Zatvoreni kazališni krug

Tanja Kastelic

Kazalište nije samo mjesto gdje se odvijaju predstave, nije samo umjetnost, već može značiti način života, a prije svega omogućuje duhovni rast pojedinca, bez obzira na to je li to učenik glumac, učenik gledatelj, mentor ili učitelj. Predstavljen zatvoreni kazališni krug kod učenika Osnovne škole Preserje pri Radomljah iz Slovenije ukazuje na niz neophodnih elemenata u obliku otkrivanja interesa i inicijativa kod učenika, u učenju o samom sebi i učenju s drugima, u gradnji odnosa te stvaranju kompetencija koje sastavljaju umjetnost života.

Ključne riječi: umjetnost, kazalište, kazališni krug.

»Cijeli svijet je pozornica, a muškarci i žene samo glumci: nastupaju i opet odlaze i u životu svaki glumi razne uloge«, poznate su riječi engleskog renesansnog dramatičara te pjesnika Williama Shakespeara koje su se duboko urezale u moj profesionalni rad i osobni život.

Kazalište je moja velika ljubav koja me čini sretnom, bogatom i puni me energijom, preko kazališta izražavam svoje zadovoljstvo i nezadovoljstvo, s kazalištem odajem počast svim literarnim umjetnicima, zbog kazališta moj život dobiva smisao. Sama se kao gledateljica mogu uživjeti u brojne uloge, poistovjetiti se s mnogim kazališnim likovima, kao autorica prigodnih dramskih tekstova pokušavam poslati poruke ili publiku nasmijati, a kao režiserku i mentoricu školske kazališne skupine na Osnovnoj školi Preserje pri Radomljah čini me sretnom prije svega zadovoljstvo u očima gledatelja, bez obzira na to jesu li to predškolska djeca, učenici ili odrasli i zadovoljstvo u očima glumaca kad izađe na vidjelo njihova kreativnost, spontanost, opuštenost, motiviranost, a to predstavlja idealnu kombinaciju za konačni proizvod – prekrasnu i u svim segmentima kvalitetnu predstavu.

Kazalište je važno za razvoj učenika jer preko njega dobiva uvid u brojne životne situacije, stiče mogućnost poistovjećivanja i empatije odnosno vrednuje etički moralne i nemoralne radnje. Kazališna predstava je elastičan oblik učenja gdje učenici stječu brojne kompetencije koje su potrebne za život, a isto tako temelji se na navikama povezivanja koje kao škola realiziramo u viziji Svaki učenik može biti uspješan, a to su: suradnja, dogovaranje, poticanje, povjerenje, poštivanje, prihvaćanje, podupiranje i slušanje. Kao učiteljica i mentorica školskim glumcima smatram svojim poslanstvom stvaranje uvjeta u kojima učenici mogu zadovoljiti svoje potrebe kao gledatelji odnosno izvođači i pri tom stječu iskustva iz kojih steknu znanje koje obogaćuje djetinjstvo, mladalaštvo i život općenito.

Kao primjer dobre prakse predstavljam zatvoreni kazališni krug koji je uz moju pomoć ostvarila generacija učenika na Osnovnoj školi Preserje pri Radomljah, kojoj se je u svakoj dobi osnovnoškolskog obrazovanja kazalište uvuklo pod kožu i kroz prizmu umjetnosti upoznavali su stvarnost života.

