Dan jabuka u produženom boravku

Ivana Stančin Letinčić

1. Sažetak

Produženi boravak sa svojom specifičnom organizacijom koja svakodnevno uključuje dva sata Organiziranog vremena čini gotovo idealni dnevni raspored za provođenje projektnih aktivnosti, a osobito projektnih dana. Učenici i učiteljice produženog boravka PŠ Savska (OŠ Davorina Trstenjaka, Zagreb) svake godine obilježavaju Svjetski dan jabuka. Cilj obilježavanja Dana jabuka je osvijestiti važnost zdrave prehrane te očuvanje prirodne raznolikosti na primjeru jabuke. Ovaj projektni dan realiziramo aktivnostima koje povezuju učenike svih odjeljenja škole potičući ih na suradnju te aktivnostima koje su specifične za dob i interese učenika pojedinih razreda (štafetne igre, likovne radionice, istraživanje izgleda jabuka, proučavanje dijelova jabuke te razvojnog ciklusa od sjemenke do ploda, čitanje, računanje itd.) Motiv jabuke uključen je u sve nastavne sadržaje toga dana s ciljem ostvarivanja ishoda nastavnih predmeta i međupredmetnih tema (Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Zdravlje i Održivi razvoj). Dan je usmjeren na istraživačku nastavu, vrijeme provedeno u prirodi, suradnju i poticanje zdravih navika. U ostvarivanje ishoda projekta uključeni su i roditelji i/ili drugi članovi obitelji čime povezujemo školu i zajednicu koja ju okružuje te je njezin sastavni dio.

Ključne riječi: projekt, korelacijsko-integracijski sustav, dan jabuka, produženi boravak.

2. Uvod

Dan jabuka obilježava se 20. listopada diljem svijeta. Pokret obilježavanja Dana jabuka krenuo je 1990. u Londonu potaknut ekološkom organizacijom Common Ground. Cilj je obilježavanje jesenskog blagdana i slavlje jabuke kao voća, ali i upozorenja kako svojim odnosom prema prirodi riskiramo izgubiti prirodnu raznolikost, što je prikazano primjerom jabuke, ali se odnosi na cjelokupnu prirodu. Liječnici taj dan koriste za promociju zdrave prehrane. Dan jabuka se obilježava u gradovima i selima, na tržnicama, u muzejima, školama. Motiv jabuke moguće je korelirati i integrirati u gotovo sve nastavne predmete, što svake godine i ostvarujemo u produženom boravku PŠ Savska.

3. Korelacija i integracija nastavnih sadržaja na primjeru obilježavanja Dana jabuke

3.1. Korelacija i integracija nastavnih sadržaja

Korelacijom nastavnih sadržaja unutar predmeta i među predmetima postiže se tzv. holistički pristup nastavi koji definira odgoj i obrazovanje kao neodvojive procese koji se međusobno isprepliću. Korelacija označava međusobno djelovanje dviju stavki koje se povezuju, ovise jedna o drugoj i mogu mijenjati jedna drugu. (Dimić Vrkić, Vidić, 2015.) U nastavnom procesu korelacija predstavlja dovođenje u međusobnu vezu predmeta/sadržaja koji imaju dodirne točke (Anić, Goldstein, 2009).

„Načelo korelacije u nastavi se ostvaruje na nekoliko načina:

• unutarpredmetna korelacija (korelacija unutar nastavnog sadržaja jednog predmeta),
• međupredmetna korelacija (korelacija s određenim nastavnim sadržajima drugih nastavnih predmeta).

Svaka od ovih dviju vrsta korelacije ima i dvije pod razine:

• horizontalna korelacija (korelacija u istom godištu/razredu),
• vertikalna korelacija (korelacija među godištima/razredima).“ (Dimić Vrkić, Vidić, 2015.)

Razlikujemo tematsku i strukturalnu korelaciju. Procesom integracije u nastavu spajamo različite sadržaje kako bismo dobili povezanu cjelinu. Korelacija i integracija čine važan dio nastavnog procesa, osobito na primjerima projektne nastave. Projektna nastava uključuje povezivanje tema iz više nastavnih predmeta, povezivanje sa svakodnevnim životom učenika te primjernu različitih znanja i vještina. Projektna nastava smatra se najuspješnijom za oslobađanje kreativnosti učenika i učitelja. (Bežen, 2008.)

3.2. Obilježavanje Dana jabuka u PŠ Savska

U Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka u Zagrebu već se godinama obilježava Dan jabuka. U Područnoj školi Savska svake godine 20. listopada u produženom boravku cijeli dan kroz niz aktivnosti posvetimo jabuci. Produženi boravak sa svojom specifičnom organizacijom koju svakodnevno čine dva sata Organiziranog vremena čini gotovo idealni dnevni raspored za provođenje projektnih aktivnosti, a osobito projektnih dana.

Dan obilježavamo zajedničkim aktivnostima svih odjeljenja produženog boravka (u školi su tri skupine) te svaka skupina ima posebne aktivnosti prilagođene interesima i dobi učenika. Na hodniku svake godine postavljamo pano na kojem su izloženi zanimljivi podaci o jabukama. Učenici su imali zadatak prikupiti poslovice i zagonetke te zanimljive citate i legende u kojima se spominje jabuka te su i one bile izložene na panou. Jabuka je prikazana i likovnim radovima učenika. Neki su jabuke prikazali pomoću kolaž papira na različite načine, neki temperama prikazujući tonove boja, a inspiracija su nam bili i poznati umjetnici Andy Warholl i Wassily W. Kandinsky (što smo povezali s eTwinning projektom “U svijetu likovnih umjetnika”). Radovi su krasili naše učionice i hodnik škole.

Učiteljice su, koristeći prezentacije, učenicima predstavile važnost jabuka i zanimljivosti nakon čega svake godine odlazimo u školsko dvorište. Tamo organiziramo natjecateljske igre za sve učenike. Sve smo učenike podijelili u skupine tako da su u svakoj skupini bili učenici svih razreda. Organizirane su različite štafetne igre kao što su prenošenje jabuke na kuhači, nošenje jabuka u košaru, prenošenje jabuke iznad glave ili ispod nogu iz ruke u ruku.

