Aktivno učenje i odgovornost

suzana_RZ

Suzana Rajgl Zidar

Uvod

U današnje vrijeme vrlo je važno učenike što prije opremiti komunikacijskim vještinama te im omogućiti susret sa što više metoda kojima razvijamo uspješan rad u suradnji sa drugima. Učimo za život i u svakodnevnom životu stalno smo u interakciji sa drugima. Nastavnici imaju na tom mjestu utjecajnu ulogu zbog toga što imaju na raspolaganju mnogo metoda i tehnika koje je moguće smisleno iskoristiti u našem odgojno-obrazovnom radu te s tim razvijamo učenikov integrirani razvoj (kognitivni, emocionalni i socijalni). Suradničko učenje je učenje u kojem se učenici aktivno uključe u nastavni proces, uče jedan od drugoga, međusobno se dogovaraju, potiču, traže najbolja rješenja, stvaraju kompromise, znaju si izreći pohvalu i međusobno si pomažu. A sve to popraćeno je napornim radom te pripremom nastavnika, stvara više buke u razredu te više mogućnosti za međusobne konflikte i nesporazume. U ovom članku predstavljen je teoretski kontekst suradničkog učenja, a zajedno s učenicima više sam puta izvela i analizirala metodu izvorna slagalica. Koristila sam je u okviru produženog boravka kod učenika prvog, drugog i trećeg razreda. Učenici su bili podijeljeni u heterogene grupe, svaki učenik imao je točno definiran zadatak i ulogu u grupi. Time bi trebao znatno pridonijeti uspjehu cijele grupe. Svakako je tu činjenica da rezultati ne dolaze sami po sebi, vještine je potrebno razvijati a napredak je ovisan i o želji, motivaciji i sposobnosti pojedinca.

Ključne riječi: suradničko učenje, aktivna uloga učenika, izvorna slagalica, integrirani razvoj.

Suradničko učenje

“Suradničko učenje najjednostavnije bi opredijelili kao učenje u malim grupama, u kojima je za učenje ključna interakcija, koja mora biti oblikovana tako da učenici prepoznaju da su njihovi ciljevi i zajednički ciljevi, da su u učenju odnosno obavljanju zadatka međusobno povezani i odgovorni za svoj rad i rad drugih, jer će samo tako dostići postavljeni cilj (Peklaj, 2001, str. 9).” Od tradicionalnog grupnog rada suradničko se učenje razlikuje po tome da jasno definira odgovornost pojedinca, uz kognitivne ističe i socijalne ciljeve, učenici uče suradničke vještine, pozitivno ovise jedan o drugome, razvijaju odgovornost jedan prema drugome te analiziraju svoj rad (Peklaj, 2001)

Cilj suradničkog učenja

Peklaj (2001) tvrdi da moramo u školi omogućiti uvjete za socijalni, emocionalni i duhovni razvoj učenika te kreirati uvjete za cjeloživotno učenje.

Zdenka Vidmar (2001, str. 3) misli da nastavnici kod suradničkog učenja slijede prvenstveno sljedeće ciljeve: učenici neka nauče određeno gradivo; provjerimo da li su ga naučili svi članovi grupe; razvijamo dobre odnose i socijalne vještine; učimo ih procesima učenja; osposobljavamo ih za različite uloge; učenicima pomažemo graditi samopouzdanje; privikavamo ih na kritičko ocjenjivanje procesa učenja i obavljenog posla; pripremamo ih za život – za uspješan rad u različitim grupama.

Djetetu bi dakle u školskom prostoru trebalo omogućiti oblikovanje cjelovite osobnosti na području znanja, dana mogućnost kritičkog odlučivanja, međusobne suradnje, a odgoj usmjeren prema međusobnoj toleranciji, poštovanju različitosti, odgovornom ponašanju, pravednosti, demokraciji te europskim vrijednostima. Rad u suradničkim grupama u razredu jedan je od najboljih načina za postizanje tih ciljeva. (Peklaj, 2004)

