Frankopani u Europi

Comenius partnerstvo škola My Home – Our Planet – My Choice ( My Hope)

dubravka_crnic

Dubravka Crnić

Osnovna škola Frana Krste Frankopana iz Zagreba sudjelovala je u dvogodišnjem Comenius multilateralnom partnerstvu škola 2013. – 2015. pod nazivom My Home – Our Planet – My Choice ( My Hope). Nakon niza uspješnih Etwinning projekata ostvarenih u suradnji s europskim školama, pripremnog susreta i stručnog usavršavanja, ovo je Školi prvo odobreno Comenius partnerstvo. Comenius je jedan od potprograma Programa za cjeloživotno učenje koji provodi Agencija za mobilnost i programe Europske unije, a otvoren je za nastavnike i stručno osoblje u predškolskom, osnovnom i općem srednjoškolskom obrazovanju. Projekt „My Hope“ se financira iz fonda Europske unije na temelju natječaja AMPEU u okviru Programa za cjeloživotno učenje uz potporu Europske komisije., a ostvaren je u suradnji s partnerskim školama: Collège Simone Signoret (Francuska), Skansevejens skole ( Danska), Escola Sant Ramon ( Španjolska), 50. yıl Ortaokulu (Turska) i Steinhagener Gymnasium – Europaschule in Nordrhein-Westfalen ( Njemačka). Cilj projekta je razvijati svijest o važnosti ekološkog promišljanja i utjecaja čovjeka na prirodu, usporedba naše prakse s ostalim državama ( prijevoz, otpad i recikliranje, potrošnja hrane, alternativni oblici energije), sudjelovanje u komunikaciji na stranom jeziku ( engleski), napredovanje u pismenom i usmenom sporazumijevanju, upotreba IKT-a i alata web 2.0. Projekt se odvijao u četiri faze: prijevoz – otpad i recikliranje – potrošnja hrane – alternativni oblici energije.

Tijekom dvije školske godine ostvarili smo 26 mobilnosti učitelja i učenika.

Prvi susret Comenius partnerstva škola održan je u gradu Belfortu u Francuskoj u rujnu 2013., a školu su predstavljale Suzana Stipković, profesorica biologije i kemije, i Dubravka Crnić, koordinatorica projekta. Belfort je grad od 50 000 stanovnika, smješten u regiji Franche-Compte. Zovu ga „grad lava“ prema velikoj skulpturi lava smještenoj u podnožju citadele, kipara Frederica Bartholdija, čije je najpoznatije djelo Kip slobode u New Yorku. U Belfortu su predstavnici šest europskih škola planirali daljnje aktivnosti partnerstva, upoznali se s francuskim obrazovnim sustavom, radom kolega, ali i družili se kroz zajedničke aktivnosti – geocatching i posjet Alzasu. Susret je bio medijski popraćen te je izašao članak i u novinama. Domaćine i goste je primio gradonačelnik Belforta Mr. Etienne Butzbach. Predstavljanju projekta prisustvovali su predstavnici Ministarstva obrazovanja, prijevoznih tvrtki, a posebno iznenađenje domaćini su pripremili Hrvatima – susreli su se s dugogodišnjim francuskim konzulom u Bosni i Hercegovini.

U siječnju 2014. su prvi put susretu prisustvovali učenici. Cijelo prvo polugodište su Hrvati, zajedno s europskim vršnjacima, istraživali prijevoz u gradu – njegov razvoj i današnju prometnu mrežu. U studenom su bili u posjetu ZET-u i, zahvaljujući gospodinu Tomislavu Juriću, saznali sve o razvoju ZET-a, današnjoj prometnoj mreži, karakteristikama tramvaja i autobusa, linijama, održavanju vozila, planovima za budućnost i upoznali se sa studijom odakle se predstavnici ZET-a javljaju s aktualnim informacijama o prometu i odakle se emitira ZET-ov Youtube kanal. Provedena su dva istraživanja, za učenike i odrasle. Učenici su putem Twinspacea i Etwinninga komunicirali sa svojim europskim vršnjacima te su osim znanja engleskog jezika, proširivali i znanje modernih informatičkih tehnologija. Budući da je puno učenika sudjelovalo u radu, bilo je teško izabrati tko će otputovati na susret u Steinhagen. Zainteresirani učenici su pisali motivacijska pisma u kojima su objašnjavali zašto bi baš oni trebali predstavljati Školu. Izabrano je osmero učenika ( Ivana Kulaš, Mirela Kolak, Anamarija Kučak, Lorena Hlupić, Lea Perasović, Jan Mark Novalija, Marko Nujić i Stipe Marić) koji su otputovali u Njemačku u siječnju u pratnji ravnateljice Jadranke Bjelice i koordinatorice projekta Dubravka Crnić. Učenici su bili smješteni u obiteljima s kojima su komunicirali mjesec dana prije putovanja putem e-maila i Skypa te se tako dobro upoznali prije susreta.

U Steinhagenu je svaka država predstavljala svoju brošuru koju su napravili na temu prijevoza te prezentirala rezultate istraživanja. Osim toga, učili su jedni od drugih o obrazovnim sustavima pojedinih država i pokazali prezentacije o svojim školama. Rezultate istraživanja o prijevozu su učenici i učitelji analizirali na radionicama i uspoređivali praksu Danske, Hrvatske, Njemačke, Francuske, Turske i Španjolske te našli puno sličnosti, ali i razlika među državama.

Učenici su prisustvali i nastavi te su odlučili usporediti njemačke i hrvatske udžbenike i pomoću plakata prikazati učenicima svoje škole. Njemačka škola je „stara“ samo 10 godina i vrlo je moderna te su naši učenici s oduševljenjem koristili blagodati sobe za igre, sobe za odmor, multifunkcionalne dvorane za nastavu tjelesnog te se oduševili opremljenošću učionica kemije i fizike.

Sve učenike i učitelje je primio gradonačelnik Steinhagena Klaus Besser i iznenadio ih poklonima – vrećicama s brošurama i razglednicama Steinhagena. O susretu je izašao članak u novinama Haller Kreisblatt sa slikom hrvatskih predstavnika. Gradonačelnik je dobio poklone iz svih država, a iz Hrvatske su ga iznenadili majicom, ručno oslikanom kravatom ( radom Učeničke zadruge Fran), brošurama i suvenirima iz Zagreba i Hrvatske.

Domaćini su organizirali posjet muzeju Heinz – Nixdorf, najvećem svjetskom muzeju kompjutera u Paderbornu te vidjeli 5 000 godina povijesti, sadašnjosti i budućnosti informacijske tehnologije.

Organiziran je i izlet u Bielefeld, gradu poznatom po tvornici Dr. Oetker. Nalazi se u srcu pokrajine Eastern Westphalia, a ove godine slavi 800. godina postojanja. Comenius ekipe su obišle dvorac Sparrenburg koji potječe iz 13. stoljeća te prošetali starom gradskom jezgrom.

Domaćini su na završnom „Eco Party 2.0“ iznenadili goste programom koji je vodio Ben, popularan voditelj s Kike. Bili smo ponosni na našu učenicu Ivanu koja je na tečnom njemačkom razgovarala s Benom na pozornici. Razveselili smo se kad je hrvatski logo izabran za logo cijelog projekta. Predstavljeni su i završni rezultati i zaključci istraživanja. Večer je završila veličanstvenim vatrometom i koncertom školskog benda.

Njemačke obitelji i hrvatski učenici su se u suzama rastali nakon tjedan dana boravka u Steinhagenu. Hrvati su još posjetili prekrasan stadion Borussije Signal Iduna Park u Dortmundu.

U svibnju 2014. bili smo domaćini 12 profesora i 18 učenika iz partnerskih škola. U radnom dijelu susreta smo predstavljali i uspoređivali radove i statistike vezane uz temu Otpad i recikliranje. Naše europske prijatelje smo proveli kroz Zagreb i upoznali ih s našom kulturom i poviješću. Najviše ih je oduševila ljepota Plitvičkih jezera, a posjetili smo i Krapinu i Muzej krapinskog pračovjeka. Kućama su ponijeli licitarska srca, glagoljičke čestitke i radove koje su sami napravili na radionicama u našoj školi. Posjetili smo Hrvatski sabor i predstavili partnerstvo Domagoju Hajdukoviću, članu Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Odbora za obitelj, mlade i sport, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i Odbora za predstavke i pritužbe i Danielu Mondekaru, članu Odbora za europske poslove, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, Odbora za međuparlamentarnu suradnju te zamjeniku člana Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

Kroz rad na temu Hrana, naučili smo puno o ekološkom uzgoju hrane zahvaljujući suradnji sa Savjetodavnom službom i dr.sc. Ivanom Danjekom te Eko Severom. U studenom smo na susretu u El Pla de Santa Maria, gradiću u Španjolskoj, te predstavili što smo naučili. Profesoricu likovne kulture Vesnu Pokas i koordinatoricu projekta Dubravku Crnić oduševila je katalonska gostoljubivost i povijest i šarm Katalonije. U vrijeme susreta, u Katalokiji se održao referendum na kojem su se Katalonci izjašnjavali žele li se odcijepiti od Španjolske te je sve bilo u znaku izbora. Naši domaćini su nam organizirali izlete u Tarragonu i Barcelonu. Drugi najveći grad Španjolske i središte Katalonije, Barcelona, spremno prihvaća najnovije međunarodne trendove što je posebno vidljivo u arhitekturi koja svojim živim bojama i neograničenom energijom oslikava upravo tu strast za životom ovoga grada. Gaudíjeve bajkovite zgrade, kip Kristofora Kolumba visok 200 stopa (oko 60 metara) koji pokazuje na more, jedan je dio onoga što nas je oduševilo. Posebno je bila zanimljiva priča o Gaudiju, arhitektu katedrale Sagrada Familia. Gaudí je zamislio baziliku kao golemo alegorijsko djelo. Ova katedrala počela se graditi još 1882. godine, a gradi se i danas.Ona je stalno gradilište, a bit će još dugo s obzirom da je od zamišljenih 18 tornjeva, prema Gaudijevom nacrtu, do danas izgrađeno njih osam Antonija Gaudíja je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su ga odbili voziti u bolnicu u strahu da neće moći platiti vožnju. Nitko nije prepoznao najslavnijeg arhitekta Barcelone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sljedećeg dana. Kada su ga htjeli premjestiti u bolju bolnicu, on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, a za njim je žalila cijela Barcelona.

Posjetili smo i Barcelonin stadion, na oduševljenje muškog dijela Comenius teamova.