Učenik gledatelj

Prvi puta se je spomenuta generacija susrela s kazalištem u prvoj trijadi i to u ulozi gledatelja. Stariji učenici kazališne skupine koju vodim od samog početka poučavanja u školi, za njih su prilikom prijema u školsku zajednicu odnosno na takozvanoj priredbi Prvošolčkov dan (Dan učenika prvog razreda) odglumili moju autorsku priču Gozdni možic Fric išče snežno lilijo (Šumski čovječuljak Fric traži snježni ljiljan). Svake godine, u prazničnom prosincu, za učenike od prvog do petog razreda pripremila sam zimski obojenu priču koja je za učenike predstavljala obogaćujuću djelatnost s kojom im je bilo omogućeno duboko doživljavanje, poistovjećivanje s likovima iz bajki, razvijanje kreativnosti, nadogradnja svijeta mašte i razvijanje sposobnosti preciznog promatranja te sposobnosti oblikovanja uočljivih predstava. U godinama poučavanja zapisala sam brojne vlastite priče, kao što su Čudežni lokvanj (Čudesni lopoč), Kuharski mojster Rozi (Kuharski majstor Rozi), Čarovnica Vilma gre na prvi zmenek (Vještica Vilma ide na prvi spoj) …, isto tako dramatizirala sam i priredila dijela suvremenih stvaralaca, npr. priču Svetlane Makarovič – Sapramiška, slikovnice Zverjasec (Grubzon) i Zverjašček (Grubzonovo dijete) engleske pjesnikinje Julie Donaldson … Gledanjem priča svake godine, spomenuta generacija je zavoljela kazalište, rasla je i obogaćivala iskustva, prepuštala se čudesnom svijetu mašte te si pomagala razumjeti svijet u kojem žive.

Učenik glumac

Brojni učenici spomenute generacije su zadnju godinu druge trijade zamijenili ulogu gledatelja s ulogom glumca, jer su ušli u svijet kazališta školske kazališne skupine. Kao učenici šestog i sedmog razreda su za učenike nižih razreda odglumili priče i za njih su stvorili isto iskustvo kao što su ga sami doživjeli kao učenici prve trijade. Spomenuti učenici uživjeli su se u bajkoviti svijet i odglumili moju autorsko priču Skrivnostna skrinja (Tajanstvena škrinja) te obradu Rdeče kapice (Crvenkapice) u koju sam uključila elemente zavičaja, posebnosti i znamenitosti. U osmom i devetom razredu priče više nisu predstavljale izazov za učenike, stoga sam poslušala njihovu želju za izvedbom omladinske kazališne predstave koja je trajala jedan školski sat. Na pozornici su pred više od petsto učenika odglumili šaljivu dogodovštinu završnog školskog izleta koji se je poklopio s povijesnim događajem iz 1991. godine, kad je JNA izvršila vojni napad na Sloveniju. Samopouzdanje i kazališno stvaralaštvo spomenutih učenika premašili su naša zajednička očekivanja, stoga su u devetom razredu napravili još korak dalje. Samoinicijativno su uzeli stvari u svoje ruke i pod mojim mentorstvom osmislili potresnu kazališnu predstavu Nikoli več (Nikad više) s dubokom porukom suvremenom mladom čovjeku koji je okružen brojnim klopkama modernog doba, kao što su ovisnost o drogama, nasilje i raspad moralnih vrijednosti. Učenike – gledatelje druge trijade doslovce su potresli s realističnim sadržajem i uvjerljivom glumom. Njihov uspjeh i snažne poruke predstave još su dugo punili glave učenika i učitelja.

Još veći izazov

Pošto sam kod te generacije prepoznala uistinu izniman talent, planski sam odlučila da ću ih staviti pred još veći izazov gdje će se moći preko svog glumačkog talenta ponovno obratiti učenicima, a prije svega učiteljima o prihvaćanju i razumijevanju učenika sa specifičnim poteškoćama u učenju. S njima sam se prilikom poučavanja mnogo puta susrela i došla sam do spoznaje da je sa gledišta cjelovite skrbi na području poteškoća u učenju važno da škola obrati pažnju također na učenike s blažim oštećenjima vida, sluha, govornim teškoćama i/ili nedostacima motorike.

Sve to dovelo je do toga da sam napisala kazališni komad Učenec Jure, ujet v svoj svet (Učenik Jure, zarobljen u svoj svijet) s kojim sam željela postići da gledatelji dobiju uvid u ono što Jure, učenik sa specifičnim poteškoćama u učenju, uistinu doživljava tijekom jednog školskog dana. Prikaz realističkog Juretovog doživljavanja prilikom glasnog čitanja, računanja pred pločom, doživljavanja neuspjeha kod pismenog ocjenjivanja znanja, neprihvaćanja u skupini i za vrijeme odmora, crtanja prijatelja kojeg nema, mnogim je učiteljima postavio ogledalo da su se zamislili nad učinkovitošću svojih metoda poučavanja, a učenika gledatelja dotaknuo se je u toj mjeri da su počeli razumijevati ponašanje i osjećanje svojih vršnjaka odn. napravili su korak prema tomu. Učenika Jureta glumila su dvojica glumaca i to jedan je glumio Jureta, a drugi njegovu sjenu koja je predstavljala njegove misli, doživljavanje, osjećaje. Glumci nisu razočarali niti ovaj put. Njihova izvrsna gluma pokazala je za što su sve sposobni. Moja namjera, naš cilj bio je postignut: zadovoljstvo glumaca nakon završetka bilo je neizmjerno, predstavu su gledatelji jako dobro prihvatili, aktivno su se uključivali, stekli su nova znanja, a prije svega iskustvo da učenici sa specifičnim poteškoćama u učenju nisu posebni, drugačiji, čudni, nego samo zarobljeni u svoj svijet koji nije manje vrijedan.

