Poučavanje narodnih pjesama uz kamišibaj

maja_miklavz_sintic

Maja Miklavž Sintič

Sažetak

Kamišibaj je japanski umjetnički oblik pripovijedanja priča uz slike na maloj drvenoj pozornici – butaj. Možemo ga nazvati i papirnato kazalište (kami znači papir, a šibaj – kazalište) te udružuje različite umjetničke oblike: kazališnu, glazbenu i likovnu umjetnost. U članku ću prikazati upotrebu kamišibaj kazališta kao didaktičnog pomagala za poučavanje narodnog pjevanja i tekstova narodnih pjesama. Učenici si tekst pjesme uz slike lakše zapamte te je iskrenije zapjevaju. Pjevanjem uz slike pobjeđuju tremu pred nastupom i uvjerljivije se povežu s publikom. Pri tome je vrlo važno da je kamišibaj likovno usavršen jer samo tako može biti uvjerljiv i doseže svoju namjenu. Uz stvaranje i učenje novih pjesama uz sliku nastaje raznovrstan kamišibaj repertoar kojeg bi mogli nazvati slikovna pjesmarica narodnih pjesama.

Ključne riječi: kamišibaj, kazalište, narodna glazba, likovna umjetnost

1. O kamišibaju

U posljednje vrijeme kamišibaj dobiva na važnosti te se je raširio po cijelom svijetu. Izuzetno je popularan u Sloveniji i Hrvatskoj. Pedagozi su u kamišibaju našli odlično didaktičko sredstvo, a umjetnici posebne umjetničke izazove. Najviše od toga ima publika koja uživa u predstavama i pripovijedanju najrazličitijih priča. Japanci kažu da je kod kamišibaja najvažniji »kyokan«, posebna povezanost izvođača s publikom te nastanak specifične, za kamišibaj značajne atmosfere koja udružuje različite umjetničke oblike u jedno i uz to stvara poseban svijet umjetnosti i mašte usporedan sa stvarnošću (Društvo kamišibaj Slovenije, b.d.).

1.1. Kamišibaj terminologija

Kad učenicima predstavljam taj poseban umjetnički oblik, objasnim im terminologiju povezanu s njim:
Glumac/glumica kamišibaja, je kamišibajac/kamišibajica.
Uradak koji izradi i predstavi je kamišibaj.
U kamišibaj kazalištu se igraju predstave i pripovijedaju priče uz slike.
Butaj je naziv za malu pozornicu na kojem se izvodi kamišibaj.
Hiošigi je naziv za drvene štapiće (Društvo kamišibaj Slovenije, b.d.).

2. Narodna pjesma

Prije nego što počnemo stvarati kamišibaj s ciljem učenja teksta i melodije narodne pjesme, s učenicima najprije zapjevamo već poznate pjesme iz našeg repertoara. Uz to učenici sami otkrivaju koje pjesme si teže zapamte. Narodnu pjesmu uvijek prati melodija, pjeva se bez glazbene pratnje te se je ne recitira. Dijelimo ih na pripovjedne, dječačke, svatovske poskočnice, rastuće, žalopojke, mrtvačke, pobožne, pastirske te pjesme o prirodi i ljubavi.

Dr. Marko Terseglav u knjizi Petelinček Petelanček dodaje još brojalice, igrarije, šaljive pjesme o životinjama, rugalice (Terseglav, 2010). U dječjoj predaji su još neizostavne uspavanke i domoljubne pjesme.

Posebnost narodne pjesme je da nema naslova. Kao naslov navodimo samo prvi stih prve kitice ili se kao naslov zapiše nekakav sažetak sadržaja tj. ključna riječ.

U svojstva slovenske narodne pjesme ubrajamo višeglasje – troglasje, gdje vodeći glas, obično solist, započne s pjevanjem, a pridruže mu se dva prateća glasa: drugi glas i najniži glas – bas.

U Dječjoj folklornoj skupini Šentlora u OŠ Šentjernej brižno njegujemo slovensku narodnu pjesmu. U pjevačkoj skupini njegujemo troglasno pjevanje, što je vrlo zahtjevan zadatak za mlade glasove. Prateći glasovi u sastavu moraju imati sposobnost prilagodbe te osjećaj za harmoniju. Narodne pjesme su zapisane i pjevaju se na narječjima u kojima su nastale i u kojima žive. Neki tekstovi, posebice oni pripovjednih pjesama, imaju duboko značenje. Pošto su takve pjesme vrlo duge, djeca ih teže zapamte. Zato za poučavanje tekstova pjesama često upotrebljavam metodu kamišibaj kazališta, gdje im pjesmu predstavim sa slikovnim gradivom te ih motiviram da sami izrade svoj kamišibaj.