U travnju ove godine u Aalborgu, prekrasnom danskom gradu na fjordu, našu školu su predstavljali Jadranka Bjelica – ravnateljica, Branko Gelenčer – prof. tehničke kulture i informatike, Dubravka Crnić – koordinatorica projekta te sedmero učenika: Mario Petar Bišćan, Jakov Priester, Jan Mark Novalija, Jan Fabijan Tomičić, Iman Ali, Ana Čančar i Karlo Brčina. Aalborg je stari grad i luka na sjevernom dijelu poluotoka Jyllanda (Region Nordjylland) na Limfjordu povezan mostovima sa gradom Nørresundby i četvrti je najveći grad u Danskoj. Grad leži na fjordu Lim. Jedna od zanimljivosti je građevina Utzon centar čiji je arhitekt Danac Jorn Utzon tvorac Opere House u Sydneyu. Prema legendi, Utzon je inspiraciju za najpoznatiju australsku građevinu našao u naletima valova Limfjorda. Aalborg je sveučilišni grad. Tradicija počiva na nasljeđu Vikinga te tako u luci stoji stari vikinški brod koji je pretvoren u restoran. Danci vole bicikl kao jeftino prijevozno sredstvo pa je Aalborg bio pun biciklista, iako je bio siječanj.Najviše smo boravila u Skansevejens skole, osnovnoj školi koju pohađa oko 500 učenika. Obrazovanje u Danskoj počinje predškolom u petoj ili šestoj godini djetetovog života i nastavlja se osnovnom školom koja traje devet godina. Deseta godina je izborna i učenici je odabiru ako žele utvrditigradivo osnovne škole, bolje se pripremiti za srednju školu ili razmisliti što žele dalje. U svakom razredu ima oko 20- 25 učenika. Učenici često samo biraju prostor gdje će napraviti zadatak: u učionici, pomoćnoj učionici, na hodniku, za računalom… Naravno, ta sloboda nije omogućena onim učenicima za koje učitelj procijeni da neće raditi zadano – oni moraju ostati u razredu pod kontrolom učitelja. Sva nastava je fokusirana na učenika i na razvoj njegovih vještina, usvajanje znanja i maksimalni napredak u skladu sa sposobnostima. Učitelji se mogu dogovoriti i na nastavi npr. danskog jezika, podijeliti dva razreda u tri skupine kako bi svakom učeniku bio omogućem čim indivizialiraniji pristup. Postoje i razredi – prijatelji: peti razred je prijatelj prvome, šesti drugome itd. Stariji učenici pomažu mlađima. Naša škola domaćin je posebna po tome jer ima razred za strance. Učenici koji dolaze iz cijele Europe tamo uče danski jezik i pripremaju se za odlazak u redovni razred. Komunikacija s roditeljima se često odvija putem maila i posebnih stranica za suradnju učitelja i roditelja. Učitelji na stranice pišu poruke učenicima, obavijesti o zadaćama i svemu što je važno za razred.

Prezentirali smo što smo naučili u zadnjem bloku aktivnosti – Alternativni oblici energije. U realizaciji projekta smo surađivali s Gradskim uredom za energetiku, Energetskim institutom Hrvoje Požar i DOK-INGom te sve što smo načili i saznali pokazali sudionicima susreta. U Danskoj smo posjetili testni centar za nove vjetroagregate, bunker – muzej 2. svjetskog rata, „hladne Havaje“ na Sjevernom moru i elektranu na valove.

Završni susret partnerstva održan je početkom lipnja u Samsunu u Turskoj. U završnoj evaluaciji susreta vidljivo je da su učenici stekli samopouzdanje u komunikaciji na engleskom i njemačkom jeziku, naučili puno novih web 2.0 alata, osvijestili važnost ekološkog promišljanja i stekli iskustvo koje će pamtiti cijeli život. Svoje dojmove prenose drugim učenicima i vidljivo je porast motivacije za učenje jezika, informatike i izvannastavnih aktivnosti te radu na samom projektu. Svi bi preporučili rad na projektu drugim učenicima. Učitelji su dobili priliku uspoređivati svoj rad s radom europskih kolega, razmjenjivati primjere dobre prakse i unijeti novosti i promjene u samu nastavu i u rad Škole. Škola je dobila europska dimenziju i priliku da daljnji napredak i usavršavanje i uspoređivanje s različitim europskim obrazovnim sustavima.

Komunikacija među učenicima i učiteljima odavno je prerasla okvire projekta. Naši učenici su se posebno povezali s njemačkim vršnjacima. Iako je dio učenika otišao u srednju školu, i dalje žele znati što smo radili, a mnogima je jedan od kriterija odabira srednje škole bio sudjeluje li škola u europskim projektima. Bilo je to neponovljivo iskustvo i aktivnosti u partnerstvu neizmjerno su obogatile i i oživjele način poučavanja učitelja, odnos učenika prema jezicima i IKT-u i potiču nas na još veći angažman i učenje i inspiriraju nas. Učili smo jezik u smislenoj i prirodnoj komunikaciji, otkrivali nove informatičke programe,razmišljali o zaštiti okoliša, kulturi, tradiciji, povijesti, običajima, upoznali nove prijatelje i pritom nismo bili ograničeni učionicom i njenim zidovima.

Ova publikacija odražava isključivo stajalište autora publikacije i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.

Iceland is Niceland

ankica_bilandzic

Ankica Bilandžić

Čovječe, zamisli da si ptica! Zamisli da letiš iznad Europe. Vidiš li Dunav? Da, to ti je ta moćna zelenoplava anakonda duga 2880 km. Odleti sad malo na njegovo ušće, njegovu svi zajednodeltu. Vidiš li tu širinu? E, tu se ulijeva u Crno more u lepezi od 300 kilometara! Kreni uzvodno, prati je i zastani na polovini. Eto, baš tu na sredini je tzv. druga delta Dunava ili Kopački rit, park prirode jedinstven u Europi upravo po tome što ima svoju srednju deltu.

Vidiš, tu malo dalje jedan je dvorac, a u parku, odmah do njega jedna je škola. To ti je, čovječe, naša škola-Osnovna škola Bilje.

Vidiš li ti taj naš trokut, tu našu Baranju? Naše granice? Zarobila nas Drava na jugu, Dunav na istoku a granica s Mađarskom na sjeveru i zapadu. Sad si sigurno misliš da smo stvarno zarobljeni, da smo izolirani, da ne mrdamo!

Čovječe, grdno se varaš!

Jesi li ikada čuo za cjeloživotno učenje, jesi li čuo za Comenius? Znaš li ti što je to etwinning? E, vidiš to su ti programi Europske unije koji su nam omogućili da se upoznamo sa stotinama europskih škola, tisućama učenika i učitelja. To su ti programi koji su nam omogućili da pređemo granice ovog našeg magičnog trokuta i odemo daleko, zaista daleko od Dunava.

Zanima te gdje smo sve bili? E, pa vidiš li Atlantik, vidiš li Crno more, vidiš li Baltik, vidiš li Sredozemno more, vidiš li La Manche, vidiš li Tirensko more? Sve smo ti mi to posjetili, na svim tim obalama smo bili. Na jednima šetali, na drugima plivali. U Normandiji smo se iskrcali, pod Eiffelovim tornjem se parkirali, pored Big Bena čavrljali. U Aja Sofiji smo se molili, u Pragu zalutali, Andaluziju biciklom otkrivali. Krakovski geto osjetili, švedski nam sobovi cestu preskakali. Helsinški je aerodrom izgledao kao sasvim novi. U Ankari smo se Ataturku poklonili. Rimskim smo Forumom prošetali, aquadukte od dvije tisuće godina dodirnuli. U Auschwitzu smo bili. Miris krematorija osjetili. Holokaust izučili. Za žrtvama plakali. Ukupno 11 učitelja i 25 učenika na 63 putovanja bili.

Naše zadnje putovanje bilo je do naše najudaljenije partnerske škole. Da dođeš do nje moraš preletjeti Sloveniju, Austriju, Njemačku, Belgiju i Ujedinjeno Kraljevstvo. Čak i Škotsku! E, onda stižeš na Island. Točno 4004 km od nas do njih! U jednom smjeru, naravno!

igralisteNaša se islandska partnerska škola koju domaćini zovu Arskoli smjestila na samom sjeveru Islanda u jednom fjordu udaljenom nekih 150 km od arktičkog kruga. Island je površinom gotovo duplo veći nego Hrvatska. Grad Saudarkrokur jedan je od najvećih islandskih gradova. Broji oko 2500 stanovnika. Cijeli Island ih ima oko 330 tisuća. Kao naša Osječko-baranjska županija. Dvije trećine ili oko 220 tisuća živi u glavnom gradu Reykjaviku koji se smjestio na zapadu otoka. To ti je jedan odličan mali glavni grad koji nosi epitet najsjevernijeg glavnog grada na svijetu. Nema trunke prašine, a njegov te vjetar šiba poput dubrovačke jake bure. Jesi kad stajao na dubrovačkoj jakoj buri? Zapravo, klima im je polarna, ali temperature zimi ne prelaze -26, niti ljeti +26 st. Celzijusa. Problem je samo u tome što zbog vjetra na +4 imaš dojam ako da je -4. Fasade su im tako čiste kao da su baš sada sagrađene. Krovovi crkava iz devetnaestog stoljeća se tako kartasjaje da to ne možeš vjerovati. Čovječe, imaju najstariji parlament na svijetu! Možeš li to zamisliti? A mali je, kao neka kućica. Nemaju vojsku, ne treba im! Doduše, nemaju ni jedan metar željezničke pruge. Imaju jedan autoput broj 1. Ide u krug u dva smjera i dug je oko 4000 km. Da ga kao dobar putnik pređeš autom, potrebno ti je oko 5 dana.

Čovječe, za obrazovanje izdvajaju 8 % proračuna! Mi, njihovi partneri iz Baranje samo 2,5 %!

Učitelji im imaju plaće oko 3000 eura. Na učiteljskom parkingu od ukupno 42 automobila, izbrojali smo čak 28 raznih džipova i SUVova! U školi imaju oko 350 učenika i 40 zaposlenih, što otprilike odgovara našem standardu. Školska je oprema nova, moderna i praktična. Otvorili smo jednu učeničku torbu. Unutra je bio samo laptop. Nijedna knjiga! One se ne nose kući, ostaju u školi. U kuhinji je bilo 4 radnice. Prije i poslije doručka učitelj tjelesne i zdravstvene kulture vodi ples uz glazbu i svi plešu. Imaju ručak i izbor od tri jela. Obroci su uz meso puni voća i povrća. Nastavno sportska dvorana je triput veća od naše. Imaju preko 500 raznih lopti. Pumpaju ih kompresorom. Kompletan školski razglas je ugrađen u zidove. Zaštićen kliznim vratima. Nikuda ga ne moraš prenositi, žice spajati, patiti. U školskoj knjižnici 20-ak laptopa po stolovima. U raznim bojama. Onako, kao kod nas krede. Papiri, toneri, vuna, konci, materijali se mogu dobiti bez ograničenja. Nema brojanja. Sve je stvar povjerenja. U školu je uvedeno plaćanje karticama. Nema tečaja, preračunavanja, mučenja. Imaju i osobe s posebnim potrebama. I asistente za sve njih. Zbornica je velika, svjetla, udobna, namještena trosjedima. Kava je besplatna. Svakodnevna. Tu je učenje i rad uživancija. Partneri iz Welsa, Poljske, Španjolske, Finske, Njemačke, Italije i Mađarske imali su što vidjeti i naučiti. Dobra ćemo iskustva kod kuće primijeniti.

knjiznica-tabletiucionicavuna

Cijena goriva ne prelazi 12 kuna po litri. Nema nezaposlenih. Stopa nezaposlenosti je 0 %! U 2013. godini bili su najsigurnija država na Kugli Zemaljskoj. Drugim riječima, imaju nultu stopu kriminaliteta. Za cijelo vrijeme svog boravka tamo nismo vidjeli da imaju i jednu svinju. Zato imaju nebrojeno puno ovaca. Kažu da su upravo ovcama zahvalni za svoj opstanak, jer ih je povijesno hranila i grijala. Davala im toplinu. Njena je vuna i koža jedan od glavnih izvora prihoda na Islandu. Imaju nacionalno udruženje štrikera ili pletača. Zajednički izraradoviđuju tipične islandske pulovere i veste koje putem nacionalne robne marke Geysir dosižu cijene i do 150 eura po komadu. Pletenje je dodatni izvor prihoda i za neke učiteljice, jer smo svojim očima vidjeli da na raznim sastancima i seminarima slušaju govornike i usput pletu. Dodatno zarađuju. Tamo se i od turizma može lijepo živjeti. Možeš unajmiti helikopter za dvije osobe za dva sata za samo tisuću eura. U staroj luci Raykjavika možeš uplatiti Wallewatching ili promatranje kitova. Ako iznajmiš bicikl, to će te koštati 30 eura na dan.