Učiteljice prije početka produženog boravka u školskom dvorištu sakriju po jednu jabuku za svaku skupinu (1., 2. i 3. razred). Jabuka je pakirana u vrećicu te piše kojem razredu pripada. Nakon štafetnih igara, svaka skupina (sada prema dobi) kreće u lov na blago. Trebaju pronaći svoju jabuku. Ako u potrazi pronađu jabuku koja ne pripada njihovom razredu, ne smiju je dirati niti reći da su ju pronašli. Cilj ovih aktivnosti je uključiti motiv jabuke u aktivnosti koje svakodnevno provodimo na svježem zraku te međusobna suradnja učenika svih generacija ka ostvarivanju zajedničkog cilja.

Povratkom u školu, za užinu svi jedu jabuke. Zatim svaka skupina radi aktivnosti koje su prilagođene baš njima. Čitali smo priču “Zvjezdana jabuka”, a jabuke koje smo dobili za užinu poslužile su nam kako bismo pronašli zvijezde u našim jabukama. Rješavali smo matematičke zadatke u kojima su se spominjale jabuke. Na taj smo način učili sadržaje Matematike i Hrvatskog jezika prema ishodima kurikulumu spomenutih predmeta povezujući ih s motivom jabuke.

U organiziranom vremenu su učenici podijeljeni u četiri skupine. Prva je skupina imala zadatak proučiti dijelove jabuke. Koristeći nož i ljuštilicu, prikazali su ostatku razreda pojedinačne dijelove jabuke, peteljku, koru, mesnati dio, jezgru i sjemenku. Druga je skupina izradila plakat koji je prikazivao razvojni tijek jabuke od sjemenke do ploda. Plakat su predstavili ostalim skupinama. Treća je skupina istraživala raznolikost jabuka. Svaki je učenik imao jabuku druge sorte te su ju vagali, bilježili njezin miris, boju i okus. Istražili su ima li jabuka sjemenku te pluta li ili tone u čaši vode. Prikupljene podatke su pokazali ostalim učenicima. Četvrta je skupina radila pokus s jabukom. Jabuku su odrezali na četiri kriške. U čašice u natočili iscijeđen limun, vodu, ocat i ulje. Stavili su u svaku čašu jednu krišku jabuke i čekali da prođe neko vrijeme. Zatim su drugim skupinama opisali pokus, prikazali rezultate i zaključke. Cilj ovih aktivnosti je poticanje istraživačkog rada učenika. Prezentiranjem rezultata učenici vježbaju govorne i predstavljačke sposobnosti.

U obilježavanje Dana jabuka uključeni su i roditelji i /ili bake i djedovi. Oni taj dan pripreme razne proizvode od jabuka koje učenici na kraju dana degustiraju. Na stolu u hodniku tako su se našle pite i štrudle od jabuka te mnogi drugi kolači koji sadrže jabuke, sok od jabuka, čips od jabuke, kompot i džem. Na stolu je bila i izložba različitih sorti jabuka koje su učenici donijeli. O svakoj je sorti pisalo obilježje. Najzanimljivije su nam bile stare sorte jabuka koje su donijeli učenici nakon posjeta selima. Ovom aktivnošću povezujemo školu i zajednicu koja ju čini i okružuje, a to su učenici, roditelji, ostali članovi obitelji i djelatnici škole.

4. Zaključak

Obilježavanjem Dana jabuka u školi učenicima ukazujemo na važnost zdrave prehrane, biološke raznolikosti i očuvanja prirode. Motiv jabuke moguće je integrirati u sve nastavne predmete (Hrvatski jezik, Matematika, Tjelesna i zdravstvena kultura) te međupredmetne teme (Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Zdravlje i Održivi razvoj), što je prikazano na primjeru obilježavanja Dana jabuka u produženom boravku  područne škole Savska. Na taj način ne ostvaruje se samo cilj Dana jabuka te ishodi kurikuluma već se  mijenja uobičajena dinamika nastavnog dana što pridonosi kreativnosti i motiviranosti za rad učenika. Također se ostvaruje povezivanje škole i zajednice kroz suradnju s roditeljima i drugim članovima obitelji.

Literatura

1. Anić, V., Goldstein, I. (2009). Rječnik stranih riječi, Zagreb: Novi Liber.
2. Bežen, A. (2008.). Metodika – znanost o poučavanju nastavnog predmeta. Zagreb: Školska knjiga.
3. Dimić Vrkić, J., Vidić, S. (2015.). „Korelacija i timski rad u nastavi – holistički pristup učenju i poučavanju“. U. Acta Iadertina (ur. J. Dimić Vrkić), Zadar. vol. 12., no.2., str. 93.-114.
4. https://www.commonground.org.uk/apple-day/, 10. 4. 2022. 

Psihofizičko zdravlje u produženom boravku

Jasmina Nedanovski

Sažetak

Ciljevi produženog boravka isprepliću se i nadograđuju odgojno-obrazovnim ciljevima nastave. Djeci želimo osigurati ohrabrujuću, zdravu i sigurnu psihosocijalnu te fizičku okolinu za razvoj i obrazovanje.

Prehrana i tjelesna aktivnost utječu na psihofizičko zdravlje djece. Od početka školske godine, u grupi produženog boravka trudimo se poticati psihofizičko zdravlje djece u sklopu triju aktivnosti. To su: vrijeme ručka, aktivnosti za opuštanje te kreativno provođenje vremena.

Ključne riječi: prehrana, tjelesna aktivnost, psihofizičko zdravlje djece, produženi boravak.