Dragocjen kazališni dar i ponovna suradnja

Kad su učenici kazališne skupine završili osnovnoškolsko obrazovanje, s dragocjenim kazališnim darom nastavili su u srednjoj školi gdje su se uključili u učeničke ili čak lokalne amaterske kazališne skupine i tamo dalje njegovali ljubav prema kazalištu. Ništa ne može jače razveseliti učitelja ili mentora nego svjesnost o tome da je dodao kamenčić u živote učenika. Najveselija je činjenica da su ti isti učenici uvijek iznova spremni stupiti natrag u osnovnoškolske dane, sudjelovati na školskim priredbama, širiti kazališno oduševljenje među sadašnje učenike i s njima podijeliti stečeno znanje.

Tako se je kazališni krug spomenute generacije kao gledatelj – glumac – gledatelj/glumac zatvorio i kod učenika predstavlja zbroj nezamjenjivih elemenata koji se očituju u otkrivanju interesa učenika, njihovih i vlastitih pobuda, učenja samoga sebe i učenja s drugima, gradnja odnosa te usvajanje kompetencija koje sačinjavaju umjetnost života

Mjuzikl u školi

mag. Bojana Urbanc, Školski centar Velenje

Kao učiteljica uvijek sam voljela inspirirati moje učenike, da bi voljeli školu i razvili mnoge vještine i otkrili njihove prirođene talente. Tijekom poučavanja stranog jezika, saznala sam, kako samosvjesni su bili moji učenici, kada su glumili različite prizore iz knjiga ili filmova. Biti dio školskog kazališta, postao im je glavan cilj, ne samo, da su naučili gramatiku i obogatili vokabular, postali su nezavisni i bili su sposobni kritično analizirati školsku tematiku.

Tijekom razdoblja od 2006 do 2015 sam zajedno s učiteljima mojeg školskog centra osnovala školsko kazalište, koje je produciralo 10 najuspješnijih mjuzikla koji su bili veoma popularni u našoj zajednici i prihvatili pažnju publike svih uzrasta. Tako da, biti dio školskog kazališta ima mnoge prednosti, ali koje su to?

Jezične i komunikacijske vještine

Stvarajući mjuzikl, učenici može, da si prošire vokabular i napreduju u razumijevanju riječi i njihovom izgovoru, nauče određenu gramatiku čak i ne znajući to. S time moguće je, da uče engleski (ili druge strane jezike) na nesvjesnom nivou, budući da ponavljaju scenarij tek tako vladaju jezikom i također govoru tijela, koji im omogućava otkrivanje prirođenog dara i razvoj svih vještina.

(Mjuzikl Diaspora – Dijaspora, 2015, učenici su naučili o različitim nacionalnostima, njihovoj povijesti i vrstama plesa I tako saznali se s problematikom imigracija.)

Emocionalni i fizički razvoj

Sudjelovanje u igri zahtijeva određeni fizički razvoj. Učenici se nauče novih plesnih koraka, izazvani su, da odigraju svoju ulogu uz pomoć lica jezika i govoru tijela, što ih prisiljava, da ostanu u formi i građu povjerenje. Jer su kreativni i uspješni u svih dijelovima stvaranja mjuzikla, pomože im pri razvoju emocionalne inteligencije i tako razumiju svijet bolje (nauče se razlikovati između imaginarnih i stvarnih životnih situacija). Fizički razvoj zavisan je od fizičkih aktivnosti koji su dio stvaranja mjuzikla (različite plesne i ostala tjelesna kretanja) pripomogli su k povećanju samosvijest i jačanju njihovih samopouzdanja i socijalnih vještina.

