Bajkovit sat hrvatskog jezika

elena_kovacic

Elena Kovačić

imageMašta je važnija od znanja, rekao je, ni manje ni više, jedan od najvećih znanstvenika ljudskog roda, Albert Einstein. Mašta se, između ostalog, razvija čitanjem, slušanjem i pričanjem bajki. Bajke su važan dio djetinjstva i već generacijama očaravaju djecu nudeći im priču koja ih ponese u svijet mašte. One su prvi djetetov dodir s književnošću. Lijepim rečenicama i stalnim moralnim porukama na najjednostavniji način uvode dijete u svijet te promiču dobrotu i pozitivne vrijednosti. Slušajući i čitajući bajke, djeca, kao i odrasli, razvijaju bogat unutrašnji život koji postaje vrlo poticajan za njihov kasniji razvoj kao individualca.

image„Bajke su priče u kojima je sve moguće, u kojima žive vještice i divovi, a junak ili junakinja uvijek prolazi kroz jednu ili više kušnji ili opasnosti, priče obiluju strašnim scenama i stanjima, da bi završile sretnim krajem. Djeca trebaju bajke kako bi se lakše suočila i prevladala svoje strahove, konflikte i teškoće odrastanja, strah od napuštenosti, samoće i beznađa ili niz sukoba u procesu sazrijevanja i integracije ličnosti kao, primjerice, onaj između nagona i razuma, mašte i realnosti. Bajke arhetipskim jezikom mašte, fantazije i snova komuniciraju s djecom na svjesnom i podsvjesnom nivou i pružaju im nadu i vjeru da će sve dobro završiti i za njih, da se ne trebaju bojati bilo koje vrste «čudovišta» iz njihovih stvarnih života ili snova. Za djecu je posebno važan sretan kraj svake bajke, da su svi junaci, kraljevne i kraljevići na kraju sretni, veseli i mladi i da dugo, dugo žive, pa i do danas, i da su sve zle maćehe, proždrljive vještice, bezdušne polusestre, divovi i zli čarobnjaci zasluženo kažnjeni. Ili koliko god to izgledalo naivno, princ i princeza koji se na kraju bajke vjenčaju, naslijede kraljevstvo i vladaju u miru i sreći, za dijete simboliziraju najvišu mogućnost postojanja. Jer i dijete želi uspješno i mirno upravljati svojim kraljevstvom – vlastitim životom uz najpoželjnijeg partnera koji ga neće napustiti.“ (B. Bettelheim, 2004.)

Bajke možemo naći u nastavnom planu i programu od prvog do osmog razreda. One se interpretiraju kao književna djela, kao lektirna djela, na njima se uči vještina usmenog i pisanog izražavanja i do petog razreda učenici su već dobro upoznali svijet bajke. Potaknuta izjavom Alberta Einsteina: „Ako želite da vam dijete bude pametno, čitajte mu bajke! Ako želite da bude još pametnije, čitajte mu bajke još više!“, te knjigom Stvaralačko pisanje (Delač, Mioković), željela sam s učenicima petog razreda napraviti jedan neobičan, bajkovit sat.

Taj mjesec su učenici čitali kao obveznu lektiru Bajku o ribaru i ribici A. S. Puškina. Nakon interpretacije književnog djela, planirala sam u blok satu spojiti znanje iz književnosti, pročitanu lektiru, scenske improvizacije s pisanim izražavanjem i sve to malo začiniti računalom. Zanima vas zašto su učenici bili oduševljeni?

imageRanije sam najavila da ćemo se baviti bajkama i da učenici moraju na sat hrvatskog jezika doći odjeveni kao lik iz bajke. Naravno, bilo je pitanja mogu li doći kao „stari dedeki“, klaunovi, gusari… ili odjeveni u neki kostim koji im je ostao od maškara. Dobili su uputu da mogu odabrati bilo koji lik kojeg su susreli u književnom djelu ili filmskoj bajki, ali da moraju točno znati iz koje su bajke i koji će lik predstavljati. Ne moraju biti u potpunosti kostimirani, mogu imati samo neki rekvizit karakterističan za taj lik.