Uvod

U odjelima produženog boravka nadograđujemo nastavne sadržaje s kojima se djeca susreću u nastavi. Aktivnosti nastojimo organizirati na način, da su djeci zanimljive. Produktivnost djece je tokom trajanja produženog boravka smanjena. Kako bismo pridobili pažnju učenika, učitelji moramo biti kreativni, pragmatični, fleksibilni i zanimljivi. Današnje doba od učitelja zahtijeva individualni pristup učenicima. Djeca imaju golemu potrebu za pažnjom. Radi toga, ih još toliko teže odgajamo u samostalne osobe. I roditelji im oduzimaju samostalnost i time im uskraćuju vlastita iskustva. Samostalnost djeteta vrlo je bitan element za njegov razvoj i budući život. Unatoč šarolikom izboru pedagoških pristupa, u današnje vrijeme veliki izazov predstavlja oblikovanje samostalnog učenika. Glavni zadatak učitelja je motivacija i usmjerenje učenika na putu, gdje se ovaj susreće sa svojim potrebama i zahtjevima.

Ručak

Poznata je činjenica, da je preporuka imati 5 obroka dnevno (doručak, dopodnevna užina, ručak, popodnevna užina, večera). Obroci koje pojedemo moraju biti pravilno raspoređeni tokom dana. U produženom boravku učenici imaju ručak i popodnevnu užinu.

Najprije djecu potičemo na temeljito pranje ruku, zatim na samostalno postavljanje u red. Također ih potičemo da sami nose pladnjeve s hranom do stola (taj dio se odnosi na učenike prvih razreda koji su bili naviknuti, da im hranu pripremaju odgajateljice u vrtiću). Posebnu pažnju pridodajemo samostalnom rezanju tvrde hrane, jer to predstavlja problem većem dijelu učenika. Neki učenici pritom trebaju vođenje, prikaz ili pak puno ohrabrenja.

Ručak škola planira u skladu sa smjernicama zdrave prehrane u odgojno-obrazovnim ustanovama, prema savjetima ministarstva za zdravlje. Učitelj učenike tako može poticati i pratiti koliko hrane pojedu.

Neki učenici imaju velike probleme s konzumiranjem hrane. Problem vidim u tome što djeca mnogo različite hrane ne žele ni probati. Kada ih potaknem na to, da barem malo probaju, da vide kakvog okusa je hrana, puno puta su pozitivno iznenađeni nad okusom (npr. dinje). Ako poslije ručka ostane nešto od voća ili peciva, to odnesemo sa sobom u razred. Učenici rado to pojedu kasnije kad su gladni. Nekad nam ostane i voća od prijašnjega dana. Učenici naše škole piju vodu iz slavine. Još dvije godine unazad kuhali smo čaj, sad smo se odlučili za vodu. Za to smo se odlučili jer ispijanje vode poboljšava funkcije pamćenja, razumijevanje te koncentraciju za učenje. Sve grupe PB izradile smo veliku (novu) piramidu prehrane v blagovaonici škole.

Slika 1. Piramida prehrane

Aktivnosti za opuštanje

Igra i fizička aktivnost pozitivno utječu na naše tijelo i duševnost. Bergant tvrdi, da su fizička aktivnost i igra procesi, koje naš mozak voli provoditi i tako postaju izvor zadovoljstva i opuštanja. (Bergant 2015, str. 27).

Aktivnosti opuštanja namijenjene odmoru, opuštanju, obnavljanju psihofizičkih snaga mogu se odvijati u učionici, knjižnici, sportskoj dvorani i na igralištu. To vrijeme namijenjeno je različitim igrama (sportske, društvene, zabavne, socijalne te ostale), slušanju glazbe, gledanju video sadržaja, čitanju i razgovoru.

Poslije ručka krenemo s učenicima na opuštanje. Razred dobro provjetrimo. Opuštanje u sportskoj dvorani ili vani naša je svakodnevna rutina. Bitno je, da opskrbimo naš moždani centar kisikom. Aktivnosti na svježem zraku utječu na izlučivanje serotonina, koji je ujedno i glavni aktivator motoričkog korteksa te utiče na opuštanje tijela. U sportskoj dvorani učenike sam poticala na samostalnu izvedbu zadatka. Na početku školske godine primijetila sam, da učenici žele biti cijelo vrijeme vođeni – ako nisu dobili upute, bili su nekoliko zbunjeni. Sada, nekoliko mjeseci kasnije, primijetila sam, da nakon što učenicima pružim nekoliko minuta slobodne igre (bez vođenja), oni budu veseli, zaigraju se sami, podijele uloge u igri i pritom mnogo uživaju.

Aktivnosti za opuštanje provode se kroz igru, fizičku aktivnost, čitanje i sl. Svaki dan imamo na rasporedu upisan pojam aktivnosti za opuštanje. Unutar tog rasporeda, za svaki dan sam dodala jednu drugu aktivnost za opuštanje, koju sam po potrebi prilagodila (vezano za okolnosti u razredu). Vrlo često se nakon aktivne aktivnosti smirimo sa smirujućom glazbom, vizualizacijom. Tek nakon toga, posvetimo se pisanju domaće zadaće. Cilj tih aktivnosti je, da učenici što učinkovitije opuste tijelo, um i obnove psihofizičke snage. Duševno i tjelesno opuštanje vrlo su bitni za zdravlje.

Slika 2. Slušanje smirujuće glazbe

Kreativno provođenje vremena

Poticanje kreativnosti i radoznalosti učenika ulaganje je u budućnost društvenog razvoja. Kreativni i inovativni pojedinci određuju različitost, napredak i razvoj. Vrijeme u produženom boravku nudi mogućnosti za razvoj interesa i kreativnih sposobnosti učenika. Aktivnosti koje se provode su likovne, glazbene, plesne, literarne i matematičke naravi.