(Projekt Jukebox, 2014, koji je prezentirao glazbenu povijest sa stajališta učenika.)

Organizirati svoje vrijeme

Učlaniti se u školsko kazalište donosi određeni osjećaj odgovornosti. Najednom si dio jedne grupe koja nastavi isti san – to je postaviti mjuzikl na scenu. Učenici idu kroz čitav proces stvaranja novog mjuzikla: sudjeluju u audiciji, pripremaju raspored proba, izrađuju haljina i kazališne rekvizite itd. Tako su učenici bolje predani projektu, i to znači, da si moraju bolje organizirati svoje vrijeme. Ujutro prisustvuju nastavi, popodne i vikendi rezervirani su za probe. Prema mom iskustvu, učenici koji su bili dio mojih projekata, uspjeli su organizirati svoje vrijeme bolje nego njihovi vršnjaci i poboljšali su svoje ocjene u školi.

(Mjuzikl Pozabljene marionete – Zaboravljene Marionete, 2013 predstavio je poznate žene u književnosti, njihovu pozitivnu energijo i slomljena srca, gledatelji su uživali uz glazbu iz Opere o Romeu i Juliji, Fantomu u operi, itd.)

Doživotni hobi

Svaki član školskog kazališta je kreativan i marljiv, kada je u procesu stvaranje novog mjuzikla; ali to ne znači, da ovdje i nema vremena za zabavu. Učenici imaju priliku za sklapanje novih prijateljstava i naravno, kada se upoznaju, nauče se tolerirati jedno drugog i podnositi međusobne razlike. Postoji veza, koja se stvara između učenika i njegovog učitelja, koja pomogne, da izgradite kulture međusobnog povjerenja i poštovanja. Biti dio školskog kazališta je izvannastavna aktivnost, koja izgleda dobro i u životopisu, može da pobudi mnoge uspomene, stvara doživotne prijatelje ili pretvori se u životni hobi.

Neki moji učenici nastavili su njihovo glumačku i pjevačku karijeru, još danas su veoma uspješni. Zaista sam uvjerena, da sam pripomogla k promijeni njihove percepcije svijeta na bolje. Ako imate šansu, budite i vi kreativni sa studentima. Znam da je teško, ali isplati se.

Projekti opisani u ovom članku objavljeni su na internetu. Slike su iz arhiva školskog kazališta.

Diaspora – https://www.youtube.com/watch?v=iiUbiNG2pss,
Jukebox – https://www.youtube.com/watch?v=BdGr12TrBnI
Pozabljene marionete – https://www.youtube.com/watch?v=sAklSWE1vyY

S projektnim radom do kazališne igre

Anja Kancler

Sažetak

U drugom razredu sa učenicima pripremili smo kazališnu igru ​​sa naslovom Eko Dino. Budući, da sam htjela potaknuti unutarnji osjećaj učenika, povezati ih sa prirodom, približiti njezinim vrijednostima i potaknuti ih na očuvanje i brigu za nju, izabrali smo igru ​​s ekološkom temom.

Učenicima sam ponudila dramsku igru ​​i lutkarsku igru ​​kako bi upoznali kazalište i isprobali se kao izvođači, dobili iskustvo vezano uz kulturu koja ih može inspirirati, potaknuti njihovu maštu i doprinijeti njihovom cjelokupnom razvoju. Projekt je uključivao niz aktivnosti koje su učenicima omogućile stjecanje određenih vještina, sposobnosti i znanja. Učenici su bili uključeni u projekt od ideje, odabira dramskog teksta, raspodjele uloga, izrade lutaka, scena i kostima, stvaranja glazbe za igru, te zaključkom, odigrati predstavu.

Ključne riječi: projektni rad, kazalište, ekologija.

1. Uvod

Temelj kazališne umjetnosti je igra i može se definirati kao jedna od važnijih ljudskih potreba. Pojam kazališne umjetnosti povezujemo s kazalištem kao institucijom u kojoj glumci glume dramu. Jer se kazališna događanja uvijek održavaju u prostoru, od igrača zahtijevaju dobru organizaciju prostora i orijentaciju u njemu. Kazališni izraz zahtijeva fizičku aktivnost, koja uključuje kretanje, govor, ples i pjevanje.

