Radionica “I ti si nasilnik?”

Marina Zember i Gordana Lohajner

Obilježavanje ovogodišnjeg Dana sigurnijeg interneta u OŠ Veliki Bukovec za učenike sedmih i osmih razreda pripremljena je radionica „I ti si nasilnik?“ o problemu virtualnog nasilja. Radionicu su održali digitalni savjetnici, četvero učenika sedmih razreda, započevši s anketom Virtualno nasilje u Google Docsu u kojoj se govorilo o tome što za učenike znači nasilje, kome se obratili za pomoć i na koje bi načine pomogli svojem prijatelju u nevolji.

Rezultati ankete:

 

Rezultate ankete je u grafičkom obliku prokomentirala učiteljica informatike Gordana Lohajner, a daljnju raspravu su vodili „digitalci“ s pitanjima: što zaključujemo, znamo li nekoga tko je bio virtualno zlostavljan i kako bi se oni zaštitili od nasilja na internetu. Uslijedilo je prikazivanje prigodnog filma Let’s fight it together što je učenike potaknulo na diskusiju pomoću koje su došli do točne definicije cyberbullinga.

Za učenike 7. razreda radionica je održana na engleskom jeziku (korelacija) uz pomoć njihove profesorice engleskog jezika Stele Pavetić, a za osme na hrvatskom.

Na pametan način u Francusku

Marina Zember

I ove školske godine u Osnovnoj školi Veliki Bukovec nastavlja se rad na projektima. Ušli smo u drugu godinu provođenja Comeniusovog projekta „Be smart be safe“ u kojem sudjeluju učenici i učitelji iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.

Da se podsjetimo:

U projekt je uključeno oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.

Dvogodišnja suradnja uključuje mnoštvo aktivnosti. Rezultati projekata obuhvaćaju knjižice sa savjetima o sigurnosti na internetu, digitalni časopis i časopis u klasičnom obliku, smjernice za prihvatljivo korištenja interneta i mobilnih uređaja u školi, nekoliko kratkih filmova te mrežnu stranicu projekta na kojoj su objavljene sve navedene aktivnosti.

Prva mobilnost odrađena je u OŠ Veliki Bukovec krajem listopada prošle godine, zatim se putovalo u Švedsku (veljača, 2013), te na Cipar (svibanj, 2013.)

Posjet Francuskoj

Četvrta mobilnost odrađena je u predivnom gradu Versaillesu u Francuskoj. Odredište nam je bila škola College Pierre de Nolhac. Nju pohađa nešto više od 600 učenika u dobi od 10 do 15 godina. Djeca su u školi od 8 sati pa do 17.30 te imaju pauzu za ručak od 12 do 13.30. Predmeti im se ne razlikuju puno od naših. Povijest i geografija zajedno čine jedan predmet, uče 2 strana jezika, a informatiku kao zaseban predmet nemaju u školi.

U ponedjeljak, 12. listopada u 5 sati ujutro zaputili smo se (četvero učenika, jedna mama i dvije učiteljice) put zračne luke Pleso u Zagrebu. Za šestero nas to je bio prvi let avionom. Svi smo bili uzbuđeni: prvi let, odredište Pariz, Versailles, jedno novo iskustvo. Let je bio relativno kratak, svega sat i 40 minuta. Tamo nas je dočekalo dvoje simpatičnih profesora škole domaćina. Ispratio nas je hladan zagrebački zrak, snijeg na vrhovima Alpa, a dočekalo toplo jugo u Parizu. Skidali smo jakne te požalili što smo obuli vrlo tople cipele.

Pred školom nas je dočekalo mnoštvo učenika, a neka lica učenika bila su nam otprije poznata. Odmah su nas počastili ukusnim ručkom u školskoj kuhinji. Kofere (svi su stigli s nama) ostavili smo u školi na čuvanju pod budnim okom simpatične portirke (koja ujedno i živi u školi) i zaputili se u versailleske vrtove. Laganim korakom i pod budnim okom učitelja Tomasa prošetali smo dijelom vrtova i uživali. Ponedjeljkom je dvorac zatvoren za razgledavanje pa su i vrtovi poluprazni. Divno je prošetati kad nema puno turista.

