Desetomjesečno stručno usavršavanje u SAD-u
Arjana Blažić
Bila sam tada još osnovnoškolka kad sam opčinjena američkom književnošću, kulturom, načinom života i engleskim jezikom počela sanjati svoj san o životu u Americi, makar na kratko, tek toliko da vidim kako zaista izgleda živjeti, raditi ili studirati u toj meni prelijepoj zemlji. Mnogo godina kasnije moj se san pretvorio u stvarnost kad sam dobila Hubert. H. Humphrey stipendiju za desetomjesečno stručno usavršavanje na Sveučilištu Penn State.
Svake godine prijavu za ovu prestižnu stipendiju pošalje nekoliko tisuća zainteresiranih
kandidata iz cijelog svijeta. Selekcijski proces je dugotrajan i zahtjevan. Započinje u zemlji kandidata, a završava u Institutu za međunarodno obrazovanje koji administrira Humphrey stipendije u okviru Fulbright programa. Humphrey program financiraju Vlada SAD-a preko Ureda za obrazovne i kulturne poslove (Bureau of Educational and Cultural Affairs of the U.S. Department of State) i drugi sponzori.
Odabrani kandidati iskusni su stručnjaci koji dolaze iz različitih područja djelovanja kao što su obrazovanje, poučavanje engleskog jezika kao stranog jezika, pravo, medicina,
poljoprivreda, novinarstvo, tehnologija, bankarstvo te se prema tome i raspoređuju na jedno od participirajućih sveučilišta diljem SAD-a. Stručnjake s područja obrazovanja ugošćuju Učiteljski fakulteti Sveučilišta Penn State u Pennsylvaniji i Sveučilišta Vanderbilt u Tenesseeju. Ove godine odabrano je 171 kandidata iz 98 zemalja.
Poznavanje engleskog jezika nije uvjet za dobivanje ove stipendije, ali odabrani kandidati moraju polagati TOEFL, ispit za provjeru znanja akademskog engleskog jezika. Prema bodovima stečenima na ispitu odlučuje se hoće li kandidat biti upućen na predakademski program učenja jezika te koliko će dugo predakademska priprema trajati. Naime, u Institutu smatraju da je važnije da je kandidat stručnjak i potencijalni lider koji će svoje znanje i iskustvo podijeliti s američkim kolegama te nakon povratka nova znanja podijeliti u svojoj zemlji. Upravo je u tome i poanta ovog programa, pokrenutog 1979. godine kako bi se sačuvalo nasljeđe Huberta H. Humphreya, američkog političara i potpredsjednika SAD-a koji se zauzimao za međusobno razumijevanje, poštovanje i toleranciju među narodima.
Alumni zajednica danas broji oko 5 000 Humphrey stipendista, od kojih je 22 iz Hrvatske. Među njima, ja sam jedina profesorica iz sustava osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja
koja je dobila ovu prestižnu stipendiju.
U State College, mali gradić u srcu Pennsylvanije gdje se nalazi Penn State, stigla sam 12. kolovoza 2014. zajedno s još devet Humphrey stipendista, stručnjaka s područja obrazovanja iz osam zemalja.
Naš je program započeo dva tjedna prije početka akademske godine kako bismo to vrijeme iskoristili za upoznavanje i privikavanje na život i rad na Sveučilištu. State College broji samo 40, 000 stanovnika, ali se taj broj udvostruči za vrijeme akademske godine kad pristignu studenti iz svih krajeva Amerike i drugih zemalja. Penn State se nalazi na listi 50 najboljih sveučilišta u SAD-u, a također je i jedno od najskupljih državnih sveučilišta.
Prvih tjedan dana uglavnom smo obavljali zadatke tehničke prirode kao što su izdavanje sveučilišne ID kartice, otvaranje bankovnog računa, kupnja odgovarajuće telefonske kartice, namještanje stana uz brojne potrage za namještajem na takozvanim garažnim
prodajama ili na crkvenim donacijama, na kojima svaki student može dobiti jedan veliki i jedan mali komad namještaja. Drugih tjedan dana smo se međusobno upoznavali na aktivnostima teambuildinga koje smo provodili na slapovima Niagare i u okolici State Collegea predvođeni našim ljubaznim i brižnim mentoricama koje su tijekom cijele akademske godine pratile naše napredovanje i uvijek bile spremne
pomoći.
Talat Azhar, Leila Bradaschia i Jane Reese
Svakome od nas je također dodijeljen i akademski mentor koji je pratio naš rad i davao nam savjete i preporuke.
Moj mentor Dr. Kyle Peck
Osim toga imali smo i svoju prijateljsku obitelj (host family) koji su nam pomogli u privikavanju na američki način života.
Janis Nickerson, moja prijateljska obitelj
Krajem kolovoza, tjednom koji se naziva “dodaj i odbaci”, (add and drop) započela je akademska godina. Tijekom tog tjedna, studenti odlaze na nastavu kako bi odlučili koje će kolegije upisati. Mi smo također mogli odabrati način na koji ćemo odabrane kolegije slušati: kao sit-in (slušamo kao gosti i ne moramo sudjelovati u radu), audit (sudjelujemo u radu, ali ne moramo polagati završni ispit) i credit (polažemo završni ispit i dobivamo ocjenu). Profesori na Penn Stateu su svjetski poznati stručnjaci i citirani autori brojnih radova, a pritom su (ili unatoč tome) vrlo pristupačni i uvijek dostupni svojim studentima.
