Peti susret Comeniusovog projekta „Be smart be safe“

 

Štefanija Šarec

OŠ Veliki Bukovec može se i ove školske godine pohvaliti svojim projektnim aktivnostima. Upravo je uspješno realizirana peta i posljednja u nizu mobilnost vezana uz dvogodišnji Comeniusov projekt „Be smart, be safe“. U tom projektu sudjeluju škole iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i iz Cipra, oko 1500 učenika, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Financijsku potporu za ovaj projekt OŠ Veliki Bukovec je dobila na natječaju Agencije za mobilnost i programe EU-a.

Slika 1. Ekipa iz OŠ Veliki Bukovec u posjetu Italiji: Marta Bačani, Marija Kuzmić, Elena Kovaček, Rudolf Leon Filip, učiteljice: Sanja Ivačić i Štefanija Šarec

Osnovni cilj projekta je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.

Domaćin prve mobilnosti je bila Hrvatska, u listopadu 2012., zatim u ožujku 2013. – Švedska, u svibnju 2013. – Cipru te u listopadu 2013. – Francuska.

Peti posjet održan je od 7. – 13. travnja 2014. godine i Italiji, u prekrasnom gradiću Traniju.

Biskupski grad na jugoistoku Apeninskog poluotoka, u pokrajini Apullia, koji leži uz obalu Jadranskog mora, udaljen 45 km sjeverozapadno od Barija. Trani je centar poljoprivrednog kraja, poznat po muškatnom vinu i kamenolomima, a za lokalnu ekonomiju je važno ribarstvo i turizam.

Slika 2. Trani

Putovanje u Trani

U ponedjeljak 7. travnja krenuli smo u jutarnjim satima vatrogasnim vozilom Općine Mali Bukovec prema zagrebačkoj zračnoj luci. Bili smo jako uzbuđeni jer je za većinu članova naše ekipe ovo bio prvi let zrakoplovom. To nam nije pokvarilo raspoloženje pa smo uživali u letu kao i u pogledu na prekrasne krajolike naše domovine. U Splitu smo se iskrcali zbog carine i nastavili let do Rima gdje smo imali nekoliko sati vremena do leta za Bari. To vrijeme smo iskoristili za šetnju, okrepu i odmor. Slijedio je još jedan let i to noćni, koji nas se najviše dojmio. U Bari smo stiglu u kasnim večernjim satima. Bili smo već umorni od putovanja, ali smo se još više zabrinuli kad smo shvatili da nam tri kofera nisu stigla. Tu smo se zadržali još neko vrijeme jer smo morali prijaviti nestalu prtljagu tako da su nas naši domaćini u Traniju morali dugo čekati. Susret s domaćinima bio je dirljiv. Odmah smo shvatili da su to ljudi jako društveni i susretljivi. Rado su se pobrinuli za potrebne stvari onima koji nisu dobili svoju prtljagu.

Predstavljanje sudionika i program dobrodošlice

Slijedeći dan ujutro svi sudionice okupili su se u dvorani za priredbe naše škole domaćina Scuola Secondariadi Primo „Bovio – Palumbo“. Bili smo pomalo skeptični što se tiče sporazumijevanja i upoznavanja, ali kad smo ugledali neka već poznata lica s prijašnjih susreta, a i nova, prijateljski raspoložena, sve je bilo lakše i veselije.

Na početku svečanosti pozdravio nas je gradonačelnik Tranija , a zatim nam je dobrodošlicu uputio i ravnatelj škole.

Slika 3. Predstavljanje naše škole

Program predstavljanja škola započela je naša ekipa. Budući da je zadatak svake škole bio prezentirati neku zanimljivu povijesnu priču, mi smo odabrali legendu o nastanku kravate ( prema priči Božidara Prosenjaka) koju smo interpretirali uz dramatizaciju i pjesmu o našem zavičaju „Bukovečki lepi kraj“. Ostale škole također su imale zanimljive nastupe. Škola domaćina zadivila nas je svojim predstavljanjem i programom dobrodošlice.

Upoznavanje Tranija i kviz o poznavanju prošlosti grada

U poslijepodnevnim satima imali smo organizirano upoznavanje grada Tranija uz igru „Skriveno blago“. Bili smo podijeljeni u četiri grupe pomiješane nacionalnosti i tražili zadana mjesta u gradu gdje smo slušali sadržaje o povijesnim znamenitostima i odgovarali na zadana pitanja.