Osnovna načela

Kod organizacije suradničkog učenja potrebno je poštivati sljedeća osnovna načela ili ključne elemente: pozitivna povezanost ili međuovisnost među članovima grupe (zajednički cilj; učenici si pomažu sve dok svi članovi ne postignu zadane ciljeve); neposredna interakcija kod zajedničkog dogovaranja, planiranja i procjenjivanja rezultata; odgovornost svakog pojedinca za vlastiti rad i rad cijele grupe – rezultat grupe ocjenjuje se kao prosjek individualnih rezultata svakog pojedinca; skupine su sastavljene heterogeno (prema sposobnostima i drugim značajkama); vođenje je porazdijeljeno – svaki član nauči preuzimati vodeću i druge funkcije. Pri tome su važni ciljevi kognitivni, emocionalno-motivacijski i socijalni – stjecanje socijalnih vještina (komunikacija i suradnja – slušanje jedan drugog, davanje/primanje pomoći, razrješavanje konflikata, usklađivanje verbalnog i neverbalnog komuniciranja) te vještine, vezane na učenički zadatak (traženje informacija, posredovanje tih istih drugima, povezivanje, ocjenjivanje uspješnosti rješenja) (Peklaj, 1998 v Marentič Požarnik, 2010, str. 240).

Uloga nastavnika

Cirila Peklaj (2001, str. 91) navodi da mora biti nastavnikova pozornost kod suradničkog učenja usmjerena na djelovanje na dva nivoa: prema vođenju razreda te planiranju i izvedbi nastavnog sata. Pri tome se nastavnikova uloga uvelike razlikuje od uloge koju ima u tradicionalnom razredu, gdje učenici uče individualno. Razred više nije grupa pojedinaca nego postane grupa grupa, a uspješnost njegovog djelovanja ovisi o kakvoći i količini interakcije po grupama. Nastavnice Kozel in Kmetec (2001/2002, str. 55) u svojem članku Od individualnog prema suradničkom učenju ističu da je uloga nastavnika prijenos vođenja i odgovornosti za učenje na učenike. Tvrde da je uloga nastavnika iznimno važna pri oblikovanju uputa i planiranju prije početka nastavnog sata, a tijekom nastavnog sata vodi i prati rad po grupama. Nastavnik je u većoj mjeri organizator rada i savjetnik, koji podupire učinkovit grupni rad. Učitelj sluša, komunicira sa učenicima ali se pri tom ne miješa u njihov rad, ali i ne ignorira upite od strane učenika.

Izvorna slagalica

Izvorna slagalica namijenjena je učenju novog gradiva.

Kod uvodne prezentacije nastavnik podijeli rad učenicima na način da svaki učenik dobije samo dio nastavnih materijala.

U sljedećem koraku učenici se sastanu u ekspertnim grupama sa drugim učenicima, koji proučavaju isti problem. U tim ekspertnim grupama učenici zajedno proučavaju nastavne materijale, zajedno traže ključne informacije, odgovaraju na pitanja, sintetiziraju te napišu najvažnije zaključke. Tu se i pripremaju na prezentaciju za kolege iz razreda. Učenici se iz ekspertnih grupa vrate u matične grupe i prezentiraju i objasne gradivo, koje su naučili. Svaki učenik u matičnoj grupi predstavi svoj dio gradiva. Članovi grupe pažljivo slušaju, nato postavljaju pitanja i raspravljaju o gradivu. Na kraju svaki učenik piše individualni test na temelju kojeg je i ocijenjen. (Aronson, 1978, po Peklaj, 2001, str. 84).

Izvedba u praksi

Učenje novog gradiva pomoću metode Izvorna slagalica provodila sam prije nekoliko godina sa učenicima petog razreda. Provela sam je i u odjelu produženog boravka s učenicima prvog, drugog i trećeg razreda. Odlučila sam da će učenici detaljnije upoznati životinje oko nas, kao što su bubamara, pauk, poljski zec i vodomar. Tekstovi su bili iz revije Ciciban, tekstovi o pojedinoj životinji bili su duljine 9 do 16 rečenica učenici prvog razreda, koji još ne čitaju tekuće i sa razumijevanjem bili su pomoćnici drugim učenicima. Grupu učenika nisam poznavala jer sam se vratila na posao nakon duljeg odsustva. Pretpostavljala sam da nećemo moći provesti cijelu aktivnost u jednom danu, nego ćemo je podijeliti na više manjih dijelova. To se i dogodilo, izveli smo ju u četiri dijela (u trajanju od tri tjedna).