Oko pet sati djeca su nas napustila i zaputili su se svojim novim obiteljima domaćinima, a kolegica i ja put hotela. Oko 8 sati pridružili su nam se i ostali timovi.

Utorak je bio prvi pravi radni dan. Ujutro priredba dobrodošlice, svi su prikazali što su pripremili. Pjevalo se, glumilo, plesalo… Riječi dobrodošlice uputila nam je zamjenica ravnateljice. Kasnije su nas podijelili u grupe i krenuli smo u istraživanje Versaillesa. Svaka grupa dobila je određene zadatke i upute. Za svaku sigurnost imali smo u grupi djecu domaćine i jednog odraslog domaćina da se ne bi slučajno izgubili. Naučili smo ponešto o znamenitostima Versaillesa, upoznali gdje su pekare, tržnica, trgovine i sl. Nitko se nije izgubio, svi su u zadanom roku došli do odredište. Iako je Antonio u kolicima bez problema smo šetali gradom s njime. Ponosni smo na našu Josipu koja je bila u grupi koja je pobijedila na ovome „natjecanju“.

U Versaillesu se mnogo toga može vidjeti i doživjeti. Tako su nas dragi domaćini odveli u gradsku vijećnicu gdje smo upoznali zamjenika gradonačelnika (ima svega 27 godina, profesor filozofije). Prošetao nas je vijećnicom, ispričao nam poneku priču, npr. ako se želite vjenčati morate po dozvolu gradonačelniku, djeca su sjela u vijećničke klupe, te su ih počastili kolačićima i sokom. Iza vijećnice posjetili smo i dvorac nakon zatvaranja. Drugačiji je osjećaj posjetiti dvorac kad je prepun turista i ovako, kad nema nikoga, pa se može sve u miru razgledati. Jeste li znali da se Luj IVX. nije kupao, grozno. Kupati se ili ne, pitanje je sad…

Posebno nas se dojmilo cjelodnevno razgledavanje Pariza. Crkva Notre Dame, Eiffelov toranj, vožnja Seinom, šetnja ulicama Pariza… Grijalo nas je sunce, hladio vjetar, prala kiša. U jednome danu izmijenilo se sve.

Nemojte misliti da smo samo razgledavali i uživali. I radilo se. Učenici su imali zadatak osmisliti scenarije i snimiti filmiće o nasilju na internetu. Drugi zadatak koji su morali odraditi bilo je izrada kalendara. Svi su se okušali u svemu i rezultati su bili vrlo zanimljivi.

Učitelji su razgovarali o pravilima ponašanja na internetu. Kojih pravila se trebaju pridržavati učenici a kojih učitelji? Mnogo se raspravljalo, iznosila su se iskustva i pravila iz pojedinih zemalja. Svatko je argumentirao pravila svoje zemlje. Pokušali smo sastaviti pravila koja bi vrijedila za sve zemlje.

Uz mnoštvo ugodnih radnih i rekreacijskih trenutaka, mnoštvo ukusne hrane šest dana preletjelo je u trenu. Bili smo sretni jer se vraćamo svojim obiteljima, ali i tužni jer napuštamo prijatelje i vrlo ugodno okruženje. Još je predviđena jedna mobilnost, još samo jedan susret u Italiji. Nadamo se da ćemo još nekad sresti novostečene prijatelje.

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Tko još čita lektiru?

Marina Zember i Elena kovačić

Teorija i praksa

Kada učenicima zadajem knjigu za lektiru, uvijek mi se po glavi motaju pitanja: „Tko još čita lektiru? Čitaju li još samo posljednji Mohikanci?“

Smisao je književne lektire u osnovnoj školi razvijanje učenikovih čitateljskih navika i interesa. Temeljna je zadaća razvijanje učenikova samostalnog čitanja (prema HNOS-u).

Međutim, kako to često biva – teorija je jedno, a praksa drugo. S razvojem tehnike i tehnologije mijenjaju se i generacije učenika pa i njihov pristup čitanju lektire ili, da budemo precizniji – čitanju općenito. Oni koji čitaju, čitaju ono što ih zanima ili što im uspijemo prikazati zanimljivim.