Njihova nam hrana baš i ne paše-što po okusu, što po iznosu. Jedu sirove morske pse, ptice Paffin, janjeće glave i razne konjske kobasice. Pečena janjeća glava košta 20 eura a janjeći kupanjekotlet 40! Za samo jedan kotlet, ja u hrvatskoj školi moram raditi 2 dana. Osom toga, ni ne volim ga baš nešto. Inače, imaju predivne islandske konje. Na otoku je oko 70 tisuća grla. U dijaspori ih živi oko 100 tisuća. Dok se voziš cestom uz predivne krajolike možeš naletjeti na termalnu kupku. Dok se sve puši, autobus se zaustavi i samo sa +4 lagano uroniš u +40. Usput još dobiješ rakiju od 40 gradi da sve selolakše podneseš. Na Island nikada nemoj ići bez da na sebi imaš kupaću opremu, jer nikad ne znaš iza kojeg ugla te sreća čeka. Island je otok sa vrlo visokom seizmičkom aktivnošću. Prevedeno, to znači da se neprestano trese, što od zemljotresa što od vulkana. Tamo je normalno doći na benzinsku i prvo pogledati televizorske ekrane s upozorenjima (alertima) o vulkanskim erupcijama i smjerovima u santakojima se moraš, odnosno ne smiješ kretati. Islanđani 90 % svojim kućanstava griju energijom iz termalnih izvora. Energetski su najučinkovitija zemlja na svijetu. 10 % površine im pokriva lava i 10 % ledenjaci. Na skamenjenoj lavi grade kuće. Kad izadeš na dvorište, sve je neravno i puno lave. Zamisli ti to, čovječe!

Ovdje možete pogledati album s fotografijama.

Na kraju , samo informativno – uz 14 raznih Comenius kontaknih seminara, pripremnih posjeta i strateških multilaterarnih projekata, naša je OŠ Bilje dobila i dva K2 Erasmus plusa i u svakom partnerstvo s još po šest škola.

Raduj se, čovječe, još ćeš s nama letjeti! Raduj se, do bola!

Comenius projekt „EU Teens In Search of New Role Models“

daniela_usmiani

Daniela Usmiani

Talent, upornost, stručnost, originalnost, marljivost, poštenje i velikodušnost, motivacija, pozitivnost i biti bez predrasuda te preuzimati odgovornost za ono što govoriš i činiš glavne su osobine koje ćemo tražiti od naših uzora – potpisali su učenici Valentina Horvat i Filip Turk u ime učenika Srednje škole Bedekovčina, zajedno s predstavnicima učenika iz Rumunjske, Portugala, Španjolske, Italije, Mađarske, Turske i Poljske u poljskom Glogowu Malopolskom, 3. veljače 2014.

Osobine su dobili kao rezultat niza aktivnosti provedenih u okviru dvogodišnjeg Comeniusovog projekta „EU Teens In Search of New Role Models“, financiranog od strane EU-a i pod pokroviteljstvom Agencije za mobilnost.

preuzmi (3)U Poljskoj su se članovi projektnih timova susreli šesti put kako bi potpisali povelju s navedenim osobinama zajedničkih budućih uzora te su u skladu s njima radni dio zajednički proveli u pronalaženju novih 18 međunarodnih uzora koji zadovoljavaju dane kriterije. Nakon susreta u Poljskoj projektni će timovi u svojim školama zajednički pronaći nova tri nacionalna uzora za koje će se na idućem susretu u Hrvatskoj prezentirati novi lokalni uzori svake škole. Oni će se moći pronaći u zajedničkoj knjizi uzora koja će proizići iz projekta, a dizajnirat će ju i tiskati projektni tim iz Istanbula.

Učenici i nastavnici iz Bedekovčine upoznali su se sa školom domaćinom, sudjelovali u seciranju ribe na satu biologije i izvođenju pokusa na satu kemije te naučili i poneku rečenicu na poljskom jeziku. Primio ih je i gradonačelnik Glogowa Malopolskog kojemu je uručen i simbolični hrvatski suvenir, kao i vodiči po Hrvatskoj na poljskom jeziku.

Slobodno vrijeme proveli su u razgledavanju simpatičnog mjesta Glogow Malopolskie, Rsezowa – glavnog grada Potkarpatja te jednodnevnom izletu u Krakow koji je sveoborio s nogu svojim arhitektronski raznolikim građevinama, velebnim srednjovjekovnim trgom Rynek Glownyi, znamenitim oltarom Veita Stossa u crkvi Sv. Marije poznatim diljem svijeta. Posjetili smo i crkvu Sv. Florijana u kojoj je Karol Wojtila (papa Ivan Pavao II.) nekoliko godina vršio službu kapelana. Povijesna gradska jezgra uvrštena je od 1978. u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao prvo mjesto uopće u svijetu koje je uvršteno na tu listu.

Isti dan posjetili su i Auschwitz, s dubokim poštovanjem prema žrtvama nacističkog terora obišli koncentracioni logor. Bio je to obilazak u šutnji, punoj pitanja, o tome kako se tako nešto uopće moglo dogoditi, na koja nisu nalazili odgovor.

Učenici su se međusobno družili, razmjenjivali informacije o svojoj domovini, o načinu života i zabave tinejdžera u njihovim zemljama i usavršavali znanje engleskog. Proveli su nezaboravne trenutke na gradskom klizalištu, noćnoj vožnji konjskom zapregom i završnoj gala večeri nakon koje su se oprostili u suzama.

Fotoaparat 639Fotoaparat 726Fotoaparat 737Fotoaparat 860

Projektni tim hrvatske ekipe ovoga puta predstavljali su učenici Valentina Horvat i Filip Turk u pratnji prof. Lovorke Lučić i koordinatorice projekta Daniele Usmiani.

Sljedeći susret projektnih timova planira se 30. ožujka u Hrvatskoj.

Comenius stručno usavršavanje „Drama u osnovnoj školi“

dubravka_granulic

Dubravka Granulić

Prijava i priprema

P1010003Kao učiteljica hrvatskog jezika radim u OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće i unazad godinu i pol aktivno s učenicima provodim međunarodne eTwinning projekte. Uživam radeći u eTwinning zajednici, a suradnja s Agencijom za mobilnost i programe EU obogatila je moj profesionalni život jer su načela njihova djelovanja vrlo jednostavna:  jednakost pristupa,  sprječavanje sukoba interesa, prijavljivanje i sankcioniranje nepravilnosti,  transparentnost rada, opće dobro,  stručnost, cjeloživotno učenje, timski rad, kreativnost, odgovornost i inicijativa.

Kada sam se u ožujku 2012. registrirala na portalu www.eTwinning.net nisam ni slutila da će me internetsko istraživanje i izvrsna suradnja s Agencijom za mobilnost i programe Europske unije odvesti na jedananestdnevno stručno usavršavanje u Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske te da je financijska potpora dobivena u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije dovoljna za pokrivanje svih troškova u organizaciji i provođenju svih stručnih usavršavanja.

Naime, jedna elektronska pošta kolege iz Poljske na početku ove kalendarske godine povela me na stranice Comenius i Grundvig programa na kojoj sam pronašla brojna stručna usavršavanja u mnogim europskim zemljama.

Stručno usavršavanje pod nazivom „Drama in the primary classroom“ bilo je svojim P1010008programskim sadržajima vrlo primamljivo i odgovaralo je mojoj profesionalnoj orijentaciji jer se već dugi niz godina bavim dramskim odgojem kojeg ugrađujem i koristim kao metodu rada u nastavi hrvatskog jezika u osnovnoj školi i u radu s polaznicima Kreativnog učilišta Doma kulture Sisak. Želja da nadogradim svoje znanje o dramskim metodama i tehnikama, ali i da upoznam i obiđem neke od najljepših dijelova Engleske prevladala je nelagode i strahove od nepoznatog.

Trebalo je samo popuniti materijale za natječaj, ovjeriti ih u tajništvu škole i poslati na adresu AMPEU. Rezultati natječaja objavljeni su tijekom travnja, a za mene su značili brojne sate jezične pripreme, proučavanje materijala vezanih uz dramski odgoj u našim školama i mojoj praksi, priprema prezentacijskog materijala kojim se trebam predstaviti radnoj skupini i istraživanje ljepota, kulture i načina života Velike Britanije. Osim toga, trebalo je organizirati putovanje i kontaktirati organizatore stručnog usavršavanja u Engleskoj, International Study Programmes.

Stručno usavršavanje

Konačno, 19. kolovoza 2013. u večernjim satima, nakon dva kratka leta od Zagreba do Londona i dvo i pol satne vožnje brzim i udobnim autobusom engleskom brzom autocestom P1010019našla sam se u Southamptonu, najvećem gradu na južnoj obali Engleske, jednoj od najvećih engleskih luka najpoznatijoj po isplovljavanju Titanica. Dočekala me gostoljubiva domaćica koja me rado ugostila u svojoj tipičnoj engleskoj kućici u mirnom i pitomom dijelu ovog grada čiji arheološki ostaci govore da je postojao još u kameno doba. Southampton je oko 120 kilometara udaljen od Londona i leži na tri rijeke: Test, Itchen i Hamble, a te večeri postao je moj dom na deset dana.

Pored mene na ovom Comenius stručnom usavršavanju sudjelovalo je još dvanaest kolegica iz drugih europskih država koje se u nastavnom procesu bave dramskim odgojem kao metodom poučavanja.

Programski sadržaji su u narednih deset dana obuhvaćali brojna predavanja poznatih engleskih profesora, kao i radionice dramskih pedagoga i kazališnih profesionalaca u vođenju dramskih skupina i glumačkih ekipa.

Tako smo imali prilike igrati uloge Shakespearove drame Henry VI u izuzetnoj dramskoj radionici Joy Sullivan kojom nas je pripremila za gledanje iste drame u Shakespearovom Globeu nekoliko dana poslije. Kroz predavanje profesora Neilla Phillipsa upoznali smo organizaciju rada britanskih škola te raspravljali o utjecaju dramskih tehnika na nastavni proces, a u radionici iskušavali neke dramske metode kojom možemo osnažiti učenike za aktivno sudjelovanje u nastavnom procesu.P1010050 - Copy

Dojmljive i izuzetno zanimljive radionice organizirao je profesor engleskog jezika Graham Workman koji je u dvodnevnim aktivnostima predstavio jedinstvene tehnike i metode rada učenja stranog jezika te nam predstavio svoje wiki stranice s brojnim materijalima za učitelje i profesore engleskog jezika.

U okviru programa naša je studijska grupa posjetila Nuffiled Theatre u kojemu nam je gospodin Russ Tunney, dramski voditelj pokazao pristupe u radu sa skupinama te u aktivnoj radionici oslobodio našu maštu i potaknuo nas na kreativno promišljanje o integriranju dramskog praktičnog rada u našu nastavu.

O socijalnoj drami i korištenju autobiografskog zapisa učenika kao poticaju za stvaranje i razradu drame govorila je u višesatnoj radionici Sandra Phillip, dramski pedagog i pisac dramskih tekstova.

U svim je radionicama bio potrebno aktivno sudjelovati, pokazati znanje i vještine, želju za učenjem i stvaranjem, a naša mala radna skupina bila je sastavljenja od izvrsnih i kreativnih učiteljica kojima mašte nije nimalo nedostajalo.