Zaključak

Aktivnost je bila teže izvediva u odjelu produženog boravka zbog odlaženja učenika na izvannastavne aktivnosti, heterogene grupe po godinama i zbog brzog pada motivacije kod nekih odgojno i nastavno teže vodljivih učenika. Rad sam tekao je prema zacrtanom planu, učenicima je bilo zanimljivo mijenjanje aktivnosti, metoda i oblika rada. Zbog suradničkog načina rada buka u razredu bila je prilično velika, kod učenika koji teže kontroliraju svoje emocije i djela mogla sam primijetiti i čuti neprimjereno visok ton govora, bilo je više kretnji (mahanje rukama), hodanja po prostoru, neki su se i ljutili odnosno nisu bili strpljivi prema učenicima, koji nisu sudjelovali i nisu davali dovoljno inicijativa. Zbog brzog mijenjanja aktivnosti i više uputa i usmjeravanja u hodu bilo je teže umiriti grupe do te mjere da bi čuli sljedeće upute za rad. Učenici u prvoj trijadi nisu bili navikli na takav način rada. Većina učenika je napisala da im se takav način rada sviđa, da im je zanimljiv i da su mnogo naučili. S tim se slažem i dodajem, da bi aktivnost imala još bolje rezultate u povodljivoj i odgojno manje problematičnoj grupi, jer je uglavnom četvorica učenika konstantno trebala poticaj, usmjeravanje i smirivanje. Učestalijom upotrebom suradničkih tehnika mogli bi razvijati i te vještine i priveli ih do te mjere, da rad tih učenika za preostalu grupu ne bi bio tako ometajuć.

Literatura

  1. Marentič Požarnik, B. (2000): Psihologija učenja i nastave. Ljubljana: DZS.
  2. Peklaj, C. (2001). Suradničko učenje ili Kad više glava više zna. Ljubljana: DZS.
  3. Peklaj, C. (2004). Suradničko učenje– jedna od mogućnosti za razvijanje integriranog razvoja učenika. Odgoj, 6 (23) (3), 16-20.
  4. Vidmar, Z. (2001). Kad više glava više zna. Katarina, 7 (1), 2-3.

Vloga vzgojiteljice pri zagotavljanju kakovostnih interakcij

v vrtcu

magda_humar

Magda Humar

1. Uvod

Ljudje se že od rojstva radi igramo in skozi igro spoznavamo svet, prijatelje, se učimo in se razvedrimo. Igra je ena izmed najosnovnejših oblik izobraževanja in sprostitve ter nam služi kot uvod v poznejše resno delo. Poznamo več vrst iger. Med socialne igre štejemo tiste, ki v ospredje namesto tekmovalnosti postavljajo socialne odnose med ljudmi in vplivajo na socialne kompetentnosti posameznika. Pri igranju se tekmovalci spodbujajo in stremijo k istemu cilju. Socialne igre so pomembne pri oblikovanju identitete, izboljšanju komunikacije s samim seboj in učenju drug od drugega. Izboljšujejo predstavo o sebi, samozaupanje in samovrednotenje.

2. Socialna igra: pajkova mreža

V skupini otrok, starih od štiri do šest let, smo izvajali socialno igro Pajkova mreža. Igrali smo jo prvič. Za motivacijo sem vrgla klopčič volne po tleh, da se je zakotalil.

Za cilj igre smo izbrali:

  • otroci se seznanijo z novo socialno igro,
  • razvijajo vztrajnost pri igri,
  • razvijajo ročne spretnosti.