Dnevnik čitanja ili Vodič kroz lektiru?

Da bi učenici pročitali književno djelo, nije ih dovoljno samo dobro motivirati, već treba pripremiti i zanimljive zadatke koji će pratiti samo čitanje.
Zato već duže vrijeme učenicima ne zadajem pisanje dnevnika čitanja s „klasičnim“ zadatcima (bilješka o piscu, mjesto i vrijeme radnje, likovi, karakterizacija, fabula, dojmovi…) jer pojavom „Vodiča kroz lektiru“ i skidanjem lektira s mrežnih stranica, takav je dnevnik čitanja izgubio svoj smisao. Sve što zahtijeva previše vremena ili se može prepisati, našim učenicima nije zanimljivo i na to ne gube vrijeme. (Čast iznimkama, tj. onima koji čitaju).

Što nude školske knjižnice…

Svi bismo voljeli učenicima ponuditi što više kvalitetnih suvremenih, njima bliskih, djela za lektiru, ali taj si luksuz mogu priuštiti samo učitelji u velikim gradovima s dobro opremljenim gradskim knjižnicama. Svi ostali prepušteni su raspoloživom knjižnom fondu u školskoj knjižnici, svojoj snalažljivosti i kreativnosti.

… a što učitelji?

U slučajevima da učenicima zadam neko „nepopularno“ djelo za čitanje, barem im osiguram zabavan sat lektire. Često sjedimo u krugu i raspravljamo o temama i likovima iz knjige ili listamo zamišljenu knjigu pa prepričavamo sadržaj, igramo se „vrućeg stolca“, izrađujemo kartice, plakate i igramo kvizove. Tad i oni učenici koji nisu pročitali knjigu ili su je pročitali djelomično, mogu dobiti uvid u ono što su propustili i upoznati se barem sa sadržajem (što je, opet, bolje nego skidanje s interneta). A u slučajevima aktualizacije pojedinih tema, i oni mogu izreći svoje mišljenje.

Kvizovi – od šešira do računala

Učenici obožavaju kvizove s ponuđenim odgovorima jer je to način na koji mogu zaraditi pozitivnu ocjenu ako su pažljivo slušali na satu. Ti su kvizovi često inačica popularnog televizijskog kviza „Tko želi biti milijunaš“, a mi ga zovemo „Tko želi dobiti peticu“.
Kad moja učionica nije bila opremljena računalnom tehnikom, pitanja su bila označena brojevima i ispisana na papirima pa su učenici iz šešira izvlačili određeno pitanje. Jedan učenik bio je zapisničar i vodio brigu o bodovima, a za džokere smo koristili pola-pola i zovi prijatelja iz razreda. Učenici su morali sami pročitati pitanje i ponuđene odgovore i tek tad se odlučiti za jedan (vježbanje čitanja s razumijevanjem). Boljom opremom učionica, ovakvi satovi postali su moderniji i zabavniji.

„Priče iz davnina“ u suvremenom ruhu

„Priče iz davnina“  učenici uglavnom vole čitati jer je većina rasla uz čitanje i pričanje bajki i priča. Kako se u 4. razredu čitaju Šuma Striborova i Regoč, upoznati su s bajkovitim svijetom Ivane Brlić-Mažuranić. Poteškoće najčešće predstavljaju zastarjelice i riječi koje se rijetko koriste (jer ih treba tražiti u rječniku), međutim, želimo li da učenici priče zaista dožive i mogu aktualizirati, trebamo se dobro potruditi oko pripreme zadataka za čitanje i interpretaciju priča.

Zahvaljujući interaktivnim CD-ovima Bulaja naklade, motivacijski dio je svakom učeniku zanimljiv i znatiželja će ga natjerati na čitanje.