Uzbuđenje kojim su me učenici taj sat dočekali bilo je veliko, a bili su oduševljeni što sam i ja došla kostimirana u imagekraljicu. Sat sam započela vođenom maštom kako su se svi današnji likovi našli u mojem kraljevstvu u Bajkozemlji i da bih sad željela da mi se svaki lik predstavi. Svi su dolazili pred moj stol, tj. tron i rekli nekoliko riječi o sebi (kako se zovu, iz koje su bajke, što najviše vole/mrze, kakvi su im planovi za budućnost i slično). Nakon toga su se učenici složili u grupe (izvlačenjem kartončića sa slikom predmeta ili lika iz bajke) jer sam ih kao kraljica zamolila za pomoć u svojem kraljevstvu. Ponovili smo što je bajka te su se sve skupine preselile u informatičku učionicu, gdje su ih dočekali nastavni listići sa zadacima. Svaki zadatak uključivao je rad na računalu. Učenici su se dobro organizirali pa je jedan pisao tekst, drugi tražio podatke na internetu, treći sve nadgledao i uz užurbani rad nakon dvadesetak minuta, učenici su bili spremni za prikazivanje svog rada ostalima. Bilo je tu dnevnika, pisama, opisa, popisa, igrokaza i učenici su se stvarno potrudili te zaslužili svaku pohvalu.

Pitala sam učenike što se još sve radi na kraljevskom dvoru te sam između ostalih odgovora čula i da se priređuju gozbe i ples. Objašnjavam im što je to ples menuet i projiciram im snimku kako se on pleše.

Pozivam ih natrag u dvorsku salu (učionicu) u kojoj će biti svečanost. Na stolovima su ih dočekali kraljevski kolači (kupovni keksi), a zamolila sam svoje goste da probaju otplesati i menuet. Bilo je tu šale i smijeha, a nakon plesa svaki lik mogao je reći kako se osjećao u Bajkozemlji. Vođenom maštom ponovno su se našli u učionici i ponovno su bili učenici petog razreda, no zadovoljstvo na njihovim licima nije se dalo sakriti. Neki su učenici odmah pitali kad ćemo ponovno raditi nešto tako neobično. Uskoro…

Što sam postigla ovakvim korelacijskim pristupom bajki? Učenici su utvrdili što je bajka, ponovili elemente bajke, okarakterizirali likove, uvježbali pričanje, naučili što je dnevnik, pismo, igrokaz, ponovili opis lika, opis prostora, subjektivno i objektivno pripovijedanje, uvidjeli ulogu kostimografije, upoznali se s ljepotom klasične glazbe, pokušali uskladiti plesne pokrete, razvijali suradničke odnose, kreativnost te razvijali pozitivnu sliku o sebi i drugima.

Ovim satom sam dokazala da djeca vole bajke, a ni odraslima malo vilinske prašine ne bi škodilo.

Literatura:

S. DelačM. Mioković: Stvaralačko pisanje, Knjiga na stranom jeziku / Book in foreign language
Priručnik za stvaralačko pisanje u nižim razredima osnovne škole (Profil, 2008.)
Bruno Bettelheim : Smisao i značenje bajki (Poduzetništvo Jakić ,2004.)
Što je bajka?
Kako se piše dnevnik?
Izbor bajki za djecu: Knjiga na stranom jeziku / Book in foreign language
Vježba pisanja bajke

Smogovčići iz 7. a

elena_kovacic

Elena Kovačić

Suočeni s novim naraštajima učenika, učitelji neprestano istražuju nove načine kako ih zainteresirati za nastavu i kako im približiti nastavne sadržaje.