Zelena Engleska – zemlja drame i kazališta

U okviru programa stručnog usavršavanja organiziran je posjet kazalištu Globe u Londonu u kojemu smo imali prilike pogledati izvrsnu Shakespearovu predstavu „Henry VI“ . Čudesno je i neobično bilo gledati sunčano englesko nebo iz lože za vrijeme trajanja povijesno značajne i svakako drugačije predstave, slušajući potpuno nerazumljivi engleski jezik iz Shakespearovog doba. Čak je i grupica Engleza u našem okruženju tvrdila da ponešto od svega nisu razumjeli, no biti u Shakespearovom Globe Theatreu jedan je od P8250318najljepših doživljaja cijelog stručnog usavršavanja i nikako me nije ostavio ravnodušnom. Šetnja uz Temzu nakon dva sata kazališne igre bila je kao vraćanje u zbilju, u moderan i užurban život londonskih prostranih ulica u kojima blicaju fotoaparati u potrazi za najljepšom slikom ispred Big Bena i Westminsterske palače. Brojni turisti čekali su pojavljivanje kraljevske zastave na vrhu Buckinghamske palače koja će obznaniti da je kraljica unutar zidina, a većina je iskoristila ljetno nedjeljno poslijepodne za lješkarenje na zelenoj tratini, ispijanju engleskog čaja i hranjenju pataka i vjeverica u Kraljevskom parku.

Nasuprot londonskoj gužvi ugodno sam se osjećala u manjim engleskim mjestima koje smo imali prilike obići i razgledati u okviru našeg programa stručnog usavršavanja.

Winchester je osobito lijep i doima se kao idealan engleski gradić za život. Impozantna Winchesterska katedrala poznata je kao jedna od najvećih u Europi, a nadaleko je poznato kao središte studentskog života u University of Winchester i popularne javne škole Winchester College. U blizini te škole je i najslikanija kuća u Winchesteru. To je nekadašnji dom Jane Austen, prominentne britanske književnice čiji su je pogledi na život žena i divno slaganje ironije učinili jednom od najznačajnijih književnica njezinog doba, a i dan-danas je njezino štivo omiljeno među pripadnicama ženskog spola.

P8240141Engleski zeleni krajolici i sunčani dani spojili su se u subotnju avanturu na Salisburškoj nizini među kamenjem Stonehengea čija je misterioznost strujala u zraku. Štovatelji Sunca promatrali su prodiranje sunčanih zraka kroz trilithon i promišljali o legendi da je sam čarobnjak Merlin postavio kamenje u neobične monolitne lukove i ostavio ih modernom svijetu na odgonetavanje njegova značenja.

Old Sarum je još jedna povijesna i arheološka atrakcija koju smoP8240166 posjetili. Naime, on je u prošlosti bio najranije naselje Salisburyja, a smješten je na samom uzvišenju oko dva kilometra daleko od današnjeg modernog grada istoga imena. Danas se u toj ogromnoj rukom iskopanoj rupi održavaju viteške igre iz srednjeg vijeka, a izletnici uživaju u pogledu na katedralu u centru grada i u mekoj zelenoj travi na kojoj Englezi obično jedu svoj ručak.

Pretposljednjeg dana našeg stručnog usavršavanja posjetili smo Chichester, ugodni festivalski grad utemeljen još u doba Rimljana, a danas poznat kao turistička destinacija osobito starijih ljudi.

Dan posjeta Chichesteru i Festivalu u parku bio je upotpunjen brodvejskom predstavom Barnum koja je sve gledatelje ostavila bez daha. Moderan i uzbuđujući mjuzikl s impresivnom biografskom pričom o Phineas T Barnumu, najvećem američkom šoumenu, bio je brilijatno prikazivanje teatralnog s gotovo akrobatskim glumačkim sposobnostima cijele postave.

Hrvatska u Europi

Naša odlično zbližena ekipa učiteljica iz raznih europskih zemalja odlučila je nastaviti suradnju kroz wiki stranicu „Time for drama“ na kojoj planiramo objavljivati članke, vježbe, radionice, slike i motivacijske priče o onome što smo naučile na ovom sveobuhvatnom i temeljito razrađenom strP8250327učnom usavršavanju. Osim toga, razvila su se među nama mnoga dragocjena prijateljstva i upoznale druge kulture , nadrasle razlike i otvorili putevi za neke nove međunarodne projekte.

No, dok sam u rano jutro 29. kolovoza polijetala s ogromnog Heathrowa i gledala krivudavu Temzu kako svjetluca u zelenilu britanskog otoka, sjetila sam se subotnje anegdote iz Salsburyja: u nepoznatom gradu tražila sam trgovinu za kućne ljubimce pa sam se zaputila u jednu od mnogobrojnih trgovina upitati za put, kako ne bih predugo lutala.

Za pultom je stajala mlada Kineskinja, a do nje stariji gospodin. Nakon prve moje rečenice shvatio je da zasigurno nisam Engleskinja, ali je bio spreman pomoći i pokazati mi put pa me poveo pred vrata trgovine. No, na samom izlazu okrenuo se i pitao:“Odakle ste?“

„Iz Hrvatske,“ rekoh. On mi tada pruži ruku i rukuje se sa mnom pa izgovori na čistom hrvatskom jeziku:“Dobar dan!“

Ne moram reći kako sam bila oduševljena i sretna što sam, srećom ili sudbiP8240239nom, naišla na nekog tko zna riječ hrvatskog. Gospodin Peter je Englez i sedam godina, u vrijeme i nakon Domovinskog rata, boravio je u nekim dijelovima Hrvatske, a on i njegova supruga toliko su se zaljubili u Hrvatsku i naše hrvatske običaje, jela i naše gostoljubive ljude da su već za za sljedeću godinu iznajmili vilu na našoj – kako Peter reče- prekrasnoj obali i iduće ljeto provest će putujući Jadranom. Rastali smo se kao dobri stari prijatelji uz zagrljaj i s riječima hvale i zadovoljstva.

Tako sam se i ja toga jutra opraštala s uglađenim engleskim gostoprimstvom, engleskim ručkom na zelenoj travi u parku, toplim engleskim čajem i engleskim sunčanim ljetom. Ponijela sam sa sobom uspomenu na misterioznost plavog toplog kamenja sa Stonehengea, prijateljstvo s kolegicom Eszter iz Mađarske i dragog Petera iz Salsburyja uvjerena da je ovo bilo jedno divno iskustvo i najbolje stručno usavršavanje o drami.

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Na pametan način u Francusku

marina_zember

Marina Zember

I ove školske godine u Osnovnoj školi Veliki Bukovec nastavlja se rad na projektima. Ušli smo u drugu godinu provođenja Comeniusovog projekta „Be smart be safe“ u kojem sudjeluju učenici i učitelji iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.

Da se podsjetimo:

U projekt je uključeno oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.

Dvogodišnja suradnja uključuje mnoštvo aktivnosti. Rezultati projekata obuhvaćaju knjižice sa savjetima o sigurnosti na internetu, digitalni časopis i časopis u klasičnom obliku, smjernice za prihvatljivo korištenja interneta i mobilnih uređaja u školi, nekoliko kratkih filmova te mrežnu stranicu projekta na kojoj su objavljene sve navedene aktivnosti.

Prva mobilnost odrađena je u OŠ Veliki Bukovec krajem listopada prošle godine, zatim se putovalo u Švedsku (veljača, 2013), te na Cipar (svibanj, 2013.)

Posjet Francuskoj

dvoracČetvrta mobilnost odrađena je u predivnom gradu Versaillesu u Francuskoj. Odredište nam je bila škola College Pierre de Nolhac. Nju pohađa nešto više od 600 učenika u dobi od 10 do 15 godina. Djeca su u školi od 8 sati pa do 17.30 te imaju pauzu za ručak od 12 do 13.30. Predmeti im se ne razlikuju puno od naših. Povijest i geografija zajedno čine jedan predmet, uče 2 strana jezika, a informatiku kao zaseban predmet nemaju u školi.

U ponedjeljak, 12. listopada u 5 sati ujutro zaputili smo se (četvero učenika, jedna mama i dvije učiteljice) put zračne luke Pleso u Zagrebu. Za šestero nas to je bio prvi let avionom. Svi smo bili uzbuđeni: prvi let, odredište Pariz, Versailles, jedno novo iskustvo. Let je bio relativno kratak, svega sat i 40 minuta. Tamo nas je dočekalo dvoje simpatičnih profesora škole domaćina. Ispratio nas je hladan zagrebački zrak, snijeg na vrhovima Alpa, a dočekalo toplo jugo u Parizu. Skidali smo jakne te požalili što smo obuli vrlo tople cipele.

Pred školom nas je dočekalo mnoštvo učenika, a neka lica učenika bila su nam otprije poznata. Odmah su nas počastili ukusnim ručkom u školskoj kuhinji. Kofere (svi su stigli s nama) ostavili smo u školi na čuvanju pod budnim okom simpatične portirke (koja ujedno i živi u školi) i zaputili se u versailleske vrtove. Laganim korakom i pod budnim okom učitelja Tomasa prošetali smo dijelom vrtova i uživali. Ponedjeljkom je dvorac zatvoren za razgledavanje pa su i vrtovi poluprazni. Divno je prošetati kad nema puno turista.

Oko pet sati djeca su nas napustila i zaputili su se svojim novim obiteljima domaćinima, a kolegica i ja put hotela. Oko 8 sati pridružili su nam se i ostali timovi.

Utorak je bio prvi pravi radni dan. Ujutro priredba dobrodošlice, svi su prikazali što su pripremili. Pjevalo se, glumilo, plesalo… Riječi dobrodošlice uputila nam je zamjenica ravnateljice. Kasnije su nas podijelili u grupe i krenuli smo u istraživanje Versaillesa. Svaka grupa dobila je određene zadatke i upute. Za svaku sigurnost imali smo u grupi djecu domaćine i jednog odraslog domaćina da se ne bi slučajno izgubili. Naučili smo ponešto o znamenitostima Versaillesa, upoznali gdje su pekare, tržnica, trgovine i sl. Nitko se nije izgubio, svi su u zadanom roku došli do odredište. Iako je Antonio u kolicima bez problema smo šetali gradom s njime. Ponosni smo na našu Josipu koja je bila u grupi koja je pobijedila na ovome „natjecanju“.

kraljičin krevetU Versaillesu se mnogo toga može vidjeti i doživjeti. Tako su nas dragi domaćini odveli u gradsku vijećnicu gdje smo upoznali zamjenika gradonačelnika (ima svega 27 godina, profesor filozofije). Prošetao nas je vijećnicom, ispričao nam poneku priču, npr. ako se želite vjenčati morate po dozvolu gradonačelniku, djeca su sjela u vijećničke klupe, te su ih počastili kolačićima i sokom. Iza vijećnice posjetili smo i dvorac nakon zatvaranja. Drugačiji je osjećaj posjetiti dvorac kad je prepun turista i ovako, kad nema nikoga, pa se može sve u miru razgledati. Jeste li znali da se Luj IVX. nije kupao, P1000395grozno. Kupati se ili ne, pitanje je sad…

Posebno nas se dojmilo cjelodnevno razgledavanje Pariza. Crkva Notre Dame, Eiffelov toranj, vožnja Seinom, šetnja ulicama Pariza… Grijalo nas je sunce, hladio vjetar, prala kiša. U jednome danu izmijenilo se sve. IMG_4121

Nemojte misliti da smo samo razgledavali i uživali. I radilo se. Učenici su imali zadatak osmisliti scenarije i snimiti filmiće o nasilju na internetu. Drugi zadatak koji su morali odraditi bilo je izrada kalendara. Svi su se okušali u svemu i rezultati su bili vrlo zanimljivi.

P1000521Učitelji su razgovarali o pravilima ponašanja na internetu. Kojih pravila se trebaju pridržavati učenici a kojih učitelji? Mnogo se raspravljalo, iznosila su se iskustva i pravila iz pojedinih zemalja. Svatko je argumentirao pravila svoje zemlje. Pokušali smo sastaviti pravila koja bi vrijedila za sve zemlje.

