanimljiva, prateća literatura i filmići otvorili su mi neke horizonte. Šteta što je cijeli tečaj bio previše amerikaniziran, ali bih i preko toga mogla preći da nije bilo velikog propusta – uz svu teoriju, nismo dobili nimalo prakse, uvida u to što stvarno znači virtualno podučavanje i kako izgleda, pogotovo kod mlađeg uzrasta. Rado bih vidjela primjer tečaja, čula mišljenja učenika i nešto slično. Ovako je cijela stvar ostala malo nedorečena. Kad usporedim ovaj tečaj s onim CARNET-ovim, ponosno mogu reći da smo mi u Hrvatskoj ipak malo bolji. Zato se nadam i veselim većem broju online tečajeva i kod nas, i to i van fakulteta.