Zadatci koje zadajemo, učenicima su često nezanimljivi jer od njih iziskuju veću aktivnost i zalaganje, a naša „instant“ generacija nema ni volje ni vremena baviti se njima ukoliko im na neki način nisu privlačni.

image

Mojim učenicima veliki problem predstavlja čitanje s razumijevanjem. Svi su oni, manje-više, svladali tehniku čitanja, ali razumijevanje onoga što su pročitali, na niskoj je razini. Čitaju selektivno, zapamte ono što žele, što im je blisko, važno i razumljivo, a za ostatak se prave kao da to nikad nisu čuli. Možda bi takav način čitanja bio u redu da učenici mogu izdvojiti bitno od nebitnog, ali i to im zadaje velike brige.

Zato u svojoj nastavi pokušavam što više njegovati jezično izražavanje (i usmeno i pisano) jer danas pismenost, kako mojih učenika, tako i većine odraslih ljudi, nije na najvišoj razini.

Mnoga istraživanja o pismenosti i konferencije o čitanju daju nekoliko odrednica pismenosti koje i ja pokušavam njegovati u svojoj nastavi. Spomenimo samo neke:

  1. Čitati i pisati sa sigurnošću, tečno i s razumijevanjem.
  2. Biti zainteresiran za knjigu i čitati radi uživanja.
  3. Poznavati i razumjeti različite književne vrste.
  4. Razumjeti različite stručne tekstove i biti se u stanju koristiti njima.
  5. Zanimati se za riječi i njihovo značenje te tako obogatiti rječnik.

Potaknuta tim odrednicama, prisjetila sam se jedne radionice i spojila lektiru i nastavu jezičnog izražavanja u dinamičan spoj koji sam nazvala književne novine.

imageSedmaši su za lektiru trebali pročitati Smogovce Hrvoja Hitreca.

Za motivaciju smo pročitali ulomak Ljubav Dunje i Mazala iz čitanke, a bilo je predviđeno i gledanje televizijske serije te učenici tijekom čitanja lektire nisu morali ništa posebno bilježiti. Kako bih im pokazala da pri čitanju knjiga nije važno zapamtiti i zapisati samo sadržaj djela, već treba čitati s pažnjom i promišljati o pročitanom, dozvolila sam im da na sat lektire donesu Vodič kroz lektiru ili da potraže neke mrežne stranice i „skinu“ osnovne podatke o romanu. Time su bili zaista iznenađeni jer se nekima „čitanje lektire“ svelo na prepisivanje iz navedenih izvora.

imageSat lektire odvijao se u informatičkoj učionici. Započeli smo s iznošenjem dojmova o pročitanom romanu, a pročitanost sam provjerila kratkim ispitom.

Razgovor je krenuo u „novinarske vode“. Učenici su govorili o novinama i časopisima koje čitaju te su ih tražili na mrežnim stranicama. Uočili su rubrike koje se javljaju u većini novina, prokomentirali nepotrebnu uporabu tuđica (news, show, lifestyle, fun) te bili oduševljeni idejom da na Facebooku postanu prijatelji sa svojim omiljenim časopisom „Modra lasta“ .

Razgovor se vratio na lektiru i Smogovce pa su učenici predlagali rubrike za novine koje bi nastale na temelju romana i iznosili podatke koji bi se mogli naći kao novinski članci. Brzo su se složili u skupine i sami odabrali o čemu će pisati.

Kao nastaje novinski članak, što novinari trebaju znati te kako oblikovati novinski članak, ponovili smo uz mrežne stranice PUP-a (Priručnik za učenje i poučavanje).

Neki su se učenici poslužili ponuđenim predloškom novinskog teksta pa su u njemu oblikovali svoje vijesti, neki su ih pisali rukom pa prepisivali na računalu i tako su na kraju nastale male književne novine koje smo nazvali Smogovčići iz 7. a.

imageimage

Cilj je bio postignut. Učenici su roman pročitali s razumijevanjem, uvježbavali su pismenost, samostalno stvarali novinski članak, obogaćivali rječnik novim rječima, a oni „biseri“ koji do tad nisu pročitali Smogovce, priznali su da je roman zanimljiv i da će ga ipak pročitati.