Slika 4. „Skriveno blago“

Najviše nam je ostala u sjećanju crkva svetog Nikole, sakralna građevina na tri kata. Jedna crkva je u podrumu, ispod razine mora, druga u prizemlju i treća je na katu. Upoznavanje grada završili smo u dvorcu Trani gdje smo s oduševljenjem slušali priču o kraljici Heleni i hrabrim ratnicima koji su u prošlosti snalažljivo branili ovaj grad.

Radionice o sigurnosti na internetu

Radionice o sigurnosti na internetu održavale su se u školu „Bovio – Palumbo“. Učenici su bili podijeljeni u nekoliko grupa tako da su u svakoj grupi bili predstavnici svih država. U grupnom radu su komunicirali, surađivali i dogovarali s ostalim sudionicima. Uređivali sadržaje za digitalni časopis koji je jedan važan rezultat rada na ovom projektu. Zatim su učenici imali zadatak da pronalaze lažne Web stranice i obrazlože svoja stajališta o njima u javnim prezentacijama. Učenici su u skupinama i stvarali interaktivne ptiče na temu o sigurnosti na internetu.

Slika 5. Elena uređuje digitalni časopis

Učiteljski tim usklađivao je kurikulum o sigurnosti djece na internetu, s naglaskom na pedagoško – didaktičkom modelu kurikuluma te ga doveo u konačan oblik.

Tradicionalne radionice

Već prvog dana našeg boravka u školi „Bovio Polumbo“ bilo nam je jasno da učenici i učitelji imaju smisla za umjetnost svih vrsta. Na hodnicima su izloženi ogromni mozaici od komadića stakla koji prikazuju zanimljive povijesne sadržaje. Zato su nam domaćini pripremili veoma zanimljive radionice.

Jedna grupa učenika je sudjelovala u izradi glinenih privjesaka u obliku malih sovica te raznih drugih oblika, patuljčića i zvjezdica. Druga grupa je ukrašavala staklene tanjure tehnikom decoupaqe i zlatnim bojama. Veseli nas što smo dobili nove ideje za rad u ovim tehnikama.

Učitelji su okušali svoje kulinarske sposobnosti. Iskusne starije domaćice Tranija

Slika 6. Tradicionalna izrada tjestenine „ orecchiette“

demonstrirale su način izrade tradicionalnih talijanskih špageta i tjestenine orecchiette koju smo sa zadovoljstvom kušali.

Posjeti i izleti

Svi sudionici projekta „Be smart be safe“ imali su čast posjetiti gradonačelnika Tranija Luigia Nikolu Riserbata. Iako nas je gospodin gradonačelnik već pozdravio prvog dana u školi, bilo nam je veoma ugodno boraviti u njegovom društvu te slušati njegove izraze zadovoljstva i pohvale zbog svih aktivnosti našega projekta.

Slika 7. Gradonačelnik s ravnateljem škole i profesoricom Marilinom Lonigro

Naši domaćini organizirali su nam nekoliko prekrasnih izleta na kojima smo upoznali povijesne, kulturne i gospodarske osobitosti talijanske pokrajine Apullia. Tako smo išli u razgledavanje srednjovjekovnog dvorca Castel del Moonte izgrađenog u doba rimsko – njemačkog cara Fridrika II. Dvorac ima oblik osmerokuta. U njemu se ističu dobro očuvani stupovi sagrađeni od kamena i mramora sa nalazišta u južnom dijelu Italije.

Posjetili smo i grad Andriu koji je kao i Trani jedan od većih gradova talijanske pokrajine Apula. Tu smo se upoznali s obiteljskom tradicijom izrade čokoladnih poslastica u čokolateriji „ Giovanni Mucci“ i, naravno, uživali u slatkim proizvodima.

Bili smo i u gradu koji je dobio ime po prvoj kraljici Italije, Margherita di Savoia. U blizini Margerite nalazi se solana koja je svojom veličinom prva u Europi, a druga u svijetu. Bazeni solane protežu se preko nacionalnog parka koji je pod zaštitom Ramsarske konvencije od 1971. godine. Posjetili smo muzej u jednoj staroj solani i upoznali smo način proizvodnje soli. U muzeju se nalaze i razne statue od soli koje se izrađuju na prigodnim manifestacijama.

