Alat u ruke za lektiru bez muke

vesnaS_draganaD_ivonaT

Vesna Samardžić, Dragana Dolić i Ivona Tabak

U mnogim se školama odustaje od uobičajenoga pristupa lektiri kako bi se ona što više približila učenicima. Vođene željom da učenici čitaju i sa zanimanjem dolaze na satove lektire, učiteljice Osnovne škole Ivana Lovrića pokrenule su projekt Alat u ruke za lektiru bez muke.

Učiteljica Hrvatskoga jezika u dogovoru s knjižničarkom odredila je koje će se lektire čitati ove nastavne godine u osmim razredima, kojima je projekt bio namijenjen, a zajedno s učiteljicom Informatike odredila je koji bi web 2.0 alati bili prilagođeni pojedinoj lektiri.

Učiteljice se odredile članove digitalne skupine u svakom osmom razredu. Digitalnu su skupinu činila tri stalna člana, a svaki im se mjesec pridruživalo još troje učenika. Članovi digitalne skupine imali su zadatak prikazati zadanu lektiru u određenome alatu. Na kraju su mjeseca ostalim učenicima iz razreda predstavljali web 2.0 alat i način kako su oni iskoristili zadani alat za prikazivanje lektire.

U devetome su mjesecu učenici imali zadatak pjesme iz zbirke pjesama Srebrne svirale Dragutina Tadijanovića prikazati alatom Toondoo. Njihovi su radovi prikazani na sljedećim fotografijama:

clip_image002 clip_image004

clip_image006 clip_image008

Potom su imali zadatak lektiru Maje Brajko Livaković, Kad pobijedi ljubav prikazati u alatu Canva. Njihov je zadatak bio izraditi plakate koji će predstavljati tri tazličita medija: naslovnicu knjige, plakat za kazališnu predstavu prema knjizi i plakat za film prema knjizi. Na fotografijama su njihovi radovi:

clip_image010 clip_image012 clip_image014

Lektiru Mali princ učenici su prikazali izradom igrica u alatu Wordwall. Neke od njihovih igara mogu se pogledati na sljedećim poveznicama:

https://wordwall.net/hr/resource/471535
https://wordwall.net/hr/resource/491608
https://wordwall.net/resource/506238/hrvatski-jezik/koje-je-planete-mali-princ-posjetio
https://wordwall.net/hr/resource/506256

Alat Thinglink poslužio je učenicima za lektiru Dnevnik Anne Frank. Njihovi se radovi nalaze na sljedećim poveznicama:

https://www.thinglink.com/scene/1144972327243481089
https://www.thinglink.com/scene/1144984177834196993
https://www.thinglink.com/scene/1144982775074390019

Za lektiru Starac i more učenici su napravili prezentaciju u alatu Prezi.

Strip su izrađivali u alatu Storyboard uz lektiru Alkar Dinka Šimunovića:

clip_image016

Učenici su izrazili zadovoljstvo načinom raščlambe lektire, a znanje o alatima koje su stekli tijekom izrade zadataka za lektiru uporabili su i u nekim drugim situacijama.

Lektira u slici

anica_globan

Anica Globan

2. likovni natječaj „Lektira u slici“ ostvaren je pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Hrvatskog društva likovnih umjetnika i uz podršku Agencije za odgoj i obrazovanje.

Svrha i ciljevi natječaja

Kroz likovno stvaralaštvo potaknuti učenike na veće zanimanje za čitanje knjižeOLYMPUS DIGITAL CAMERA         vnoumjetničkih ostvaraja.
Usvojiti temeljne okvire za izgrađivanje valjana osobnoga izbora za čitanje književnoumjetničkih tekstova, zadanih i samostalno odabranih.
Izraziti osjećaje, doživljaje, stavove i uvjerenja likovnim govorom u odabranim primjerenim likovnim tehnikama.
Steći sigurnost i osjetiti odgovornost u umjetničkim aktivnostima i stvaralačkomu radu.
S osjećajem sigurnosti primjenjivati temeljne vještine za samostalan rad u dvodimenzionalnim likovnim tehnikama.
Povezivati vlastita vizualna ostvarenja s vlastitim životnim iskustvima i životnim iskustvima drugih.
Razumijevati i primjenjivati likovne tehnike i sredstva.
Razvijati vizualno, kritičko i stvaralačko mišljenje.
Stvarati pozitivan odnos prema estetskim vrijednostima likovnoga rada (osobnoga i drugih učenika).
Primjenjivati stečena znanja u svakidašnjem životu.
Omogućavati osobnu afirmacije učenika.
Promicati kulturu izražavanja.
Utjecati na emocionalni život učenika.
Sustavno senzibilizirati i motivirati učenike za razvijanje tolerancije i empatije prema drugomu i drugačijem.
Uspostavljati korelacijske veze nastave hrvatskoga jezika s nastavnim sadržajima likovne kulture

Na natječaj je ukupno pristiglo 1.536 likovnih radova, učenika od 1. do 4. razreda, iz 137 osnovnih škola Republike Hrvatske.

Stručno povjerenstvo u sastavu:

  • Mirjana Tomašević Dančević, prof., viša savjetnica za likovnu kulturu i likovnu umjetnost, predsjednica
  • dr. sc. Kata Lučić, viša savjetnica za razrednu nastavu
  • Milorad Rupčić, slikar
  • Anica Globan, učiteljica savjetnica,

vrednovalo je radove i odabralo 12 najuspješnijih likovnih radova (po tri za svaki razred).

Osim nagrađenih radova za izložbu je odabrano još njih 137.

Dodjela nagrada i otvorenje izložbe održano je 1. lipnja 2012. u prostorijama OŠ Vojnić. Otvorenju izložbe prisustvovao je i ravnatelj AZOO-a, gospodin Vinko Filipović, a ispred Hrvatskog društva likovnih umjetnika nagrađenim se učenicima, mentorima i ostalim uzvanicima obratio član Upravnog odbora, gospodin Ivan Fiolić. Kvalitetu ovog projekta prepoznale su brojne tvrtke te su učenike, mentore i njihove škole nagradile brojnim vrijednim nagradama. Knjiga dojmova prepuna je riječi hvale i zahvale.

Čestitamo nagrađenim učenicima, mentorima i školama te zahvaljujemo svima na velikom odazivu na ovaj natječaj.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Više informacija možete pronaći na stranicama Osnovne škole Vojnić.