Izvori:

Dnevne novine:
http://www.vecernji.hr/
http://www.jutarnji.hr/
http://www.24sata.hr/

Međunarodni dan pismenosti

Kako do podataka o književnom djelu?
http://www.blog.hr/print/id/1622244981/hrvoje-hitrecsmogovci.html,
http://www.lektire.org/,
http://www.cesarica.net/t2231/hrvoje-hitrec-smogovci-lektire/

Vodič za pisanje novinskog članka

Televizijska serija Smogovci

Razrednik – ključ uspješne komunikacije

elena_kovacic

Elena Kovačić

Biti razrednik je najsloženije zaduženje svakog učitelja.

Za tu dužnost nije dovoljno da učitelj bude izvrstan stručnjak u svojem području, već mora biti čovjek s ljubavlju za učenike, sa smislom za komunikaciju i organizaciju, mora posjedovati sposobnost empatije, imati neograničenu strpljivost, fleksibilnost, biti otvoren za nove ideje i stalno imati na umu da rukovodi razredom gdje postoje individualne razlike među učenicima.

Razrednik, kao duša razrednog odjela, ima odgovornu ulogu za uspješnost pojedinca i razreda kao cjeline. Da bi u tome uspio, mora demokratski voditi razredni odjel, otvoreno komunicirati, usmjeriti zajedničke aktivnosti prema svrsi i sustavno motivirati sve subjekte u odgojno-obrazovnom procesu.

Razrednik se treba dobro pripremiti za razredništvo, proučiti literaturu, razgovarati s ostalim razrednicima o njihovim iskustvima, polaziti organizirano stručno usavršavanje za razrednike (ako postoji) i tada će uspostaviti dobru komunikaciju s učenicima, roditeljima, ravnateljem, članovima razrednog i učiteljskog vijeća pa i ljudima iz lokalne i šire društvene zajednice.

Kako postići da škola bude mjesto u kojem učenici rado borave?

slika_1 Svaki bi se učenik u školi trebao dobro osjećati, a da bi to mogao, treba znati komunicirati, prije svega s razrednikom, ostalim učiteljima i učenicima u razrednom odjelu. Učeniku treba usaditi stav da je svako dijete dobro i želi takvime biti, da svatko ima potencijal i vrijednost, a o njima samima ovisi kako će to iskoristiti za svoj napredak i koje će moralne vrjednote usvojiti. Djecu treba učiti da prepoznaju ljepotu u različitostima, da prepoznaju opasnost, pomognu drugima koji su u nevolji, da je potrebno surađivati s drugim ljudima u svakodnevnom, običnom životu, da je ljepše raditi u slozi, učiti u skupini, treba ih naučiti da poštuju sebe i druge jer je na taj način moguće postići kvalitetno zajedništvo.

Komunikacija

Prema Wikipediji je komunikacija proces razmjene informacija preko dogovorenog sustava znakova. Komunikacija je proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu, najčešće pomoću jezika. Doslovno znači: učiniti nešto općim ili zajedničkim.

Komunikacija je u razredu vrlo važna jer uvjetuje kakvo će biti ozračje u cijeloj školi. U mnogim školama uloga učitelja razredne nastave je da, uz obrazovnu ulogu, svoje učenike upozna s načinima komuniciranja: da im mogući da upoznaju sebe, da znaju razgovarati, slušati, opažati, da se međusobno bolje upoznaju i uvažavaju. Takvi učenici pri dolasku u 5. razred međusobno surađuju, naučeni su raditi u skupinama i timski jer su suradničko učenje primjenjivali od nižih razreda.

U nekim se osnovnim školama u 5. razredu formiraju novi razredni odjeli. Za neke je učenike to vrlo stresno razdoblje jer više ne idu u razred s dotadašnjim prijateljima, nema više učiteljice koja ih „poznaje u dušu“, odjednom imaju mnoštvo predmeta i mnoštvo novih učitelja. Sada na scenu ulazi razrednik – čovjek koji i sam treba upoznati novu djecu te omogućiti da se i sami bolje međusobno upoznaju kako bi mogli djelovati kao razred.