Kao učiteljica likovne kulture mogu na tom području učenicima najviše ponuditi. S učenicima isprobavamo različite likovne tehnike, upotrebljavamo različite materijale. Ponekad napravimo zadatak rezanja i lijepljenja, jer to nekim učenicima pravi probleme. Redovno se javljamo i na likovne natječaje, nacionalne kao i na one međunarodne. Prošle godine po prvi puta smo snimili animirani film. Izvesti takav projekt tijekom produženog boravka, bio je velik izazov. U prostoru je morala biti cijelo vrijeme jednaka svjetlost, nitko nije smio pomaknuti stol na kojem su bili kamera i fotoaparat.

Svake godine u produženom boravku organiziramo modnu reviju jer želimo, da se djeca oslobode straha i srama od javnog nastupa. Materijali koje koristimo su otpadni. Učiteljice smo ove godine dale upute djeci, da donesu stvari za izradu od doma. Kada su kreacije nastale, izveli smo reviju. Učenici vole nastupati i imaju malu tremu. Međutim, poslije izvedene revije, svi su uzbuđeni i vole pričati o svojim osjećajima.

Slika 3. Modna revija

Ove godine smo prvi put izveli kamišibaj. Učenici su bili oduševljeni tom vrstom kazališta. Podučavam heterogenu grupu (prvi i drugi razred) i primijetila sam, da su se brojni učenici po prvi puta susreli s tim oblikom kazališne predstave. Učenike je taj oblik pripovjedanja povezao. Bili su oduševljeni nad tim oblikom rada. Učenici su također sami pripremili kamišibaj predstavu. Svaki učenik imao je mogućnost (radili smo u grupama po tri), da odluči, hoće li biti pripovjedač, ilustrator priče ili će micati stranice priče. Ove godinu, u svoju grupu uvela sam područje plesa (folklor) i čini mi se vrlo uspješnim. Pozvala sam učiteljicu iz susjedne grupe, s namjerom, da obje grupe povežemo te ih naučimo plesove kao što je Igraj kolo jabuko, Ob bistrem potočku je mlin i sl. Učenici su se predstavili na predstavi grupa produženog boravka s nazivom Pokaži, kaj znaš. Pri tom je vrlo bitna činjenica, da smo sudjelovale kolegica i ja, kao i učenici i tako je nastao predivan nastup odnosno zaključak na našoj priredbi. Djeca su željna glazbe, plesa i fizičkih aktivnosti.

Zaključak

Djeca su naša skrb i poslanstvo. Vrlo je bitno, da im stvaramo poticajnu, sigurnu, zdravu i ljubaznu okolinu. Kolektivno moramo biti svjesni koliku odgovornost imamo za zdravlje i dobrobit djece.

Učitelji pratimo taj način razmišljanja jer smo svjesni, da smo pored roditelja, i mi veliki uzor toj djeci.

Literatura

1. Bergant T. (2015). Pomen igre za otrokov razvoj. V pedagoški reviji Didakta (online). 4 strani. Dostopno na: https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-1DKDJY4I/92b6be2b-88b4-4562-49e8f0d5f09f/PDF.

Otpaci umjesto snijega

Lidija Šajn

Sažetak

Produženi boravak može biti vrlo kreativan dio proširenog odgojno-obrazovnog procesa. U kombiniranom odjelu produženog boravka predajem učenicima od 1. do 5. razreda s različitim talentima, vještinama i karakternim osobinama. Dobno i razvojno raznoliki odjel može za učitelja biti velik izazov pa je još važnije da pritom iscrpi svoju kreativnost, inovativne ideje, motivacijske metode i originalne oblike rada. Učenici žele biti kreativni, vole aktivno sudjelovati i iznositi svoje ideje. Sve im to možemo omogućiti tijekom projektnoga nastavnog rada. Ova nastavna strategija od učitelja zahtijeva više pripreme, ali je zato tijekom procesa učitelj samo moderator i motivator. Učenici su u radu cijelo vrijeme aktivni, sudjeluju u potrazi za idejom i kod izrade uradaka. Budući da nam je ove godine nedostajao snijeg, napravili smo ga od otpadnih materijala. Izradili smo „snježne tanjure“, snjegoviće od papira, kartona i automobilskih guma te složili dvije društvene igre. Tako smo otpadnom materijalu udahnuli novi život, ojačali ekološku svijest, i što je najvažnije, uvidjeli koliko je zapravo naš um kreativan.

Ključne riječi: produženi boravak, otpadni materijal, projektni nastavni rad, društvene igre.

Uvod

Održavanje motivacije u produženom boravku učiteljima predstavlja veliki izazov. Po završetku prijepodnevne nastave mnogi učenici dožive pravi preobražaj. Za vrijeme nastave slušaju, sudjeluju, ulažu određeni trud, pa makar naizgled, a samo zbog ocjena. Marljivi i povodljivi učenik odjednom se pretvara u buntovnika, pokazuje manju koncentraciju i umor. Stoga je još važnije da učitelji znaju kako pobuditi zanimanje učenika te kako ih motivirati na rad i nakon nastave, kad se „ugase svjetla“ i kada u ruci više ne drže dnevnik. Unatoč tome što su naši zadatci pretežno odgojne prirode, moramo stvoriti ugodnu društvenu klimu i pružiti podršku učenicima. Moramo se pobrinuti da učenici naprave domaću zadaću, pružiti im mogućnost opuštanja i kreativnog provođenja slobodnog vremena.

1. Kreativan rad u produženom boravku

Učitelji u produženom boravku nisu školovani glazbenici, likovni umjetnici, sportaši, tehnički stručnjaci, kipari, plesači i slično, ali unatoč tome moraju pokrivati sve segmente kreativnosti. Često u kreativnom radu raspolažemo ograničenim sredstvima za kupnju materijala.

O učitelju ovisi hoće li sve to prihvatiti kao izazov, odnosno kao test vlastitih kreativnih sposobnosti ili će inzistirati na uhodanim i provjerenim tehnikama i kreativnom radu po šablonama.