Što ćemo s provjerama lektire?

sonja_delimar

Sonja Delimar

Problemi s čitanjem i neomiljenošću lektire su poznati svima. I u Pogledu kroz prozor smo već pisali o tome – zašto je čitanje neizmjerno važna i nezamjenjiva aktivnost u usvajanju jezika i sposobnosti razumijevanja pročitanog pa onda i za daljnje svekoliko učenje iz napisanog teksta. Bilo je riječi i o tome s kakvim se problemima susreću nastavnici književnosti u današnjem svijetu u kojem su učenici naučeni raditi usporedno nekoliko aktivnosti, tražiti gotove sažetke književnih djela, čitati nepotpune tekstove (naslove u elektroničkim medijima), bez dubljeg razumijevanja teksta i bez strpljenja da se posvete iščitavanju značenja složenijeg teksta.

S obzirom na opisanu situaciju neizmjerno je važno da nastavnici književnosti uspiju motivirati učenike da pročitaju lektirna djela, a koliko god privlačnu, aktualnu i šarenu motivaciju mi izmislili, ostaje činjenica da ima bezbroj zanimljivijih, aktualnijih, učenicima primjerenijih i popularnijih djela od lektire. Učenici koji vole čitati uzet će te primjerke knjiga ako mi za pročitanu lektiru ne tražimo povratnu informaciju, odnosno ako tu povratnu informaciju ne vrednujemo. (Iako je u svrhu razvijanja kompetencije razumijevanja teksta većina književnih djela dobra, određene književnoteoretske i književnopovijesne sadržaje nemoguće je kvalitetno obraditi bez podloge lektire.) Dakle, moramo provjeravati čitanost lektire i razumijevanje pročitanog.

U ovom sam članku odlučila prikazati nekoliko metoda provjere lektire koje koristim u nastavi i kombiniram.

Metode koje ću ukratko opisati su sljedeće:

  1. Metoda pitanja kojima se provjerava uglavnom sadržaj djela
  2. Metoda pitanja kojima se provjerava razumijevanje pročitanog teksta
  3. Metoda po kojoj učenici sami sastavljaju pitanja i pokazuju da razumiju što je bitno
  4. Metoda pisanja eseja na temelju unaprijed zadanih pitanja
  5. Metoda pisanja eseja na temelju ulomka
  6. Metoda kviza
  7. Dnevnik čitanja

1. Metoda pitanja kojima se provjerava sadržaj djela valjda je najraširenija i većina nastavnika koji počnu sastavljati svoje testove polaze od nje – pročitaju lektiru i onda sastave različite zadatke koji bi trebali biti zadatci objektivnog tipa u kojima se traži poznavanje sadržaja i činjenica iz djela i(li) određeno razumijevanje pročitanog. Kao primjer takvog testa prilažem provjeru Homerove Ilijade.
(Prilažem samo jednu skupinu pitanja iako uvijek sastavljam puno više pitanja koja kombiniram u nekoliko skupina – pogotovo ako predajem usporednim razredima i ako se provjera mora razvući na više dana – metode učeničkog prepisivanja sve su sofisticiranije, a u zadnje je vrijeme popularno da oni koji prvi pišu test taj test fotografiraju kamerom mobitela za buduće korisnike – to mi se dogodilo već nekoliko puta. Sve je učeničke pokrete u razredu nemoguće pratiti, a još nemamo naviku tražiti da odlažu mobitele za svaku provjeru. Uostalom, netko bi mogao odložiti neki stari koji više ne koristi, a onda u miru koristiti neki drugi.)

2. Metodu pitanja kojima se provjerava razumijevanje pročitanog, odnosno samog izvornog teksta, a ne sadržaj djela koristim za provjeru čitanosti i razumijevanja onih djela koja su pisana učenicima izuzetno teško shvatljivim jezikom, npr. Sofoklove drame Antigona i Kralj Edip, Gundulićeve Suze sina razmetnoga, Mažuranićeva Smrt Smail-age Čengića. Radi se o tome da se provjera sastoji od izvađenih ulomaka djela, a od učenika se traži da oni pokažu razumijevanje napisanog u ulomku. Budući da učenici često čitaju samo dostupne sažetke, događa se da oni pišu o lektiri općepoznate stvari kojih u ulomku uopće nema – onda im je potrebno naglasiti da želim baš tumačenje/interpretaciju određenog ulomka. Moram reći da većina učenika ne voli takve provjere – ne vole se udubljivati u izvorni tekst, a za kvalitetno napisanu takvu provjeru nije dovoljno poznavati sadržaj djela iz sažetka, nego je nužno razumjeti sam tekst. Kao primjer prilažem provjeru Mažuranićeve Smrti Smail-age Čengića.

3. Metodu po kojoj učenici sami sastavljaju pitanja i pokazuju da razumiju što je bitno primjenjujem od nedavno. Počelo je kao šala s učeničkim pokušajima izbjegavanja mojih provjera lektire i njihovim pitanjima mogu li sami sastaviti provjeru (i igrati se profesora), a metodičko utemeljenje našla sam u suvremenoj metodičkoj literaturi koja govori o ishodima učenja – jasno je da ako tražimo od učenika da sami sastave svoju provjeru lektire, oni moraju pokazati znanje svih razina Bloomove taksonomije: razumijevanje, primjenu, analizu, sintezu i vrednovanje svog znanja. Obično tražim od njih sastavljanje dvije grupe, da pitanja pokrivaju cijelo lektirno djelo te da uz pitanja napišu i odgovore. I naravno, budući da oni vjerojatno razmjenjuju svoje radove, kako bi se spriječilo prepisivanje, takvu provjeru znanja priznajem prvoj nekolicini koja sastavi pitanja i pošalje ih na elektroničku poštu (3-5 učenika) i obično to jesu najbolji čitači koji prvi u cijelosti pročitaju djelo. Oni stvarno pažljivo čitaju djela i takve provjere vole jer se njima izbjegava stres prisutan kod klasičnih provjera. (To je zapravo neka forma dnevnika čitanja pretvorena u formu pitanja i odgovora.) Kao primjer prilažem učeničku provjeru lektire Bijeg Milutina Cihlara Nehajeva (s dopuštenjem učenice Bojane Brnice koja ju je sastavila kad je bila u 3. razredu).

