Kad snovi postanu stvarnost

Desetomjesečno stručno usavršavanje u SAD-u

arjana_blazic

Arjana Blažić

Bila sam tada još osnovnoškolka kad sam opčinjena američkom književnošću, kulturom, načinom života i engleskim jezikom počela sanjati svoj san o životu u Americi, makar na kratko, tek toliko da vidim kako zaista izgleda živjeti, raditi ili studirati u toj meni prelijepoj zemlji. Mnogo godina kasnije moj se san pretvorio u stvarnost kad sam dobila Hubert. H. Humphrey stipendiju za desetomjesečno stručno usavršavanje na Sveučilištu Penn State.

Svake godine prijavu za ovu prestižnu stipendiju pošalje nekoliko tisuća zainteresiranih clip_image001kandidata iz cijelog svijeta. Selekcijski proces je dugotrajan i zahtjevan. Započinje u zemlji kandidata, a završava u Institutu za međunarodno obrazovanje koji administrira Humphrey stipendije u okviru Fulbright programa. Humphrey program financiraju Vlada SAD-a preko Ureda za obrazovne i kulturne poslove (Bureau of Educational and Cultural Affairs of the U.S. Department of State) i drugi sponzori.

Odabrani kandidati iskusni su stručnjaci koji dolaze iz različitih područja djelovanja kao što su obrazovanje, poučavanje engleskog jezika kao stranog jezika, pravo, medicina, clip_image002poljoprivreda, novinarstvo, tehnologija, bankarstvo te se prema tome i raspoređuju na jedno od participirajućih sveučilišta diljem SAD-a. Stručnjake s područja obrazovanja ugošćuju Učiteljski fakulteti Sveučilišta Penn State u Pennsylvaniji i Sveučilišta Vanderbilt u Tenesseeju. Ove godine odabrano je 171 kandidata iz 98 zemalja.

Poznavanje engleskog jezika nije uvjet za dobivanje ove stipendije, ali odabrani kandidati moraju polagati TOEFL, ispit za provjeru znanja akademskog engleskog jezika. Prema bodovima stečenima na ispitu odlučuje se hoće li kandidat biti upućen na predakademski program učenja jezika te koliko će dugo predakademska priprema trajati. Naime, u Institutu smatraju da je važnije da je kandidat stručnjak i potencijalni lider koji će svoje znanje i iskustvo podijeliti s američkim kolegama te nakon povratka nova znanja podijeliti u svojoj zemlji. Upravo je u tome i poanta ovog programa, pokrenutog 1979. godine kako bi se sačuvalo nasljeđe Huberta H. Humphreya, američkog političara i potpredsjednika SAD-a koji se zauzimao za međusobno razumijevanje, poštovanje i toleranciju među narodima.

Alumni zajednica danas broji oko 5 000 Humphrey stipendista, od kojih je 22 iz Hrvatske. Među njima, ja sam jedina profesorica iz sustava osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja clip_image003koja je dobila ovu prestižnu stipendiju.

U State College, mali gradić u srcu Pennsylvanije gdje se nalazi Penn State, stigla sam 12. kolovoza 2014. zajedno s još devet Humphrey stipendista, stručnjaka s područja obrazovanja iz osam zemalja.

Naš je program započeo dva tjedna prije početka akademske godine kako bismo to vrijeme iskoristili za upoznavanje i privikavanje na život i rad na Sveučilištu. State College broji samo 40, 000 stanovnika, ali se taj broj udvostruči za vrijeme akademske godine kad pristignu studenti iz svih krajeva Amerike i drugih zemalja. Penn State se nalazi na listi 50 najboljih sveučilišta u SAD-u, a također je i jedno od najskupljih državnih sveučilišta.

Prvih tjedan dana uglavnom smo obavljali zadatke tehničke prirode kao što su izdavanje sveučilišne ID kartice, otvaranje bankovnog računa, kupnja odgovarajuće telefonske kartice, namještanje stana uz brojne potrage za namještajem na takozvanim garažnim clip_image004prodajama ili na crkvenim donacijama, na kojima svaki student može dobiti jedan veliki i jedan mali komad namještaja. Drugih tjedan dana smo se međusobno upoznavali na aktivnostima teambuildinga koje smo provodili na slapovima Niagare i u okolici State Collegea predvođeni našim ljubaznim i brižnim mentoricama koje su tijekom cijele akademske godine pratile naše napredovanje i uvijek bile spremne clip_image005pomoći.

Talat Azhar, Leila Bradaschia i Jane Reese

Svakome od nas je također dodijeljen i akademski mentor koji je pratio naš rad i davao nam savjete i preporuke. clip_image006

Moj mentor Dr. Kyle Peck

Osim toga imali smo i svoju prijateljsku obitelj (host family) koji su nam pomogli u privikavanju na američki način života.

Janis Nickerson, moja prijateljska obitelj

Krajem kolovoza, tjednom koji se naziva “dodaj i odbaci”, (add and drop) započela je akademska godina. Tijekom tog tjedna, studenti odlaze na nastavu kako bi odlučili koje će kolegije upisati. Mi smo također mogli odabrati način na koji ćemo odabrane kolegije slušati: kao sit-in (slušamo kao gosti i ne moramo sudjelovati u radu), audit (sudjelujemo u radu, ali ne moramo polagati završni ispit) i credit (polažemo završni ispit i dobivamo ocjenu). Profesori na Penn Stateu su svjetski poznati stručnjaci i citirani autori brojnih radova, a pritom su (ili unatoč tome) vrlo pristupačni i uvijek dostupni svojim studentima.

Tijekom studiranja na raspolaganju smo imali odlično opremljenu sveučilišnu knjižnicu, a tijekom semestra mogla sam posuditi do 200 knjiga. e-knjige i online stručne časopise na koje je Penn State knjižnica pretplaćena mogu nastaviti posuđivati i nakon završetka programa jer kao Humphrey stipendistica zauvijek mogu zadržati svoj Penn State ID i koristiti sve dostupne materijale u knjižnici.

Osim kolegija, svatko od nas odabrao je i jednu neprofitnu organizaciju u kojoj smo jednom tjedno volontirali. Moja organizacija bila je Mid State Literacy Council koja provodi tečajeve engleskog jezika za strance, a za svoj volonterski rad dobila saclip_image007m i posebno priznanje.

Volontiranje je iznimno važna komponenta američkog načina života pa smo tako vrlo često sudjelovali u raznim volonterskim aktivnostima od bojanja klupa u parku i fotokopiranja pa sve do predstavljanja naših zemalja i sudjelovanja na panel prezentacijama.

Konferencije i stručno usavršavanje bili su obavezni dio programa pa sam sudjelovala na nekoliko odličnih konferencija gdje sam imala priliku upoznati se s američkim kolegama i s novim trendovima u obrazovanju. Jedna od aktivnosti Humphrey programa također je upoznavanje s radom viših škola pa sam se za vrijeme petodnevnog boravka na Bunker Hill Community Collegeu u Bostonu upoznala s mogućnostima školovanja za učenike koji se zbog različitih razloga odlučuju za studij na ustanovama ovog tipa.

Uspješno završenu akademsku godinu (u mojoj su svjedodžbi same petice) obilježili smo svečanom promocijom na kojoj mi je dodijeljena diploma Sveučilišta Penn State za poučavanje s tehnologijom.

clip_image008clip_image009

Osim na ovu diplomu, iznimno sam ponosna na diplomu Vlade SAD-a koju je osobno potpisao američki predsjednik Barack Obama.

clip_image010

Nakon završetka akademskog dijela započeo je šestotjedni stručni dio programa (Professional Affiliation – PA). Ova aktivnost predstavlja kulminaciju Humphrey programa jer stipendistima pruža mogućnost stručnog usavršavanja na radnom mjestu u organizaciji ili instituciji koju su sami odabrali. Odabir organizacija za PA clip_image011započeo je još u siječnju, a morao je završiti do početka ožujka, kako bi svi oni koji su odlučili stručnu praksu provesti u nekom drugom gradu imali dovoljno vremena pronaći odgovarajući smještaj. Ja sam već krajem siječnja postigla dogovor s neprofitnom organizacijom Consortium for School Networking (CoSN) iz Washingtona pa sam imala dovoljno vremena pronaći stan u kojem ću provesti šest tjedana.

U CoSN-u sam dizajnirala online tečaj o upotrebi društvenih medija u obrazovanju, a također sam imala priliku sudjelovati na konferenciji neprofitne organizacije New Media Consortium, koja se bavi istraživanjima o uporabi novih tehnologija u obrazovanju. Njihove publikacije Horizon Reports u kojima na temelju provedenih istražiclip_image012vanja ukazuju na buduće trendove u obrazovanju naročito su cijenjene u obrazovnim krugovima. Na konferenciji sam također volontirala kao korespondentica za društvene medije što sam naravno radila s velikim zadovoljsvom te sam upoznala mnoge kolege i kolegice koje sam do tada poznavala samo virtualno.

clip_image013Ruben Puentendura, autor SAMR modela poučavanja

Posebna mi je bila čast sudjelovati na svečanom ručku upriličenom za članove Kreativnog laboratorija (C-Lab), čiji su članovi nastavnici vizionari, inovatori i kreativci koji utiru put novim kreativnim načinima poučavanja.

Ova konferencija označila je završetak moje stipendije, ali ne i učenja, jer, kako su mi rekli moji američki kolege i kolegice, moja želja za učenjem je inspirativna i zarazna te se nadam da ću znanje stečeno tijekom ovih deset mjeseci moći podijeliti u Hrvatskoj i Europi.