Izlet u Alberobello, gradić koji se nalazi 45 km južno od Barija, u brežuljkastom dijelu pokrajine Apullia ipak nam je ostao u najljepšem sjećanju. U vožnji autobusom koja je trajala jedan sat i trideset minuta uživali smo u prekrasnom krajoliku rascvjetanih voćnjaka agruma, prostranih vinograda i maslinika.

Slika 8. Sudionici projekta u Alberobellu

Ovaj je kraj uz bogatstvo poljoprivrede poznat po jedinstvenim kućicama koje su građene bez veziva, od kamena vapnenca. U Alberobellu su te kućice sačuvane u izvornom obliku. Nazivaju se trulli i nalaze se u UNESCO – vom popisu svjetske kulturne baštine u Europi od 1996. godine.

Rastanak i povratak

Večer uoči našega povratka proveli smo u prostoru samostana časnih sestara Klarisa gdje smo se družili uz glazbu i domaće specijalitete. Posljednji trenuci našega druženja bili su vrlo emotivni. Svima nam teško pao rastanak s novim prijateljima.

Slijedećeg jutra svi smo se okupili pred školom naših domaćina. U očima mnogih zrcalile su se suze. Tmurni oblaci prekrili su talijansko nebo koje je počelo kišiti kao da suosjeća s nama. Dugo se nismo mogli rastati od predivnih ljudi koji su nas u proteklom tjednu primili u svoj grad, u svoje domove, pružali nam nesebičnu brigu i pažnju.

Krenuli smo autobusom zajedno s našim prijateljima iz Švedske, Cipra i Francuske prema zračnoj luci u Bari. Tu su nas prvi napustili Šveđani koji su se ukrcali na poseban let. S Francuzima i Cipranima rastali smo se u Rimu. Nastavili smo putovanje prema našim domovima koji su nam počeli pomalo nedostajati.

Vratili smo se svojim kućama u kasnim večernjim satima. Bili smo umorni od putovanja i napornog tjedna, ali sretni zbog uspjeha našega projekta koji je dao velik doprinos sigurnosti na internetu.

Bilo je to za nas jedno nezaboravno životno iskustvo. Uz naše tematske radionice uspjeli smo upoznati novi kraj, ljude, njihovu kulturu i način života. Obogatili smo se novim idejama i brojnim prijateljstvima koja će se svakako nastaviti, ali u virtualnom svijetu.

Jezerski Pogled

Broj 54, listopad 2013.
ISSN 1848-2171

Ovaj Pogled pripremali smo za objavu u predivnom ambijentu Plitvičkih Jezera i to uz radionice o sigurnosti djece na internetu, na engleskom i hrvatskom jeziku. Kako je bilo na Plitvicama čitat ćete u sljedećem Pogledu, a u ovom vam donosimo pregled niza aktivnosti koje se provode na raznim EU projektima u području obrazovanja.

Najprije odlazimo do Illmitza u Austriji u kojem su OŠ Popovac i OŠ Drenje sudjelovale u međunarodnoj ekološkoj inicijativi “Europske škole za živući planet” (ESFALP), koju su pokrenuli WWF i Zaklada ERSTE. Na put su nas poveli Goran Podunavac i Marija Pešić. Više…

Iz Austrije nastavljamo na sjever do Francuskog Versaillesa. Vodič nam je Marina Zember i ekipa učenika i učitelja OŠ Veliki Bukovec koji su se s Comenius partnerima bavili izradom Politike prihvatljivog korištenja mobilnih uređaja. Više…

Dubravka Štiglić vodi nas u Berlin i uvodi u svijet produktivnog učenja, koje učenicima omogućava da odabiru aktivnosti i radna okruženja za pojedini predmet. Više…

Sa Željkom Marković-Bilić i timom učitelja iz pet hrvatskih osnovnih škola otišli smo do Brisela kako bismo u ugodnoj atmosferi European Schoolneta naučili više o EU politikama i strategijama u području sigurnijeg interneta za djecu. Više…

Za to vrijeme zanimljive aktivnosti događale su se i u Hrvatskoj. U Dubrovniku je održan eTwinning Kontakt seminar „Cross-curricular Collaboration using Web 2.0 tools“ koji je okupio 68 sudionika iz Irske, Norveške, Belgije, Italije, Švicarske, Latvije, Slovenije, Španjolske, Portugala i Hrvatske. Dio aktivnosti prenosi nam Snježana Fištrović. Više…