Igra se začne tako, da otroci sedijo v krogu na stolih, en otrok pa v roki drži klobčič volne. Konec vrvice obdrži, preden pa vrže klobčič nekomu iz skupine, reče: »Jaz pa klobčič imam in ga tebi Luka dam«. Klobčič tako potuje od otroka do otroka, dokler vsi ne držijo v rokah del volne. Na koncu igre se začne klobčič odvijati nazaj po prejšnjem pravilu, dokler ne pride spet do prvega otroka. Pri podajanju navodil smo otrokom pokazali, kako z eno roko držijo vrvico, z drugo pa klopčič vržejo oziroma zakotalijo naslednjemu igralcu.

clip_image002V igri smo vsi sodelovali in igre nismo prekinjali. Na vrsto so prišli vsi otroci. Pogosto so se oglašali in dajali napotke sovrstnikom. Med seboj so se spodbujali in težili k skupnemu cilju. Nekateri so bili pri uveljavljanju svojih idej kar glasni, saj so svoje zadovoljstvo pokazali z glasnim vpitjem.

Slika 1. Spletamo pajkovo mrežo

Refleksija otrok

Na vprašanje, kako je bila igra otrokom všeč, so otroci odgovarjali z zelo všeč, lepa, dobra in zanimiva igra. Na drugo vprašanje, kaj jim je bilo všeč, smo dobili več različnih odgovorov. Večina otrok je odgovorila, da to, da so metali vrvico in je nastajala pajkova mreža. Odgovori pa so bili še naslednji:

  • Igra mi je bila všeč, ker se nismo kregali in tepli.
  • Videti je bilo, kot da smo vsi hkrati pletli mrežo.
  • Lepa pajčevina.
  • Lepo mi je bilo, ker smo se povezali in bili prijatelji.
  • Ker sem hitro ulovila klopčič.
  • Prijateljsko smo se igrali, brez kričanja.

clip_image004V igri so se otroci zelo dobro počutili, motilo jih je le, da so zamotali vrvico, nekateri otroci so vrvico spustili, nekateri pa so bili prepočasni. Na klopčič volne so morali čakati več časa, ker so ob tem otroci govorili. Nekatere je tudi motilo, ker so morali držati vrvico dlje časa, klopčič volne so metali mimo določenega otroka in ker niso mogli držati vrvice.

Slika 2. Skupaj smo zmogli

Na vprašanje, kaj jim je bilo neprijetno, so otroci odgovarjali, da so predolgo navijali vrvico. Strah pa jih pri igri ni bilo, saj so odgovorili, da so že veliki. Želeli so si, da bi se v vrtcu še velikokrat tako lepo igrali in da bi vsi otroci upoštevali pravila in pravilno izvajali nalogo. Nekateri so si želeli, da bi namesto volne uporabili drugo vrvico, ker je nekatere otroke ta volna žgečkala po roki. Klopčič so lahko metali oziroma kotalili v različne smeri. Uživali so, ker so imeli občutek, kot da se žogajo. Pri sami igri jih je najbolj zabavalo in razveseljevalo, ker je pred njihovimi očmi nastajala pajkova mreža različnih oblik in velikosti lukenj. Včasih se je zgodilo, da se je klopčič odkotalil tudi izven kroga, ker ga vsak otrok ni uspel dovolj hitro uloviti ali pa je otrok, ki je metal, nenatančno ciljal.

S socialno igro Pajkova mreža so otroci povedali, da so se naučili metati volno, plesti pajkovo mrežo, navijati klobčič, metati klobčič z eno roko, metati klobčič pod in nad mrežo in opazovati, kdo ima in kdo nima še vrvice. Ugotovili so, da ne moreš držati vrvice z obema rokama, če jo hočeš navijati.

Samorefleksija

Otroci so nas presenetili s svojo aktivnostjo in samoiniciativnostjo, pa tudi z odgovori v refleksiji. Ugotovili smo, da otroke še premalo poznamo in premalo uporabljamo refleksijo pri svojem delu. Naučili smo se, kako pomembna je izbira pravilnih sredstev in materialov za izvedbo igre. Sama refleksija otrok nam je bila v veliko pomoč pri razumevanju skupine in načrtovanju dela. Pri svojem delu se bomo tudi v prihodnje potrudili z izvajanjem čim več refleksij opravljenega dela, vaje, dneva …

3. Sklepna misel

Z metodo igre, ki je pomemben del pedagoškega procesa, je poučevanje aktivnejše in zanimivejše. Med izvajanjem dejavnosti čas hitro mineva, otroci so bolj sproščeni, uživajo in se zabavajo. Skozi socialno igro bolje spoznavajo sebe in sovrstnike, ker se na koncu igre pogovarjajo o svojih doživetjih in kako so se ob tem počutili. Med njimi nastaja socialna energija.