Tijekom studiranja na raspolaganju smo imali odlično opremljenu sveučilišnu knjižnicu, a tijekom semestra mogla sam posuditi do 200 knjiga. e-knjige i online stručne časopise na koje je Penn State knjižnica pretplaćena mogu nastaviti posuđivati i nakon završetka programa jer kao Humphrey stipendistica zauvijek mogu zadržati svoj Penn State ID i koristiti sve dostupne materijale u knjižnici.
Osim kolegija, svatko od nas odabrao je i jednu neprofitnu organizaciju u kojoj smo jednom tjedno volontirali. Moja organizacija bila je Mid State Literacy Council koja provodi tečajeve engleskog jezika za strance, a za svoj volonterski rad dobila sa
m i posebno priznanje.
Volontiranje je iznimno važna komponenta američkog načina života pa smo tako vrlo često sudjelovali u raznim volonterskim aktivnostima od bojanja klupa u parku i fotokopiranja pa sve do predstavljanja naših zemalja i sudjelovanja na panel prezentacijama.
Konferencije i stručno usavršavanje bili su obavezni dio programa pa sam sudjelovala na nekoliko odličnih konferencija gdje sam imala priliku upoznati se s američkim kolegama i s novim trendovima u obrazovanju. Jedna od aktivnosti Humphrey programa također je upoznavanje s radom viših škola pa sam se za vrijeme petodnevnog boravka na Bunker Hill Community Collegeu u Bostonu upoznala s mogućnostima školovanja za učenike koji se zbog različitih razloga odlučuju za studij na ustanovama ovog tipa.
Uspješno završenu akademsku godinu (u mojoj su svjedodžbi same petice) obilježili smo svečanom promocijom na kojoj mi je dodijeljena diploma Sveučilišta Penn State za poučavanje s tehnologijom.
![clip_image008 clip_image008](https://pogledkrozprozor.wordpress.com/wp-content/uploads/2015/06/clip_image008_thumb.png?w=244&h=173)
![clip_image009 clip_image009](https://pogledkrozprozor.wordpress.com/wp-content/uploads/2015/06/clip_image009_thumb.jpg?w=210&h=173)
Osim na ovu diplomu, iznimno sam ponosna na diplomu Vlade SAD-a koju je osobno potpisao američki predsjednik Barack Obama.
Nakon završetka akademskog dijela započeo je šestotjedni stručni dio programa (Professional Affiliation – PA). Ova aktivnost predstavlja kulminaciju Humphrey programa jer stipendistima pruža mogućnost stručnog usavršavanja na radnom mjestu u organizaciji ili instituciji koju su sami odabrali. Odabir organizacija za PA
započeo je još u siječnju, a morao je završiti do početka ožujka, kako bi svi oni koji su odlučili stručnu praksu provesti u nekom drugom gradu imali dovoljno vremena pronaći odgovarajući smještaj. Ja sam već krajem siječnja postigla dogovor s neprofitnom organizacijom Consortium for School Networking (CoSN) iz Washingtona pa sam imala dovoljno vremena pronaći stan u kojem ću provesti šest tjedana.
U CoSN-u sam dizajnirala online tečaj o upotrebi društvenih medija u obrazovanju, a također sam imala priliku sudjelovati na konferenciji neprofitne organizacije New Media Consortium, koja se bavi istraživanjima o uporabi novih tehnologija u obrazovanju. Njihove publikacije Horizon Reports u kojima na temelju provedenih istraži
vanja ukazuju na buduće trendove u obrazovanju naročito su cijenjene u obrazovnim krugovima. Na konferenciji sam također volontirala kao korespondentica za društvene medije što sam naravno radila s velikim zadovoljsvom te sam upoznala mnoge kolege i kolegice koje sam do tada poznavala samo virtualno.
Ruben Puentendura, autor SAMR modela poučavanja
Posebna mi je bila čast sudjelovati na svečanom ručku upriličenom za članove Kreativnog laboratorija (C-Lab), čiji su članovi nastavnici vizionari, inovatori i kreativci koji utiru put novim kreativnim načinima poučavanja.
Ova konferencija označila je završetak moje stipendije, ali ne i učenja, jer, kako su mi rekli moji američki kolege i kolegice, moja želja za učenjem je inspirativna i zarazna te se nadam da ću znanje stečeno tijekom ovih deset mjeseci moći podijeliti u Hrvatskoj i Europi.
Po povratku iz Amerike vratila sam se na svoje radno mjesto u IX. gimnaziju, zahvaljujući podršci moje ravnateljice, Svee Bielen. Budući da po kolektivnom ugovoru imam pravo samo na 15 dana stručnog usavršavanja nisam mogla koristiti ni plaćenu studijsku godinu niti su mi uplaćivani doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Ipak, sada mi je neizmjerno drago što sam unatoč tome odlučila prihvatiti ovu jedinstvenu priliku, učiti, stručno se usavršavati, širiti horizonte i naravno, ispuniti svoj dugogodišnji san o životu, radu i učenju u Americi, o čemu sam redovito pisala na svom blogu Traveloteacher.
![clip_image014 clip_image014](https://pogledkrozprozor.wordpress.com/wp-content/uploads/2015/06/clip_image014_thumb.jpg?w=244&h=244)