Marina Zember
I ove školske godine u Osnovnoj školi Veliki Bukovec nastavlja se rad na projektima. Ušli smo u drugu godinu provođenja Comeniusovog projekta „Be smart be safe“ u kojem sudjeluju učenici i učitelji iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.
Da se podsjetimo:
U projekt je uključeno oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.
Dvogodišnja suradnja uključuje mnoštvo aktivnosti. Rezultati projekata obuhvaćaju knjižice sa savjetima o sigurnosti na internetu, digitalni časopis i časopis u klasičnom obliku, smjernice za prihvatljivo korištenja interneta i mobilnih uređaja u školi, nekoliko kratkih filmova te mrežnu stranicu projekta na kojoj su objavljene sve navedene aktivnosti.
Prva mobilnost odrađena je u OŠ Veliki Bukovec krajem listopada prošle godine, zatim se putovalo u Švedsku (veljača, 2013), te na Cipar (svibanj, 2013.)
Posjet Francuskoj
Četvrta mobilnost odrađena je u predivnom gradu Versaillesu u Francuskoj. Odredište nam je bila škola College Pierre de Nolhac. Nju pohađa nešto više od 600 učenika u dobi od 10 do 15 godina. Djeca su u školi od 8 sati pa do 17.30 te imaju pauzu za ručak od 12 do 13.30. Predmeti im se ne razlikuju puno od naših. Povijest i geografija zajedno čine jedan predmet, uče 2 strana jezika, a informatiku kao zaseban predmet nemaju u školi.
U ponedjeljak, 12. listopada u 5 sati ujutro zaputili smo se (četvero učenika, jedna mama i dvije učiteljice) put zračne luke Pleso u Zagrebu. Za šestero nas to je bio prvi let avionom. Svi smo bili uzbuđeni: prvi let, odredište Pariz, Versailles, jedno novo iskustvo. Let je bio relativno kratak, svega sat i 40 minuta. Tamo nas je dočekalo dvoje simpatičnih profesora škole domaćina. Ispratio nas je hladan zagrebački zrak, snijeg na vrhovima Alpa, a dočekalo toplo jugo u Parizu. Skidali smo jakne te požalili što smo obuli vrlo tople cipele.
Pred školom nas je dočekalo mnoštvo učenika, a neka lica učenika bila su nam otprije poznata. Odmah su nas počastili ukusnim ručkom u školskoj kuhinji. Kofere (svi su stigli s nama) ostavili smo u školi na čuvanju pod budnim okom simpatične portirke (koja ujedno i živi u školi) i zaputili se u versailleske vrtove. Laganim korakom i pod budnim okom učitelja Tomasa prošetali smo dijelom vrtova i uživali. Ponedjeljkom je dvorac zatvoren za razgledavanje pa su i vrtovi poluprazni. Divno je prošetati kad nema puno turista.
Oko pet sati djeca su nas napustila i zaputili su se svojim novim obiteljima domaćinima, a kolegica i ja put hotela. Oko 8 sati pridružili su nam se i ostali timovi.
Utorak je bio prvi pravi radni dan. Ujutro priredba dobrodošlice, svi su prikazali što su pripremili. Pjevalo se, glumilo, plesalo… Riječi dobrodošlice uputila nam je zamjenica ravnateljice. Kasnije su nas podijelili u grupe i krenuli smo u istraživanje Versaillesa. Svaka grupa dobila je određene zadatke i upute. Za svaku sigurnost imali smo u grupi djecu domaćine i jednog odraslog domaćina da se ne bi slučajno izgubili. Naučili smo ponešto o znamenitostima Versaillesa, upoznali gdje su pekare, tržnica, trgovine i sl. Nitko se nije izgubio, svi su u zadanom roku došli do odredište. Iako je Antonio u kolicima bez problema smo šetali gradom s njime. Ponosni smo na našu Josipu koja je bila u grupi koja je pobijedila na ovome „natjecanju“.
U Versaillesu se mnogo toga može vidjeti i doživjeti. Tako su nas dragi domaćini odveli u gradsku vijećnicu gdje smo upoznali zamjenika gradonačelnika (ima svega 27 godina, profesor filozofije). Prošetao nas je vijećnicom, ispričao nam poneku priču, npr. ako se želite vjenčati morate po dozvolu gradonačelniku, djeca su sjela u vijećničke klupe, te su ih počastili kolačićima i sokom. Iza vijećnice posjetili smo i dvorac nakon zatvaranja. Drugačiji je osjećaj posjetiti dvorac kad je prepun turista i ovako, kad nema nikoga, pa se može sve u miru razgledati. Jeste li znali da se Luj IVX. nije kupao, 
grozno. Kupati se ili ne, pitanje je sad…
Posebno nas se dojmilo cjelodnevno razgledavanje Pariza. Crkva Notre Dame, Eiffelov toranj, vožnja Seinom, šetnja ulicama Pariza… Grijalo nas je sunce, hladio vjetar, prala kiša. U jednome danu izmijenilo se sve. 
Nemojte misliti da smo samo razgledavali i uživali. I radilo se. Učenici su imali zadatak osmisliti scenarije i snimiti filmiće o nasilju na internetu. Drugi zadatak koji su morali odraditi bilo je izrada kalendara. Svi su se okušali u svemu i rezultati su bili vrlo zanimljivi.
Učitelji su razgovarali o pravilima ponašanja na internetu. Kojih pravila se trebaju pridržavati učenici a kojih učitelji? Mnogo se raspravljalo, iznosila su se iskustva i pravila iz pojedinih zemalja. Svatko je argumentirao pravila svoje zemlje. Pokušali smo sastaviti pravila koja bi vrijedila za sve zemlje.
Uz mnoštvo ugodnih radnih i rekreacijskih trenutaka, mnoštvo ukusne hrane šest dana preletjelo je u trenu. Bili smo sretni jer se vraćamo svojim obiteljima, ali i tužni jer napuštamo prijatelje i vrlo ugodno okruženje. Još je predviđena jedna mobilnost, još samo jedan susret u Italiji. Nadamo se da ćemo još nekad sresti novostečene prijatelje.
Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.
Pogled kroz prozor 