Literatura

  1. http://igramose.blogspot.si/p/socialne-igre.html, pridobljeno: 3. 3. 2018.
  2. Kurikulum za vrtce. (1999). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport_ Zavod RS za šolstvo.

Fotografije: Osebni arhiv Magde Humar

Metode učenja pomoću pokreta i vježbi za mozak

ana_debeljak

Ana Debeljak

Sažetak

Kako se osjećamo kao učenici, ovisi o tome kako nas tretiraju naši nastavnici. Rašireno je vjerovanje da se učenje događa samo onda kada je učenik miran, tih, sluša i izvršava domaće zadatke.

Međutim, ljudi uče instinktivno te se program učenja treba odnositi na cijeli sustav tijela i uma. Igra često potiče uspješnije učenje, nego rano upisivanje djeteta na različite satove edukacije. Motorički rast i razvoj kao i senzorička integracija bitni su za učenje jer se kretanjem aktiviraju određena područja mozga koja su važna za učenje.

Usklađivanjem dijelova tijela i uma poboljšavaju se motoričke sposobnosti, koordinacija, pamćenje, čitanje, izražavanje jezične i matematičke vještine, postiže se bolja emocionalna ravnoteža te se smanjuje stres, napetost i hiperaktivnost.

Jedan od osnivača tzv. gimnastike za mozak dr. Paul Dennison je rekao: „Kretanje otvara vrata učenju“.

Ključne riječi: gimnastika za mozak, učenje, kretanje.

Uvod

Brain Gym® je program koji se sastoji od dvadesetak jednostavnih i ugodnih pokreta koji poboljšavaju vještine učenja. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća su ga utemeljili znanstvenici i edukatori Paul Dennison i Gail E. Dennison koji su se bavili problemima u učenju kod djece i odraslih. Naziv metode Brain Gym® je zaštićen.

Brojna znanstvena istraživanja potvrdila su pozitivan učinak Brain Gyma® na stanje opće motoričke koordinacije, na koncentraciju, pamćenje, čitanje, pisanje, jezične i matematičke vještine kao i na emocionalnu ravnotežu te smanjenje hiperaktivnosti i napetosti (Dennison, 2007.).

Danas se Brain Gym® primjenjuje u više od 80 zemalja u kojima službeni instruktori provode edukacije u školama, sportskim klubovima, bolnicama i poduzećima.

Temelji Brain Gym® metode

Mišljenje i učenje se ne događaju samo u glavi. Mozak ne može učiti sam. Potrebni su mu drugi dijelovi tijela koji mu pribavljaju informacije. Učenje se više ne može ograničiti na zahtjev „sjedi mirno i pamti gradivo“. Povećane potrebe djece za kretanjem danas se često etiketiraju kao hiperaktivnost ili poremećaj pažnje. Umjesto sputavanja takve djece, poželjno je iskoristiti njihove potrebe za pojačanim kretanjem kako bi kretnjama i igrom poboljšali svoju kreativnost i učenje.

Važnost kretanja u procesu učenja seže duboko u povijest. Stari Grci su izjednačavali atletiku s inteligencijom. U kineskim školama se koristio tai-chi za poboljšanje učenja.

Brain Gym® počiva na temeljima neuroznanosti pa je važno spomenuti funkcije našeg mozga.

Mozak se sastoji od dvije hemisfere (polutke). U Tablici 1. prikazane su funkcije tih dviju hemisfera.