Po povratku iz Amerike vratila sam se na svoje radno mjesto u IX. gimnaziju, zahvaljujući podršci moje ravnateljice, Svee Bielen. Budući da po kolektivnom ugovoru imam pravo samo na 15 dana stručnog usavršavanja nisam mogla koristiti ni plaćenu studijsku godinu niti su mi uplaćivani doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Ipak, sada mi je neizmjerno drago što sam unatoč tome odlučila prihvatiti ovu jedinstvenu priliku, učiti, stručno se usavršavati, širiti horizonte i naravno, ispuniti svoj dugogodišnji san o životu, radu i učenju u Americi, o čemu sam redovito pisala na svom blogu Traveloteacher.

clip_image014

Pedagoške vrijednosti eTwinning projekata

arjana_blazic

Arjana Blažić

O eTwinning projektima i eTwinning konferencijama već smo pisali na stranicama Pogleda, a mnogi od nas aktivno sudjeluju u radu ove velike europske zajednice nastavnika i učenika.

Jedna od aktivnosti na portalu etwinning, u kojoj nastavnici rado sudjeluju kako bi unaprijedili svoje znanje jesu tzv. mrežne edukacije (Learning Event).

Mrežne edukacije su kratki intenzivni online tečajevi o raznim temama. Prijava na mrežnu edukaciju otvorena je svim prijavljenim eTwinning nastavnicima, otprilike tjedan dana prije početka događanja. Provodi ih nastavnik-stručnjak, a sudionici se aktivno uključuju u rad i diskusije koje se odvijaju asinkrono i sinkrono.

Do sada sam sudjelovala u nekoliko mrežnih edukacija, što me potaklo da pokrenem i svoju vlastitu. Zajedno s belgijskim kolegom Bartom Verswijvelom s kojim već duže vrijeme surađujem u različitim projektima online i offline, osmislila sam mrežnu edukaciju pod službenim nazivom Pedagoške vrijednosti etwinning projekata. Neslužbeni naziv naše edukacije bio je Obrazovna Odiseja kojom smo 157 prijavljenih nastavnika poveli na plovidbu morem ogromnog broja web 2.0 alata, te zajedno s njima naučili kako napraviti čvrsti pedagoški okvir za eTwinning projekte i koristiti web alate za poučavanje  vještina 21. stoljeća:

  • kritičko mišljenje i rješavanje problema
  • suradnju
  • vrednovanje i samousmjerenost
  • aktivno građanstvo.

Naša je plovidba službeno trajala od 28.02 – 9.03.2013. Plovili smo morem brojnih alata, pdf dokumenata, video isječaka i bezbrojnih postova na forumima. Nastavnici su vrlo aktivno sudjelovali u radu te rado i na vrijeme izvršavali zadatke koje smo za njih pripremili. Tako smo, npr. samo u dva dana prikupili više od 300 objava na Forumu o razvoju kritičkog mišljenja u kojima su sudionici opisali svoja iskustva i primjere dobre prakse. Svoju školu i grad predstavili su na Thinglink mapi ovdje i ovdje. Na LinoIt ploči nastavnici su podijelili više od 150 citata i poslovica o učenju u 21. stoljeću. Na Padlet ploči podijelili su više od 70 pjesama o moru na različitim jezicima koje su svakodnevno pratile naš zajednički rad. Zajednički smo kreirali projektnu “čeklistu” za provjeru vrijednosti projekata koje namjeravamo pokrenuti. Svi su zadaci bili asinkroni, tako da je svatko mogao raditi svojim tempom. Dva događanja su se odvijala u realnom vremenu: na uvodnom webinaru predstavili smo sve dijelove i zadatke naše mrežne edukacije, a na završnom TeachMeet susretu sudionici su imali priliku predstaviti svoje projekte u kratkim trominutnim prezentacijama.

Mrežna edukacija završila je 9. ožujka, no sudionici su izrazili želju da nastave s radom, suradnjom  i razmjenom ideja, projekata i iskustava i nakon službenog završetka. Stoga će Obrazovna Odiseja ostati zauvijek otvorena za učenje svim sudionicima edukacije.

Nakon zavšetka edukacije, Bart i ja smo predstavili našu Obrazovnu Odiseju na godišnjoj eTwinning konferenciji koja se od 14-18.03. održala u Lisabonu. Održali smo dvije radionice te dobili brojne pohvale za naš rad.

clip_image002clip_image004

clip_image006clip_image008

Uspješno održan prvi TeachMeet susret uživo

arjana_blazic

Arjana Blažić

imageU  prostorijama Sveučilišnog računskog centra u Zagrebu, u subotu 21. travnja 2012. u organizaciji Udruge Samo jedan klik i CARNetove E-learning akademije održan je prvi TeachMeetsusret u Hrvatskoj uživo.

TML1Sudjelovalo je 18 predavačakoji su stigli iz Križevaca, Bjelovara, Opatije, Rijeke, Vinkovaca, Tuhlja, Sesveta i Zagreba te jedna predavačica iz belgijskog grada Leuvena. TeachMeet su vodile Branka Vuk, Sonja Lušić Radošević i Arjana Blažić. Visoko motivirani nastavnici koji su svojim inspirativnim predavanjima i s mnogo zaraznog entuzijazma podijelili svoje ideje i iskustva sa svojim kolegama, učinili su ovaj Teachmeet susret izuzetno uspješnim.

Iako je TeachMeet opušteni i neformalni susret nastavnika i obrazovnih stručnjaka koji u obliku mikroprezentacija razmjenjuju iskustva dobre prakse i inovacije iz vlastite nastave, pravila prezentiranja su vrlo stroga.

Na prvom hrvatskom TeachMeet susretu, redoslijed predavača nije bio poznat unaprijed, već je na licu mjesta određivan alatom za slučajni odabir tzv. Fruit Machine, što je podizalo adrenalin svih sudionika. Izlaganje svakog pojedinog predavača bilo je ograničeno na tri minute. Nakon tri minute, započela je svirati pjesma kao znak da predavač ne samo da mora prekinuti izlaganje, već da mora i otplesati s pozornice. Svi su predavači bilo odlično pripremljeni pa su održali svoje predavanje unutar tri minute, ali su ipak s pozornice svi otplesali uz ritam glazbe, što je cijelom susretu dalo dodatnu draž i činilo atmosferu vrlo opuštenom i prijateljskom. Uz TeachMeet organiziran je i TeachEat na kojem su se sudionici družili, upoznavali i dogovarali suradnju. TeachMeet se mogao uživo pratiti i putem videokonferencijskog alata Adobe Connect Pro Meeting. Hrvatska radiotelevizija u svom je središnjem dnevniku objavila prilogo ovom događaju, prvom ovakve vrste u nas.

Prvi Teachmeet održao se u jednom edinburškom pubu 2006. godine. Od tada njegova popularnost neprekidno raste, naročito u Velikoj Britaniji, gdje gotovo svaki okrug i svaki predmet imaju svoj TeachMeet. U stopu slijedi Australija, gdje je u ožujku 2012. oboren svjetski rekord posjetitelja kojih se okupilo 320 kako bi poslušali kratka izlaganja svojih 40 kolega. S velikim zadovoljstvom mogu reći da je i potpisnica ovih redaka bila jedan od 40 predavača – putem Skypea.

Udruga Samo jedan klik popularizirala je TeachMeet u Hrvatskoj. Do sad su održana četiri virtualna Teachmeet susreta na kojima se okupio zavidan broj predavača iz 26 zemalja sa svih šest kontinenata. Udruga je također organizirala dva vrlo uspješna događanja istog tipa, ali namijenjena učenicima, pod nazivom StudentsMeet. Suorganizacija prvog TeachMeet susreta uživo s Udrugom Samo jedan klik, jedna je od aktivnosti kojom je CARNetova E-learning akademija obilježila upis jubilarne desete generacije polaznika.

Fotografije: Sonja Lušić Radošević i Nataša Ljubić Klemše

Pogledajte snimku prvog TeachMeeta uživo.

2. obljetnica portala Moja matura

sonjaLR_arjanaB

Sonja Lušić-Radošević i Arjana Blažić

Udruga „Samo jedan klik“ je 8. prosinca 2011. obilježila 2. obljetnicu portala Moja matura. clip_image002Svečanost se održala pod pokroviteljstvom izdavačke kuće “Profil” u Profil Megastoreu u Zagrebu.

Svečanost su uveličali mr. sc. Ivana Andrijašević, zamjenica državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku, ravnateljica IX. gimnazije Svea Bielen, prof., Neven Lušić iz tvrtke B4B, Tomislav Bronzin iz tvrtke Citus, profesori IX. gimnazije iz Zagreba i iz Gimnazije Bernardina Frankopana iz Ogulina, profesori iz udruge za promicanje nastave matematike „Normala“, Zbor IX. gimnazije pod dirigentskom palicom maestre Kristine Orač, prof. te mnogi prijatelji.

clip_image004

Dvije godine ispunjene zadatcima iz različitih predmeta, obavijestima, zanimljivostima, webinarima, seminarima, televizijskim i radijskim emisijama, novinskim člancima, nagradama, bezbrojnim pohvalama i stalnom komunikacijom s maturantima, roditeljima i profesorima obilježile su ovaj jedinstveni obrazovni portal na hrvatskom obrazovnom području.