Razrednik – ključ uspješne komunikacije

slika_2 S obzirom da i sama radim u jednoj takvoj školi, bio mi je izazov kako upoznati učenike, a da to predstavlja zabavu, a ne stres. Uvijek su mi bile zanimljive nove ideje pa sam na satovima razrednika i u redovnoj nastavi počela primjenjivati mnogo toga što sam čula, vidjela, pročitala ili iskusila. Mnoge igre o kojima ću govoriti proizašle su iz rada u dramskoj grupi u kojoj su socijalne vještine ponekad važnije od talenta pojedinaca da bi rad bio kvalitetan. Sve je više literature o dramskom odgoju, a pomoć kako dramske igre uvrstiti u svakodnevni rad, nudi i http://www.hcdo.hr.

Za upoznavanje sam odabrala jednostave igre u kojima smo morali zapamtiti tuđa imena pri čemu je meni bilo puno teže nego učenicima (neki su se poznavali od prije). Posebno je bilo zabavno kad su neki zamijenili imena učenika (osobito ja, i dan–danas ih ponekad prozovem krivim imenom). Igra „A i B biografija“ bila je većini učenika zabavna jer su bili netko drugi. Nešto je teže bilo učenicima koji imaju problema s usmenom komunikacijom jer svojeg suigrača nisu predstavili baš onako kako bi on to napravio sam, ali su se trudili.

Za razvijanje suradničkoh odnosa i međusobnog povjerenja odabarala sam neke igre koje radim u dramskoj grupi, a cilj im je da učenici budu spontani, opušteni i otvoreni te da se razvija potreba za radom u skupini. U pozitivnoj klimi učenici su upoznavali ostale suučenike, uočavali međusobne sličnosti i razlike pa su često iz tih aktivnosti proizašla i nova prijateljstva.

Uskoro su se učenici počeli navikavati na rad u skupinama, znali dobro rasporediti uloge u timskom radu, međusobno si pomagali i počeli primjenjivati pravila koja su sami donijeli. Većina učenika je prihvatila ovakav način rada jer im je zanimljiv i rado u njemu sudjeluju, ali neki su učenici, unatoč našim naporima, ostali „individualci“ kojima je sve glupo i dosadno. Kako nisu nikad bili prisiljavani da rade aktivnosti koje im se ne sviđaju ili one u kojima se ne osjećaju ugodno, nakon nekog su im vremena naše aktivnosti ipak postale zanimljivije pa su se počeli pridruživati igrama.

Uglavnom, cilj je postignut – razred je počeo djelovati kao cjelina.

 

Izvori:

  1. Ivanek, A. Kreativni razrednik/razrednica. Zagreb : Profil, 2003.
  2. Ajduković, M.; Pečnik, N. Nenasilno rješavanje sukoba. Zagreb : Alinea , 2002.
  3. Janković, J. Sukob ili suradnja. Zagreb : Alinea, 2002.
  4. Klippert, H. Kako uspješno učiti u timu. Zagreb : Educa, 2001.
  5. Glasser, W. Nastavnik u kvalitetnoj školi. Zagreb : Educa, 1999.
  6. Dijete škola obitelj: časopis za odgoj i obrazovanje djece osnovnoškolske dobi namijenjen stručnjacima i roditeljima (http://www.korakpokorak.hr/)
  7. http://www.hcdo.hr
  8. http://www.dadalos.org

Tko još čita lektiru?

marinaZ_elenaK

Marina Zember i Elena kovačić

Teorija i praksa

Kada učenicima zadajem knjigu za lektiru, uvijek mi se po glavi motaju pitanja: „Tko još čita lektiru? Čitaju li još samo posljednji Mohikanci?“

Smisao je književne lektire u osnovnoj školi razvijanje učenikovih čitateljskih navika i interesa. Temeljna je zadaća razvijanje učenikova samostalnog čitanja (prema HNOS-u).

Međutim, kako to često biva – teorija je jedno, a praksa drugo. S razvojem tehnike i tehnologije mijenjaju se i generacije učenika pa i njihov pristup čitanju lektire ili, da budemo precizniji – čitanju općenito. Oni koji čitaju, čitaju ono što ih zanima ili što im uspijemo prikazati zanimljivim.