LIJEVA HEMISFERA

DESNA HEMISFERA

Detalji

Prvo vidi cjelinu, a tek onda detalje

Analiziranje

Intuicija

Traženje razlika

Traži sličnosti

Planiranje

Spontanost

Kontrolira osjećaje

Sloboda osjećaja

Razmišljanje u slijedu

Paralelno razmišljanje

Usmjerenost na budućnost

Usmjerenost na sadašnjost

Tablica 1. Razlike između lijeve i desne moždane hemisfere

Svaka strana tijela komunicira sa suprotnom hemisferom. Desnom rukom upravlja lijeva hemisfera, a lijevom desna hemisfera. Informacija koja dolazi u desno uho ide u lijevu polutku i obrnuto.

Integriranje obadviju polutki osnovni je cilj gimnastike za mozak. Što više uključimo obje polutke, sposobniji smo funkcionirati inteligentno. Tako je, primjerice, kreativnost povezana s obje hemisfere. Svi pokreti koji uključuju jednu nogu (primjerice, desnu) i ruku na suprotnoj strani (u ovom slučaju lijevu) aktiviraju obje hemisfere. Za takve pokrete kažemo da su križno – lateralni. Križno – lateralni pokret je i puzanje malog djeteta jer se uključuju obje moždane polutke, informacije dolaze u mozak iz obje ruke, obje noge, iz mišića trupa, oba uha i oka. Učitelji koji u nastavi koriste vježbe po Brain Gym® metodi povećavaju učinkovitost mozga, a time i sposobnost učenja. Osim aktiviranja mozga, vježbanje pozitivno djeluje na razvoj motoričkih sposobnosti te bolju opskrbu organizma kisikom (Hannaford, 2007.).

1.0. Iskustva drugih u primjeni Brain Gyma®

U Rusiji se 1989. Brain Gym® primjenjivao u psihoterapiji djece s opeklinama nakon nesreće te se metoda pokazala izuzetno uspješnom.

U Južnoj Africi se ova metoda koristila u postupku osposobljavanja nepismenih i polupismenih osoba. Završetkom osposobljavanja skupina u kojoj se primjenjivao Brain Gym® bila je uspješnija, kreativnija i samopouzdanija od eksperimentalne skupine.

U svojoj knjizi „Pametni pokreti“ Clara Hannaford opisuje svoj rad s djecom s teškoćama u učenju te navodi kako su djeca mogla lakše učiti kad bi nastavu započinjala jednostavnim integrirajućim pokretima cijelog tijela.

Brojna su pozitivna iskustva ljudi koji su ovu metodu koristili u radu s djecom s disleksijom (teškoće u čitanju), disgrafijom (teškoće u pisanju) i dislalijom (teškoće u govoru). ( Hannaford, 2007.).

U mnogim zemljama, poput Francuske i Švicarske, Brain Gym je postao svakodnevna praksa kako u obiteljima, tako i u mnogim školama gdje se koristi na početku i na kraju lekcija.

1987. godine utemeljena je Zaklada za edukacijsku kineziologiju (Educational Kinesiology Foundation) te se širom svijeta počinju provoditi istraživački projekti u kojima se koristi Brain Gym®. Više informacija dostupno je na adresi www.braingym.org.

Ovdje možete vidjeti iskustva hrvatskih škola koje primjenjuju Brain Gym®:

OŠ Popovača
OŠ kralja Tomislava Našice
o.s.”N.H.Savo Ilic”-nastavni materijali

2.0. Neke od vježbi iz programa Brain Gym®


 

Križno hodanje (cross crawl)

Vježba križno hodanje jest hodanje na mjestu dodirujući lijevom rukom desnu nogu i obrnuto (Slike 1. i 2.). Budući da svakim ekstremitetom upravlja hemisfera sa suprotne strane, ovom vježbom se istovremeno aktiviraju obje moždane hemisfere. Vježba se temelji na principu puzanja. Puzanje koristi križno-lateralne pokrete te aktivira obje hemisfere. Najefikasnije je vježbe raditi polagano što može predstavljati problem u radu s hiperaktivnom djecom pa se preporuča motivirati ih za pravilan rad jednostavnom uputom da želimo vidjeti tko može najsporije raditi vježbu. Sporim izvođenjem veći su zahtjevi za održavanjem ravnoteže. Ovo polagano kretanje aktivira puno funkcioniranje mozga i veliko širenje impulsa. Stoga se preporuča da učenik izvede nekoliko križnih kretanja kada u nastavi ne može kvalitetno izvršiti određeni zadatak. Vrlo je efikasno napraviti pauzu i s cijelim razredom izvesti nekoliko križnih kretanja kako se pojedini učenik ne bi osjećao prozvanim.