4. Metodu pisanja eseja na temelju unaprijed zadanih pitanja primjenjujem kod provjere lektira koje su slojevite i nude mogućnost sastavljanja više problemskih pitanja (učenicima bliskih) koja mogu postati okosnica učeničkih eseja. Za takve lektire sastavim obično više od desetak tema za esej i onda ih, prije čitanja lektire, ravnomjerno podijelim učenicima tako da 2-3 učenika dobiju istu temu – kako bi se izbjeglo prepisivanje. Oni moraju usmjereno pročitati lektiru i sastaviti esej s točno određenom temom. Kao primjer prilažem teme za eseje vezane uz lektiru U registraturi Ante Kovačića. Kod takvih eseja upućujem učenike na važnost citiranja u argumentaciji, a na taj se način provjerava i dubinsko poznavanje djela.

5. Metoda pisanja eseja na temelju ulomka jest metoda po kojoj učenici pišu esej na državnoj maturi i naravno da češće vježbamo i takve tipove zadataka. Odabere se reprezentativan ulomak i naprave smjernice kojih se učenici moraju držati kad sastavljaju esej – smjernice su takve da obično zahtijevaju književnoteoretsko i književnopovijesno određenje djela, poznavanje bitnih odnosa u djelu i tumačenje ulomka. Kao primjer prilažem ulomak i smjernice za sastavak o Razbojnicima Friedricha Schillera.

6. Metoda kviza zgodna je za ponavljanje sadržaja pojedinog djela, a ponekad i za motivaciju. Može se upotrijebiti i za vrednovanje učeničkog poznavanja lektire, ali ja to onda radim u papirnatom obliku. Tu ću metodu objasniti na primjeru Combraya Marcela Prousta. Sastavila sam 60 pitanja s četiri moguća odgovora (od kojih je jedan točan u svakom zadatku) i pitanja razdijelila u nekoliko različitih grupa (da se izbjegne prepisivanje) tako da je svaki učenik za ocjenu morao odgovoriti na 20 pitanja. Istovremeno sam pitanja priredila u formi kviza u PowerPointu zahvaljujući dodatku Mouse Mischief.
Nakon što su učenici odgovorili na svojih 20 pitanja, podijelila sam ih u dva tima ovisno o tome jesu li odgovarali na pitanja A ili pitanja B, a onda su se izmjenjivali u parovima i odgovarali redom po nekoliko pitanja, svaki skupljajući bodove za svoju ekipu. Bilo je zanimljivo i dinamično, a usput su svi učenici ponovili sav sadržaj lektire. U prilogu je kompletan kviz u elektroničkom obliku.

7. Dnevnik čitanja je metoda koja bi trebala prethoditi svakom zadatku koji učenici izvršavaju vezano uz lektiru. Dnevnik čitanja su njihove bilješke, individualne i po kvaliteti i po kvantiteti, no te bilješke uglavnom ne ocjenjujem. Nastojim pregledati kako učenici vode svoje bilješke barem jednom u polugodištu i komentare pišem u rubriku bilježaka – smisao bi trebao biti da si oni osiguraju bilješke za lektire koje su im obvezne za Državnu maturu, da ih ispisuju sami i da nauče izdvajati bitno. Upućujem ih i na to da argumentiraju citatima. Bilješke, kao i lektirno djelo, dopuštam da imaju na satu za vrijeme provjere lektire – mislim da je smisao provjere lektire pokazati razumijevanje i snalaženje u djelu (a ne zapamtiti svaku pojedinost), a gimnazijske su lektire tako složene da im 45 minuta nije dovoljno da izvade odgovore iz knjige koju dotad nisu pročitali.

Motivacijski sat za čitanje lektire u osnovnoj školi

zeljka_markovic_bilic

Željka Marković-Bilić

imagePočetkom ove školske godine u većini se (ako ne i u svim) zbornicama podigla poprilična bura. Kolegice i kolege koji su sudjelovali u radu županijskih stručnih vijeća za pojedine predmete (za koje su održana prije početka nastave) došli su na prvu sjednicu s mnoštvom informacija. U mojoj su školi razredna nastava i engleski jezik raspolagali s povećim brojem smjernica koje se tiču vođenja pedagoške dokumentacije, izrade vremenika, planova, kurikuluma… Informacijama se pridružila i kolegica koja je u susjednoj županiji (Koprivničko-križevačka) prije početka nastave upoznata i kako sve to treba raditi unutar predmeta Hrvatski jezik.

Informacija je bilo puno, neke su se poklapale, neke su bile dijametralno suprotne; nekima nismo vidjeli svrhu ni cilj… Naravno, govorim o svom predmetu s pozicije osobe koja nije bila upoznata niti s jednom od njih. Nakon prvobitne zbunjenosti i propitkivanja što, kako i koliko od toga uzeti u obzir, u školi smo postigli dogovor kako ćemo riješiti neke opće stvari koje se tiču svakog predmeta (od vremenika do toga kojom bojom se smiju upisivati ocjene u imenik). Moram priznati da smo mnogi burno reagirali i na zahtjeve i na izvršavanje tih istih zahtjeva jer, eto, neki smo brži, odgovorniji, težimo sustavnosti i jasnoći i volimo se držati dogovora i rokova…

Kakve to veze ima s nastavom mojega predmeta? Ne raspolažući informacijama ili raspolažući poluinformacijama u čekanju da se dobiju potpune, kolegica i ja smo odlučile uzeti u obzir i držati se nekih smjernica iz susjedne nam županije. Jedna od njih je i obaveza (?) održavanja motivacijskog sata za čitanje lektire.