P1000546Uz mnoštvo ugodnih radnih i rekreacijskih trenutaka, mnoštvo ukusne hrane šest dana preletjelo je u trenu. Bili smo sretni jer se vraćamo svojim obiteljima, ali i tužni jer napuštamo prijatelje i vrlo ugodno okruženje. Još je predviđena jedna mobilnost, još samo jedan susret u Italiji. Nadamo se da ćemo još nekad sresti novostečene prijatelje.

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Comenius projekt Young Europeans Say

Break walls, be tolerant!

suzana_delic

Suzana Delić

Comenius projekt Young Europeans Say: Break walls, be tolerant! dvije nezaboravne godine „stanovao“ je u zagrebačkoj Osnovnoj školi Horvati. O toleranciji učenici su učili na najbolji mogući način, razmjenjujući iskustva pri međusobnim susretima, putujući u muzeje kako bi svjedočili netoleranciji koja je uzela toliko nevinih života u prošlom stoljeću pa sve do obilaska Auschwitza u kojem su upoznali strahote koje su se događale u Poljskoj, i ne samo u Poljskoj, nadajući se da se slični događaji neće nikada više ponoviti.

Kako su sami učenici budući građani Europe i svijeta, pojedinci koji će donositi odluke, zasigurno će nakon sudjelovanja u ovom projektu vrlo lako u budućnosti reći NE svakoj netoleranciji. Vjerujemo da su učenici kroz ovaj projekt koji je OŠ Horvati provela zajedno s još 7 europskih škola postali svjesniji europske prošlosti ali i svjesniji da i oni sami snose odgovornost za europsku budućnost.

U godini u kojoj je naša zemlja postala punopravnom članicom Europske unije, učenici osam europskih škola učili su o temeljnim sastavnicama EU te sastavili kviz. To je samo jedan mali dio aktivnosti koje su provedene od 2011. do 2013. godine.

Projekt je proveden uz financijsku, ali i svaku drugu potrebnu potporu, Agencije za mobilnost i programe EU. Susretljivost, ažurnost, ljubaznost samo su neke od osobina koje krase mladu ekipu Agencije koja je učiteljima koji provode projekt uvijek od velike pomoći.

U projektu Young Europeans Say: Break walls, be tolerant! OŠ Horvati provela je 25 mobilnosti. Koordinator projekta u školi bila je diplomirana učiteljica Suzana Delić, a veliku potporu imala je u ravnateljici mr.sc. Biserki Matić-Roško. U projektu je aktivno sudjelovalo više učitelja, a na završni susret u Milanu putovala je i dipl. učiteljica Dubravka Rušnov.

1

Dvanaest učenika škole putovalo je u Švedsku i Poljsku i sami susreti s prijateljima zasigurno će im ostati duboko u sjećanju.

OŠ Horvati bila je u ožujku 2012. i domaćin učiteljima i učenicima iz Poljske i Švedske. Zajednički razgled Zagreba, otoka Krka i hrvatske baštine, snimanje filmova te prezentacija u skupinama u kojoj su bili učenici iz triju zemalja ostavilo je velik, pozitivan trag na sve sudionike.

Posljednji susret održan je u Ceranu kraj Novare (Milano). Svatko od sudionika bio je izuzetno ponosan na sve ono što su učenici zajedno sa svojim učiteljima postigli u dvije godine.

Slike sa susreta podsjećat će sudionike na provedeno zajedničko vrijeme, postignute rezultate, ali ih i potaknuti na ponovno sudjelovanje u programima Agencije za mobilnost i programe EU.

Comenius – Jezik i metodologija

za nastavnike engleskog jezika u Scarboroughu, Engleska

silvija_avar

Silvija Avar

Zaiskrilo je na jednom od naših županijskih stručnih vijeća nastavnika engleskog jezika kada je jedna od kolegica spomenula mogućnost stručnog usavršavanja putem programa Comenius. Odmah sam se zainteresirala, ali kako je bio kraj školske godine i još mnogo obaveza preda mnom, tu sam informaciju ostavila sa strane odlučivši joj se posvetiti preko ljeta. Tako sam u srpnju 2012. ponovo počela intenzivno razmišljati o tome. Na internetu sam pronašla stranicu Agencije za mobilnost i programe EU te pod programima za cjeloživotno učenje pročitala o Comeniusu. To je program koji, između ostalog, ima za cilj potaknuti razvoj inovativnih sadržaja, pedagoških metoda i pristupa za cjeloživotno učenje, koji se baziraju na informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, unaprijediti kvalitetu Anglolangobrazovanja nastavnika i uvesti europsku dimenziju u obrazovanje nastavnika, potaknuti poboljšanja u pedagoškim pristupima. Zatim sam u njihovoj bazi podataka seminara, tečajeva i konferencija potražila ono što me zanimalo i ubrzo pronašla nešto što mi se učinilo savršenim za mene: dvotjedni seminar za nastavnike engleskog jezika koji obrađuje metodologiju i jezik u školi Anglolang Academy of English u Scarboroughu u Engleskoj. Postoje tri roka za prijave tokom godine. Sljedeći je bio 17. rujna pa sam morala požuriti. Trebalo mi je oko mjesec dana da ispunim prijavu. Prije njenog konačnog slanja, možete je jednom poslati na savjetovanje, što sam i učinila. Odgovor sam primila za nekoliko dana i prema njemu sam neke dijelove prijave izmijenila, neke dopunila i zatim konačno poslala.

Na moje veliko zadovoljstvo, već sam negdje u studenom primila pozitivan. Od tog trenutka razmijenila sam svu potrebnu korespondenciju s Anglolangom i moje me mjesto čekalo.

Graham School LibraryTočno 5 tjedana prije odlaska na put, započela je e-learning faza koju je moj seminar predviđao. Svi sudionici trebali su staviti svoju fotografiju i osobni profil na grupu koju je Anglolang za nas otvorio na internetu te smo uskoro dobili zadatke koje moramo napraviti. Svrha je nekih zadataka bila da se sudionici međusobno bolje upoznaju, ali dio se zadataka odnosio na primjenu nekoliko različitih metoda (task-based learning, CLIL, lexical approach, communicative approach) podučavanja engleskog koje smo morali proučiti, reći što sami prakticiramo i koje je naše mišljenje o svakoj od metoda.

S nestrpMy classljenjem sam iščekivala 7. travnja 2013. kada sam konačno spakirala kovčeg, oprostila se od svojih ukućana i sjela najprije u zrakoplov, zatim podzemnom do željezničke stanice King’s Cross, pa vlakom do Yorka te drugim vlakom za Scarborough, simpatičan engleski grad na obali Sjevernog mora.

U mojoj je grupi bilo sveukupno 16 srednjoškolskih nastavnika iz: Poljske, Bugarske, Turske, Španjolske, Finske, Njemačke i Švedske. Ja sam bila jedina iz Hrvatske u čitavoj školi, a čini mi se i u čitavom Scarboroughu. Imali smo dva predavača koji su se izmjenjivali: Dan i Linda. Dan je s nama radio metodologiju, a Linda jezik. Radili smo od 9 do 16h, s odmorom za ručak između 13 i 14h i tri kraća odmora između satova.

Zaista mogu reći da sam jako puno naučila. Osim što sam obogatila svoj vokabular novim izrazima koji su se uvriježili u engleskom, produbila sam svojeHomemade pie razumijevanje britanske kulture i školskog sustava. Naučila sam mnogo i o školstvu u ostalim zemljama iz kojih su ostali sudionici jer smo izmjenjivali svoja iskustva. Sve metodološke teme koje smo na satovima obrađivali prvo smo sami isprobali tako da smo imali puno grupnog rada i rada u paru. Bilo je zaista interaktivno. Dobili smo mnogo praktičnog znanja i vještina o tome kako motivirati učenike, kako potaknuti na razgovor i one povučenije učenike, kako na najbolji način iskoristiti suvremenu tehnologiju u nastavu i slično.

Ta dva tjedna u Scarboroughu bila su moje najbolje i najintenzivnije profesionalno iskustvo koje sam do sada imala. Dobila sam novi polet za svoj rad sa svojim učenicima, stekla nova znanja koja će mi u razredu biti od koristi, a nadam se da ću moći pridonijeti i profesionalnom boljitku svoje zajednice i škole u kojoj radim.

Zahvalna sam Anglolangu ne samo za sva znanja koja su mi pružili, već i za društvenu komponentu na koju nisu zaboravili. Bili su odlični domaćini. Naime, organizirali su vođene izlete u York i Leeds, pogledali smo dva filma u njihovoj kino dvorani i jednu kazališnu predstavu u gradskom kazalištu. Organizirali su i glazbenu večer u prostorijama škole. Naravno, i mi sami smo organizirali nekoliko multikulturalnih druženja u lokalnim pubovima, uvijek uz zajedničku sponu: engleski.

Sada sam ponovo u svom razredu, ali učenike dočekujem s novim poletom nadahnuta svime onime što sam čula i naučila u Anglolangu. Zahvalna sam i sretna što sam imala ovu krasnu i korisnu priliku za stručno usavršavanje. Ako želite znati nešto o programima Akademije Anglolang, posjetite njihove stranice.

Cjelokupna financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Ako želite saznati vise o programu Comenius, posjetite web stranicu Agencije za mobilnost i programe EU. Programi za stručno usavršavanje postoje i moguće ih je ostvariti. Potrebno se samo obratiti na pravu adresu.

Ovaj članak odražava isključivo stajalište autora članka i Europska komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njemu nalaze.

Comenius multilateralni projekt

„Budi poduzetan, zdrav i kreativan“

marijana_smolcec

Marijana Smolčec

Početkom kolovoza 2012. godine Gimnazija Bernardina Frankopana iz Ogulina potpisala je svoj prvi ugovor s Agencijom za mobilnost i programe EU. Radi se o Programu cjeloživotnog učenja, potprogramu Comenius.

Comenius projekt –multilateralna partnerstva, službenog naziv  „Enterprising, healthy and creative“, tj. „Budi poduzetan, zdrav i kreativan“ trajat će od 2012. do 2014. i obuhvatit će minimalno 24 mobilnosti učenika i nastavnika. Osim Gimnazije Ogulin ostali partneri u Projektu su bugarska strukovna škola Prof. Dr. Assen Zlatarov iz Vidina koja je i glavni koordinator  Projekta, te Narva 6.Kool  iz Estonije i Móricz Zsigmond Gimnázium, Közgazdasági Szakközépiskola és Kollégium iz Kisújszállás, Mađarska.

U Projekt smo se uključili sasvim slučajno, putem eTwinning portala za škole na koji sam se prijavila ubrzo nakon jednog od seminara organiziranog od strane Agencije za mobilnost i programe EU. Naime, profesorica Eli Cvetanova iz Bugarske koja je i glavni koordinator Comenius projekta, poslala mi je prijedlog za partnerstvo.

Projekt „Budi poduzetan, zdrav i kreativan“ posebno je namijenjen nastavnicima i učenicima strukovnih škola koje poučavaju gospodarstvo, poduzetništvo, turizam i prehranu. Svaka škola radi na pojedinom proizvodu u sklopu tzv. vježbeničke tvrtke, za poboljšanje zdrave prehrane među djecom i mladima. Učenici Gimnazije Ogulin proučavaju med i ostale pčelinje proizvode.  

Zadatak je svih škola partnera da detaljno prouče odabrane grupe proizvoda (med, mlijeko, voće i povrće, te riblje proizvode), osnuju vježbeničku tvrku u svojoj školi, izrade ekatalog zdravih proizvoda, vode webstranicu projekta, organiziraju sajam, te na samom kraju projekta pokušaju na što aktraktivniji način predstaviti zdravu hranu među mladima.