Budući da učitelj ima punu autonomiju kako u odabiru programa tako i u organizaciji rada, produženi boravak pruža mnoštvo mogućnosti da kod djeteta razvije i tzv. tiho, odnosno skriveno znanje (O’Dell, 1998). To je znanje koje se teže može formalizirati i prenijeti dalje. Steći se može izravno iz iskustva. Tiho je znanje cijenjeno, a uočljivo je prije svega u vrijednostima, navikama i djelima pojedinaca. Riječ je o generatoru novih ideja, rješenja i spoznaja.

Sigurna sam da kreativan rad djecu potpuno zaokuplja te da djeca tako razvijaju motoriku, maštu, stvaraju međusobne veze, a i nastavu čini ugodnom i opuštenom.

1.1. Ponovna upotreba otpadne ambalaže

U kreativnom radu nastojim koristiti otpadne materijale koji bi inače završili na odlagalištu ili u eko otocima. Prednost je tih materijala u tome što su besplatni, nikad ih ne ponestane, a ponovnom upotrebom djeci usađujem vrijednosti i podižem njihovu ekološku svijest.

Učenike potičem da sami smisle ideju pa da iz istog materijala naprave više zanimljivih i korisnih uradaka. Time ih navikavam na suradničko učenje, projektni rad, širenje pogleda na tehnički problem, ali prvenstveno osnažujem njihovu sliku o samom sebi. Nema većeg ponosa od onog kada se od otpadnih materijala izradi igra kojom se svi mogu igrati ili ukras pored kojeg svakodnevno prođe nekolicina ljudi ili pak neki korisni proizvod koji nam je svima potreban. Biti sam svoj majstor.

Tijekom školske godine potičem učenike i roditelje na prikupljanje i donošenje najrazličitijih materijala. Uglavnom ih donose od kuće, nešto također s posla, a mnoštvo materijala osiguravamo pohranjivanjem očišćene otpadne ambalaže od školskog obroka, odnosno ručka.

Uvijek nastojimo učiniti uradak korisnim, zanimljivim, tehnički naprednim i ujedno estetskim.

1.2. Projekt Otpaci umjesto snijega

Snijeg, snjegovići, spuštanje nizbrdicom, grudanje… Baš nam je ove zime sve to nedostajalo. Na sreću razočaranje i dosada mogu potaknuti najbolje ideje za kreativan rad. Potrebno je samo malo otpadnog materijala i mašte, a za kvalitetan rad neminovna je dobra suradnja i malo više vremena. Učiteljima u produženom boravku pruža se neprocjenjiva prilika da u aktivnosti uključe učenike različite dobi koji već donekle ovladavaju timskim radom, a ne treba ni poštovati vremenske okvire ni biti opterećen nezahvalnim vrednovanjem i ocjenjivanjem. U planiranju i provedbi nastavnog procesa često možemo pristupiti projektnom nastavnom radu.

Realizacija projekta

U suradnji s učenicima najprije sam postavila temu, pripremila plan za realizaciju ideje te prikupila sav potreban materijal i pribor. Zatim sam sastavila grupe i dala upute. Radove smo izrađivali u produženom boravku za vrijeme kreativnog dijela. Učenici su sudjelovali u svim fazama projekta, a pritom su koristili različite materijale i pribor te ujedno razvijali motoričke sposobnosti, preciznost, ustrajnost, vještine komuniciranja, dogovaranja i koordinacije, tehničku kreativnost, osjećaj za estetiku, privikavanje na samostalan i organiziran timski rad te razborito korištenje vremena, materijala i energije.

1.2.1. Snjegovići od traka papir

Od traka od papira koji ostaju tijekom pripreme nastavnog materijala izrađivali smo snjegoviće, ukrašavali ih prikladnim detaljima i postavili ih po hodnicima kao zimsku dekoraciju.

1.2.2. Tanjuri od kartona

Od otpadnog materijala izradili smo tanjure koji su brzo kliznuli nizbrdicom prekrivenom lišćem. Samo te netko treba gurnuti…

1.2.3. Snjegovići od guma

Roditelje smo zamolili za nekoliko istrošenih automobilskih guma koje smo prebojali bijelim akrilnim sprejem, dodali oči, nos, gumbe i ruke te su tako brzo nastala dva simpatična snjegovića.

1.3. Društvene igre

U današnjem društvu djeca su zasićena raznim igračkama prema kojima ne mogu zauzeti odgovarajući stav. Ovim sam projektom željela taj stav promijeniti. Željela sam uključiti učenike u potragu za idejama, a u čiju će realizaciju uložiti trud, napor, sebe. Tako će im igra značiti više jer će biti njihova. Ne moja, ne tvoja, već naša. Ona koja zaslužuje nježno rukovanje i brigu.

Društvene igre najprimjerenije su za veću grupu djece. Sudjelovati može cijela grupa, čime se produbljuju odnosi između djece te osnažuje pripadnost, trpeljivost i čestitost.

1.3.1. Sastavi svog snjegovića

Iz većeg kartona učenici su izrezali osnovni oblik snjegovića i pričvrstili ga na pano. Nos, oči, šešir, ruke, gumbe i leptirku izrezali su od ljepenke u boji. Cilj igre: zavezanih očiju što točnije sastaviti snjegovića pritom koristeći sve njegove dijelove. Nekima je to uspjelo bez problema, a drugima baš i ne u cijelosti. Umjesto očiju snjegović je imao ruke, umjesto gumba oči, na glavi leptirku i šešir na… Zabavi nije bilo kraja.

1.3.2. Koliko gumba možeš pogoditi?

Iz većih kartona izrezali smo četiri snjegovića. Obojili smo ih bijelom akrilnom bojom i dodali im oči, pokrivala, nosove, ruke, šalove… Svakom smo snjegoviću umjesto gumba izrezali dvije ili tri rupe. Nakon što su se osušili, pričvrstili smo ih na postolja koja su predstavljala noge i igra je mogla započeti. Cilj igre: ciljanje rupa manjim pjenastim lopticama i natjecanje tko će pogoditi više puta. Precizno, borbeno i pošteno.