Kako je bilo dosad?

clip_image001Istraživanja pokazuju da učitelji u prvim godinama svoje službe formiraju stavove i donose kriterije koje kasnije teško mijenjaju. Priznajem da sam i sama iz tog razdoblja zadržala stroži pristup ocjenjivanju i vrjednovanju, ali i da sam tijekom godinama često mijenjala i propitkivala pristupe pojedinim temama, zadaćama i ostvarivanju ciljeva nastave. Najčešće sam mijenjala pristup lektiri. Na početku svog rada čak sam jedne godine imala i radne bilježnice za lektiru (i nikad više jer su moji učenici bili skloni prepisivanju). Poučena tim negativnim iskustvom, otad uvijek pripremim pitanja na koje svaki učenik mora odgovoriti na svoj način. Pitanja se odnose i na sadržaj, i na davanje vlastitog mišljenja ili komentiranja dijela teksta, i pisanje sastavka na određenu temu iz teksta. Ponekad učenici pripremaju pitanja za svoje suučenike (naravno, moraju imati i odgovore), ponekad trebaju napisati samo kratak sadržaj (sažeto prepričavanje) ili naučiti prepričati jednu priču (primjerice, Kod kuće je najgore E. Kishona). Zadaci su različiti i mijenjaju se u skladu s mojim učenicima. Nastojim da budu zanimljivi i poticajni. Znam kolegice koje rade na sličan način, ali vjerujem da mnogi rade drugačije, vodeći računa o interesima, željama i mogućnostima svojih učenika.

Nakon čitanja uz pripremljena pitanja, uslijedila bi dva sata interpretacije lektire (opet na različite načine, ali najviše u obliku razgovora).

Što se promijenilo?

Kolegica iz paralelnog razreda i ja smo i dalje zadržale ovakav način sastavljanja pitanja uz čitanje (pitanja je najviše 5), ali smo uvele i motivacijski sat za čitanje lektire.

Početna je dvojba bila kako ugurati još taj jedan sat u godišnji plan koji smo pripremile tijekom ljeta. Rješenje se nametnulo samo od sebe, nakon male početne frustracije: imamo li motivacijski sat za čitanje, ne trebamo imati dva sata za interpretaciju. Zašto? Shvatimo li motivacijski sat kao sat književnosti (što i jest) i pristupimo li mu na taj način, na tom ćemo satu odraditi dio interpretacije. Tako sam ja u osmim razredima imala motivacijske satove za čitanje Breze Slavka Kolara i Starca i mora Ernesta Hemingwayja, a kolegica za Malog princa A. de Saint Exuperyja.

Kako je izgledao motivacijski sat?

Kao i kod većine stvari vezanih uz rad u nastavi, ne postoji gotov recept kako izvesti imageovakav sat. Izgled i uspješnost ovisit će ponajviše o nama. I to je dobro jer nitko nije jednak i imamo različite pristupe temi koja, u konačnici, mora svakom učeniku pružiti jednake informacije. Dobra je stvar što na ovakvom satu ne trebate obraditi sve ono što biste inače obradili da je to uobičajeni sat književnosti (sjetimo se, imamo još i sat lektire!) pa možemo izvedbu sata prilagoditi pojedinom razredu. U mojem je slučaju to značilo da smo upoznali elemente iz životopisa Slavka Kolara, da smo pri čitanju ulomka posebnu pozornost pridali atmosferi i sociološkom aspektu novele pri čemu sam učenike usmjerila na promišljanje o odnosu između spolova i položaju žene u obitelji, da smo dotakli Kolarov kajkavski i usporedili ga s našim.

Motivacijski sat za čitanje djela Starac i more isto je sadržavao dio o piščevom životopisu (koji je itekako zanimljiv) s posebnim naglaskom da je volio lov i ribolov i da je dio života proveo na Kubi. Ukoliko volite koristiti IKT u nastavi, prezentacija na ovakvom satu itekako dobro dođe: lov na sabljarke, morski psi, ribolovni pribor, Kuba, čamci… Svaka kreativnost zlata vrijedi.

Na oba sata učenici su pokazali interes za temu (vrijeme će pokazati je li to bilo zato što su to bili prvi takvi satovi ili ih je zanimalo o čemu će čitati ili ih je nešto drugo zainteresiralo), tako da mogu reći da sam bila izuzetno zadovoljna njihovom aktivnošću na satu.

Moram priznati da je meni motivacijski sat olakšao sat lektire: dio gradiva sam obradila tijekom tog sata, istodobno usmjeravajući učenike na elemente koje sam željela da prate što je njima olakšalo čitanje jer su ih mogli prepoznati u tekstu i nisu morali „lutati“ unutar sadržaja. Korist je, dakle, obostrana.

Sat lektire

Ne znam što je razlog (kratak sadržaj, zanimljiva djela, želja za čitanjem?), ali većina učenika je bila spremna za sat. Jesu li u potpunosti pročitali djelo ili nisu do kraja ili su se, možda, služili nekim drugim izvorima u pripremi za sat, svaki učitelj u jednostavnom imagerazgovoru i praćenju aktivnosti lako uoči. Što se tiče Starca i mora, većina učenika je bila spremna za sat, tek su dvoje ili troje za koje se to i očekivalo, zakazali. Iz aktivnosti na satu činilo se da su Brezu pročitali svi, iako provjera pokazuje da troje učenika nije zadovoljavajuće shvatilo sadržaj. Uzmemo li u obzir da bi se interpretacija ipak trebala odvijati isključivo u usmenom obliku, onda i za to troje učenika mogu reći da su pročitali knjigu jer su sudjelovanjem u razgovoru pokazali da znaju o čemu je riječ (treba uzeti u obzir i da neki učenici loše reagiraju na pismene provjere zbog različitih razloga).

Zaključak

U doba kad nas sa svih strana zasiplju kratkim informacijama svakakvog sadržaja do kojih je brzo i lako doći, a djeca žive u okruženju stalnih podražaja koje primaju istovremeno, zainteresirati nekoga na čitanje lektire – nije lako. Pridodate li tome i nezanimljive ili sadržaje s kojima se ne mogu poistovjetiti, lako ćete se obeshrabriti u namjeri da od svojih učenika načinite čitatelje. Niz je čimbenika koji djecu odvraćaju od čitanja pa su učitelji stalno u potrazi za načinima kako okrenuti taj negativni trend. Lektira se često u nastavi doživljava kao najgora moguća tlaka. Svaki učitelj može izdvojiti pisce ili sadržaje koje učenici vole čitati i one koji izbjegavaju. Isto tako, često može i objasniti koji su razlozi zašto se nešto voli čitati, koliko je na interes za čitanje o nekoj temi utjecao, primjerice, korelacijski sadržaj s nekim drugim predmetom (primjerice, Dnevnik Ane Frank i nastava povijesti) te koliko su učenici sposobni povezivati sadržaje različitih predmeta. Lektira se nikako ne bi trebala doživljavati izdvojeno, kao nešto što je samo sebi svrhom, nego kao želja da se o nekoj temi sazna nešto više. Kako u tu želju uklopiti popis djela za čitanje? Osim obaveznih naslova (za koje se također može pronaći odgovarajuća motivacija za čitanje), možda bismo trebali odabrati djela koja će slijediti našu početnu namjeru (primjerice, pri čitanju knjige Sadako hoće živjeti to će biti korelacija sa sadržajima iz povijesti, geografije, vjeronauka, sporta (TZK), likovne kulture).