Proces produkcije kazališne predstave potiče razvoj tjelesne, verbalne, glazbene i vizualne umjetnosti, razvija identifikaciju i senzualnost, te tako doprinosi razvoju. Kao kreativni proces omogućuje širenje mašte, kreativnog razmišljanja i osjećaja ljepote. U pedagoškom procesu, kazališta se možemo dotaknuti kao učenje o kazalištu i kazališnoj umjetnosti ili stvaranje igre za predstavu.

Slika 1. Scena za kazališnu igro, koju su izradili učenici

2. Planiranje i početni koraci projektnog rada

Kako bih uspjeh bio čim veći, odlučila sam izvesti projektni rad i aktivno uključiti učenike u proces od ideje do konačnog proizvoda – predstave. Da bismo očuvali i ojačali poštovanje prema prirodi, odlučili smo pripremiti kazališnu igru ​​s ekološkom temom i tako proširiti svrhu našeg rada i u vrijeme izvedbe.

Skiciranje i planiranje projekta:

• odabrati priču,
• upoznati se sa kazalištem i procesom stvaranja kazališne predstave,
• razdijeliti uloge,
• priprema rekvizita,
• važnost uloge međusobne suradnje,
• odigrati kazališnu predstavu.

Sa učenicima smo najprije razgovarali o raznim ekološkim problemima, utjecajem onečišćenja na naše zdravlje i što možemo učiniti sami, da li možemo doprinijeti poboljšanju i promjenama na ovom području. Zatim smo prikupili odgovarajući dramski tekst i preuredili ga sa idejama učenika. Odabranom pričom napravili smo početni korak projektnog rada i nastavili s istraživanjem kazališta i procesom stvaranja kazališne predstave.

Na temelju priče razdijelili smo uloge izvođača. Učenici su tekst priredili svojim idejama, mnogo su razgovarali o priči i izvođačima, proučavali smo pokret, govor i postupno vodili igru do konačne izvedbe.

Slika 2, 3: Izrada lutaka

Ciljevi:

• priprema i izvedba kazališne predstave,
• približiti, podići svijest o ekološkoj temi s projektnim radom i kazališnom predstavom,
• upoznavanje kazališta, stvaranja kazališne predstave i sudjelovanje u različitim fazama kreativnih procesa,
• razvijanje kreativnosti i specifičnih umjetničkih sposobnosti,
• razvijanje estetske percepcije i umjetničke prezentacije,
• razvijanje izražavanja i komuniciranje s umjetnošću.

Učenici su postigli cilj koristeći različita osjetila, čime se i povećavala učinkovitost učenja. Za projektni rad tipično je, da sa svojim aktivnim učenjem povezuje i ujedinjuje mentalni i tjelesni rad.

Slika 4, 5: Izrada scene

3. Provedba projektnog rada

Kako bismo ostvarili svoje ciljeve, projekt se provodio kroz različite aktivnosti. Učenici su sami izradili lutke i scenu, pobrinuli su se za kostime i razne rekvizite za kazališnu predstavu. Istovremeno su stalno razvijali svoju kreativnost i maštu.

Budući da je glazba također vrlo važan dio kazališne predstave, jer njezine izražajne mogućnosti nadopunjuju događaje na pozornici, učenici su za čitavu igru ​​stvorili glazbu s različitim instrumentima.

Slika 6. Vježbe u razredu

Učenici su pokazali veliku motivaciju za rad, bili su iznenađeni svojom kreativnošću, a atmosfera je bila opuštena i povezana. Učenici su se razvijali na području govora, jačali međusobne odnose, učili kroz igru i sudjelovali kod razmjena ideja, diskusija i promatranja.

Slika 7. Vježbe u razredu

Prije predstave potrebno je bilo puno vježbe i konačno i generalka, a učenici su za publiku izradili i kazališni list. Više puta smo izveli kazališnu predstavu u dvorani. Izveli smo predstavu za roditelje, koji su jako uživali u igri. Oduševili smo učenike naše škole i iznenadili djecu u vrtiću.