Profesori Gimnazije Ogulin zaključili su da je jedan od glavnih razloga sudjelovanja u ovom Projektu upravo razvijanje poduzetničkog duha naših učenika, koje se prije svega može ostvariti kroz suradnju s učenicima iz drugih zemalja. Vjerujemo da će uz primjenu informacijsko-komunikacijskih tehnologija, praktičnu upotrebu engleskog jezika kao službenog jezika Projekta, te ostalih predmeta kao što su: poduzetništvo, turizam i marketing, vježbenička tvrtka, biologija, gospodarstvo i sl. naši učenici postati motiviraniji i kompetentiniji za rad u realnom svijetu.

Prvi Comenius sastanak škola partnera u Estoniji

Na svoj prvi Comenius sastanak učenice i profesorice Škole putovale su u Estoniju, točnije u grad Narva i to od 28.10. do 3.11. 2012.

Na prvom sastanku sudjelovale su sve 4 države i škole sudionice. Sastanak u Estoniji trajao je 7 dana i bio je vrlo dinamičan, pun radnih aktivnosti, susreta s predstavnicima grada i školskih institucija, posjeta raznim znamenitostima i upoznavanju lokalne kulture i gastronomije.

Tijekom prvog dana boravka imali smo priliku susresti se s predstavnikom gradskog vijeća grada Narva koji nam je nešto više rekao i o estonskom školskom sustavu. Nakon predavanja profesorica Smolčec mu je u ime grada Ogulina i Gimnazije dodijelila prigodne poklone, kao i predstvanicima svih triju škola partnera.

U popodnevnim satima učenice su prekrasnim prezentacijama predstavile naš grad Ogulin, Hrvatsku i samu školu na engleskom jeziku kao službenom jeziku projekta. Nije se moglo prikriti oduševljenje našom državom i gradom.

Što je bio glavni zadatak prvog susreta?

Glavni zadatak prvog susreta bio je i odabir zaštitnog znaka Projekta (logo) i pjesme, te dogovor o otvaranju zajedničke web stranice Projekta ( www.nkov.ee ) koja u svom nazivu sadrži prva slova gradova škola partnera. Učenici su naporno radili na svim ovim aktivnostima i ostalim kreativnim radionicama.

Važno je istaknuti da je upravo odabran logo kojeg su zajedno sa svojim profesoricama osmislile i nacrtale naše učenice, te u suradnji s profesoricom Ivčević izradile i u digitalnom obliku.

Mađarski učenici predložili su zanimljivu pjesmu projekta pod nazivom „New Tomorrow“, grupe „A Friend“. Ta pjesma ukratko opisuje rad i suradnju mladih ljudi koji će dvije godine raditi na projektu o poduzetništvu i zdravoj hrani, a sve to pod okriljem i mentorstvom svojih nastavnika.

Profesori su također imali osebujan program. Svaka škola predstavila je školski sustav ekonomskih programa, razgovaralo se o sličnostima i razlikama školskih sustava, te o podjeli daljnih zaduženja. Profesorica Gračanin govorila je i o predmetu vježbenička tvrtka, te o fiktivnoj tvrtci Medicija koja je registrirana u svrhu Comenius projekta.

Sažetak svih događanja možete pogledati u video sažetku:

Drugi Comenius sastanak škola partnera bit će u Mađarskoj

U tijeku su pripreme za drugi sastanka Comenius partnera koji će se održati u Mađarskoj od 12.-18.svibnja 2013. Tada će se izrađivati online katalog svih zdravih proizvoda, a organizirat će se i igra „job interview“. Naime, učenici naše Škole prijavili su se na tzv. fiktivne natječaje za posao u Mađarskoj, a da bi sve bilo kao u pravom životu, napisali su i motivacijska pisma, odnosno molbe za posao i svoje kratke životopise na engleskom jeziku. Sve molbe poslane su partneru u Mađarsku. Za mjesec dana učenici će imati priliku vidjeti kako izgleda intervju za posao, pa i sami sudjelovati u jednom.

Čeka nas još puno posla no, glavni cilj projekta je razvijanje poduzetničkog duha kod mladih ljudi koji se već sada može vidjeti kroz jednu novu dinamičnost u nastavnom procesu.

*Ovaj članak odražava isključivo stajalište autora članka i Europska komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njemu nalaze.

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Put pod noge pa u Švedsku!

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

U Osnovnoj školi Veliki Bukovec ova je školska godina u znaku europskih projekata. Na natječaju Agencije za mobilnost i programe EU dobili smo financijsku potporu za dvogodišnji Comeniusov projekt „Be smart be safe“ u kojemu sudjeluju učenici iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.

U projekt je uključeno oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.

PP3181605et mjeseci nakon prvog susreta u Hrvatskoj došlo je vrijeme da i mi krenemo na put. I to, ni više ni manje, nego u daleku Švedsku. Odredište: Lulea, središte područja Norbotten, velika luka za izvoz željezne rude, odnedavno sjedište prvog Facebookovog servera izvan SAD-a i mjesto gdje je smještena Tunaskolan, škola koja s nama sudjeluje u Comeniusovom projektu. Do tamo nam je, uz dva presjedanja, u Kopenhagenu i Stockholmu, trebalo preko 15 sati. Kako nas je iz Hrvatske ispratio snijeg, nije nam teško pala bjelina koja nas je dočekala u Lulei. Kako smo se samo prevarili!

IMG_1896Nakon okupljanja u školi sljedećeg jutra, krenuli smo do Gammelstada, crkvenog grada u blizini, jednog od 14 švedskih područja koje je UNESCO proglasio svjetskom baštinom. Prekrasno sunčano jutro nije bilo odraz žive u termometru jer, kad smo izašli na -16°C i bili izloženi konstantnom puhanju povjetarca, smrzli smo se do kostiju. Najzabavnije je ipak bilo djeci i to Cipranima i Talijanima jer je većina prvi put u životu doživjela snijeg.

P3191683Popodne je bilo osigurano za međusobno predstavljanje, a sljedećeg je dana započeo i pravi rad. Naime, ujutro nas je dočekalo rezbarenje kocaka od snijega i to na temperaturi od -8°C što nam se učinilo toplim jer je sunce prekrasno sjalo. Popodne je uslijedio posjet Tehničkom muzeju pri TehIMG_1983ničkom sveučilištu u kojem su djeca i učitelji bili vrlo sudionici radionica o upravljanju robota i izradi strojeva od recikliranih materijala. Uvečer su pristigli i kolege iz Francuske pa smo nestrpljivo čekali početak rada na projektu „Be safe, be smart“ radi čega smo i došli u Švedsku.

Dok su učitelji raspravljali i uspoređivali koji su izvori o sigurnosti na internetu dostupni u kojoj zemlji i kako bi trebao izgledati interdisciplinarni didaktički model o tome, učenici su izrađivali knjižice i brošure sa savjetima o sigurnosti na internetu namijenjene djeci i roditeljima/odraslima. Poslijepodne je bilo rezervirano za „Be smart on air“, online druženje sa stručnjacima o internetu i internetskoj sigurnosti. Uspoređujući podatke koje smo čuli, nismo iznenađeni ponašanjem mladih na društvenim mrežama, ali smo pomalo začuđeni stavovima nekih sudionika koji zagovaraju skoro potpunu slobodu djece i mladih u internetskom svijetu.

IMG_2124IMG_2129IMG_2136

Sljedeći smo dan sudjelovali u radionici objavljivanja videomaterijala na internetu pomoću servisa WeVideo. Treba li uopće spominjati da su učenici uživali u spajanju videosnimki snimljenih tijekom posjeta Tehničkom muzeju? Popodne je uslijedila još jedna „poslastica“ – druženje na ledu obližnjeg riječnog ušća. Naime, kako se zimi voda smrzne, Šveđani ralicom naprave cestu na ledu, poliju je vodom i tako dobiju IMG_2235rekreacijsku stazu. U bilo koje doba dana na ledu možete susresti nekoga: šetače pasa, bicikliste, klizače, šetače i neizbježne vozače motornih sanjki. Na određenim udaljenostima podignuti su i mali zakloni od vjetra s klupicama i postoljem za roštilj. Prekrasno sunčano vrijeme na temperaturi oko 0°C na ledu se promijenilo u vjetrovitih -3°C, što je povremeno bilo zaista hladno. Uz klizanje i tople sendviče druženje se protegnulo na dobra dva sata, a hrabriji su se pojedinci u grad vratili prečicom po ledu.

IMG_2194IMG_2209

To je ujedno bilo i zadnje druženje u punom sastavu jer smo se sljedeći dan polako počeli pakirati i vraćati svojim domovima. Evo što su o skandinavskoj avanturi rekle naše učenice:

Mihaela: „To mi je bilo najljepše iskustvo od svih aktivnosti i projekata u osnovnoj školi. Najviše su mi se dopali ljudi. Svi su prijazni, susretljivi, pažljivi, smireni, a prije svega veoma zabavni i šaljivi. Grad je drugačiji od naših gradova, a posebno me začudilo zaleđeno more. Škola je prekrasna, ali mislim da učenici imaju previše slobode, nitko ih ne opominje. Mi na to nismo naučeni pa nam je bilo čudno.“

Marinela:“ Najviše mi se svidjela obitelj kod koje sam bila, svi su bili jako dragi i voljni pružiti bilo kakvu pomoć. Nešto od hrane koju smo jeli za mene je bilo novo, ali se nisam ustručavala probati. Njihova mi se škola svidjela iako je drugačija nego naša. Tamo sam upoznala nove prijatelje. Uglavnom, svi su bili dobri prema meni i nikad ih neću zaboraviti.“

Silvija: „Većina mojih dojmova o Švedskoj je pozitivna. U Lulei su mi se najviše svidjeli ljudi – obitelj kod koje sam bila i zaleđeno more po kojem smo autom išli na jedan od otoka blizu Lulee. Lijepo mi je bilo i druženje uz roštilj na ledu. Za uspomenu smo dobili lijepe darove i nekoliko švedskih delicija. Još uvijek sam u kontaktu s novom prijateljicom Agnes. Škola je lijepo opremljena i svaki učenik ima svoje računalo.“

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Comenius projekt „Young Europeans Say: Break walls, be

tolerant! – posjet hrvatskih učenika Švedskoj

suzana_delic

Suzana Delić, učiteljica savjetnica

1Comenius projekt „Young Europeans Say: Break walls, be tolerant!“ već je drugi koji se provodi u Osnovnoj školi Horvati iz Zagreba.  Prvi projekt škola je ostvarila kao tihi partner od 2009. do 2011. godine, dok ovaj provodi kao ravnopravni partner, kako po obvezama tako i po pravima koje svaki partner u projektu ima. Naravno, cijeli se projekt odvija kroz Comenius program Agencije za mobilnost i programe EU.

U sklopu projekta već do sada održana su tri susreta škola partnera, u Lisabonu i Bukureštu te posljednji u prekrasnom mjestu Gävle u Švedskoj. Tijekom provođenja projekta škole se također međusobno dogovaraju o posjetima učenika i učitelja. Kako su švedski učenici posjetili Zagreb u ožujku ove godine, sada su zagrebački učenici uzvratili posjet. Delegaciju škole činili su učenici 7.b odjela: Franka Dučić, Maria Radoš, Marin Tomljenović i Mihael Babić te ravnateljica škole mr. sc. Biserka Matić-Roško i voditeljica projekta učiteljica savjetnica Suzana Delić.