Ove kretnje mogu se prepoznati u nekim vrstama sporta kao što su trčanje, nordijsko hodanje, klizanje, ples rock’n’roll.

Vježbom se poboljšava učenje, pamćenje, čitanje i tjelesna koordinacija.

Sika 1. Križno hodanjeSlika 2.Križno hodanje

Slika 1. Križno hodanje       Slika 2. Križno hodanje

Kvačenje (hook – ups)

Vježba se izvodi tako da se gležnjevi prekriže jedan preko drugoga te isprepletu i prekriže ruke sa spojenim dlanovima, a šake polože na prsa (Slika 3.). Izvođenje križanja nogu i ruku ima sličan učinak kao i vježba križnog hodanja te se tako Slika 3. Kvačenjeaktiviraju obje moždane polutke. Vježba se može raditi u sjedećem, ležećem i stojećem položaju. Složenost ove vježbe može se povećati traženjem da učenik zažmiri i ostane u istom položaju. Zadržavanjem položaja dvije minute smanjuje se stres te se učenik lakše može usredotočiti na zadatak ili nastali problem.

Učitelji je često koriste kad im se podigne razina stresa, a također da bi primirili i ponovno usmjerili učenike nakon odmora.

Slika 3. Kvačenje

Misleća kapa (the thinking cap)

Ova se vježba izvodi „odvrtanjem“ vanjske hrskavice uha od vrha na niže. Izvodi se tako da se prstima primimo za vanjsku hrskavicu te je istovremeSlika 4. Misleća kapano nježno „odvrćemo“ prema dolje (Slika 4.). Vanjska uška ima preko stotinu akupunkturnih točaka povezanih s cijelim tijelom. Stimuliranjem taktilnih receptora budi se cijeli slušni mehanizam te se izvođenje ove vježbe preporuča za poboljšanje slušanja, pamćenja i prisjećanja.

Slika 4. Misleća kapa

Moždane tipke (brain buttons)

Vježba se izvodi postavljanjem palca i kažiprsta jedne ruke na točke ispod ključne kosti te pritiskom prstiju na ta područja dok je druga ruka postavljena na pupak.

Slika 5. Moždane tipkePalcem i kažiprstom trljaju se udubine ispod ključne kosti udesno i ulijevo od prsne kosti (Slika 5.).

Te točke su smještene točno na mjestu gdje se granaju arterije koje vode krv u mozak. U stjenkama tih krvnih žila (karotidnih arterija) nalaze se baroreceptori (receptori za tlak) koji su odgovorni za registraciju krvnog tlaka te ga održavaju normalnim. Smatra se da su baroreceptori odgovorni za učinke koje opažamo kada trljamo te točke. Mnogi studenti tvrdili su da im ova vježba poboljšava koncentraciju prije ispita.

Slika 5. Moždane tipke

Energetsko zijevanje (the energy yawn)

Energetsko zijevanje se izvodi masiranjem zgloba gdje se spajaju donja i gornja vilica tijekom zijevanja. Na tom mjestu su spletovi živaca koji skupljaju informacije iz cijelog lica, očiju, jezika i usta te aktiviraju mišiće lica. Ova vježba opušta lice i preporučuje se izvoditi kod djece s teškoćama u čitanju jer poboljšava koordinaciju očiju, smanjuje stres i poboljšava komunikaciju.

Lijena osmica ( )

U ovoj vježbi izvodi se simbol ili znak beskonačnosti (također nazvan i ležećom osmicom) po zraku, papiru ili podu ispruženom rukom (Slika 6.). Preporuča se izvođenje pet Slika 6.Lijena osmicaponavljanja znaka lijevom rukom, pet desnom rukom te sklopljenim rukama zajedno. Ovom se vježbom poboljšava vještina čitanja, pisanja i slikanja. Za poboljšanje koordinacije ruka – oko pri izvođenju osmice potrebno je očima pratiti kretanje prsta (Hannaford 2008.).