Slika 8, 9: Kazališni list

Kazališna predstava uvijek se provodila uspješno i bez komplikacija, jer su učenici pokazivali veliku zadovoljstvo i improvizaciju. Svako je znao koji je njegov zadatak i kada će to učiniti. Igrači su znali svoj dio teksta, vješto iskoristili prostor, ispravno se pomicali na pozornici i uživjeli se u svoje uloge. Tijekom cijele igre sami su se pobrinuli i za glazbu. Na kraju kazališne predstave, glumci su stali pred publiku, naklonili se, nasmijali i uživali u pljesku sa ponosom. Gledatelji su uživali u predstavi i razumjeli lekciju priče. Na kraju smo također ocijenili naš rad i dobili puno povratnih informacija. Učenici su rekli što je dobro i što mogu promijeniti ili dopuniti. Uvijek smo donosili nove ideje, poboljšanja i pohvale, te smo tako završili naš šestomjesečni projektni rad.

Slika 10. Glumci kazališne igre

4. Zaključak

Projektnim radom učenici su kroz aktivnosti i izvođenje kazališne predstave dobili puno znanja o kazalištu a približili su im i ekologiju. Na kraju projekta učenici su bolje razumjela što je kazališna predstava i tko je u njoj uključen. Cilj projekta bio je prije svega sam proces kazališnih aktivnosti, a dotaknuo se i ekoloških pitanja, i širio se dalje. Igranje predstave je učenicima mnogo značilo, jer se je puno učenika prvi put pojavilo u ulozi izvođača i neizmjerno uživala. Učenici su bili dobro motivirani, primili su igru kao svoju, osjećao se pozitivan razredni duh. Učenike je igra povezala ​​i imala dobar utjecaj na međusobne odnose. Neki učenici su mogli izraziti svoj, možda nezapažen talent. U provedbu projekta uloženo je mnogo truda, entuzijazma i rada. Predstava nam je omogućila mnogo prekrasnih trenutaka, spontanog izražavanja i umjetničkog stvaranja. Učenici su razvili pozitivne kvalitete, se opustili, zabavili, upoznali i doživjeli novu dimenziju umjetničke kulture.

Literatura

1. https://www.zrss.si/kulturnoumetnostnavzgoja/publikacija.pdf
2. https://www.zrss.si/zrss/wp-content/uploads/nacionalne_smmernice_za_kult_umet_vzgojo_slo-1.pdf
3. http://www.cpi.si/files/cpi/userfiles/Publikacije/Projektno_delo.pdf
4. Arhiva internetskih stranica državne administracije

Poučavanje narodnih pjesama uz kamišibaj

Maja Miklavž Sintič

Sažetak

Kamišibaj je japanski umjetnički oblik pripovijedanja priča uz slike na maloj drvenoj pozornici – butaj. Možemo ga nazvati i papirnato kazalište (kami znači papir, a šibaj – kazalište) te udružuje različite umjetničke oblike: kazališnu, glazbenu i likovnu umjetnost. U članku ću prikazati upotrebu kamišibaj kazališta kao didaktičnog pomagala za poučavanje narodnog pjevanja i tekstova narodnih pjesama. Učenici si tekst pjesme uz slike lakše zapamte te je iskrenije zapjevaju. Pjevanjem uz slike pobjeđuju tremu pred nastupom i uvjerljivije se povežu s publikom. Pri tome je vrlo važno da je kamišibaj likovno usavršen jer samo tako može biti uvjerljiv i doseže svoju namjenu. Uz stvaranje i učenje novih pjesama uz sliku nastaje raznovrstan kamišibaj repertoar kojeg bi mogli nazvati slikovna pjesmarica narodnih pjesama.

Ključne riječi: kamišibaj, kazalište, narodna glazba, likovna umjetnost

1. O kamišibaju

U posljednje vrijeme kamišibaj dobiva na važnosti te se je raširio po cijelom svijetu. Izuzetno je popularan u Sloveniji i Hrvatskoj. Pedagozi su u kamišibaju našli odlično didaktičko sredstvo, a umjetnici posebne umjetničke izazove. Najviše od toga ima publika koja uživa u predstavama i pripovijedanju najrazličitijih priča. Japanci kažu da je kod kamišibaja najvažniji »kyokan«, posebna povezanost izvođača s publikom te nastanak specifične, za kamišibaj značajne atmosfere koja udružuje različite umjetničke oblike u jedno i uz to stvara poseban svijet umjetnosti i mašte usporedan sa stvarnošću (Društvo kamišibaj Slovenije, b.d.).