 

Tijek nastavnog sata

Prva inačica

1. Uvodni dio sata

Doživljajno-spoznajna motivacija

• Učenici su kod kuće trebali pročitati 6 priča iz i ispuniti lektirne listiće.
• Sat započinjemo tezom: Ivanu Brlić – Mažuranić nazivaju hrvatskim Andersenom. Učenici iznose svoja mišljenja, služe se svojim bilješkama i izražavaju svoj dojam o pričama.
• Predstavljanje Ivane Brlić-Mažuranić pomoću PowerPoint prezentacije
• Jedan učenik rješava kviz vezan za pročitane priče (ili svaki učenik rješava svoj kviz, ukoliko se sat odvija u informatičkoj učionici).

2. Središnji dio sata

Središnji dio sata može se izvesti u nekoliko inačica:

• Ako razredni odjel broji manji broj učenika:

Učenici mogu usmeno odgovarati na pitanja iz kviza tako da iz šešira izaberu naslov jedne priče te se provjeri pročitanost te priče. Za vrijeme odgovaranja slobodno se služe bilješkama koje su radili tijekom čitanja.

• Ako razredni odjel broji više učenika:

Nekoliko se kvizova može odigrati za vježbu, a zatim se odaberu neke od priča te se prezentira kviz i odgovori bilježe na papir. Kasnije se odgovori ocijene.

Stvaralački zadatci

• Ako su učenici vični radu u programu HotPotatoes, mogu izraditi križaljku vezanu za pojmove iz jedne bajke.
• Ilustracija jedne bajke.

3. Završni dio sata

Sinteza

Pomoću prezentacije učenicima objasnimo pojam bajke.

 

Druga inačica

Radite li u učionici koja je opremljena računalima ili imate pristup takvoj učionici, interpretaciju možete napraviti na malo drugačiji način. Za ovakav način rada bit će vam potrebna tri školska sata jer se uključuje i medijska kultura. Moguće je predvidjeti i četiri sata pri čemu su dva namijenjena medijskoj kulturi: prvi sat – prikazivanje jednog interaktivnog animiranog filma Naklade Bulaja – za motivaciju (mjesec dana ranije, odnosno pri zadavanju knjige za čitanje), dva sata za interpretaciju dviju priča ili tri sata za tri priče.
Za čitanje se mogu zadati sve priče ili najmanje tri prema dogovoru kako bi se mogao pratiti rad na satu. Uz svaku priču učenici dobivaju zadatke koje trebaju riješiti prilikom čitanja, a koji se boduju za završnu ocjenu.

1. Uvodni dio sata

Doživljajno-spoznajna motivacija

U učionici opremljenoj računalima učenici na internetu traže podatke o Ivani Brlić – Mažuranić i bilježe one koje smatraju važnima. Aktivnost traje 10 minuta, slijedi usmeno iznošenje podataka te PowerPoint prezentacija o Ivani.

2. Središnji dio sata

• Odabrat ćemo jednu priču i pročitati rješenja zadataka koje su učenici rješavali kod kuće.
• Jedan učenik sažeto će prepričati sadržaj priče.
• Pogledat ćemo animirani film Naklade Bulaja i razgovarati o razlikama između teksta i filma.
• Zajedno ćemo riješiti jedan kviz usmeno.
• Drugi će kviz učenici rješavati pismeno – odgovore će bilježiti na papir, a kasnije će se ocijeniti.

Isti se postupak ponavlja i s druge dvije priče.

http://static.slidesharecdn.com/swf/multiwidget.swf

| Get your SlideShare Playlist

3. Završni dio sata (interpretacije)

Objasnit ćemo pojam bajke služeći se PowerPoint prezentacijom, a najvažnije podatke zapisati.

Način ocjenjivanja

Ocjena je rezultat rješavanja zadataka kod kuće i odgovora na pitanja u kvizu:

• 6 bodova za zadatke
• 30 bodova za kviz

Pročitaju li učenici sve priče, a ne riješe zadane zadatke, dobit će dobru ocjenu (odgovore li na sva pitanja točno). Međutim, vrjednovanje truda koji su uložili u rješavanje zadataka kod kuće, povisit će im ocjenu i biti dobra motivacija za ubuduće.

U članku Željke Marković-Bilić pogledajte Mouse Mischief inačice ovih prezentacija.