U Zagrebu je održana dvodnevna Međunarodna konferencija o učenju za poduzetništvo ICEL3, pod naslovom „Kreativnost + obrazovanje + financiranje = poduzetnički miks“, o kojoj nam piše Ivana Žižić. Više…

Vijestima iz CARNeta, vraćamo se natrag “kući” u naš virtualni svijet s puno zanimljivih aktivnosti. Više…

Nadam se da ste uživali u ovomjesečnoj virtualnoj šetni i pregledu aktivnosti te da ćemo uskoro imati priliku čitati i nešto o događanjima u vašoj školi.

Ugodno vam jesensko pripremanje aktivnosti
Lidija Kralj

Na pametan način u Francusku

Marina Zember

I ove školske godine u Osnovnoj školi Veliki Bukovec nastavlja se rad na projektima. Ušli smo u drugu godinu provođenja Comeniusovog projekta „Be smart be safe“ u kojem sudjeluju učenici i učitelji iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.

Da se podsjetimo:

U projekt je uključeno oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.

Dvogodišnja suradnja uključuje mnoštvo aktivnosti. Rezultati projekata obuhvaćaju knjižice sa savjetima o sigurnosti na internetu, digitalni časopis i časopis u klasičnom obliku, smjernice za prihvatljivo korištenja interneta i mobilnih uređaja u školi, nekoliko kratkih filmova te mrežnu stranicu projekta na kojoj su objavljene sve navedene aktivnosti.

Prva mobilnost odrađena je u OŠ Veliki Bukovec krajem listopada prošle godine, zatim se putovalo u Švedsku (veljača, 2013), te na Cipar (svibanj, 2013.)

Posjet Francuskoj

Četvrta mobilnost odrađena je u predivnom gradu Versaillesu u Francuskoj. Odredište nam je bila škola College Pierre de Nolhac. Nju pohađa nešto više od 600 učenika u dobi od 10 do 15 godina. Djeca su u školi od 8 sati pa do 17.30 te imaju pauzu za ručak od 12 do 13.30. Predmeti im se ne razlikuju puno od naših. Povijest i geografija zajedno čine jedan predmet, uče 2 strana jezika, a informatiku kao zaseban predmet nemaju u školi.

U ponedjeljak, 12. listopada u 5 sati ujutro zaputili smo se (četvero učenika, jedna mama i dvije učiteljice) put zračne luke Pleso u Zagrebu. Za šestero nas to je bio prvi let avionom. Svi smo bili uzbuđeni: prvi let, odredište Pariz, Versailles, jedno novo iskustvo. Let je bio relativno kratak, svega sat i 40 minuta. Tamo nas je dočekalo dvoje simpatičnih profesora škole domaćina. Ispratio nas je hladan zagrebački zrak, snijeg na vrhovima Alpa, a dočekalo toplo jugo u Parizu. Skidali smo jakne te požalili što smo obuli vrlo tople cipele.

Pred školom nas je dočekalo mnoštvo učenika, a neka lica učenika bila su nam otprije poznata. Odmah su nas počastili ukusnim ručkom u školskoj kuhinji. Kofere (svi su stigli s nama) ostavili smo u školi na čuvanju pod budnim okom simpatične portirke (koja ujedno i živi u školi) i zaputili se u versailleske vrtove. Laganim korakom i pod budnim okom učitelja Tomasa prošetali smo dijelom vrtova i uživali. Ponedjeljkom je dvorac zatvoren za razgledavanje pa su i vrtovi poluprazni. Divno je prošetati kad nema puno turista.

Oko pet sati djeca su nas napustila i zaputili su se svojim novim obiteljima domaćinima, a kolegica i ja put hotela. Oko 8 sati pridružili su nam se i ostali timovi.