1.1. Kamišibaj terminologija

Kad učenicima predstavljam taj poseban umjetnički oblik, objasnim im terminologiju povezanu s njim:
Glumac/glumica kamišibaja, je kamišibajac/kamišibajica.
Uradak koji izradi i predstavi je kamišibaj.
U kamišibaj kazalištu se igraju predstave i pripovijedaju priče uz slike.
Butaj je naziv za malu pozornicu na kojem se izvodi kamišibaj.
Hiošigi je naziv za drvene štapiće (Društvo kamišibaj Slovenije, b.d.).

2. Narodna pjesma

Prije nego što počnemo stvarati kamišibaj s ciljem učenja teksta i melodije narodne pjesme, s učenicima najprije zapjevamo već poznate pjesme iz našeg repertoara. Uz to učenici sami otkrivaju koje pjesme si teže zapamte. Narodnu pjesmu uvijek prati melodija, pjeva se bez glazbene pratnje te se je ne recitira. Dijelimo ih na pripovjedne, dječačke, svatovske poskočnice, rastuće, žalopojke, mrtvačke, pobožne, pastirske te pjesme o prirodi i ljubavi.

Dr. Marko Terseglav u knjizi Petelinček Petelanček dodaje još brojalice, igrarije, šaljive pjesme o životinjama, rugalice (Terseglav, 2010). U dječjoj predaji su još neizostavne uspavanke i domoljubne pjesme.

Posebnost narodne pjesme je da nema naslova. Kao naslov navodimo samo prvi stih prve kitice ili se kao naslov zapiše nekakav sažetak sadržaja tj. ključna riječ.

U svojstva slovenske narodne pjesme ubrajamo višeglasje – troglasje, gdje vodeći glas, obično solist, započne s pjevanjem, a pridruže mu se dva prateća glasa: drugi glas i najniži glas – bas.

U Dječjoj folklornoj skupini Šentlora u OŠ Šentjernej brižno njegujemo slovensku narodnu pjesmu. U pjevačkoj skupini njegujemo troglasno pjevanje, što je vrlo zahtjevan zadatak za mlade glasove. Prateći glasovi u sastavu moraju imati sposobnost prilagodbe te osjećaj za harmoniju. Narodne pjesme su zapisane i pjevaju se na narječjima u kojima su nastale i u kojima žive. Neki tekstovi, posebice oni pripovjednih pjesama, imaju duboko značenje. Pošto su takve pjesme vrlo duge, djeca ih teže zapamte. Zato za poučavanje tekstova pjesama često upotrebljavam metodu kamišibaj kazališta, gdje im pjesmu predstavim sa slikovnim gradivom te ih motiviram da sami izrade svoj kamišibaj.

2.1. Učenje narodne pjesme uz kamišibaj

Pri učenju nove narodne pjesme uz pomoć kamišibaj kazališta učenicima prikažem demonstracijsku predstavu već izrađenog kamišibaja, narodnu pjesmu, Lepo mi poje črni kos. Između učenika i mene se stvori tako zvani »kyokan«, povezanost između izvođača i publike jer se posebno trudim da predstavu izvedem što uvjerljivije. Pritom su mi pomogle posebno kvalitetne slike (odgovarajuća likovna tehnika te logična povezanost sa sadržajem, uvjerljivost) koje je naslikao student arhitekture. Prije nastanka slikovnog gradiva za kamišibaj sam s likovnim umjetnikom mnogo razgovarala o sadržaju, važnim sadržajnim detaljima koji su ključnog značenja za uvjerljiv nastup i lakše pamćenje teksta. Nakon predstave su učenici izrazili oduševljenje i želju da nauče tu pjesmu. Prvo smo pjevali jednoglasno. Tekst su vrlo brzo zapamtili pošto su slike vrlo jasne. Jednoglasnom pjevanju smo dodali prateći glas, u našem primjeru tercu više te potom dodali i treći glas – bas. U nastavku su učenici predstavili pjesmu uz butaj, a potom je slijedila analiza njihovih predstava.