Na početku svečanosti glavna se urednica portala Sonja Lušić Radošević osvrnula na protekle dvije godine tijekom koje je portal Moja matura, projekt za svakodnevno besplatno online obrazovanje i pripremanje za državnu maturu postao prepoznatljiv i nezaobilazan brandu hrvatskom obrazovnom sustavu. Pristupačnost i dostupnost udaljenog učenja uvelike su pridonijeli motivaciji učenika za dodatnim usavršavanjem i učenjem, što potvrđuju zadivljujuće brojke o posjećenosti portala te ukazuju na važnost upotrebe novih tehnologija u suvremenom poučavanju:

  • Alexa Ranking stavlja portal na 436. mjesto u Hrvatskoj;
  • Google rangira portal visokom ocjenom 6/10;
  • ukupan broj posjetitelja od početka do danas prešao je brojku 825 000;
  • svakodnevni posjeti kreću se od 1 500 do 13 500;
  • portal prati više od 6 500 pratitelja na Facebooku i više od 400 prijatelja na Twitteru;
  • održano je 13 besplatnih webinara za maturante.

Poveznice na portal nalaze se na 80-tak prijateljskih portala, uključujući
NCVVO i MZOŠ. Priloge o portalu snimali su e-Hrvatska, HRT, Hrvatski radio, a brojni pisani mediji izvještavali su o radu portala.

Rad portala poduprli su sponzori i donatori: Grad Zagreb, Profil d.d. Varteks d.d., Element d.o.o., Oxford University Press, British Council, Avalon d.o.o., e-Hrvatska.
Portal je dobio 1. nagradu za najdruštveniji obrazovni sadržaj u natjecanju Webfestival 2011.

Ovakvom uspjehu pridonijeli su i profesori volonteri kojima su uručene Volonterske knjižice za nesebičan rad tijekom protekle godine.

clip_image006Urednica portala Arjana Blažić osvrnula se na planove, projekte i ideje koji će se ostvariti u sljedećoj godini. Osim nastavka dosadašnjeg rada, ustrajno se radi na uključivanju priprema za ispit iz onih predmeta koji još nisu zastupljeni na portalu. Na proljeće će započeti drugi ciklus webinara u kojima će maturanti moći komunicirati s profesorima i saznati informacije iz mjerodavnih institucija.

Udruga „Samo jedan klik“ također pokreće novu seriju webinara TeachMeet na clip_image008regionalnom i međunarodnom nivou na kojima će nastavnici predstaviti svoje projekte u kratkim, trominutnim prezentacijama. Planirana je i organizacija TeachMeet seminara uživo za što su potrebna financijska sredstva sponzora i donatora. U veljači 2012. održat će se StudentsMeet, webinar na kojem će učenici svojim vršnjacima govoriti o svojim projektima i podijeliti svoje znanje.

TeachMeet Int’l

arjana_blazic_thumb1

Arjana Blažić

clip_image002_thumb1

TeachMeet je vrsta seminara za stručno usavršavanje nastavnika na kojem nastavnici u kratkim prezentacijama govore o svojem projektu, žele podijeliti svoje iskustvo ili predstaviti svoju ideju. Prezentacije obično traju 3 ili 7 minuta, a nakon isteka tog vremena predavač mora napustiti pozornicu i mikrofon predati sljedećem nastavniku. To čini TeachMeet vrlo dinamičnim pa je zbog toga, ali i zbog svog neformalnog karaktera, postao vrlo popularan oblik stručnog usavršavanja te se organizira u raznim dijelovima svijeta.

Nažalost, nastavnici iz Republike Hrvatske ne mogu sudjelovati na takvim seminarima zbog toga što se takva događanja još ne organiziraju kod nas. Ipak, nadamo se da ćemo uz podršku mjerodavnih institucija i sponzora organizirati naš prvi TeachMeet uživo u proljeće 2012. godine.

No kako do tada ne bismo bili zakinuti za ovakav dinamičan oblik cjeloživotnog učenja, u Udruzi „Samo jedan klik“ osmislili smo TeachMeet ONLINE kojim nastojimo povezati sve one nastavnike koji žele podijeliti svoje ideje, svoju kreativnost i svoju strast prema poučavanju sa svojim kolegama. Pritom nije važno gdje stanuju, u kojoj školi rade niti koji predmet poučavaju. Jedino što je potrebno jesu želja za učenjem, ushićenje i naravno, računalo s pristupom internetu i mikrofon. Kamera je poželjna, ali nije nužna.

Naša ideja provedena je u djelo u subotu, 10. 12. 2011. kada je održan prvi virtualni clip_image004_thumb3TeachMeet Regional. Sudjelovalo je 11 predavača – nastavnika iz raznih hrvatskih gradova koji su u kratkim trominutnim prezentacijama prenijeli slušateljima svoja iskustva o tome kako nastavu učiniti zanimljivijom, učinkovitijom te kako ju oplemeniti novim idejama. Prezentacije su bile vrlo dinamične, a nastavnici su uspješno prenijeli svoje ushićenje na sve sudionike.
Predavači su govorili o tome kako upotrebljavaju razne web 2.0 alate u nastavi od I. razreda osnovne škole do IV. razreda gimnazija i strukovnih škola te o odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju. Također je bilo riječi o medijaciji, odnosno kako nastavnici mogu pomoći u sprječavanju sukoba među djecom i mladima.

U subotu 17. 12. 2011. održan je prvi međunarodni TeachMeet Int’l koji su vodili Arjana Blažić, Sonja Lušić Radošević i Bart Verswijvel. Za ovaj je događaj bilo prijavljeno 26 sudionika iz 15 zemalja, a trominutne prezentacije održalo je 22 predavača.

Teach Meet Int’l trajao je gotovo tri sata koja su u potpunosti bila ispunjena pozitivnom energijom, uclip_image006_thumb1shićenjem i željom za učenjem svih sudionika. Predavači su u svom poticajnom nastupu podijelili ideje i iskustva o uporabi raznih alata i usluga te su govorili o različitim načinima poučavanja i učenja. Za vrijeme održavanja webinara na Twitteru je poslano više od 500 porukakako bi i oni nastavnici koji se nisu mogli uključiti na webinar mogli sudjelovati u događanju. Ovaj se Teach Meet svojim “dobrim vibracijama” dokazao kao odličan oblik stručnog usavršavanja nastavnika.

Stoga su za veljaču 2012. već zakazani virtualni TeachMeet Regional i TeachMeet Int’l. Pozivamo vas da s nama podijelite vaše ideje i primjere dobre prakse. Za izradu prezentacije možete koristiti predložak u kojem se nalaze smjernice kako u kratkom vremenu predstaviti i prenijeti najbitnije informacije.

Također vas pozivamo da prijavite svoje učenike (u dobi od 14-18 godina) za sudjelovanje na sličnom događanju pod nazivom StudentsMeet koje će se održati 7. 2. 2012. na Dan sigurnijeg interneta. StudentsMeet okupit će učenike koji će u kratkim, trominutnim prezentacijama predstaviti svoje projekte i ideje.

Teach Meet Regional i Teach Meet Int’l održani su na usluzi Live Meeting kojeg je organizatorima ustupila zajednica Suradnici u učenju. Sponzori događanja bile su tvrtka b4b i eHrvatska.

Projekt EiEU – Embedded in EU

arjana_blazic

Arjana Blažić

clip_image001U školskoj godini 2010./2011. moji su učenici sudjelovali u belgijsko-hrvatskom projektu Embedded in EU . Učenici II.b razreda IX. gimnazije i 5. razreda Immaculata Instituuta surađivali su na zajedničkom blogu koristeći razne besplatne alate kako bi se međusobno bolje upoznali. Jezik sporazumijevanja bio je engleski, a učenici su u svojim tekstovima i u svojim radovima raspravljali o vlastitoj “ugrađenosti” u društvene mreže i alate.

Posebnu su kreativnost učenici pokazali pri izradi zaglavlja za svoje blogove koristeći pritom Microsoft Research AutoCollage. Iako AutoCollage nije besplatan, nastavnici ga mogu besplatno preuzeti i koristiti za obrazovne potrebe. Da bismo mogli iskoristiti ovu odličnu mogućnost, potrebno je registrirati se na mrežnim stranicama Microsoftovog clip_image002edukativnog programa Partners in Learning.

AutoCollage je našim učenicima omogućio brzu, jednostavnu i maštovitu izradu kolaža u kojima su pokazali koje društvene mreže igraju veliku ulogu u njihovim životima. Od 42 kolaža odabrali smo 5 najboljih za koje su učenici glasovali.

Najveći broj glasova osvojila je Melisa iz IX. gimnazije s romantičnim opisom društvenih mreža iz perspektive jedne šesnaestogodišnjakinje.

clip_image004

Sve ostale kolaže možete pogledati u ovom video isječku.

U okviru projekta naši su se učenici također poigrali PowerPointom na jedan pomalo neuobičajeni način.

Učenici su dobili zadatak odabrati stih ili dva iz drage im pjesme na materinjem ili engleskom jeziku te da od slova i riječi naprave animaciju koja će zapravo govoriti o čemu se u pjesmi radi, tako da nam (ne)poznavanje jezika ne treba predstavljati problem.

Rezultat rada na ovom zadatku pod nazivom Riječi, Riječi je 51 animirana prezentacija, koja prikazuje kreativnost i inovativnost naših učenika. Sve su prezentacije zaista sjajne, a izdvojila bih Lotharovu animaciju stiha Marije Vasalis u kojem opisuje velike cvjetove koji izranjaju iz tamnog plavetnila.

clip_image006

Sve kreativne animacije u Blip TV pretvorio je moj belgijski kolega Bart Verswijvel, s kojim sam surađivala na ovom projektu, a možete ih pogledati ovdje.