Motivacijski satovi za čitanje odabranih djela trebali bi za svrhu imati upravo to – omogućiti da učenici znaju razlog zašto će nešto čitati, da povežu i smjeste informacije koje će čitanjem dobiti jer, ruku na srce, neki od njih nikad neće sami poželjeti pročitati neko djelo. Potaknemo li ih na ovakvo „usmjereno“ čitanje, postigli smo puno. Za utjehu, naravno da postoje i učenici koje ne treba dodatno motivirati na čitanje, ali ih je sve manje i manje.

George Orwell: 1984

Što znamo o romanu kojemu dugujemo pojam „Velikog Brata“?

sonja_delimar

Sonja Delimar

Sažetak

Posao je nastavnika književnosti i materinskog jezika razvijati učeničke kompetencije čitanja te pismenog i usmenog izražavanja, a sredstvo koje vodi tom cilju trebala bi biti lektira. Problem je, i svi ga dobro poznajemo, što naši učenici pod utjecajem suvremene tehnologije koja im nudi neograničenu količinu zabave ne vole čitati lektiru. Izazov je pronaći lektiru koju će učenici voljeti čitati, u kojoj će naći dovoljno motivacije da drugačije (kritički) pristupe suvremenoj tehnologiji s kojom žive ili čak tu zabavnu, i učenicima omiljenu, tehnologiju upotrijebiti kako bismo njihovu pozornost skrenuli i na dobru knjigu. U sljedećem tekstu govorimo o spoju takve lektire i tehnologije, zašto je i kako ponuditi učenicima te predstavljamo neke rezultate bavljenja njome.

Ključne riječi: lektira, George Orwell: 1984, kompetencija čitanja, razumijevanje pročitanoga, odnos jezika i mišljenja, obrazovanje za kritičko razmišljanje, slobodna aktivnost, kviz.

Zašto se truditi motivirati učenike da čitaju?

O važnosti i nužnosti čitanja beletrističkih djela (lektire) u srednjoškolskoj dobi jedva da je potrebno govoriti. Čitanje je neizmjerno važno za ovladavanje jezikom, a u Nacionalnom kurikulumu (Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje) na 31. stranici, kada se govori o jezično-komunikacijskom području obrazovanja, piše: „Jezik kao sredstvo izražavanja podloga je svim ostalim područjima i predmetima tijekom odgoja i obrazovanja (…). Ovladanost jezikom (poglavito materinskim, ali i drugim stranim jezikom) temelj je za učenje tijekom cijeloga života. Kao sredstvo izražavanja i sporazumijevanja jezik je osnova za intelektualni, moralni, emocionalni, duhovni, društveni, estetski, kulturni i tjelesni razvoj pojedinca te njegovo snalaženje i napredovanje u osobnomu životu i široj zajednici te odgovorno djelovanje u društvu i prirodi.“

Problemi koji su nam svima poznati

Ipak se svi nastavnici književnosti susreću s problemom motiviranja učenika za čitanje lektire i obogaćivanje svoga jezika. Svi znamo da učenici lektiru doživljavaju nezanimljivom i da je gotovo nitko ne čita iz zadovoljstva i užitka, a to je vrlo zabrinjavajuće ako se ima na umu Schopenhauerova izreka da ono „što proturječi srcu, ne ulazi u glavu“.

U predgovoru svoje knjige U obranu čitanja (U obranu čitanja: Čitatelj i književnost u 21. stoljeću, Algoritam), Meta Grosman, autorica koja se desetljećima bavi proučavanjem čitanja i usvajanja književnosti, napisala je ono što i nastavnici primjećuju – da se, unatoč sve češćim upozoravanjima na važnost čitateljske sposobnosti i šire pismenosti, u cijelom svijetu primjećuje opadanje pismenosti, a uz to i znatno smanjenje zanimanja za čitaimagenje beletristike, kao i smanjenje samoga društvenoga ugleda književnosti. Tako je i kod naših gimnazijalaca sve češća pojava neznanja dubinskog čitanja teksta i nejasnog izražavanja složenijim rečenicama, što je, naravno, posljedica toga da oni sve manje čitaju književna djela. Premda smo svi svjesni da ne možemo učiniti ništa da smanjimo kobni utjecaj tehnološkog razvoja koji nudi neograničene količine zabave (vizualno potpomognute priče, glazba, videoigre) i time utječe na smanjenje zanimanja za čitanje, moramo nastojati našu nastavu čitateljskih sposobnosti učiniti što privlačnijom našim učenicima. Na imagesreću, ima kvalitetnih lektira koje, ako se učenicima ponude na odgovarajući način, još uvijek privlače njihovu pozornost. Kao moguće rješenje sve se više spominje i davanje učenicima mogućnosti da čitaju lektiru po svom izboru jer je iznimno važno da oni tu lektiru pročitaju cjelovito, uživajući u njoj i uklapajući je u svoja iskustva (Vidi: Meta Grosman: U obranu čitanja, Algoritam, Zagreb, listopad, 2010.).

Koju lektiru ponuditi i kako motivirati učenike za čitanje?

Uvjerili smo se da je jedna od lektira koju će učenici čitati s uživanjem i uzbuđenjem Orwellova knjiga 1984. o kojoj je već bilo riječi u Pogledu kroz prozor u vezi s tipičnim problemima u nastavi pismenosti: poveznica na članak.

Kako bismo učenike motivirali za čitanje, možemo ih pitati što misle o emisiji Big Brother (o kojoj svi nešto misle, iako se nadamo da je ne prate redovito) i znaju li odakle potječe taj pojam „Velikog Brata“ te koje su mu konotacije, kao i jesu li ikada čuli za izraz newspeak.