2. Zaključak

Produženi boravak nikako ne smije biti samo čuvanje djece nakon završetka nastave. Bez obzira na to koji učitelj završi u ovom dijelu odgojno-obrazovnog procesa trebao bi zadržati vlastitu motivaciju i kreativnost.

Kreativnost učitelja u produženom boravku posebno dolazi do izražaja prilikom prikupljanja besplatnog materijala te osmišljavanja načina rada kako bi nastali originalni i korisni uradci i pritom se osnažila ekološka svijest svih dionika.

Uradci predstavljeni u ovom prilogu dodatna su animacija i diversifikacija za vrijeme kreativnog provođenja vremena. Izazov su kako učiteljima, tako i učenicima koji tijekom igre istražuju, stvaraju i igraju se. Pritom ne samo da razvijaju motoričke sposobnosti, preciznost i ustrajnost, već stječu nove spoznaje o sebi i uspostavljaju nove odnose s kolegama iz razreda i s vršnjacima.

3. Literatura

1. Blaj, B. et al. (2005). Razširjeni program osnovnošolskega izobraževanja. Podaljšano bivanje in različne oblike varstva učencev v devetletni osnovni šoli. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo, znanost in šport. Zavod RS za šolstvo.
2. Hartman, M. (2006). Ustvarjalni prosti čas za otroke in odrasle. Ljubljana: Otroci.
3. Jimenez, N., Jimenez, E. (2011). Skrbimo za naš planet. Odpadki Fej! Ljubljana: DZS.
4. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
5. O’Dell, C., Grayson, C. J. (1998). If We Only Knew What We Know. NY: The Free Press.
6. Ripoll, O., Martín, F. (2010). Izdelajmo si igrače. Ljubljana: TZS.

Pozdravi u produženom boravku

Dolores Štembergar

Sažetak

U školi mnogo puta slušamo o važnosti pozitivne razredne klime. Kao učiteljicu u produženom boravku zanimalo me kako mogu doprinijeti k tome da bi se moji učenici osjećali dobro u produženom boravku. U članku se opisuje primjer iz prakse – korištenje pozdrava svaki dan na početku produženog boravka. Prikazana su stajališta učenika u kombiniranom razredu produženog boravka (2. i 3. razred) o pozdravima, nakon tri mjeseca korištenja tih pozdrava.

Ključne riječi: produženi boravak, pozdravi, razredna klima

Uvod

Razredna klima je važan dio ne samo nastave, već i produženog boravka. Pozitivna klima ne pojavljuje se sama i treba je njegovati. Da produženi boravak ne bi postao samo autobusna stanica na kojoj se učenici mijenjaju, potrebno je odabrati takve aktivnosti, koje jačaju dobru klimu.

Promjena načina rada u produženom boravku

U školskoj godini 2018./19. neke slovenske škole pridružile su se implementaciji novog koncepta proširenog programa kako bi se studentima omogućilo da se razvijaju u skladu sa svojim sposobnostima, interesima, očekivanjima i potrebama. Prošireni program kao koncept obuhvaća tri područja: kretanje i zdravlje za dobro mentalno i tjelesno blagostanje, kultura i tradicija i posljednje područje koje obuhvaća sadržaje iz života i rada osnovne škole. (Področna skupina za razredni pouk, 2018). Koncept proširenog programa nije u potpunosti promijenio produženi boravak, ali je donio neke promjene. Ove godine, kada smo započeli s novim konceptom,  u produženom boravku učenici prolaze kroz različite aktivnosti. Manje je vremena za domaće zadaće, kreativne aktivnosti i vremena za razgovore s učenicima. To je rezultat odabira velikog broja aktivnosti u koje su se učenici upisali. Kao učitelj, htjela sam dodati element produženog boravka, koji bi povezao djecu sa mnom i donio dobru klimu u razredu.

Razredna klima

Razredna klima je proces u razredu koji uzima u obzir odnose među pojedincima u razredu i elementima sustava (Rupar, 2003). Pozitivna atmosfera u učionici ne pojavljuje se sama od sebe. Trebamo ju njegovati. Prvi korak prema tom cilju je stvaranje pozitivnog odnosa s učenicima. Do pozitivnog odnosa možemo doći na mnogo načina. Učenicima pokažemo razumijevanje za njihove potrebe i želje, zanimanje za ono što im se sviđa i što im se ne sviđa. Učenici žele da ih učitelj pozove njihovim imenom. Žele izraziti svoje mišljenje o tome što vole i što ne vole. Na zidove učionice možemo objesiti različite plakate s različitim pravilima, uputama … Znamo da učenici uče najbrže kada se zabavljaju. Ne može se sve naučiti kroz igru, ali neke didaktičke aktivnosti mogu poboljšati okruženje za učenje u učionici (Paterson, 2003). Zabukovec kaže, da je razredna klima ona koja utječe na to kako se nastavnici i učenici osjećaju u razredu. Utječe na odnose među njima (Zabukovec, 1998).

Pozdravi za pozitivnu klimu

Nisam željela, da produženi boravak postane autobusna stanica među mnogim aktivnostima. Već na početku školske godine, u okviru pravila u grupi, dogovorili smo se s učenicima da ćemo uvijek pozdravljati naše učenike i učitelje i svakoga tko ulazi ili izlazi iz učionice. Puno smo razgovarali s učenicima o tome, kako dobrobit učenika utječe na dobru klimu u učionici, što zahtijeva poštivanje pravila kao što su: koristim izraze hvala i molim, pozdravljam kad dolazim u učionicu, kad odem, kažem doviđenja, kad netko govori, ne upadam mu u riječ i slušam ga, čekam da stignem na red…

Slika 1. Razredna pravila

Kako bi učenje pravila bilo zabavno, pravila smo ponavljali uz pozdrave. Svaki dan su se učenici na početku produženog boravka postavili u red i čekali, da dođe svako od njih do mene i pozdravi se sa mnom na svoj odabrani način. Stavila sam poster sa slikama različitih načina pozdrava na zid u učionici. To je bilo na početku školske godine. U siječnju sam nalijepila prvi plakat s pozdravima na zid. Učenici su mogli odabrati sljedeće pozdrave: daj pet, dvostruka petka, zagrljaj i dajmo si ruke. Kad su došli na red, pokazali su koji pozdrav žele da izvedemo. Onda smo se na taj način sa svakim od učenika individualno pozdravili.
 