Comenius aktivnost Stručna usavršavanja

– iz vlastitog iskustva (2. dio)

arjana_blazic

Arjana Blažić

Pri kraju prošle školske godine u članku za Pogled kroz prozor opisala sam svoja iskustva o pripremi za Comenius aktivnost Stručna usavršavanja za koju sam dobila stipendiju Agencije za mobilnost i programe EU (AMPEU). Comenius je jedan od potprograma Programa za cjeloživotno učenje koji provodi AMPEU, a otvoren je za nastavnike i stručno osoblje u predškolskom, osnovnom i općem srednjoškolskom obrazovanju. Ciljevi potprograma Comenius su promicanje svijesti o raznolikosti europskih kultura, poticanje osobnog razvoja i cjeloživotnog učenja te njegovanje ideje o europskom građanstvu. Ciljevi se postižu suradnjom škola i vrtića iz svih država koje sudjeluju u Programu za cjeloživotno učenje.

imageSve europske nacionalne agencije godišnje raspisuju tri natječaja, a moja prijava prihvaćena je na natječaju raspisanom u siječnju 2011. za seminare u periodu od 1. svibnja do 1. rujna 2011. Seminar „Perfect English Pronunciation“, za koji sam dobila stipendiju, održan je u irskom gradu Corku od 3. do 16. srpnja 2011.

Prije odlaska u Cork, odabrala sam smještaj u apartmanima studentskog doma Deans Hall koji se nalazio ne samo blizu škole u kojoj se održavao seminar, već i blizu centra grada. U Deans Hall sam stigla u kasno nedjeljno popodne te sam, čim sam preuzela ključ i, naravno, lozinku za internet, upoznala svoje nove „cimerice“. Ouana iz Rumunjske bila je jedina od nas petero koja nije bila sudionica mog seminara „Perfect English Pronunciation“ . Druge tri kolegice koje su sa mnom dijelile peterosobni apartman bile su iz Španjolske i iznimno nam je odgovaralo što pohađamo isti seminar, pogotovo kad smo pripremale zajedničke projekte za nastavu. Svaka od nas je imala svoju sobu, a samo je jedna kolegica imala i kupaonicu u svojoj sobi – primjerice, ja nisam niti znala da se i to može unaprijed zatražiti. Mi ostale dijelile smo dvije kupaonice i to je sasvim dobro funkcioniralo. Zajedničke su također bile i potpuno opremljena kuhinja i dnevna soba. Čim sam došla u stan, moje su se nove kolegice odmah ponudile da me odvedu u centar grada i pokažu gdje se nalaze trgovine kako bih mogla popuniti svoju policu u hladnjaku pa sam imala prilike upoznati Cork bez žurbe i u ugodnom društvu. Ostali sudionici seminara bili su smješteni u obiteljima, a neki čak i u okolnim hotelima, no mislim da je moj odabir studentskog doma bio najbolji izbor, ne samo zbog blizine škole i centra, već i zbog potpune neovisnosti i samostalnosti koju je pružao apartmanski smještaj.

Seminar je započeo u ponedjeljak u maloj prostoriji škole Cork English World (bivši NMLI), istovremeno kad i nekoliko drugih seminara s različitim temama, tako da je Cork vrvio od profesora iz svih europskih zemalja. Prvog je dana moja grupa od 11 sudionika, zbog preseljenja dijela škole na drugu lokaciju, bila pripojena drugoj grupi od dvadesetak polaznika pa smo prijepodne proveli u vrlo skučenom prostoru učeći o Irskoj. Poslijepodne imageje bilo potpuno drugačije jer smo, podijeljeni u grupe, dobili zadatak da istražimo Cork prema unaprijed zadanim pitanjima na koja ćemo naći odgovore na licu mjesta. Naše odgovore i naša zapažanja sljedećeg smo dana trebali predstaviti ostalim sudionicima seminara. Moja se grupa sastojala od Camille iz Danske i Monike iz Španjolske, a naš je zadatak bio istražiti centar grada. Bio je to odličan način upoznavanja malih i velikih tajni grada Corka, a između ostalog, čak smo naučile kako se radi – maslac.

Što smo nas tri saznale o Corku, možete vidjeti u PowerPoint prezentaciji pod nazivom City by the Lee.

Naše su ostale aktivnosti uglavnom bile provođene kao radionice, što nam je svima iznimno odgovaralo, naročito jer smo bili mala grupa od samo 11 nastavnika. Njih čak sedmero bilo je iz Španjolske, dvije kolegice bile su iz Njemačke, jedna iz Danske i ja, jedina iz Hrvatske. Tema seminara bila je podučavanje engleskog izgovora, a osim što smo radili na vlastitom izgovoru, međusobno se snimali i jedni drugima davali savjete za poboljšavanje izgovora, imagenaučili smo razne načine kako podučavati učenike na zanimljiv, zabavan i poučan način. Naše dvije voditeljice, Sally, porijeklom iz Južne Afrike i Brid, prelijepa Irkinja iz Corka, bile su sjajne te smo uživali radeći s njima. Budući da je grupa bila prilično mala, svi smo se brzo sprijateljili te smo ostali u kontaktu pa me već tako u kolovozu jedna od Njemica (zapravo porijeklom Poljakinja) posjetila na Krku kamo je došla na jednodnevni izlet sa svojom obitelji s kojom je ljetovala na Cresu.

Osim radionica, imali smo jedno predavanje o obrazovnom sistemu u Irskoj. Budući da radim u srednjoj školi, najviše me zanimalo irsko srednje školstvo i njihova državna matura, o čemu sam pisala na svom blogu: Državna matura vs. Leaving Cert.

Da bismo dobili potvrdu o sudjelovanju, svatko od nas morao je napraviti završni projekt koji smo predstavili tijekom posljednja dva dana seminara i tu se pokazala velika maštovitost svih sudionika i njihovih raznolikih završnih radova. Ja sam napravila radionicu na temu homofona i homonima zajedno s kolegicom Nuriom iz Španjolske, dok su ostali kolege „glumili“ učenike za potrebe našeg projekta. Najviše mi se svidjela radionica o Irskoj i irskom jeziku u kojoj su dvije španjolske profesorice pripremile igru „Milijunaš“. Ja sam imala tu čast sjediti na vrućem stolcu, no nisam uspjela doći do milijuna jer sam negdje na 20.000 krivo zbrojila broj nenaglašenih slogova (Ah, ta matematika! Smiješak).

imageVikend je bio rezerviran za izlete. U subotu smo u vlastitom aranžmanu posjetili obližnji Kinsale, simpatično ribarsko mjesto na jugu Irske.

U nedjelju smo uz organizirano vodstvo posjetili Gouganbarru, Kenmare i Killarney te upoznali ovaj prelijepi dio Irske. U Irskoj kiša pada 178 dana u godini, ali mi smo imali veliku sreću pa nam do zadnjeg dana nije pala ni kap kiše te smo uživali u ugodnom i toplom ljetu.

image

Za neke polaznike povratak kući nije uslijedio u subotu, 16. srpnja, budući da su htjeli iskoristiti priliku da posjete druge dijelove ovog prelijepog zelenog otoka. Ja sam također bila jedna od njih te sam se, nakon završetka seminara, uputila u Veliku Britaniju, točnije u Sjevernu Irsku koja me unatoč neprestanoj kiši, niskim temperaturama i snažnim naletima vjetra oduševila svojom ljepotom, no o tome nekom drugom prilikom.

Microsoft Partners in Learning Institute 2011.

arjana_blazic

Arjana Blažić

Zašto i kako do Redmonda?

Microsoftov program Partners in Learning jest program kojim se nastavnici potiču da u svojoj nastavi primjenjuju inovativne metode te da primjere dobre prakse podijele sa svojim kolegama na lokalnim, regionalnim i svjetskim natjecanjima inovativnog obrazovanja. Budući da u svom radu svakodnevno upotrebljavam nove tehnologije i s njima eksperimentiram, u siječnju 2010. godine prijavila sam se na lokalni natječaj koji je raspisala zajednica Suradnici u učenju s projektom Greetings from the world. Pobijedivši u Hrvatskoj, pozvana sam na europsko natjecanje u Berlin, a zatim i na svjetsko natjecanje inovativnog obrazovanja koje se u listopadu održalo u Cape Townu gdje se moj projekt plasirao u finale, a o čemu smo već pisali na stranicama Pogleda.

Slijedom postignutih rezultata, stigao je poziv da se pridružim grupi od 500 najboljih inovativnih nastavnika koji su se istaknuli primjenom tehnologija u obrazovanju. Među 500 nastavnika, nas je desetak iz Hrvatske. Unutar te grupe u travnju je raspisan natječaj za Microsoftov institut Partners in Learning 2011., prvi takve vrste na koji je pozvano 50 nastavnika iz 31 zemlje širom svijeta. Za prijavu je bilo potrebno ispuniti prijavnicu te snimiti video u kojem je kandidat trebao obrazložiti zašto misli da je baš on/ona prava osoba za sudjelovanje na ovoj konferenciji.

Vrijeme koje je prošlo između prijave i objave rezultata činilo se kao vječnost, a onda je jednog utorka u lipnju stigla elektronička poruka. Kao što nikad ne zaboravljamo ono što smo radili nekog važnog dana, tako ni ja neću nikad zaboraviti to jutro kad sam sjela za svoje računalo da provjerim pristiglu poštu. Već u naslovu poruke riječ approved označila je da je moja prijava prihvaćena i da ću biti jedna od 50 sudionika prvog Microsoftovog instituta za nastavnike.