Nedavno smo u novinskom članku mogli čitati o zabrinutosti stručnjaka jer britanski tinejdžeri u svom svakodnevnom govoru koriste tek oko 800 riječi (književnost ne čitaju, ne dopisuju se, komuniciraju kraticama) i postoji bojazan da oni neće biti sposobni obavljati imagesvoje buduće radne zadatke. Njihov je govor nazvan teenspeek (Poveznica na članak o tinejdžerima u Velikoj Britaniji) prema Orwellovu newspeaku ( u 1984., osiromašeni jezik koji nastaje po nalogu Partije i totalitarnog sustava kojim se želi kontrolirati mišljenje pojedinca i spriječiti Misaoni zločin, najtežu vrstu zločina u tom društvu, ograničavajući mišljenje pojedinca osiromašivanjem jezika koji pojedinac smije koristiti). Pretpostavlja se da je sve siromašniji rječnik tinejdžera rezultat suvremene komunikacije (Facebook, MySpace, različiti blogovi, forumi, elektronička pošta ili SMS). Kao nastavnica književnosti i jezika nastojim staviti naglasak na dio knjige koji govori o tome kako je želja svakog totalitarnog sustava kontrolirati jezik pojedinaca kako bi lakše kontrolirao što ti pojedinci misle, odnosno na koji način osiromašeni jezik može ograničiti mišljenje pojedinca i kako oni koji ne rade svjesno na obogaćivanju svog jezika sami pristaju na takav proces. Učenicima je naročito bliska tema gubljenja privatnosti u današnjem svijetu koji je sa svih strana nadziran pa je zanimljivo vidjeti kako oni doživljavaju načine kontroliranja pojedinca u današnjem svijetu i uočavaju li suvremenost romana (pitanja za raspravu: Pokušaj aktualizirati djelo – koja su Orwellova predviđanja ostvarena u današnjem svijetu? Navedi oblike kontrole pojedinca u današnjem društvu – npr. kamere, kartice, birokracija, škola, policija, tajne službe, kontrola elektroničke pošte, kontrola korištenja interneta…).

Ako nam je namjera osvijestiti učenike za kritičko mišljenje, roman je sa svojom kritikom nametnute i sveprisutne ideologije savršen izbor, a nije nevažno da nam nudi zanimljivu i uzbudljivu priču.

Konačno, roman nam pokazuje na koji način svaki totalitarizam nastoji kontrolirati jezik pojedinca i kako se jezik pojedinca i njegovo mišljenje mogu reducirati ( s gledišta nastavnika jezika i književnosti to je najbitnija tema) i zato je izvrstan ako učenicima želimo osvijestiti na koji su to način “granice našega jezika ujedno i granice našega svijeta”.

Ako im ponudimo grubu antiutopiju Georgea Orwella (tinejdžeri su u svojoj pobuni protiv utemeljenih vrijednosti i autoriteta često skloni mračnim i bizarnim temama) u kojoj mogu pročitati ovaj ulomak: “Novozbor se doista razlikovao od većine drugih jezika po tome što mu je rječnik svake godine postajao sve manji umjesto sve veći. Svaka je redukcija bila dobitak, jer što je manje bilo područje izbora, to je manja bila napast da se razmišlja”, to bi moglo snažno djelovati na razvijanje svijesti naših učenika o potrebi obogaćivanja vlastitog jezika ako žele obogaćivati proces svog mišljenja. Naši učenici i u današnjem svijetu tehnologije i Facebooka, žele biti misleća bića i vole kad im priznamo ravnopravnost u procesu promišljanja i tumačenja svijeta. Tada su voljni i poslušati naše preporuke o čitanju lektire.

Kako obraditi lektiru?

Imajući na umu sve navedene značajke Orwellova romana (koji nije u popisu obvezne lektire), odlučila sam naći način da taj roman obradimo izvan redovne nastave – na satovima razredne zajednice ili (u budućnosti) u okviru slobodne aktivnosti čitateljskog kluba.

Svaki je učenik dobio (izvukao) jedno pitanje / temu na koju se morao usmjeriti tijekom čitanja, a zatim o njoj napraviti kratko izlaganje ili prezentaciju. Svi su učenici bili upoznati sa svim temama kako bi unaprijed bili svjesni složenosti tematike koju roman nudi i kako bi prepoznali važne teme kad na njih naiđu. Nakon što su svi učenici pročitali djelo, svi su dobili priliku za kratko izlaganje. Glasno smo pročitali najdojmljivije ulomke. Učenici su dobili zadatak da svaki od njih osmisli nekoliko pitanja za kviz. Na kraju smo pitanja objedinili u kviz čije rješavanje zahtijeva vrlo detaljno poznavanje djela.

Kviz smo obradili u papirnatoj formi i u formi PowerPointa s ponuđena 4 odgovora od kojih je samo jedan točan. U međuvremenu, kad je nastajao ovaj članak, autorica je, zahvaljujući Pogledu kroz prozor (poveznica na članak) i kolegici Lidiji Kralj, naučila koristiti i kviz s uporabom više računalnih miševa i jedva čeka da tu mogućnost iskuša i u razredu.

Prilažemo pitanja za analizu i interpretaciju romana, nekoliko videozapisa čitanja najdojmljivijih ulomaka (čita ih učenik 3. razreda) kao i sve raznovrsnosti kviza u kojemu želimo svim čitateljima da uživaju!

Smogovčići iz 7. a

elena_kovacic

Elena Kovačić

Suočeni s novim naraštajima učenika, učitelji neprestano istražuju nove načine kako ih zainteresirati za nastavu i kako im približiti nastavne sadržaje.

Zadatci koje zadajemo, učenicima su često nezanimljivi jer od njih iziskuju veću aktivnost i zalaganje, a naša „instant“ generacija nema ni volje ni vremena baviti se njima ukoliko im na neki način nisu privlačni.

image

Mojim učenicima veliki problem predstavlja čitanje s razumijevanjem. Svi su oni, manje-više, svladali tehniku čitanja, ali razumijevanje onoga što su pročitali, na niskoj je razini. Čitaju selektivno, zapamte ono što žele, što im je blisko, važno i razumljivo, a za ostatak se prave kao da to nikad nisu čuli. Možda bi takav način čitanja bio u redu da učenici mogu izdvojiti bitno od nebitnog, ali i to im zadaje velike brige.