Prikaz kamišibaja za pjesmu Lepo mi poje črni kos:

Slika 1. Lepo mi poje črni kos, oj črni kos   Slika 2. Tam v zelenem bukovju, oj bukovju

Slika 3. Mimo pa gresta jagra dva, oj jagra dva     Slika 4. Da bi kosa ustrelila, oj ustrelila

Slika 5. Kos je bil en bister ptič, oj bister ptič    Slika 6. Pejta jagra se solit, oj se solit

Slika 7. Kraj

2. 2. Stvaranje vlastitog kamišibaja

Kod učenja nove narodne pjesmice Sijaj, sijaj, sončece, sam učenike razdijelila u skupine sa zadatkom da sami izrade slikovno gradivo za kamišibaj. Prvo sam im pjesmicu zapjevala, a učenici su učili melodiju metodom jeke. Svaka skupina je dobila tekst jedne kitice koja je bila osnova za likovno stvaranje. Učenici su se odlučili da će pri stvaranju upotrijebiti tehniku kolaža. Svaka skupina je svoj rad predstavila uz butaj. Potom smo počeli s predstavljanjem čitave pjesmice. Uključili smo i publiku.

Slika 8. Sijaj, sijaj sončece, oj sonce rumeno.  Slika 9. Kako bom pa sijalo, sem zmeraj žalostno.

Slika 10. Sonce zgodaj gori gre, dekleta jokajo. Bi rade še ležale pa vstati morajo.
Slika 11. Sonce zgodaj doli gre, pastirci tarnajo, domov bi radi gnali pa črede nimajo.

Slika 12. Kraj

2.3. Tradicionalna narodna glazbala

Kad je kamišibaj stvoren, možemo ga učiniti zanimljivijim tako da mu dodamo pratnju ritmičkih glazbala. Vrlo upotrebljiva glazbala su kamenčići, štapići, žabica, strugalica, keramički bas, stržek, pokalica… Djeca najviše vole glazbala koja daju željenu melodiju: češalj, nunalica, drvene i glinene frulice (Cvetko, 2004).

Slika 13. Žabica                  Slika 14. Nunalca

Slika 15. Strugalica                        Slika 16. Stržek

Važno je spomenuti da kod narodnog pjevanja u pravilu ne upotrebljavamo pratnju glazbala ili drugih didaktičkih pomagala. Upotrebljavamo ih isključivo kao metodičko sredstvo za učenje novih pjesama te kod ponavljanja naučenog. Glazbala uključimo isključivo kao ritmičku i melodičku podlogu u uvodnoj predigri, u pauzi između kitica, kod ponavljanja refrena te na kraju.

3. Zaključak

Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da je upotreba kazališta kamišibaj pri poučavanju odlično didaktičko sredstvo za brže pamćenje teksta te utječe na bolju interpretaciju pripovijedanja i pjevanja. Učenici su ga uzeli za svojega te je redoviti pratitelj nastave pri motiviranju, učenju nove pjesme, utvrđivanju i ponavljanju, kod priprema za nastup te na kraju krajeva služi za zabavu i opuštanje. Bitno je da se stvori »kyokan«. Iako ga ne možemo izmjeriti, dobro se osjeti povezanost između izvođača i publike. Usto učenici izražavaju interes za ponavljanjem i želju da bi ga sami izveli te stvorili novoga. U nastavku ću predstaviti kako učenici stvaraju potpuno svoj kamišibaj – od izbora pjesme do likovnog izgleda i predstavljanja.

4. Literatura

1. Cvetko, I. (2004). Trara pesem pelja. Ljubljana: Mladinska knjiga.
2. Društvo kamišibaj Slovenije (b.d.). Pridobljeno 27.1.2019, http://www.kamisibaj.si/kamisibaj/
3. Kunaver, D., Kumer, Z. in Ložar-Podlogar, H. (1987). Pesmi in šege moje dežele. Ljubljana: DZS.
4. Pesek, A. (1996). Sijaj, sijaj, sončece. Slovenske ljudske pesmi za otroke 3. Ljubljana: Mladinska knjiga.
5. Terseglav, M. (2010). Petelinček Petelanček. Ljubljana: Mladinska knjiga.