Prije i za vrijeme puta

Prije samog puta nas je 50-ero sudjelovalo na dva pripremna webinara koja su održana putem Live meetinga i na kojima smo, osim pregleda događanja na Institutu, dobili i razne zadatke koje smo trebali izvršiti. Između ostalog, bila je tu i izrada Photosyntha na kojem sam prikazala kako izgleda moja škola, IX. gimnazija, odnosno okruženje u kojem radim. Također je bilo potrebno proučiti razne alate te sudjelovati u raspravama o učenju i poučavanju u 21. stoljeću.

Ispunivši sve zadatke, krenula sam put Amsterdama clip_image001gdje sam se sastala s dvanaestero nastavnika iz Europe i Južne Afrike. Bili su tu neki koje sam već imala prilike upoznati na prijašnjim natjecanjima, ali i oni koje sam poznavala samo iz virtualnog svijeta te smo svi zajedno poletjeli prema Seattleu. Deset i pol sati leta je uz razgovore o našim projektima, školama i tehnologijama proletjelo kao u trenu te smo se ubrzo našli u mini busu koji nas je odvezao u hotel Hyatt Regency u Bellevue.
Slika 1. Dolazak u Seattle

Dolazak u Seattle

Bellevue ima 120 000 stanovnika i nalazi se istočno od centra Seattlea od kojeg ga dijeli Washingtonsko jezero i najveći plutajući most na svijetu, dugačak 2 285 m. Belleuve je poslovni, moderan dio Seattlea, tzv. boomburg, grad koji se izuzetno brzo razvija, ali uglavnom zadržava karakteristike predgrađa ili satelitskog grada. U strogom centru Bellevuea svakodnevno radi oko 35 000 ljudi, a živi svega oko 5 000 stanovnika. Naš je hotel bio smješten u sklopu dvaju trgovačkih centara od kojih nas je dijelio samo most, tzv. skybridge, izgrađen kako se posjetioci ne bi zamarali prelaskom ceste na semaforima na velikim avenijama pored hotela.

U hotel smo stigli u 18 sati, a već u 19 započela je svečanost dobrodošlice na kojoj smo se upoznali s ostalim sudionicima kao i s organizatorima s kojima smo već prethodno bili komunicirali online. Naš prvi susret trajao je samo dva sata kako bismo se uspjeli oporaviti od dugotrajnog leta i kako bismo mogli odmorni krenuti na aktivnosti sljedećeg dana. Aktivnosti su započele već u 6.30, s doručkom u hotelskom restoranu Twisted Cork. No nikom od nas iz raznih dijelova svijeta rano buđenje nije predstavljalo problem jer smo svi patili od jet laga pa smo noć uglavnom proveli budni za računalom već od 3 sata ujutro. clip_image002Ipak, ni to nikom nije predstavljalo nikakav problem jer ipak je to bio Seattle, a svi se sjećamo Toma Hanksa, Meg Ryan i njihovih besanih noći u ovom gradu. Moram priznati da sam s velikim zadovoljstvom fotografirala pogled iz svoje sobe na 20. katu hotela i fotografiju Seattlea noću poslala u virtualni svijet, nazvavši je, kako drugačije nego Sleepless in Seattle.

Slika 2. Sleepless in Seattle

Prvi institut 2011.

Naše su se radionice i seminari održavali su u sjedištu Microsofta u Redmondu, kamo nas je svakog jutra vozio autobus. Vožnja do tamo uglavnom je trajala 15-20 minuta. Redmond je zapravo jedan pravi mali grad s brojnim zgradama i neboderima, puno zelenila, malih restorana i kafića, košarkaških i svih drugih igrališta – to jclip_image003e mjesto na kojem bi, sigurna sam, svatko volio raditi. Atmosfera je ležerna, nitko se ne čini užurbanim niti pod stresom. Svi su vrlo jednostavno obučeni, tzv. business casual, a odijela i kravate rijetko da se mogu vidjeti. Prevladava potpuno ležerna atmosfera i na cijelom se kampusu osjećate kao kod kuće.

Slika 3. Sudionici u Redmondu

Prvog smo dana u Pilchuck dvorani u zgradi broj 40 imali predavanja i radionice od 9 do 17.30 sati s vrlo kratkim prekidima za ručak i kavu. Cijeli taj dan radili smo – zamislite – bez računala! U središtu našeg rada bilo je stvaranje smislenih i korisnih nastavnih aktivnosti, a predavačice Deirdre Butler i Linda Shear su na vrlo zanimljiv način prikazale važnost kodiranja nastavnih aktivnosti za stvaranje znanja, suradnju i upotrebu IKT-a u nastavi.

Povratak u hotel, ubrzano spremanje za grupni izlazak te odlazak na večeru i kuglanje označili su završetak intenzivnog učenja tijekom prvog dana. Iako se kuglanjem ne mogu baš pohvaliti, s obzirom na moje kuglačko iskustvo, mogu biti zadovoljna brojem oborenih čunjeva.

Srijeda i petak bili su dani u kojima smo se izmjenjivali u radu u dvije grupe – na računalima. Jedna je grupa izrađivala nastavne jedinice prema prethodno naučenim pravilima kodiranja, koje ćemo moći primijeniti u razredu nakon povratka iz Redmonda. Za izradu jedinica koristili smo Microsoftove alate Bing Maps, Photosynth, OneNote, Photo Story 3, AutoCollage, Songsmith i Windows Live Movie Maker koji su uglavnom besplatni za nastavnike. O svakom od ovih alata i sjajnim mogućnostima njihove primjene, kao i načinima kodiranja nastavnih aktivnosti s kojima sam se upoznala na ovom seminaru, moći ćete čitati u sljedećim brojevima Pogleda kroz prozor.

Prijepodne u četvrtak bilo je rezervirano za pravu poslasticu – posjet Kući budućnosti i Vizionarskom laboratoriju – no nažalost, o tome ne smijem ni pisati ni govoriti, a naravno nemam ni fotografije. Razlog tome je jednostavan: to su noviteti koje Microsoft razvija i koji će jednog dana zasigurno biti dostupni široj javnosti. Toga smo dana također imali izvanrednu priliku posjetiti američki Forum inovativnog obrazovanja koji se u četvrtak i petak odvijao na istom mjestu i koji je okupio stotinu najboljih inovativnih nastavnika iz SAD-a. Pobjednici natjecanja ići će na svjetsko natjecanje koje će se u studenom održati u Washingtonu. U kategoriji “Stvaranje znanja i kritičkog mišljenja” pobijedila je Kelli Etheredge, profesorica iz Alabame i moja dugogodišnja prijateljica s Twittera, koju sam clip_image005konačno imala prilike i osobno upoznati. Kellin projekt pod nazivom Koja je presuda? maksimalno je angažirao učenike u pripremi sudskog procesa za Edmonda Dantesa iz romana Grof Monte Cristo.

Slika 4. S pobjednicom natjecanja i dugogodišnjom prijateljicom s Twittera, Kelli Etheredge napokon uživo.

Poslijepodne odlazimo u Seattle, ali ne na razgled grada, već na tzv. Learning Excursion ili kako bismo mi to rekli – na terensku nastavu. Podijeljeni smo u grupe od četvero, a svaka grupa mora obići jednu znamenitost, razgledati, fotografirati, uzeti materijale i – osmisliti nastavnu jedinicu. Grupe odlaze u Olimpijski park skulptura, na tržnicu Pike Place, u Muzej grada Seattlea, u Azijski muzej grada Seattlea i u Space Needle – zasigurno najpoznatiji simbol grada.

Moja se grupa sastoji od nastavnika iz Belgije, Mađarske i Šri Lanke, a zadatak nam je istražiti SAM (Seatttle Art Museum). Muzej grada Seattlea svojim eksponatima i sjajnim izložbama koje su tada bile postavljene pružio nam je odličan izbor za izradu raznih oblika nastavnih aktivnosti, što pokazuju naši radovi poput panorame djela Paola Ucella Slike iz Enejide napravljene u PhotoSynthu ili lanac asocijacija napravljen pomoću alata Photo Story 3.

Autor video uratka je Gergely Nadori

clip_image007Četvrtak završava svečanim prijemom u Space Needle odakle se pruža nevjerojatan pogled na Seattle i okolicu i na kojem uz ukusnu hranu i probrana pića uživamo u razgovorima sa sudionicima Foruma inovativnog obrazovanja o tehnologijama, suradnji i projektima.

Slika 5. Space Needle, najpoznatiji simbol grada

U petak prijepodne za nas sudionike održao se najznačajniji događaj konferencije – TeachMeet. TeachMeet su kratke prezentacije u kojima nastavnici svojim kolegama pokazuju projekte i razne inovativne načine rada. Osnovna karakteristika ovog načina prezentiranja jest vremensko ograničenje prezentacija koje obično ne traju više od šest minuta. U našem slučaju one su smjele trajati najviše dvije minute. Nevjerojatno je teško reći sve ono najvažnije o vašem projektu u samo dvije minute, ali svakako je moguće. Nakon isteka tih dviju minuta, započne svirati glazba, a predavač mora prekinuti svoju prezentaciju i doslovno otplesati s pozornice. Bilo je to jedno vrlo dinamično, zabavno i nclip_image008adasve poučno prijepodne, koje me ponukalo da Teach Meet stavim u svoj akcijski plan o inovativnom učenju i poučavanju na hrvatskoj obrazovnoj „sceni“, budući da čvrsto vjerujem da se naši nastavnici imaju čime pohvaliti i pokazati svojim kolegama sve one inovativne projekte o kojima nitko osim njihovih učenika i najbližih kolega ništa ne zna.