Zato u svojoj nastavi pokušavam što više njegovati jezično izražavanje (i usmeno i pisano) jer danas pismenost, kako mojih učenika, tako i većine odraslih ljudi, nije na najvišoj razini.

Mnoga istraživanja o pismenosti i konferencije o čitanju daju nekoliko odrednica pismenosti koje i ja pokušavam njegovati u svojoj nastavi. Spomenimo samo neke:

  1. Čitati i pisati sa sigurnošću, tečno i s razumijevanjem.
  2. Biti zainteresiran za knjigu i čitati radi uživanja.
  3. Poznavati i razumjeti različite književne vrste.
  4. Razumjeti različite stručne tekstove i biti se u stanju koristiti njima.
  5. Zanimati se za riječi i njihovo značenje te tako obogatiti rječnik.

Potaknuta tim odrednicama, prisjetila sam se jedne radionice i spojila lektiru i nastavu jezičnog izražavanja u dinamičan spoj koji sam nazvala književne novine.

imageSedmaši su za lektiru trebali pročitati Smogovce Hrvoja Hitreca.

Za motivaciju smo pročitali ulomak Ljubav Dunje i Mazala iz čitanke, a bilo je predviđeno i gledanje televizijske serije te učenici tijekom čitanja lektire nisu morali ništa posebno bilježiti. Kako bih im pokazala da pri čitanju knjiga nije važno zapamtiti i zapisati samo sadržaj djela, već treba čitati s pažnjom i promišljati o pročitanom, dozvolila sam im da na sat lektire donesu Vodič kroz lektiru ili da potraže neke mrežne stranice i „skinu“ osnovne podatke o romanu. Time su bili zaista iznenađeni jer se nekima „čitanje lektire“ svelo na prepisivanje iz navedenih izvora.

imageSat lektire odvijao se u informatičkoj učionici. Započeli smo s iznošenjem dojmova o pročitanom romanu, a pročitanost sam provjerila kratkim ispitom.

Razgovor je krenuo u „novinarske vode“. Učenici su govorili o novinama i časopisima koje čitaju te su ih tražili na mrežnim stranicama. Uočili su rubrike koje se javljaju u većini novina, prokomentirali nepotrebnu uporabu tuđica (news, show, lifestyle, fun) te bili oduševljeni idejom da na Facebooku postanu prijatelji sa svojim omiljenim časopisom „Modra lasta“ .

Razgovor se vratio na lektiru i Smogovce pa su učenici predlagali rubrike za novine koje bi nastale na temelju romana i iznosili podatke koji bi se mogli naći kao novinski članci. Brzo su se složili u skupine i sami odabrali o čemu će pisati.

Kao nastaje novinski članak, što novinari trebaju znati te kako oblikovati novinski članak, ponovili smo uz mrežne stranice PUP-a (Priručnik za učenje i poučavanje).

Neki su se učenici poslužili ponuđenim predloškom novinskog teksta pa su u njemu oblikovali svoje vijesti, neki su ih pisali rukom pa prepisivali na računalu i tako su na kraju nastale male književne novine koje smo nazvali Smogovčići iz 7. a.

imageimage

Cilj je bio postignut. Učenici su roman pročitali s razumijevanjem, uvježbavali su pismenost, samostalno stvarali novinski članak, obogaćivali rječnik novim rječima, a oni „biseri“ koji do tad nisu pročitali Smogovce, priznali su da je roman zanimljiv i da će ga ipak pročitati.

Izvori:

Dnevne novine:
http://www.vecernji.hr/
http://www.jutarnji.hr/
http://www.24sata.hr/

Međunarodni dan pismenosti

Kako do podataka o književnom djelu?
http://www.blog.hr/print/id/1622244981/hrvoje-hitrecsmogovci.html,
http://www.lektire.org/,
http://www.cesarica.net/t2231/hrvoje-hitrec-smogovci-lektire/

Vodič za pisanje novinskog članka

Televizijska serija Smogovci

Tko još čita lektiru?

marinaZ_elenaK

Marina Zember i Elena kovačić

Teorija i praksa

Kada učenicima zadajem knjigu za lektiru, uvijek mi se po glavi motaju pitanja: „Tko još čita lektiru? Čitaju li još samo posljednji Mohikanci?“

Smisao je književne lektire u osnovnoj školi razvijanje učenikovih čitateljskih navika i interesa. Temeljna je zadaća razvijanje učenikova samostalnog čitanja (prema HNOS-u).

Međutim, kako to često biva – teorija je jedno, a praksa drugo. S razvojem tehnike i tehnologije mijenjaju se i generacije učenika pa i njihov pristup čitanju lektire ili, da budemo precizniji – čitanju općenito. Oni koji čitaju, čitaju ono što ih zanima ili što im uspijemo prikazati zanimljivim.

Dnevnik čitanja ili Vodič kroz lektiru?

Da bi učenici pročitali književno djelo, nije ih dovoljno samo dobro motivirati, već treba pripremiti i zanimljive zadatke koji će pratiti samo čitanje.
Zato već duže vrijeme učenicima ne zadajem pisanje dnevnika čitanja s „klasičnim“ zadatcima (bilješka o piscu, mjesto i vrijeme radnje, likovi, karakterizacija, fabula, dojmovi…) jer pojavom „Vodiča kroz lektiru“ i skidanjem lektira s mrežnih stranica, takav je dnevnik čitanja izgubio svoj smisao. Sve što zahtijeva previše vremena ili se može prepisati, našim učenicima nije zanimljivo i na to ne gube vrijeme. (Čast iznimkama, tj. onima koji čitaju).

Što nude školske knjižnice…

Svi bismo voljeli učenicima ponuditi što više kvalitetnih suvremenih, njima bliskih, djela za lektiru, ali taj si luksuz mogu priuštiti samo učitelji u velikim gradovima s dobro opremljenim gradskim knjižnicama. Svi ostali prepušteni su raspoloživom knjižnom fondu u školskoj knjižnici, svojoj snalažljivosti i kreativnosti.

… a što učitelji?

U slučajevima da učenicima zadam neko „nepopularno“ djelo za čitanje, barem im osiguram zabavan sat lektire. Često sjedimo u krugu i raspravljamo o temama i likovima iz knjige ili listamo zamišljenu knjigu pa prepričavamo sadržaj, igramo se „vrućeg stolca“, izrađujemo kartice, plakate i igramo kvizove. Tad i oni učenici koji nisu pročitali knjigu ili su je pročitali djelomično, mogu dobiti uvid u ono što su propustili i upoznati se barem sa sadržajem (što je, opet, bolje nego skidanje s interneta). A u slučajevima aktualizacije pojedinih tema, i oni mogu izreći svoje mišljenje.