23

Prvog dana listopada 2012. delegacija iz Zagreba, preko stockholmske zračne luke Arlanda 4stigla je u Švedsku. Vrlo udobnim vlakom put je hrvatsku ekipu odveo u grad Gävle, s oko 90 000 stanovnika.  Tamo su delegaciju dočekali profesori Rene i Äsa. Već na večeri okupili su se skoro svi predstavnici škola koje sudjeluju u projektu. Osim Švedske i Hrvatske to su Grčka, Italija, Rumunjska, Litva, Poljska i Portugal.

Utorak je bio predviđen za razgled grada. Prošetali su kroz Boulogner Park, stari dio grada, posjetili fakultet, fakultetsku knjižnicu, muzej,  ali i ručali u parku.

Srijeda je započela dobrodošlicom učenika i učitelja u švedskoj školi. Učenici su proveli vrijeme na radionici zajedno s učenicima iz Švedske i Litve na kojoj su razgovarali o sličnostima i različitostima njihovih tjednih školskih zaduženja.

77a

Nakon ručka sve delegacije posjetile su Gradsku vijećnicu te Kybacka Elk Park. U Elk Parku svi su imali priliku vidjeti losa kao simbol Švedske. Dan je završio večerom koju su pripremili učitelji škole domaćina, a na kojoj su svi mogli probati švedska tradicionalna jela.

89

Učenici su pripremili pjesmu koja ih veže uz djetinjstvo. Četvorka iz OŠ Horvata otpjevala je Zeko i potočić i pokupila sve simpatije prisutnih.

Četvrtak je bio predviđen za cjelodnevne sastanke učitelja o samom projektu, a učenici su dan proveli na nastavi zajedno sa svojim švedskim kolegama.Kako se švedski kurikulum, pa time i raspored, uvelike razlikuje od hrvatskog, sudjelovanje na nastavi bilo je izuzetno zanimljivo i korisno za hrvatske učenike.

1010a

11Kako je upravo baš taj dan bio i Europski dan jezika, aktivnost koja je sve izuzetno razveselila bila je učenje jezika zemalja u projektu. Odabrana je nekolicina riječi koju su domaćini preveli na jezike gostiju, a zatim su delegacije odabrane riječi na svojem jeziku učile ostale. Na samoj aktivnosti sudjelovali su svi zainteresirani učenici škole.12

Večer je završila posjetom hokejaškoj utakmici u Läkerol Areni gdje su igrali domaći
Brynäs i Färjestad. Comenius ekipe priključile su se navijanju u hokeju na kojeg su Šveđani izuzetno ponosni.

U petak su se voditelji projekta dogovarali o nastavku projekta te sastancima u Poljskoj i Italiji koji predstoje u proljeće, a učenici su predstavili svoje radove pod naslovom „Our week together“.

Prezentiran je i prvi dio rječnika koji su škole ostvarile, a odmah su svi započeli rad i na drugom dijelu rječnika koji je usko vezan uz pojmove Europske unije. O samoj Europskoj uniji i njenim institucijama učenici su se upoznali kroz višemjesečni rad u svojim školama. Učenici su pripremili radove o EU te ih predstavili na zajedničkim online novinama. Učenik 7.a Ian Štalcar-Furač priredio je i videouradak.

Posjet školi se uz ove, ali još mnogo drugih aktivnosti primakao kraju. Uslijedio je posjet svih delegacija švedskom glavnom gradu Stockholmu u koji su delegacije stigle u petak poslijepodne. Prekrasan grad na 14 otoka dočekao je učenike i učitelje suncem i tako pokazao svima svu svoju ljepotu. U subotu je uslijedio razgled grada. Vidjeti gradsku vijećnicu u kojoj se dodjeljuje Nobelova nagrada, kraljevsku palaču i stari grad bio je pravi doživljaj. Delegacije su posjetile i Vasa muzej te vidjele brod potopljen u gradskoj luci i izvađen nakon 333 godine.

1314

17Uz mnogo novih spoznaja, iskustava i prijateljstava u nedjelju je došlo vrijeme za povratak u domovinu. Naravno, uz veselje što će se svi uskoro ponovo sresti.Već u ožujku, u Poljskoj, kad će školu u Swidnicama posjetiti čak osam učenika OŠ Horvati.

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Comenius stručno usavršavanje

za nastavnike žedne znanja

tea_horvatic

Tea Horvatić

slika

slika1Comenius program dio je Programa za cjeloživotno učenje Europske komisije, a namijenjen je predškolskom i školskom obrazovanju. Između različitih mogućnosti koje pruža nastavnom osoblju i učenicima, izdvojila bih stručna usavršavanja koja nastavnicima nude priliku odlaska na neki tečaj u Europi, sve pod pokroviteljstvom Europske unije, odnosno Agencije za mobilnost i programe Europske unije koja se bavi mobilnošću te promocijom i provedbom programa EU.

Želeći usavršiti svoje informatičko znanje, odabrala sam tečaj o informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji (IKT) za suradničko i projektno učenje i poučavanje u organizaciji Smart Solutions ltd. Tečaj se održavao na Malti od 1. do 8. rujna 2012. Ispunila sam prijavu putem Comenius obrasca za stručna usavršavanja, predala je Agenciji, a nakon vrjednovanja prijave, odabrana slika2sam kao kandidat za odlazak na Maltu te sam dobila stipendiju za navedeno stručno usavršavanje.

Sam IKT tečaj jako je dobro koncipiran jer nastavnicima nudi priliku naučiti raditi s različitim IKT alatima koji su izuzetno korisni u nastavi, a izvan tečaja odlazi se na stručne ekskurzije kako bi se upoznalo Maltu i kulturu te zemlje. Dakle, svakim radnim danom započinjali bismo s nastavom, ponajviše s radionicama na kojima smo jako dobro mogli izvježbati ono što je bilo predstavljeno u predavanjima, a na kraju tečaja naučeno smo pokazali zajedničkim projektima ili prezentacijama nastavnih planova i priprava u kojima se ti IKT alati mogu iskoristiti u radu s učenicima. Slijedi kratak prikaz obrađenih IKT alata, a detaljnije o samoj prijavi i dodatne informacije možete pronaći na mom blogu.

IKT alati:

  1. WordPress.com, Blogger.com – za izradu blogova
  2. Wikispaces.com – za izradu wiki stranica
  3. PhotoStory – za izradu fotoprikaza s pripovijedanjem, efektima i glazbom
  4. ComicLife – za izradu digitalnih stripova
  5. PowerPoint – za izradu interaktivnih prezentacija i kvizova
  6. PhotoSynth – za izradu panoramskih fotografija i 3D prikaza
  7. Prezi – za izradu zanimljivih uvećanih (zoom) prezentacija
  8. MonkeyJam – za izradu animacija i animiranih filmova
  9. Audacity – za uređivanje zvuka
  10. Windows Movie Maker – za uređivanje videozapisa
  11. eTwinning – portal za suradnju škola i online projekte

Svoje znanje želim podijeliti s ostalim nastavnicima organizirajući radionice za njih. Prva radionica o eTwinningu već je održana u Ekonomskoj i trgovačkoj školi u Čakovcu za zainteresirane nastavnike, a ukoliko vas zanima bilo koji alat, možete mi se javiti na e-mail: teahorvatic@yahoo.co.uk kako biste se predbilježili za radionice za nastavnike. logo-LLP-HRFinancijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije.

*Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Mašala!

ankica_bilandzic

Ankica Bilandžić

imageRazmislimo li na trenutak o slikama koje stvaramo u glavi pri spomenu Turaka, vjerojatno ćemo zamisliti nešto slično ovome: Ljudi koji na svom, par tisuća kilometara, dugom putovanju prolaze autocestom bratstva – jedinstva i za sobom ostavljaju hrpe smeća. U Njemačkoj ih ima oko dva milijuna, njihove su četvrti omražene, a ulicama siju strah i trepet. Oni su nam stoljećima, ovdje u Hrvatskoj i na Balkanu, uzimali danak u krvi da bi našu djecu -janjičare ponovo imagevraćali kao ubojice svoga naroda. Turci u filmu Banović Strahinja vade oči i nabijaju ljude na kolac. Uzrokovali su smrt oko deset tisuća ljudi, tu u Baranji, 50 km od naše škole, na Mohačkom polju, u ljeto davne 1526. godine. Sultan Sulejman Prvi Veličanstveni bio je tu, u našem Bilju, i nadzirao gradnju svog nadaleko poznatog mosta što se protezao od Tvrđe do Darde, pokoravajući močvaru.

Turci su naši Comenius projektni partneri. U jesen 2011. godine pozvali su nas u goste na imageprvi projektni sastanak. Dogovor je bio da se u Geredeu, 400 km istočno od Istanbula, okupe predstavnici svih sedam partnerskih škola. Osim Turaka i nas, tu su bili Francuzi – naši glavni koordinatori, Nijemci, Španjolci, Velšani i Šveđani, s tim da se u švedski tim ušuljao jedan dragi Norvežanin, projekt menadžer kojeg je u Švedsku dovela ljubav prema supruzi. Mašala!image

Predstavnice naše škole su učiteljica engleskog jezika, voditeljica projekta Mihaela Šimunović i ja, tajnica škole i tajnica projekta, glasnogovornica te projekt driver.

Uputile smo se istom onom autocestom do Beograda, odakle smo jeftinim JAT-ovim letom punim turbulencija napokon sletjele u Istanbul na Bospor. Prekrstile smo se sretne što smo žive.

Istanbul je dugačak stotinjak kilometara, aerodromi su mu udaljeni oko sedamdeset kilometara jedan od drugoga, a u samo jedno njegovo predgrađe stali bi svi Hrvati, domaći i dijaspora. Prema mojoj procjeni, svi stanovnici Bilja stanu u jednu istanbulsku aerodromsku čekaonicu srednje veličine.

image

Imaju duplo više parkinga za avione nego mi u Bilju za automobile. Kada bismo mi imali dužinu njihovih pokretnih traka, mogli bismo se voziti njima po cijeloj općini pa čak i do Darde, dokuda je nekoć dosezao Sulejmanov drveni most.

Noćnu vožnju shuttleom do hotela pravog turskog imena Big Apple platile smo basnoslovnih 30 eura. Strašni crni, veliki, opasni vozač Turčin pjevao nam je skoro cijelim putem, dok je u pauzama pričao turski, baš kao da ga razumijemo. U 50 kilometara vožnje 50 puta je izgovorio riječ masallah kojom nam je izrazio poštovanje i sreću, vjerojatno zbog zarade onih 30 eura. Srećom pa imamo našu Bosnu, tako da smo shvatili da je tu sve mašala… I bilo je!image

Dok čekamo naše glavne koordinatore Valerie i Yvonnick da slete iz Pariza, besplatno razgledavamo UNESCO-v Sultanahmet, povijesni centar Istanbula sa svojim veličanstvenim džamijama. Ne znam koja mi je ljepša: Aja Sofija ili Plava?

imageI dok nas opija miris sokova iz ogromnih šipaka iscijeđenih upornošću prenapornih turskih uličnih ponuđača, na poziv jednog ugodnog neznanca ulazimo u osmanlijsku školu naslonjenu na džamiju. Uz čaj i slasni lokum (čitaj: ratluk) uživamo u vrhunskoj prezentaciji islama kao religije i kao načina života. Na rastanku dobivamo nekoliko Kurana za ponijeti. Razlog više za radosti naših prijatelja knjigoljubaca.