Slika 5. U Microsoftu u Redmondu govorila sam
o Live meeting webinarima za maturante.

Kao što svemu lijepom prebrzo dođe kraj, tako smo se i mi odjednom našli na završnoj večeri u predivnom restoranu Salty’s na samoj obali Pacifika s pogledom na nebodere Seattlea. No zahvaljujući tehnologijama, kao i niskotarifnim zrakoplovnim kompanijama, ovo sigurno nije kraj našeg druženja, nego kako je to Clark Gable lijepo rekao, početak jednog lijepog prijateljstva, ali i međunarodne suradnje, izmjenjivanja primjera dobre prakse i zajedničkog učenja i podučavanja o inovativnim metodama i strategijama.

Pogledajte blogove i videomaterijale ostalih sudionika konferencije.
Pogledajte fotoalbum

clip_image009Slika 6. Završetak konferencije i početak jednog lijepog prijateljstva

Comenius aktivnost Stručna usavršavanja

arjana_blazic

 

Arjana Blažić

– iz vlastitog iskustva
(1. dio)

Od 1. 1. 2011. građani Republike Hrvatska punopravno sudjeluju u svim aktivnostima Programa cjeloživotnog učenja kao i svi građani Europe. Na mrežnim stranicama naše Agencije za mobilnost i programe EU nalazi se čitav niz raznih aktivnosti za učenike i studente te za nastavnike, nastavno osoblje i rukovodeći kadar. Za nastavnike i nastavno osoblje osnovnih i srednjih škola svakako je najzanimljivija aktivnost Comenius u sklopu koje je moguće organizirati učeničke razmjene i projekte ili provoditi programe stručnog usavršavanja.

Djelatnici Agencije redovito održavaju tečajeve, seminare i radionice u raznim gradovima Hrvatske, na kojima zainteresirane upućuju u brojne mogućnosti Programa cjeloživotnog učenja. Imala sam priliku sudjelovati na jednom takvom seminaru u studenom 2010. na kojem su mi ljubazni djelatnici dali odgovore na mnoga pitanja i riješili sve moje nedoumice. Nedugo nakon seminara natječaj za stručna usavršavanja raspisan je istovremeno u cijeloj Europi. Za Comenius aktivnost Stručna usavršavanja raspisana su tri natječaja za 2011. godinu:

    14. 1. 2011. za stručna usavršavanja od 1. 5. do 31. 8. 2011.
    29. 4. 2011. za stručna usavršavanja od 1. 9. 2011. do 31. 12. 2012.
    16. 9. 2011. za stručna usavršavanje od 1. 1. do 30. 4. 2012.

clip_image002Kao i svi drugi Europljani, i mi imamo pristup bazi podataka u kojoj se nalaze svi seminari i radionice koje nastavnici mogu pohađati. Moguća je prijava na seminare, konferencije i ostale tipove usavršavanja koji nisu u bazi, ali njihovu primjerenost potrebno je najprije provjeriti u AMPEU. Seminari su grupirani po predmetima, a odabir je moguć prema raznim parametrima kao što su jezik seminara, mjesto ili vrijeme održavanja.

Mnogim mojim kolegama najveću prepreku za prijavu na Comenius seminar predstavlja nedovoljno poznavanje jezika. Međutim, to nikako ne bi trebala biti prepreka jer se u sklopu Comeniusa može odabrati i pripremni tečaj jezika koji će također biti pokriven stipendijom.

Za nastavnike engleskog jezika postoji velik izbor seminara, ne samo u zemljama engleskog clip_image004govornog područja, već i u drugim zemljama Europe pa sam tako odlučila poslati svoju prvu prijavu za Comenius stručna usavršavanja za rok 14. 1. 2011. Nakon poduljeg istraživanja odabrala sam dvotjedni seminar pod nazivom PEP – Perfect English Pronunciation koji se od 3. do 16. 7. 2011. održava u Corku u Irskoj.

Prvi korak koji sam morala napraviti nakon odabira seminara bilo je zatražiti predregistracijski obrazac od organizatora seminara, čime sam dobila potvrdu da na traženom seminaru ima jedno slobodno mjesto za mene.

Nakon toga počela sam s ispunjavanjem prijavnice što je zahtjevan i ozbiljan proces pa ga se nikako ne smije ostaviti za zadnji dan.

clip_image006

Prijavnica se može ispuniti na engleskom i na hrvatskom jeziku, a preporuča se da se ispunjava offline. Rubrike koje je potrebno ispuniti odnose se na očekivanja i rad kandidata prije, za vrijeme i poslije seminara. Najviše poteškoća meni osobno je pričinjavala izrada financijske konstrukcije. Srećom, postoje univerzalne tablice troškova života po pojedinim zemljama Europe koje koristimo pri izračunu troškova. Najkasnije dva tjedna prije roka predaje prijave moguće je poslati popunjenu prijavu na savjetovanje u Agenciju. Savjetovanje ne garantira da će vaša prijava biti odabrana, ali uvelike može pomoći prijavitelju kako bi na vrijeme otklonio moguće greške ili nedostatke.

clip_image008

Ja sam iskoristila pravo na savjetovanje i poslala prijavu na e-adresu Agencije. Već sljedećeg dana dobila sam odgovor sa savjetima za poboljšanje prijave. Nakon što sam prema predloženim preporukama prepravila i doradila prijavu, predala sam je online i to klikom na SUBMIT. Time je moja prijava dobila broj pod kojim će se dalje službeno voditi. Zatim sam je ispisala kako bi je ravnateljica moje ustanove potpisala i ovjerila pečatom. Prijavu sam nakon toga zajedno s predregistracijskim obrascem preporučenom poštom poslala na adresu Agencije.

Prijavi sam još priložila i životopis koji sam izradila na obrascu EUROPASS. Životopis nije obavezan, ali nije ni na odmet. Osim toga, Europass je jednostavan program za izradu životopisa koji se naknadno može mijenjati i u koji se mogu dodavati sve novonastale promjene koje se tiču radnog iskustva, stečenih vještina ili uspješno provedenih projekata.

Uslijedilo je iščekivanje rezultata u trajanju od otprilike dva i pol mjeseca, tijekom kojeg su me djelatnici Agencije samo jednom kontaktirali kako bi me obavijestili da je moja prijava zaprimljena.

Krajem ožujka rezultati su objavljeni na mrežnim stranicama AMPEU-a, a ja sam dobila poruku e-pošte sa željno očekivanim riječima: Vaša prijava je odobrena! Agencija je odlučila meni – korisniku dodijeliti financijsku potporu za aktivnost stručnog usavršavanja u okviru programa Comenius koji su dio Programa za cjeloživotno učenje Europske zajednice. Također sam dobila i popratno pismo s komentarima ocjenjivača na moju prijavu.

Moj je sljedeći zadatak bio da odmah obavijestim organizatora seminara o dobivenoj stipendiji kako bih se službeno registrirala za seminar. Organizator mi je također ponudio da odaberem vrstu smještaja. Naime, mogla sam odabrati smještaj u obitelji što je skuplja varijanta, ali uključuje prijevoz od i do aerodroma, doručak i večeru ili pak apartman koji dijeli nekoliko osoba. Apartmani su jeftiniji, ali oni ne uključuju baš ništa, većina njih čak ni posteljinu niti ručnike. Ja sam se odlučila za varijantu s apartmanom, zato što su oni smješteni u centru grada blizu instituta na kojem se održava seminar, dok su obiteljske kuće razasute po cijelom Corku.

Organizatoru sam također trebala platiti depozit od 200 EUR za kotizaciju seminara, a ostatak kotizacije kao i troškove smještaja platit ću na licu mjesta.

Osim kontakta s organizatorom seminara, u toku prva dva clip_image010tjedna od objave rezultate trebalo je prikupiti sve podatke za izradu i potpisivanje Ugovora o dodjeli financijske potpore za sudjelovanje u aktivnosti stručnog usavršavanja u sklopu Programa Comenius koji su potpisale ravnateljica moje ustanove i ravnateljica Agencije. U roku od 45 dana nakon potpisivanja, Agencija je isplatila 80 % sredstava na račun moje ustanove, a prema preporuci Agencije, daljnje raspolaganje sredstvima je interni dogovor između ustanove i stipendista pa je tako u mojoj ustanovi odlučeno da se sva sredstva isplate na moj tekući račun kako bih ja osobno mogla vršiti sva plaćanja.

Osim depozita, potrebno je pravovremeno kupiti avionsku kartu. Zanimljivo je napomenuti da se za troškove puta dobiva 400 EUR. Ukoliko se potroši manji iznos, ostatak novaca se mora vratiti Agenciji, a ukoliko se potroši više od navedenog iznosa, ta se razlika oduzima od troškova života i stipendist neće dobiti dodatna sredstva.

Ostatak od 20 % sredstava stipendije Agencija će isplatiti nakon što korisnik stipendije preda završno izvješće te opravda sve počinjene troškove. Agencija zadržava pravo da isplati manje od dobivenog iznosa stipendije, ali nikako ne više od traženog iznosa.

Završno izvješće se također ispunjava na propisanom obrascu koji treba uputiti online i u papirnatom obliku potpisanog od strane ravnatelja ustanove, zajedno s računima i potvrdama o uplati. Rok za izradu izvješća je 30 dana.