Slika 6. Lijena osmica

3.0. Zašto pokreti pomažu

Ravnoteža, kretanje, usklađivanje pokreta, razlikovanje govora i jezika ovisi o pravilnom funkcioniranju vestibularnog sustava.

Poremećaj u vestibularnom sustavu uzrokuje teškoće u učenju. Najčešći uzroci poremećaja ili trauma vestibularnog sustava su upale unutarnjeg uha (zbog pasivnog pušenja ili nepravilnog hranjenja bočicom gdje postoji mogućnost slijevanja hrane u eustahijevu cjevčicu), alergije ili se djecu „treslo“ („sindrom tresenog djeteta“). Takva djeca pokazuju teškoće koncentracije i pažnje, ne mogu mirno sjediti, vrpolje se u klupama održavajući tijelo uspravnim. Sve to djeluje frustrirajuće na dijete, a frustracije se pogoršavaju zahtijevamo li od djeteta da sjedi mirno ili ga zadržavamo u razredu tijekom odmora da bi završilo zadatak – najbolja stvar je da izađe iz razreda i da se kreće.

Nedovoljna razvijenost vestibularnog sustava očituje se i u mišićima koji pokreću oči. Učenici s disleksijom se toliko moraju koncentrirati na pokretanje očiju da razumijevanje ili pamćenje ostaje ograničeno.

Kada se djeca kreću, oštećeno tkivo vestibularnog sustava može se premostiti stvaranjem novih neuronskih mreža.

Integrirajući križno-lateralni pokreti poput puzanja, penjanja po ljestvama, prevrtanja, okretanja, skakanja, balansiranje na lopti, hodanja po neravnom terenu, Brain Gyma® te spontane igre, stimuliraju razvoj vestibularnog sustava (Hannaford 2005.).

Sviranje glazbala i plesanje također stimuliraju vestibularni sustav.

U Danskoj pedeset posto djece između druge i šeste godine provodi vrijeme u šumskim dječjim vrtićima gdje se penju po brdima, drveću, stijenama te tako provode minimalno četiri sata dnevno neovisno o vremenskim uvjetima. Vestibularni sustav te djece je tako dobro razvijen da su teškoće u učenju ili disleksija rijetki. Ako učitelji primijete da dijete ima teškoća u učenju, uključuju ga u glazbenu skupinu ili zbor i zadaju program kretanja zajedno s fizioterapeutom ili radnim terapeutom što razvija vestibularni sustav i otklanja teškoću (Hannaford prema Sally 1996.).

Zaključak

Skladni i polagani pokreti koji se doživljavaju u plesu, jogi, Brain Gymu® do sada uglavnom nisu nalazili svoje mjesto u obrazovnom sustavu. Međutim, treba imati na umu da učenje nije upijanje informacija i činjenica, nego sposobnost upravljanja informacijama, rješavanja problema, kreativnog razmišljanja.

Učimo cijeli život te učenje ispunjava središnju ulogu u našem životu. Učenje uz pokret učinkovita je metoda koja olakšava učenje bez obzira na životnu dob. Iskorištavanjem svih kapaciteta tijela i uma proces učenja je učinkovitiji. Aktivirajući što je više moguće naše moždane funkcije, smanjuju se vanjski izvori stresa te se iskorištava maksimalan potencijal mozga. Važno je imati na umu da je kretanje prirodni proces života i kao takav je vrlo važan za učenje, kreativnu misao i sposobnost da razumijemo druge.

LITERATURA:

Dennison, P. (2007.): Brain Gym. Priručnik za obitelj i edukatore. Ostvarenje. Buševec (str. 40 – 98)
Hannaford, C. (2007.): Pametni pokreti. Ostvarenje. Buševec (str. 85 – 173)
Hannaford, C. (2008.): Očima i ušima, rukama i nogama. Ostvarenje. Buševec ( str. 32- 47)