Slika 2. Prvi poster s pozdravima

Primijetila sam da učenici vole pozdrave. U početku su uvijek pitali hoćemo li svaki dan imati ove posebne pozdrave na početku produženog boravka. Do ožujka nismo promijenili nijedan pozdrav. Svaki dan učenici su birali svoje najdraže pozdrave. Početkom ožujka dodala sam drugi plakat. Ovaj put učenici su mogli izabrati: prijateljski pozdrav, pozdrav pesnicama, pozdrav laktovima i pozdrav s malim prstom.
 
Slika 3. Drugi poster s pozdravima

Prijateljski pozdrav i pozdrav pesnicama stvoreni su bili spontano. Jedan od učenika sam se domislio prijateljskog pozdrava, a jedna djevojčica izrazila je želju, da se pozdravljamo pesnicama. Sama sam dodala još dva pozdrava i počeli smo s novim pozdravima. Kad smo koristili oba plakata, učenici su najčešće birali petku, zagrljaj i pozdrav s laktovima.

Evaluacija pozdrava od strane učenika

Krajem ožujka napravila sam list za evaluaciju pozdrava. Željela sam dobiti informacije o tome, da li ima smisla nastaviti s korištenjem pozdrava svaki dan na početku produženog boravka.

Slika 4. Evaluacijski list

Prvo pitanje na evaluacijskom listu bilo je: Što ti se sviđa kod naših pozdrava? Drugo pitanje je glasilo: Što ti se ne sviđa kod naših pozdrava? Posljednje pitanje bilo je: Želiš li nešto promijeniti? Odgovaralo je 28 učenika. Od toga ih je dvadeset i šest odgovorilo na prvo pitanje (Što vam se sviđa kod naših pozdrava?) s jednim ili više pozdrava. Dvanaest ih je napisalo zagrljaj, troje učenika izjavilo je da  pored zagrljaja također pozdrav daj pet, a dvoje od njih trojice pored zagrljaja i daj pet još pozdrav pesnicama. Samo pozdrav pesnicama izabralo je četvero učenika. Od dva učenika, koji su izabrali zagrljaj, dvoje su izabrali i pozdrav laktovima. Dva učenika zapisala su, da im se najviše sviđa samo pozdrav laktovima. Posljednja dva koja su napisala pozdrave, izabrali su pozdrav s malim prstom. Jedan učenik izrazio je da mu se sviđa prijateljski pozdrav. Svi učenici koji nisu naveli specifične pozdrave, uglavnom su pisali, da im se pozdravi sviđaju, da bi voljeli i neke druge, nove pozdrave, da žele, da pozdrave koristimo i u budućnosti. Drugo pitanje (Što ti se ne sviđa kod naših pozdrava?) dalo je sljedeće rezultate: Sedam učenika ne voli pozdrave laktovima, četvero učenika ne voli pozdrave daj pet a dva učenika ne vole zagrljaj. Dva učenika su napisala da im se sve svidjelo. Jedan od učenika napisao je, da ne voli čekati pozdrave tako, da stoji u redu. Četvero učenika odgovorilo je “ništa” na ovo pitanje. Nakon što sam pročitala evaluacijske listove, razgovarala sam s njim i saznala sam, da je problem pogrešno protumačen. Prema njihovim riječima, htjeli su reći da im ništa ne smeta. Posljednjim pitanjem pitala sam učenike hoće li nešto promijeniti u vezi s pozdravima. Trinaest od 27 učenika ne bi ništa promijenilo. Odgovori drugih uglavnom su se odnosili na promjene u obliku pozdrava. Neki od odgovora učenika bili su: Promijenio bih pozdrav daj pet, htio bih promijeniti to, da sam barem ponekad prvi u redu kad čekamo da se svi pozdravimo, promijenila bih to, da bi imali još jedan pozdrav – dodala bih pozdrav sa skakanjem, dodala bih pozdrav mahanjem, mijenjanje plakata, promijenila bih tako, da bi imali tri zagrljaje, volim imati pozdrave, želio bih, da se mijenja pozdrav laktovima, davati nešto drugo, imati još više pozdrava.

Zaključak

Iz rezultata evaluacijskih listova vidimo, da većina učenika uglavnom voli pozdrave. Budući da su učenici izjavili da bi željeli pozdrave i u budućnosti, planiram da s pozdravima nastavljamo dalje. Učenici imaju mogućnost izabrati više pozdrava i ako ne žele izabrati npr. pozdrav laktovima imaju više mogućnosti da izabere što vole. Učenici su na evaluacijskim listovima podali i svoje prijedloge koje ja kao učitelj mogu uporabiti za novi plakat. Tako možemo imati na nekoliko mjeseci nove pozdrave za koje će učenici sami dati inicijativu. Na taj način možemo s učenicima graditi pozitivne odnose i dobru razrednu klimu.

Literatura

1. Področna skupina za razredni pouk (2018). Študijske skupine za učitelje, ki poučujejo na razredni stopnji – 2018/2019. Aktualne informacije. Dostupno na: https://skupnost.sio.si/course/view.php?id=9374 (10. 3. 2019).
2. Paterson, K. (2003). Kako lahko poučujem.  Ljubljana: Rokus.
3. Zabukovec, V. (1998). Merjenje razredne klime: priročnik za učitelje. Ljubljana: Produktivnost, Center za psihodiagnostična sredstva.