Kad sve ovo napravite, slijedi ono čemu se svi mi koji volimo puclip_image012tovati i učiti najviše veselimo: putovanje u Irsku, boravak u Corku, pohađanje seminara o podučavanju engleskog izgovora, upoznavanje s kolegama iz cijele Europe, možebitno pokretanje nekih novih projekata…

No, o svemu tome po povratku iz Irske u sljedećem broju Pogleda kroz prozor!

Korisne poveznice:

O Programu za cjeloživotno učenje
Comenius
Više o Comeinusu
Natječaj za 2011. godinu
Nacionalna pravila za prijavitelje
Priručnik za Comenius stručno usavršavanje
Upute za ispunjavanje obrasca za stručno usavršavanje

    Dojmovi s ISTEK ELT konferencije

    arjana_blazic

    Arjana Blažić

    Kad sam prije dvije godine otvorila svoj Twitter račun, a bilo je to radi jednog tako prozaičnog razloga (slijediti Ashtona Kutchera), nisam ni sanjala kamo će me taj korak odvesti. Ovaj me mjesec odveo u Istanbul, prekrasni grad na Bosporu.

    IstekNaime, u Istanbulu se od 1. do 5. travnja održavala konferencija za nastavnike engleskog jezika u organizaciji privatne fondacije ISTEK. Fondacija ISTEK se sastoji od desetak vrtića, osnovnih i srednjih škola i jednog sveučilišta. Ovo je bila druga ISTEK ELT (English Language Teaching) konferencija koja je prvenstveno namijenjena nastavnicima engleskog jezika iz Turske, no zbog predavača i sudionika koji dolaze sa svih kontinenata, prometnula su međunarodnu konferenciju. Svojim značajem ISTEK ELT danas konkurira IATEFL-u, najvažnijoj konferenciji za nastavnike engleskog jezika koja se svake godine održava u Velikoj Britaniji.

    Iza ovog ogromnog pothvata i veličanstvenog uspjeha stoji jedna osoba – Burcu Akyol, profesorica engleskog jezika u ISTEK školama. Burcu je jedna od prvih profesorica koju sam upoznala na Twitteru negdje u svibnju 2009. i koja je, zahvaljujući snazi svoje Osobne obrazovne mreže (PLN – Personal Learning Network), uspjela od jedne male, anonimne konferencije stvoriti snažan i vrlo posjećen događaj, ne samo od strane gledatelja, već i od PechaKuchastrane predavača koji se rado odazivaju pozivu da budu predavači. Jedan od razloga radog dolaska predavača je što, za razliku od drugih konferencija, predavači na ovoj ne da neće morati platiti niti kotizaciju, nego neće platiti ni smještaj, a i hranu će uglavnom pokriti organizator. Tko da onda odbije poziv u Istanbul?

    Konferencija se održavala na sveučilištu Yeditepe gdje smo svi bili smješteni u studentskim sobama. Održana su četiri glavna plenarna predavanja i čak 18 popratnih o najrazličitijim temama iz područja podučavanja i učenja engleskog jezika.

    Plenarna predavanja bila su vrhunska, a kako i ne bi bila, kad su ih održali vrhunski pleanaryspeakersstručnjaci – Jan Blake, Rod Bolitho, Jack Richards i Scott Thornbury. Svatko od njih je eminentan stručnjak na svom području, a posebno bih spomenula Jan Blake čiji je posao – storyteller – da priča priče! Mnogi od nas nisu ni znali da postoji takvo zanimanje! Jan nam je ispričala nekoliko priča koje bismo mogli upotrijebiti na satu engleskog jezika. Uvukla nas je u svaku od njih, tako da je 1000 profesora engleskog jezika iz gledališta na njen mig radilo sve što je htjela pa bilo to obično pucketanje prstima, ponavljanje nekog stiha ili kokodakanje, i još su se pri tom svi odlično zabavili. Jer pričanje priča Jan Blake nije samo pričanje, to je i pjevanje i plesanje i gluma, to je zapravo jedan veliki talent koji pripovjedač moraju posjedovati, a ona ga zasigurno posjeduje.

    Popratna plenarna predavanja svima su predstavljala veliki problem – zato jer nismo znali što izabrati između 18 sjajnih predavača i 18 vrlo zanimljivih tema. Moj odabir prvog dana konferencije bilo je predavanje o m-učenju koje su održali Nicky Hocly i Gavin Dudeney. Mobilno učenje je još daleko od naše obrazovne stvarnosti, ali će i ono zakucati jednog dana na vrata naše učionice. Russell Stannard, čovjek koji stoji iza mrežne stranice Teacher Training Videos je bio moj sljedeći odabir. Na svojoj mrežnoj stranici Russell je objavio više desetaka opisa raznih alata koji se mogu upotrijebiti u razredu, tako da je snimio svaki korak njegove upotrebe. Njegove su stranice neprocjenjiva pomoć za svakog nastavnika, kako početnika u web tehnologijama, tako i onog koji s tim ima iskustva.

    Moj treći odabir bila je Ozge Karaoglu i njena prezentacija Alisa se vraća. Ozge ne samo da je prava turska ljepotica, puno ljepša u prirodi nego na slikama, već piše i vrlo zanimljiv i koristan blog na kojem dijeli informacije o raznim web 2.0 alatima.

    Četvrto plenarno predavanje održao je Nik Peachey. Nik je profesor čije blogove redovito pratim i od kojeg sam puno naučila u protekle dvije godine pa sam mu se htjela zahvaliti na svemu što neumorno radi za nastavnike iz raznih dijelova svijeta. Njemu, kao i svima čija sam predavanja pohađala, poklonila sam mala licitarska srca i mirisne vrećice lavande koje sam, kao i obično, dobila od Turističke zajednice Grada Zagreba i Hrvatske turističke zajednice.

    Twitterfirends1jpgTwitterfriends

    Između plenarnih predavanja održavale su se radionice. Tu je moj problem bio još veći jer su bile ponuđene 32 radionica u subotu i 34 u nedjelju. Moj subotnji odabir je bila radionica moje drage virtualne (a sada i stvarne) prijateljice i suradnice na projektu Greetings from the world, Eve Buyuksimkesyan. Njena je tema bila Warmers, filler and improvisations. Međutim, zbog prostorija koje su bile jednako numerirane, ali su se nalazile u dvije različite zgrade, nas tridesetak je uzalud čekalo da se Eva pojavi u sobi B307 u glavnoj zgradi. Za to je vrijeme ona pred nekih drugih tridesetak nastavnika održala svoje predavanje u sobi B307 u zgradi Fakulteta strojarstva. Nakon 15 minuta smo, ne znajući što se događa, otišli na predavanja u susjednim prostorijama pa sam se tako zatekla na predavanju Tehnologija bez suza koje su održale Sue Lyon Jones i Shelly Terrell.

    Ja sam također održala jedno predavanje o tome kako podučavamo strani jezik u sklopu radionica o refleksiji. Bila sam jedna od šesnaestoro predavača koji su održali radionice o podučavanju svog materinjeg jezika. Osim hrvatskog jezika, sudionici su mogli učiti grčki, japanski, turski, njemački, španjolski i hebrejski. Uz takvu konkurenciju te znajući da se istovremeno odvijaju još 33 predavanja, bojala sam se da će moja radionica zjapiti prazna, no srećom, to se nije dogodilo. Imala sam veliku čast da je hrvatski želio naučiti Rod Bolitho, jedan od plenarnih predavača, a osim njega to su htjeli i Rakesh Bhanot iz Velike Britanije, Dimitris Primalis iz Grčke, Karoline iz Austrije i Burcu iz Turske. Bilo je to jedno sjajno iskustvo, kako za mene, tako i za njih, a da je bilo dobro pripremljeno, pokazao je i poziv kolege Dimitrisa da dođem na konferenciju profesora engleskog jezika Grčke koja će se održati od 17. do 18. ožujka 2012. u Ateni te da tamo govorim o web tehnologijama u nastavi. Naravno, rado sam prihvatila i ovaj izazov i već se počela pripremati za put u Grčku.

    Konferencija je završila izletom za predavače koji su omogućili razni sponzori i donatori, a koji je uključivao razgled grada i svečanu večeru na brodu na Bosporu. Dobro društvo, romantičan ugođaj noćne vožnje brodom, ukusna hrana, od koje neizostavno moram spomenuti vrlo, vrlo ukusne baklave te odlična glazba s puno plesa i smijeha, stvorili su sjajno raspoloženje i večer pretvorili u događaj o kojem će se još dugo pričati što na društvenim mrežama i blogovima, što u stvarnom životu.

    TopkapiTopkapi2

    Kako to radimo mi?

    arjana_blazic

    Arjana Blažić

    Dan sigurnijeg interneta obilježen je 8. veljače u više od 70 zemalja svijeta. Toga su dana nastavnici diljem svijeta sa svojim učenicima provodili različite aktivnosti. Svi su oni, međutim, imali zajednički cilj: osvijestiti sigurnu i odgovornu upotrebu interneta i mobilnih telefona. Kako bih saznala na koje se sve načine i kojim nastavnim metodama i sredstvima može postići ovaj zajednički cilj, pregledala sam niz mrežnih stranica te napravila mali pregled događanja pod nazivom Kako to rade drugi koji možete pogledati u PowerPoint prezentaciji:

    Neke od ovih mrežnih stranica potaknule su me da i ja na satu engleskog jezika provedem nekoliko aktivnosti o sigurnosti na internetu. Taj sam nastavni sat provela s učenicima I. b te II. a i II.b razreda IX. gimnazije koji engleski jezik uče kao prvi strani jezik.