Ulični su prodavači beskrajno ljubazni skroz do ljubljenja ruku, ali i opasno napadni, nasilno uslužni kada vam očiste čizme do visokog sjaja, kojeg uopće ne želite.

image

Njihov najveći dućan, kapali čaršija ili bazar ima dvadeset ulaza, oko četiri tisuće dućana u kojima radi oko 30 tisuća ljudi.

image

imageNaravno da smo se izgubile te smo izgubile svaka po dva kišobrana, od kojih su dva bila u hotelskom vlasništvu. Naravno da smo svu štetu kasnije nadoknadile. Jedan nas je uglađeni krojač, uživajući u svom slobodnom danu, usput proveo noćnim životom skroz do mosta Galata ispod kojeg možete okusiti sve čari nargile. Isprobala sam je tad prvi, drugi i zadnji put. Bolje da nisam.

image

 

Na aerodromu smo preuzeli naš rent a car, mali bijeli novi Fiat u koji su nam jedva stali koferi, ali je zato trošio jako malo goriva.

 

Zalutali smo na prvoj istanbulskoj petlji, ali naš šef i vozač Yvonnick svojom je smirenošću odagnao svaku priliku za dramatizaciju događaja. Možete ga samo zamisliti s 3 jako projektno nabrijane žene u nečemu udobnom poput fiće i putu koji nas je 400 kilometara vodio kroz noć. Napokon smo stigli na tlo Azije. Stajalište na autocesti dalo nam je osjećaj imageratova zvijezda. Dočekali su nas ultra moderni čučavci s vratima na daljinsko upravljanje, zvijezdama na stropu i čudnovatim slavinama u visini koljena. Na podnim mramornim pločicama restorana možeš se ogledati u blještavilu. Nas je četvero zauzelo mali stol na ulazu. U trenu nas je opkolilo šest brkatih osmijeha. Od 400 i nešto raznih vrsta jela koja su se nanizala pred našim očima, izabrali smo fine male sarmice s nekoliko vrsta priloga.

Bojali smo se da bi taj luksuz mogao preći granicu našeg budžeta, no na blagajni se ispostavilo da su nam pola toga poklonili.

image

S crnim smo mrakom ušli u Gerede, gradić u kojemu je smještena naša partnerska škola. U odboru za doček sve sami muškarci. Između ostalih i čovjek s našim prezimenom: Ayhan Kazan, profesor matematike. Kasnije će se ispostaviti da će on postati glavna maskota projekta.

Sve će nas svojim kažiprstom upozoravati da čuvamo i štitimo svoju prirodu i okoliš. Njegove smo originalne geste svi jako brzo počeli oponašati. Čak vrlo uspješno.

Pogled iz moje hotelske sobe, smještene na vrhu brda pada na šest minareta. Muslimani se mole pet puta dnevno. Nekada davno hodža je pozivao na molitvu vlastitim glasom. Danas imageti pozivi trešte iz moćnih zvučnika i to već od pet sati ujutro. Prvo šok, a onda istovremeno veličanstven i snažan osjećaj harmonije poziva na klanjanje.

Prvi put u životu za doručak med u saću. Obožavam sve što je medeno.

Dovoze nas pred školu. Ispred nje betonirano dvorište veličine najmanje kvadratnog kilometra. Domaćini na stepeništu s kravatama i brkovima. Mi smo toliko obično obučene, da nam je bilo neugodno.

image

 

Prvo svečani prijem u uredu ravnatelja. Srdačan i topao doček uz puno osmijeha i razmjenu darova.

image

 

Svi učenici u odorama. Odijela i kravate. Djevojčice sve u istim suknjama. Doduše, u tome igraju i tjelesni, nabijaju loptu, znoje se, a to onda zna biti i nezgodno.

 image

Ulazimo u svečanu projektnu dvoranu boje purpura. Saznajem da smo iz Hirvatistana. Ispred mene šahovnica. Kroz glavu mi prođe Mohačka bitka.

 

Već sam govor dobrodošlice i prigodni program dovode nas do suza, a švedski viking Rolf koji sjedi preko puta mene ne može vjerovati da ga je snašlo toliko ljepote.

image

Odmah ću nabrojati što smo sve jeli u tih pet dana, tako da se ne moram vraćati na tu temu: sarmu, burek, baklavu, ćevape, đuveč, grah, pituljice, gibanice i još neke specijalitete, čija sam imena zaboravila, a i ova sam zapamtila samo iz razloga što slučajno sve to mi jedemo i doma.

imageZapravo sam shvatila da znam turski. Mnoge stvari u mom Luču zovu se istim imenom. Tako je u Turskoj i u Luču duvar, a u ostaloj Hrvatskoj je zid. Ili ovdje je barjak, a tamo jarbol. Ovdje je fenjer, tamo lampa. Ovdje čekrk, tamo točak. Ovdje je bostan, tamo vrt. Ovdje je sokak, tamo ulica. To je još odonda kad su oni bili kod nas u gostima. 167 godina, mislim.

imagePod budnim okom naše francuske projektne koordinatorice Valerie, svakim smo danom detaljizirali niz projektnih aktivnosti i mobilnosti koje ćemo ostvariti u dvije sljedeće projektne godine. Svaka će škola jednom biti domaćin, a svaka grupa gostiju – učitelja, učenika i ostalih sudionika bit će tako velika da taman popuni poveći double decker!

Zajedno ćemo kuhati, jesti, organizirati tradicionalne igre, upoznavati se putem Twinspacea, učiti strane jezike, učiti biti tolerantni, letjeti avionima, fotografirati, pjevati, plesati, učiti za život.

imageimage

imageNa svakoj mobilnosti, osim radnog dijela, imaš i zabavni, opuštajući ili kulturni dio doživljaja. Turci su nas odveli u stotinjak kilometara udaljen Safranbolu, još jedan povijesni biser s UNESCO-ve liste svjetske zaštićene baštine. Bio je to povratak u rani srednji vijek, stoljetnu tradicionalnu arhitekturu i gradić s dušom čijih čak tisuću kuća uživa zaštitu cijeloga svijeta!

image

 

Jeste li ikada bili u haremu? E, mi jesmo. Nije ono što misliš. Pitomo je, romantično i jako ugodno. Gala doživljaj. Ma, mašala!

 

Od turske vas gastronomske ponude zaboli glava. Odveli su nas na izlet u jednu učiteljsku vimageikendicu u planini. Bilo je nezaboravno, jer nam je uz ledeni pljusak blato sezalo do koljena, ali Turcima nije bio problem da cijelu obitelj (roditelje u poodmaklim godina i djecu) poredaju u svečani špalir da nas pozdrave i sve redom izljube. U zraku se osjećao Kusturica. Možda su nam se dodatno radovali zato što smo prethodno preživjeli avanturu u kojoj nas je vozač autobusa na nizbrdici kraj ponora ostavio bez da je povukao ručnu, tako da je autobus malo krenuo…

image

Više se ne sjećam koliko nas je stalo u malu sobicu u potkrovlju još manje vikendice. Zapravo, svi smo stali. Jelo se i s poda, a od ruke do ruke su osim domaćih turskih ćevapa, riba i salata kružili francuski sirevi, španjolska i hrvatska vina, švedski kolačići i njemačke čokolade.

Velške specijalitete nismo isprobali, jer nisu ništa donijeli. Dobro za njihov budžet, ali loše za ugled.

image

 

Jedne je večeri svaki učitelj dobio zadatak da si izabere nekoga od gostiju i povede ih kući na večeru koju će sam/a pripremiti. Pogodili ste! Kazan je odabrao nas!

image

 

Opet smo jeli sjedeći na podu. Riža, meso i povrće. Nakon slasne večere, nekoliko čaša čiste, obične vode i onda turski ples.

 

image

Sličan kao naš, samo se keriš: svi su to rekli kada smo se Ayhan i ja kerili na društvenoj večeri u turskom Domu kulture. Kasnije se pričalo da si baš pašemo i da imamo isti govor tijela i gestikulacije. To je za projekt baš jako važno. Znam da mi ne vjerujete, al stvarno je! Vidjet ćete! Mašala!

image

 

Ujutro su nas u svojim velebnim uredima svečano primili gradski šef za obrazovanje i sam gradonačelnik, glavom i bradom. Već na ulazu opio nas je miris vrelog čaja i čokolade iz lokalne čokolaterije.

Ali prije toga ide procedura obvezne dezinfekcije ruku. Parfemom. Tako ti čitav dan miriši i trag.

Inače, iznad glave svakog turskog šefa, manjeg ili većeg, ravnatelja, direktora, učitelja, pa i u svakoj učionici i na početku svakog udžbenika dostojanstveno visi portret velikog Kemala Ataturka, oca domovine koji je 1923. godine utemeljio modernu Tursku dokidajući tekovine konzervativnog Otomanskog carstva.

U Geredeu su imali javnu kupaonicu (turski hamam) već polovinom petnaestog stoljeća. I dan danas je u praktičnoj upotrebi. Izgleda strašno, ali smo bili sretni što smo ju mogli vidjeti. U Bilju se već pedeset godina planira izgraditi kanalizacija. Radovi su nedavno započeli. Kad će biti gotovi, ne zna se. Jedno pražnjenje jedne septičke jame u Bilju košta kao dvogodišnja karta za hamam. I to obiteljska.

image

 

Poseban je doživljaj ući u džamiju. Obvezno se izuvaju cipele i stavlja marama na glavu. Ta pravila vrijede za žene. Muškarci prije ulaza peru (skoro) sve šupljine na tijelu: usta, uši, nos, oči, šake i tabane.

 

imageProstor je ogroman. Sve je u jednom velikom toplom mekanom tepihu. Za klanjanje: stajanje, klečanje i sjedenje. Muškarci i žene sjede na različite načine o kojima postoji i cijeli jedan priručnik. Hodža je naprijed i moli. Muškarci se slažu u redove jedan do drugoga, međusobno si dodirujući ramena. Mi neupućeni pitali smo se što se malo ne rašire. Takvo slaganje znak je jednakosti i ravnopravnosti.

Dok sam bila leđima okrenuta i fascinirana pričom o Muhamedu i velikom slikom Meke, s leđa mi se prišuljao jedan jako opasan tip. Skoro sam dobila infarkt. Hodža, glavom i bradom. Bez odore. U čarapama, špricanom džemperu i hlačama na crtu, koje su mu možda bile malo prekratke ili mi se to samo učinilo. „Čuo sam da govorite njemački, dobro nam došli! Drago mi je da ste tu… Znate, ne znam jeste li čuli za Duisburg? Tamo sam pomagao sagraditi prekrasnu džamiju…“ Što čula, gospon’ Hodža? Bila! Baš mi je drago što sam imala tu čast upoznati vas. U trenu ste uspjeli razbiti sve moje strahove. I predrasude.

image

 

Sve ovo što smo doživjeli u Turskoj bilo je neprekidno vođeno njihovim učiteljima i praćeno učenicima. U stopu smo njima naprosto bili opkoljeni, a za nas su imali tisuće pitanja i milijun osmijeha.

image

 

Od 26 naroda koje sam do sada upoznala u njihovim vlastitim okruženjima turska je daleko najljudskija, najtoplija i najiskrenija. Nenadmašna po toplini i gostoljubivosti. Turci vas vole bezuvjetno i daju vam više nego što imaju.

Na oproštajnoj večeri uz dodjelu potvrda o sudjelovanju, dobiješ i punu vreću darova, suvenira, čokolade i lokuma. Tu se našao čak jedan crni muški remen iz lokalne kožare.

Ugur, naš dragi mladi turski profesor engleskog i prevoditelj, imageza rastanak nam je uz Anu iz Švedske otpjevao pjesmu. Nitko nije mogao sakriti suze.

Projekt je puno više od novca. Projekt je mašala!

Ako se ovi osjećaji mogu kupiti projektom, nikada ih nećemo pimagerestati pisati. Mašala, Verice Sultanice!

„Pa oni nas tretiraju kao neke zvijezde! A mi iz Bilja!“, kroz suze je zaključila učiteljica Miha Ela, dok smo si na rastanku mahali.

Suze su baš mašala!