Dnevnik čitanja ili Vodič kroz lektiru?

Da bi učenici pročitali književno djelo, nije ih dovoljno samo dobro motivirati, već treba pripremiti i zanimljive zadatke koji će pratiti samo čitanje.
Zato već duže vrijeme učenicima ne zadajem pisanje dnevnika čitanja s „klasičnim“ zadatcima (bilješka o piscu, mjesto i vrijeme radnje, likovi, karakterizacija, fabula, dojmovi…) jer pojavom „Vodiča kroz lektiru“ i skidanjem lektira s mrežnih stranica, takav je dnevnik čitanja izgubio svoj smisao. Sve što zahtijeva previše vremena ili se može prepisati, našim učenicima nije zanimljivo i na to ne gube vrijeme. (Čast iznimkama, tj. onima koji čitaju).

Što nude školske knjižnice…

Svi bismo voljeli učenicima ponuditi što više kvalitetnih suvremenih, njima bliskih, djela za lektiru, ali taj si luksuz mogu priuštiti samo učitelji u velikim gradovima s dobro opremljenim gradskim knjižnicama. Svi ostali prepušteni su raspoloživom knjižnom fondu u školskoj knjižnici, svojoj snalažljivosti i kreativnosti.

… a što učitelji?

U slučajevima da učenicima zadam neko „nepopularno“ djelo za čitanje, barem im osiguram zabavan sat lektire. Često sjedimo u krugu i raspravljamo o temama i likovima iz knjige ili listamo zamišljenu knjigu pa prepričavamo sadržaj, igramo se „vrućeg stolca“, izrađujemo kartice, plakate i igramo kvizove. Tad i oni učenici koji nisu pročitali knjigu ili su je pročitali djelomično, mogu dobiti uvid u ono što su propustili i upoznati se barem sa sadržajem (što je, opet, bolje nego skidanje s interneta). A u slučajevima aktualizacije pojedinih tema, i oni mogu izreći svoje mišljenje.

Kvizovi – od šešira do računala

Učenici obožavaju kvizove s ponuđenim odgovorima jer je to način na koji mogu zaraditi pozitivnu ocjenu ako su pažljivo slušali na satu. Ti su kvizovi često inačica popularnog televizijskog kviza „Tko želi biti milijunaš“, a mi ga zovemo „Tko želi dobiti peticu“.
Kad moja učionica nije bila opremljena računalnom tehnikom, pitanja su bila označena brojevima i ispisana na papirima pa su učenici iz šešira izvlačili određeno pitanje. Jedan učenik bio je zapisničar i vodio brigu o bodovima, a za džokere smo koristili pola-pola i zovi prijatelja iz razreda. Učenici su morali sami pročitati pitanje i ponuđene odgovore i tek tad se odlučiti za jedan (vježbanje čitanja s razumijevanjem). Boljom opremom učionica, ovakvi satovi postali su moderniji i zabavniji.

„Priče iz davnina“ u suvremenom ruhu

„Priče iz davnina“  učenici uglavnom vole čitati jer je većina rasla uz čitanje i pričanje bajki i priča. Kako se u 4. razredu čitaju Šuma Striborova i Regoč, upoznati su s bajkovitim svijetom Ivane Brlić-Mažuranić. Poteškoće najčešće predstavljaju zastarjelice i riječi koje se rijetko koriste (jer ih treba tražiti u rječniku), međutim, želimo li da učenici priče zaista dožive i mogu aktualizirati, trebamo se dobro potruditi oko pripreme zadataka za čitanje i interpretaciju priča.

Zahvaljujući interaktivnim CD-ovima Bulaja naklade, motivacijski dio je svakom učeniku zanimljiv i znatiželja će ga natjerati na čitanje.