    U uvodnom dijelu sata učenici su pogledali video film Gdje je Klaus?, snimljen za potrebe njemačke inicijative za sigurnost na internetu Klicksafe, a potom je uslijedila kratka diskusija o razlikama između našeg realnog i virtualnog života. Učenici su raspravljali o obiteljskom filtriranju internetskog sadržaja te su usporedili roditeljske zabrane i dozvole u stvarnosti i na internetu.

    Za glavni dio sata odabrala sam aktivnost s odlične irske mrežne stranice Think B4U Click pod nazivom „šetajuća debata“ (walking debate). Za potrebe ove aktivnosti jedan dio učionice namijenjen je svim učenicima koji se slažu s iznesenom tvrdnjom (agree), dok je drugi dio rezerviran za one koji se ne slažu s tvrdnjom (disagree). Učenici tako šeću s jedne strane učionice na drugu, ovisno o svom mišljenju koje je nakon odabira strane potrebno obrazložiti. Autor ove aktivnosti predlaže da se tvrdnje ispišu na papire i podijele učenicima, no zbog moje izrazito izražene ekološke osviještenosti i jer sam pobornica podučavanja bez papira (teach paperless), ja sam svoj sat o sigurnosti na internetu provela samo uz upotrebu računala. Teze za debatu, koje sam napisala na slajdove u PowerPoint prezentaciji, bile su sljedeće:

    I feel safe on my social networking sites.

    Most teenagers are aware of the potential dangers online.

    Cyberbullying is not really bullying.

    The Internet is a powerful resource. Under 18s are as much at risk as adults when communicating online.

    Social networking sites are the greatest invention of 21st century communications.

    Izdvojila bih neka od najzanimljivijih razmišljanja ovih petnaesto- odnosno šesnaestogodišnjaka. Većina se mojih učenika osjeća sigurnima na društvenim mrežama, a kao razlog u većini slučajeva navode svoje vlastito odgovorno ponašanje. Važnost postavljanja postavki o privatnosti dolazi tek na drugo mjesto. Učenici smatraju da su dobro informirani o opasnostima na društvenim mrežama i na internetu te da se u skladu s time i ponašaju.

    Ono što me najviše iznenadilo je njihov stav prema vršnjačkom nasilju za koje tvrde da, ukoliko se odvija online, nije vršnjačko nasilje u pravom smislu riječi, što obrazlažu mogućnošću isključivanja mobitela odnosno interneta, čime, po njihovom sudu, cyberbullying automatski prestaje. Nasuprot tome, u stvarnom životu učenik nad kojim se vrši nasilje nema mogućnost dolaska, odnosno nedolaska u školu. Ovakav stav jednog dijela mojih učenika svakako zaslužuje dodatne nastavne satove posvećene ovoj važnoj tematici, ne samo na satu engleskog jezika, već i na satu razredne zajednice, informatike, ali i svih drugih predmeta.

    Na posljednjem slajdu PowerPoint prezentacije napisala sam niz različitih termina vezanih uz privatnost i društvene mreže. Učenici su u grupama od po četiri odnosno pet učenika odabrali nekoliko termina te svaki od njih pretvorili u savjete koje žele uputiti svojim vršnjacima kako bi se sigurno i odgovorno ponašali na internetu.

    clip_image002

    U završnom dijelu sata učenici su svoje savjete „zalijepili“ na mrežnu stranicu Safer Internet Day koju sam prethodno otvorila na platformi Wallwisher kako bi bili dostupni njihovim vršnjacima diljem svijeta. Svaki učenik se na svoju ljepljivu virtualnu poruku potpisao samo svojim osobnim imenom jer prezimena, naravno, zbog sigurnosti nismo željeli koristiti.

    Učenici su bili vrlo motivirani ovom aktivnošću, a naročito pozitivnom su ocijenili priliku da se svojim savjetima i preporukama obrate vršnjacima iz raznih dijelova svijeta. Ova je aktivnost rezultirala čitavim nizom sjajnih i nadasve korisnih savjeta, a izdvojila bih sljedeću preporuku koju je Norma, učenica I.b razreda, napisala u stihu:

    Talking face to face
    and reading a good book
    is better than Facebook.

    Ostale „ljepljive“ savjete o sigurnosti na internetu možete pročitati na našem Wallwisheru:

    wallwisher

    Dan sigurnijeg interneta obilježava se svake godine u veljači. Tada se naše aktivnosti za odgovorno ponašanje na internetu intenziviraju. No, tu ne bismo trebali stati. Mi, nastavnici, moramo osvijestiti činjenicu da nikada ne može biti previše razgovora s našom djecom i s našim učenicima o opasnostima na internetu. Tema za razgovor, nažalost, nikad neće nedostajati, a vršnjačkom nasilju, društvenim mrežama, pravilnoj upotrebi mobilnih uređaja, zaštiti privatnosti, krađi identiteta, plagiranju, online igricama, lažnom predstavljanju i drugim opasnostima virtualnog svijeta, nastavnici svih predmeta bi morali posvetiti barem nekoliko minuta svog nastavnog sata. Jedino ćemo razgovorom i stalnim ukazivanjem na moguće zloporabe interneta i društvenih mreža naučiti naše učenike kako da postanu odgovorni i savjesni građani virtualnog svijeta.

    Volontiranjem hrvatskim maturantima

    poklonile više od 100 000 kuna

    sonjaLR_arjanaB_natasaL

    Sonja Lušić-Radošević, Arjana Blažić i Nataša Leko

    slika1Zahvaljujući Portalu Suradnici u učenju, većini od vas je dobro poznat portal za Besplatne online pripreme za državnu maturu – mojamatura.net. Portal je zaživio prije godinu dana kad smo sve naše ideje i aktivnosti ujedinile na jednom mjestu i namijenile ga maturantima IX. gimnazije, ali vrlo brzo su pale sve granice. Portal se otvorio prema svim hrvatskim maturanticama i maturantima.

    Voditeljice portala mojamatura.net

    Poznajući današnju mladež, znale smo da im se moramo domišljato približiti. Pomoću naše Facebook stranice, koju svakodnevno ažuriramo, družimo se s maturantima bez potrebe da se spajaju na Portal.

    Naš prvi zadatak, videokviz iz engleskog jezika, objavile smo 1. prosinca 2009. Bio je to Bryan Adams i njegova prelijepa pjesma Have you ever really loved a woman? Od tada smo objavile 400 različitih vježbi iz engleskog, nešto manje zadataka iz matematike, njemačkog, hrvatskog i informatike te oko 400 poveznica na važne vijesti iz mjerodavnih izvora i na članke iz novina. Premda na Portalu ima najviše vježbi iz engleskog jezika, jako veliki interes iskazan je i za matematičke zadatke.

    clip_image004Ostvarile smo velik broj posjeta, stekle širok krug prijatelja i pratitelja na društvenim mrežama, podršku velikog broja kolega i škola, zapazili su nas brojni mediji, bile smo finalisti Microsoftovog natjecanja „Primjena računala u obrazovanju“ te smo se predstavile na CARNetovoj konferenciji u Splitu.

    U samo jednoj godini uistinu smo postigle odlične rezultate na području udaljenog učenja i podučavanja te smo odlučile na dostojan način obilježiti naš mali jubilej. Svečanost je održana u ugodnom ambijentu Knjižnice Tina Ujevića u Zagrebu s nama dragim i važnim ljudima. Na proslavi su nam se pridružili kolegice i kolege iz IX. gimnazije u Zagrebu s ravnateljicom Sveom Bielen, prof., gospodin Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, gospodin Mario Maleta iz OUP Predstavnišvo RH, predstavnice Odjela za osiguranje kvalitete obrazovanja MZOŠ-a i Agencije za strukovno obrazovanje, kolegica iz Aquilonisa i naše kolegice i kolege iz Udruge Normala. Za pjesmu i dobar ugođaj želimo zahvaliti Zboru IX. gimnazije i njihovoj maestri, profesorici Kristini Orač.

    slika2

    Prema riječima gospođe Bielen, koja je nedavno sudjelovala na okruglom stolu „ Budućnost volontiranja u gradu Zagrebu“ i saznala nešto o vrijednosti volonterskog rada, nas tri profesorice smo hrvatskim maturantima svojim volontiranjem na Portalu poklonile preko 100 000 kuna. Ponosne smo na ove brojke uoči 2011., europske godine volontiranja.

    clip_image008Za prvi rođendan smo dobile i prvu donaciju. Naš doprinos udaljenom učenju i online pripremi za državnu maturu prvo je prepoznalo Predstavništvo Oxford University Press u RH i gospodin Mario Maleta, regionalni direktor Oxford University Pressa za jugoistočnu Europu.

    Nakon godine dana rada, gotovo 300 000 jedinstvenih posjeta i 3 600 prijatelja na Facebooku, radimo na tome da angažiramo profesore svih predmeta zastupljenih na Državnoj maturi kako bi naši učenici za nju mogli dobiti besplatnu poduku. Pozivamo zainteresirane donatore i sponzore da nam se pridruže na putu do ostvarenja naših planova. Također pozivamo sve zainteresirane profesorice i profesore da nam se jave i da zajedno s nama sudjeluju u stvaranju novih zadataka za naše maturante i maturantice.

    Zahvaljujemo se našim dosadašnjim suradnicima koji su preko našeg Portala svoj rad nesebično podijelili s maturantima od Lastova do Laslova: Željki Bjelanović Dijanić, Gordani Beissmann, Vesni Erceg, Nataši Sajko i Šimi Šuljiću.

    clip_image010

    Prikaz dijaprojekcije