Utorak je bio prvi pravi radni dan. Ujutro priredba dobrodošlice, svi su prikazali što su pripremili. Pjevalo se, glumilo, plesalo… Riječi dobrodošlice uputila nam je zamjenica ravnateljice. Kasnije su nas podijelili u grupe i krenuli smo u istraživanje Versaillesa. Svaka grupa dobila je određene zadatke i upute. Za svaku sigurnost imali smo u grupi djecu domaćine i jednog odraslog domaćina da se ne bi slučajno izgubili. Naučili smo ponešto o znamenitostima Versaillesa, upoznali gdje su pekare, tržnica, trgovine i sl. Nitko se nije izgubio, svi su u zadanom roku došli do odredište. Iako je Antonio u kolicima bez problema smo šetali gradom s njime. Ponosni smo na našu Josipu koja je bila u grupi koja je pobijedila na ovome „natjecanju“.

U Versaillesu se mnogo toga može vidjeti i doživjeti. Tako su nas dragi domaćini odveli u gradsku vijećnicu gdje smo upoznali zamjenika gradonačelnika (ima svega 27 godina, profesor filozofije). Prošetao nas je vijećnicom, ispričao nam poneku priču, npr. ako se želite vjenčati morate po dozvolu gradonačelniku, djeca su sjela u vijećničke klupe, te su ih počastili kolačićima i sokom. Iza vijećnice posjetili smo i dvorac nakon zatvaranja. Drugačiji je osjećaj posjetiti dvorac kad je prepun turista i ovako, kad nema nikoga, pa se može sve u miru razgledati. Jeste li znali da se Luj IVX. nije kupao, grozno. Kupati se ili ne, pitanje je sad…

Posebno nas se dojmilo cjelodnevno razgledavanje Pariza. Crkva Notre Dame, Eiffelov toranj, vožnja Seinom, šetnja ulicama Pariza… Grijalo nas je sunce, hladio vjetar, prala kiša. U jednome danu izmijenilo se sve.

Nemojte misliti da smo samo razgledavali i uživali. I radilo se. Učenici su imali zadatak osmisliti scenarije i snimiti filmiće o nasilju na internetu. Drugi zadatak koji su morali odraditi bilo je izrada kalendara. Svi su se okušali u svemu i rezultati su bili vrlo zanimljivi.

Učitelji su razgovarali o pravilima ponašanja na internetu. Kojih pravila se trebaju pridržavati učenici a kojih učitelji? Mnogo se raspravljalo, iznosila su se iskustva i pravila iz pojedinih zemalja. Svatko je argumentirao pravila svoje zemlje. Pokušali smo sastaviti pravila koja bi vrijedila za sve zemlje.

Uz mnoštvo ugodnih radnih i rekreacijskih trenutaka, mnoštvo ukusne hrane šest dana preletjelo je u trenu. Bili smo sretni jer se vraćamo svojim obiteljima, ali i tužni jer napuštamo prijatelje i vrlo ugodno okruženje. Još je predviđena jedna mobilnost, još samo jedan susret u Italiji. Nadamo se da ćemo još nekad sresti novostečene prijatelje.

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Put pod noge pa u Švedsku!

Željka Marković-Bilić

U Osnovnoj školi Veliki Bukovec ova je školska godina u znaku europskih projekata. Na natječaju Agencije za mobilnost i programe EU dobili smo financijsku potporu za dvogodišnji Comeniusov projekt „Be smart be safe“ u kojemu sudjeluju učenici iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.

U projekt je uključeno oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.

Pet mjeseci nakon prvog susreta u Hrvatskoj došlo je vrijeme da i mi krenemo na put. I to, ni više ni manje, nego u daleku Švedsku. Odredište: Lulea, središte područja Norbotten, velika luka za izvoz željezne rude, odnedavno sjedište prvog Facebookovog servera izvan SAD-a i mjesto gdje je smještena Tunaskolan, škola koja s nama sudjeluje u Comeniusovom projektu. Do tamo nam je, uz dva presjedanja, u Kopenhagenu i Stockholmu, trebalo preko 15 sati. Kako nas je iz Hrvatske ispratio snijeg, nije nam teško pala bjelina koja nas je dočekala u Lulei. Kako smo se samo prevarili!

Nakon okupljanja u školi sljedećeg jutra, krenuli smo do Gammelstada, crkvenog grada u blizini, jednog od 14 švedskih područja koje je UNESCO proglasio svjetskom baštinom. Prekrasno sunčano jutro nije bilo odraz žive u termometru jer, kad smo izašli na -16°C i bili izloženi konstantnom puhanju povjetarca, smrzli smo se do kostiju. Najzabavnije je ipak bilo djeci i to Cipranima i Talijanima jer je većina prvi put u životu doživjela snijeg.