 

Tijek nastavnog sata

Prva inačica

  1. Uvodni dio sata

Doživljajno-spoznajna motivacija

  • Učenici su kod kuće trebali pročitati 6 priča iz i ispuniti lektirne listiće.
  • Sat započinjemo tezom: Ivanu Brlić – Mažuranić nazivaju hrvatskim Andersenom. Učenici iznose svoja mišljenja, služe se svojim bilješkama i izražavaju svoj dojam o pričama.
  • Predstavljanje Ivane Brlić-Mažuranić pomoću PowerPoint prezentacije
  • Jedan učenik rješava kviz vezan za pročitane priče (ili svaki učenik rješava svoj kviz, ukoliko se sat odvija u informatičkoj učionici).

  1. Središnji dio sata

Središnji dio sata može se izvesti u nekoliko inačica:

  • Ako razredni odjel broji manji broj učenika:

Učenici mogu usmeno odgovarati na pitanja iz kviza tako da iz šešira izaberu naslov jedne priče te se provjeri pročitanost te priče. Za vrijeme odgovaranja slobodno se služe bilješkama koje su radili tijekom čitanja.

  • Ako razredni odjel broji više učenika:

Nekoliko se kvizova može odigrati za vježbu, a zatim se odaberu neke od priča te se prezentira kviz i odgovori bilježe na papir. Kasnije se odgovori ocijene.

Stvaralački zadatci

  • Ako su učenici vični radu u programu HotPotatoes, mogu izraditi križaljku vezanu za pojmove iz jedne bajke.
  • Ilustracija jedne bajke.
  1. Završni dio sata

Sinteza

Pomoću prezentacije učenicima objasnimo pojam bajke.

 

Druga inačica

Radite li u učionici koja je opremljena računalima ili imate pristup takvoj učionici, interpretaciju možete napraviti na malo drugačiji način. Za ovakav način rada bit će vam potrebna tri školska sata jer se uključuje i medijska kultura. Moguće je predvidjeti i četiri sata pri čemu su dva namijenjena medijskoj kulturi: prvi sat – prikazivanje jednog interaktivnog animiranog filma Naklade Bulaja – za motivaciju (mjesec dana ranije, odnosno pri zadavanju knjige za čitanje), dva sata za interpretaciju dviju priča ili tri sata za tri priče.
Za čitanje se mogu zadati sve priče ili najmanje tri prema dogovoru kako bi se mogao pratiti rad na satu. Uz svaku priču učenici dobivaju zadatke koje trebaju riješiti prilikom čitanja, a koji se boduju za završnu ocjenu.

  1. Uvodni dio sata

Doživljajno-spoznajna motivacija

U učionici opremljenoj računalima učenici na internetu traže podatke o Ivani Brlić – Mažuranić i bilježe one koje smatraju važnima. Aktivnost traje 10 minuta, slijedi usmeno iznošenje podataka te PowerPoint prezentacija o Ivani.

  1. Središnji dio sata

  • Odabrat ćemo jednu priču i pročitati rješenja zadataka koje su učenici rješavali kod kuće.
  • Jedan učenik sažeto će prepričati sadržaj priče.
  • Pogledat ćemo animirani film Naklade Bulaja i razgovarati o razlikama između teksta i filma.
  • Zajedno ćemo riješiti jedan kviz usmeno.
  • Drugi će kviz učenici rješavati pismeno – odgovore će bilježiti na papir, a kasnije će se ocijeniti.

Isti se postupak ponavlja i s druge dvije priče.

  1. Završni dio sata (interpretacije)

Objasnit ćemo pojam bajke služeći se PowerPoint prezentacijom, a najvažnije podatke zapisati.

Način ocjenjivanja

Ocjena je rezultat rješavanja zadataka kod kuće i odgovora na pitanja u kvizu:

  • 6 bodova za zadatke
  • 30 bodova za kviz

Pročitaju li učenici sve priče, a ne riješe zadane zadatke, dobit će dobru ocjenu (odgovore li na sva pitanja točno). Međutim, vrjednovanje truda koji su uložili u rješavanje zadataka kod kuće, povisit će im ocjenu i biti dobra motivacija za ubuduće.

U članku Željke Marković-Bilić pogledajte Mouse Mischief inačice ovih prezentacija.