Ustvarjanje v podaljšanjem bivanju na podružnični šoli

Tina Skok

1. Uvod

Na Osnovni šoli Solkan, Podružnici Trnovo je bilo podaljšano bivanje za učence od 1. do 4. razreda, kot ena izmed oblik vzgojno-izobraževalnega dela, prvič organizirano v šolskem letu 2009/10. Cilji podaljšanega bivanja se prepletajo in nadgrajujejo z vzgojno-izobraževalnimi cilji pouka ob upoštevanju interesov in želja učencev.

Učitelj s strokovnim vodenjem zagotovi spodbudno okolje za izobraževanje, opravljanje šolskih obveznosti, načrtovanje različnih aktivnosti, s katerimi poskrbi za osebni razvoj učenca. Pomemben poudarek je poleg učenja tudi gradnja kakovostnih odnosov v skupini. Podaljšano bivanje tako zajema samostojno učenje, sprostitveno dejavnost, ustvarjalno preživljanje časa in prehrano.

2. Ustvarjalno preživljanje časa

Ustvarjalno preživljanje časa je dejavnost namenjena razvedrilu, sprostitvi in počitku. Učencem omogoča ukvarjanje z različnimi dejavnostmi z določenim ciljem po njihovi izbiri, interesu in sposobnostih. Poteka v okviru vsebin, ki jih ustvarjajo učenci, učitelj je le animator te dejavnosti. Lahko jih motivira, spodbudi in usmerja. Učenci razvijajo ustvarjalnost na kulturnem, umetniškem, športnem ali drugem področju. Izkušnje pridobivajo na socialnem področju, saj se učijo usklajevati mnenja z vrstniki in sprejemati različne vloge. S predstavitvijo svojih izdelkov, ki v tem času nastanejo, se soočajo z rezultati osebnega in skupnega dela.

2. 1. Ustvarjanje literarnega junaka Martina Krpana

V okviru sodelovanja na likovnem natečaju »Izdelaj svojega junaka«, je po o pogovoru o pravljičnih junakih, učence s svojo močjo in pogumom najbolj pritegnil prav Martin Krpan, ki se je kot navaden kmet preživljal s prepovedanim tovorjenjem soli. Na šolskem igrišču so poslušali prebrano pripovedko o njem, tretješolec, ki pa je zgodbo že dobro poznal, je prebrano dopolnil s svojimi mislimi.

Slika 1. Poslušanje pripovedke o Martinu Krpanu

Po poslušanju zgodbe, so se učenci pogovarjali o Martinu Krpanu in razmišljali, kaj bi oni storili, če bi imeli njegovo moč.

Misli učencev, ki so odgovarjali na vprašanje, kaj bi naredili, če bi imeli moč Martina Krpana:

• Pomagal bi drugim ljudem, če bi bili v nevarnosti.
• Gozdarjem bi pomagal izruvati drevesa, da jim jih ne bi bilo treba žagati in bi jih odstranjeval, če bi padla na cesto.
• Iz gozda bi domov nosila drva, da bi jih imeli za kurjavo.
• Pomagala bi vsem ljudem po svetu.
• Revnim ljudem bi nosila hrano in vodo.
• Starejšim ljudem bi pomagal dvigovati težke stvari.
• Delala bi na letališču in ljudem bi pomagala nositi prtljago.
• V mehanični delavnici bi dvigoval avtomobile brez dvigala, da bi jih lahko popravljal.
• Pomagala bi kmetom na njivah in doma na kmetiji.
• Vsem sošolcem bi nosila torbe.
• Zidarjem, ki zidajo hiše, bi nosil opeke.
• Policistom bi pomagal »loviti lopove«.
• Pomagala bi vsem, ki bi prosili za pomoč.

Sledil je posvet, kako izdelati Martina Krpana. Odločili so se, da za osnovo uporabijo karton. Za njegov trup so tako obrisali najmanjšo učenko.

Slika 2. Obris trupa učenke

Učenci so se po zahtevnosti dela razdelili v manjše skupine in začeli z delom. Naloga članov je bila, da so na karton narisali še škornje, klobuk, sekiro in kobilico, nato pa vse skupaj izstrigli. Pri svojem delu so večinoma uporabljali tapetniško blago, škarje in lepilo. Za dodatke so uporabljali še drug odpadni material, ki so ga med šolskim letom na šoli zbrali s pomočjo svojih staršev. Tako so pri svojem delu uporabili: polnilo za sedežne garniture, manjše koščke usnja, tulce, valovito lepenko, slamo, gumbe, papirnate vrečk. Pri delu so bili zelo skoncentrirani, natančni in ustvarjalni. Med seboj so si veliko pomagali in skupaj iskali rešitve, kako kaj narediti. Z nestrpnostjo in radovednostjo so pričakovali, kakšen bo njihov končni izdelek.

Slika 3. “Oblačenje” Martina Krpana              Slika 4. Izdelava škornja

Slika 5. Lepljenje koščkov blaga na Martinovo kobilico       Slika 6. Skupinska slika s končnim izdelkom

3. Zaključek

Ustvarjalno preživljanje prostega časa je bilo zelo raznoliko in dragoceno. Pri delu je vsak učenec krepil svoje močno področje in z ustvarjalnimi domislicami pripomogel, da je nastala čudovita likovna stvaritev. Razvijali so ročno-motorične spretnosti, domišljijo, kreativnost in sodelovanje v skupini. Učenci so bili pod nadzorom, a niso bili vodeni. Z razpoložljivim materialom so ustvarjali v okviru svojih zmožnostih. Povest o Martinu Krpanu je bila za mlade likovne ustvarjalce neizčrpen vir ustvarjanja. S svojimi idejami so Martinu dodali pridih čarobnosti, zanimivosti in privlačnosti ter si ga tako približali. Končni izdelek jim je ponazoril razliko v velikosti med Martinom Krpanom in njegovo kobilico.

Literatura

1. Koncept podaljšanega bivanja. Dostopno na URL: http://url.sio.si.3Sf
2. Levstik, F. (1997). Martin Krpan. Mladinska knjiga. Ljubljana.

Fotografije: osebni arhiv Tina Skok