Popodne je bilo osigurano za međusobno predstavljanje, a sljedećeg je dana započeo i pravi rad. Naime, ujutro nas je dočekalo rezbarenje kocaka od snijega i to na temperaturi od -8°C što nam se učinilo toplim jer je sunce prekrasno sjalo. Popodne je uslijedio posjet Tehničkom muzeju pri Tehničkom sveučilištu u kojem su djeca i učitelji bili vrlo sudionici radionica o upravljanju robota i izradi strojeva od recikliranih materijala. Uvečer su pristigli i kolege iz Francuske pa smo nestrpljivo čekali početak rada na projektu „Be safe, be smart“ radi čega smo i došli u Švedsku.

Dok su učitelji raspravljali i uspoređivali koji su izvori o sigurnosti na internetu dostupni u kojoj zemlji i kako bi trebao izgledati interdisciplinarni didaktički model o tome, učenici su izrađivali knjižice i brošure sa savjetima o sigurnosti na internetu namijenjene djeci i roditeljima/odraslima. Poslijepodne je bilo rezervirano za „Be smart on air“, online druženje sa stručnjacima o internetu i internetskoj sigurnosti. Uspoređujući podatke koje smo čuli, nismo iznenađeni ponašanjem mladih na društvenim mrežama, ali smo pomalo začuđeni stavovima nekih sudionika koji zagovaraju skoro potpunu slobodu djece i mladih u internetskom svijetu.

Sljedeći smo dan sudjelovali u radionici objavljivanja videomaterijala na internetu pomoću servisa WeVideo. Treba li uopće spominjati da su učenici uživali u spajanju videosnimki snimljenih tijekom posjeta Tehničkom muzeju? Popodne je uslijedila još jedna „poslastica“ – druženje na ledu obližnjeg riječnog ušća. Naime, kako se zimi voda smrzne, Šveđani ralicom naprave cestu na ledu, poliju je vodom i tako dobiju rekreacijsku stazu. U bilo koje doba dana na ledu možete susresti nekoga: šetače pasa, bicikliste, klizače, šetače i neizbježne vozače motornih sanjki. Na određenim udaljenostima podignuti su i mali zakloni od vjetra s klupicama i postoljem za roštilj. Prekrasno sunčano vrijeme na temperaturi oko 0°C na ledu se promijenilo u vjetrovitih -3°C, što je povremeno bilo zaista hladno. Uz klizanje i tople sendviče druženje se protegnulo na dobra dva sata, a hrabriji su se pojedinci u grad vratili prečicom po ledu.

To je ujedno bilo i zadnje druženje u punom sastavu jer smo se sljedeći dan polako počeli pakirati i vraćati svojim domovima. Evo što su o skandinavskoj avanturi rekle naše učenice:

Mihaela: „To mi je bilo najljepše iskustvo od svih aktivnosti i projekata u osnovnoj školi. Najviše su mi se dopali ljudi. Svi su prijazni, susretljivi, pažljivi, smireni, a prije svega veoma zabavni i šaljivi. Grad je drugačiji od naših gradova, a posebno me začudilo zaleđeno more. Škola je prekrasna, ali mislim da učenici imaju previše slobode, nitko ih ne opominje. Mi na to nismo naučeni pa nam je bilo čudno.“

Marinela:“ Najviše mi se svidjela obitelj kod koje sam bila, svi su bili jako dragi i voljni pružiti bilo kakvu pomoć. Nešto od hrane koju smo jeli za mene je bilo novo, ali se nisam ustručavala probati. Njihova mi se škola svidjela iako je drugačija nego naša. Tamo sam upoznala nove prijatelje. Uglavnom, svi su bili dobri prema meni i nikad ih neću zaboraviti.“

Silvija: „Većina mojih dojmova o Švedskoj je pozitivna. U Lulei su mi se najviše svidjeli ljudi – obitelj kod koje sam bila i zaleđeno more po kojem smo autom išli na jedan od otoka blizu Lulee. Lijepo mi je bilo i druženje uz roštilj na ledu. Za uspomenu smo dobili lijepe darove i nekoliko švedskih delicija. Još uvijek sam u kontaktu s novom prijateljicom Agnes. Škola je lijepo opremljena i svaki učenik ima svoje računalo.“

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.