Kvizovi – od šešira do računala

Učenici obožavaju kvizove s ponuđenim odgovorima jer je to način na koji mogu zaraditi pozitivnu ocjenu ako su pažljivo slušali na satu. Ti su kvizovi često inačica popularnog televizijskog kviza „Tko želi biti milijunaš“, a mi ga zovemo „Tko želi dobiti peticu“.
Kad moja učionica nije bila opremljena računalnom tehnikom, pitanja su bila označena brojevima i ispisana na papirima pa su učenici iz šešira izvlačili određeno pitanje. Jedan učenik bio je zapisničar i vodio brigu o bodovima, a za džokere smo koristili pola-pola i zovi prijatelja iz razreda. Učenici su morali sami pročitati pitanje i ponuđene odgovore i tek tad se odlučiti za jedan (vježbanje čitanja s razumijevanjem). Boljom opremom učionica, ovakvi satovi postali su moderniji i zabavniji.

„Priče iz davnina“ u suvremenom ruhu

„Priče iz davnina“  učenici uglavnom vole čitati jer je većina rasla uz čitanje i pričanje bajki i priča. Kako se u 4. razredu čitaju Šuma Striborova i Regoč, upoznati su s bajkovitim svijetom Ivane Brlić-Mažuranić. Poteškoće najčešće predstavljaju zastarjelice i riječi koje se rijetko koriste (jer ih treba tražiti u rječniku), međutim, želimo li da učenici priče zaista dožive i mogu aktualizirati, trebamo se dobro potruditi oko pripreme zadataka za čitanje i interpretaciju priča.

Zahvaljujući interaktivnim CD-ovima Bulaja naklade, motivacijski dio je svakom učeniku zanimljiv i znatiželja će ga natjerati na čitanje.

 

Tijek nastavnog sata

Prva inačica

  1. Uvodni dio sata

Doživljajno-spoznajna motivacija

  • Učenici su kod kuće trebali pročitati 6 priča iz i ispuniti lektirne listiće.
  • Sat započinjemo tezom: Ivanu Brlić – Mažuranić nazivaju hrvatskim Andersenom. Učenici iznose svoja mišljenja, služe se svojim bilješkama i izražavaju svoj dojam o pričama.
  • Predstavljanje Ivane Brlić-Mažuranić pomoću PowerPoint prezentacije
  • Jedan učenik rješava kviz vezan za pročitane priče (ili svaki učenik rješava svoj kviz, ukoliko se sat odvija u informatičkoj učionici).

  1. Središnji dio sata

Središnji dio sata može se izvesti u nekoliko inačica:

  • Ako razredni odjel broji manji broj učenika:

Učenici mogu usmeno odgovarati na pitanja iz kviza tako da iz šešira izaberu naslov jedne priče te se provjeri pročitanost te priče. Za vrijeme odgovaranja slobodno se služe bilješkama koje su radili tijekom čitanja.

  • Ako razredni odjel broji više učenika:

Nekoliko se kvizova može odigrati za vježbu, a zatim se odaberu neke od priča te se prezentira kviz i odgovori bilježe na papir. Kasnije se odgovori ocijene.

Stvaralački zadatci

  • Ako su učenici vični radu u programu HotPotatoes, mogu izraditi križaljku vezanu za pojmove iz jedne bajke.
  • Ilustracija jedne bajke.
  1. Završni dio sata

Sinteza

Pomoću prezentacije učenicima objasnimo pojam bajke.

 

Druga inačica

Radite li u učionici koja je opremljena računalima ili imate pristup takvoj učionici, interpretaciju možete napraviti na malo drugačiji način. Za ovakav način rada bit će vam potrebna tri školska sata jer se uključuje i medijska kultura. Moguće je predvidjeti i četiri sata pri čemu su dva namijenjena medijskoj kulturi: prvi sat – prikazivanje jednog interaktivnog animiranog filma Naklade Bulaja – za motivaciju (mjesec dana ranije, odnosno pri zadavanju knjige za čitanje), dva sata za interpretaciju dviju priča ili tri sata za tri priče.
Za čitanje se mogu zadati sve priče ili najmanje tri prema dogovoru kako bi se mogao pratiti rad na satu. Uz svaku priču učenici dobivaju zadatke koje trebaju riješiti prilikom čitanja, a koji se boduju za završnu ocjenu.

  1. Uvodni dio sata

Doživljajno-spoznajna motivacija

U učionici opremljenoj računalima učenici na internetu traže podatke o Ivani Brlić – Mažuranić i bilježe one koje smatraju važnima. Aktivnost traje 10 minuta, slijedi usmeno iznošenje podataka te PowerPoint prezentacija o Ivani.

  1. Središnji dio sata

  • Odabrat ćemo jednu priču i pročitati rješenja zadataka koje su učenici rješavali kod kuće.
  • Jedan učenik sažeto će prepričati sadržaj priče.
  • Pogledat ćemo animirani film Naklade Bulaja i razgovarati o razlikama između teksta i filma.
  • Zajedno ćemo riješiti jedan kviz usmeno.
  • Drugi će kviz učenici rješavati pismeno – odgovore će bilježiti na papir, a kasnije će se ocijeniti.

Isti se postupak ponavlja i s druge dvije priče.

  1. Završni dio sata (interpretacije)

Objasnit ćemo pojam bajke služeći se PowerPoint prezentacijom, a najvažnije podatke zapisati.

Način ocjenjivanja

Ocjena je rezultat rješavanja zadataka kod kuće i odgovora na pitanja u kvizu:

  • 6 bodova za zadatke
  • 30 bodova za kviz

Pročitaju li učenici sve priče, a ne riješe zadane zadatke, dobit će dobru ocjenu (odgovore li na sva pitanja točno). Međutim, vrjednovanje truda koji su uložili u rješavanje zadataka kod kuće, povisit će im ocjenu i biti dobra motivacija za ubuduće.

U članku Željke Marković-Bilić pogledajte Mouse Mischief inačice ovih prezentacija.