2.1. Učenje narodne pjesme uz kamišibaj

Pri učenju nove narodne pjesme uz pomoć kamišibaj kazališta učenicima prikažem demonstracijsku predstavu već izrađenog kamišibaja, narodnu pjesmu, Lepo mi poje črni kos. Između učenika i mene se stvori tako zvani »kyokan«, povezanost između izvođača i publike jer se posebno trudim da predstavu izvedem što uvjerljivije. Pritom su mi pomogle posebno kvalitetne slike (odgovarajuća likovna tehnika te logična povezanost sa sadržajem, uvjerljivost) koje je naslikao student arhitekture. Prije nastanka slikovnog gradiva za kamišibaj sam s likovnim umjetnikom mnogo razgovarala o sadržaju, važnim sadržajnim detaljima koji su ključnog značenja za uvjerljiv nastup i lakše pamćenje teksta. Nakon predstave su učenici izrazili oduševljenje i želju da nauče tu pjesmu. Prvo smo pjevali jednoglasno. Tekst su vrlo brzo zapamtili pošto su slike vrlo jasne. Jednoglasnom pjevanju smo dodali prateći glas, u našem primjeru tercu više te potom dodali i treći glas – bas. U nastavku su učenici predstavili pjesmu uz butaj, a potom je slijedila analiza njihovih predstava.

Prikaz kamišibaja za pjesmu Lepo mi poje črni kos:

Slika 1Slika 2
Slika 1. Lepo mi poje črni kos, oj črni kos   Slika 2. Tam v zelenem bukovju, oj bukovju

Slika 3Slika 4
Slika 3. Mimo pa gresta jagra dva, oj jagra dva     Slika 4. Da bi kosa ustrelila, oj ustrelila

Slika 5Slika 6
Slika 5. Kos je bil en bister ptič, oj bister ptič    Slika 6. Pejta jagra se solit, oj se solit

Slika 7
Slika 7. Kraj

2. 2. Stvaranje vlastitog kamišibaja

Kod učenja nove narodne pjesmice Sijaj, sijaj, sončece, sam učenike razdijelila u skupine sa zadatkom da sami izrade slikovno gradivo za kamišibaj. Prvo sam im pjesmicu zapjevala, a učenici su učili melodiju metodom jeke. Svaka skupina je dobila tekst jedne kitice koja je bila osnova za likovno stvaranje. Učenici su se odlučili da će pri stvaranju upotrijebiti tehniku kolaža. Svaka skupina je svoj rad predstavila uz butaj. Potom smo počeli s predstavljanjem čitave pjesmice. Uključili smo i publiku.

Slika 8Slika 9
Slika 8. Sijaj, sijaj sončece, oj sonce rumeno.  Slika 9. Kako bom pa sijalo, sem zmeraj žalostno.

Slika 10Slika 11
Slika 10. Sonce zgodaj gori gre, dekleta jokajo. Bi rade še ležale pa vstati morajo.
Slika 11. Sonce zgodaj doli gre, pastirci tarnajo, domov bi radi gnali pa črede nimajo.

Slika 12
Slika 12. Kraj

2.3. Tradicionalna narodna glazbala

Kad je kamišibaj stvoren, možemo ga učiniti zanimljivijim tako da mu dodamo pratnju ritmičkih glazbala. Vrlo upotrebljiva glazbala su kamenčići, štapići, žabica, strugalica, keramički bas, stržek, pokalica… Djeca najviše vole glazbala koja daju željenu melodiju: češalj, nunalica, drvene i glinene frulice (Cvetko, 2004).

Slika 13Slika 14
Slika 13. Žabica                  Slika 14. Nunalca

Slika 15Slika 16
Slika 15. Strugalica                        Slika 16. Stržek

Važno je spomenuti da kod narodnog pjevanja u pravilu ne upotrebljavamo pratnju glazbala ili drugih didaktičkih pomagala. Upotrebljavamo ih isključivo kao metodičko sredstvo za učenje novih pjesama te kod ponavljanja naučenog. Glazbala uključimo isključivo kao ritmičku i melodičku podlogu u uvodnoj predigri, u pauzi između kitica, kod ponavljanja refrena te na kraju.

3. Zaključak

Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da je upotreba kazališta kamišibaj pri poučavanju odlično didaktičko sredstvo za brže pamćenje teksta te utječe na bolju interpretaciju pripovijedanja i pjevanja. Učenici su ga uzeli za svojega te je redoviti pratitelj nastave pri motiviranju, učenju nove pjesme, utvrđivanju i ponavljanju, kod priprema za nastup te na kraju krajeva služi za zabavu i opuštanje. Bitno je da se stvori »kyokan«. Iako ga ne možemo izmjeriti, dobro se osjeti povezanost između izvođača i publike. Usto učenici izražavaju interes za ponavljanjem i želju da bi ga sami izveli te stvorili novoga. U nastavku ću predstaviti kako učenici stvaraju potpuno svoj kamišibaj – od izbora pjesme do likovnog izgleda i predstavljanja.

4. Literatura

  1. Cvetko, I. (2004). Trara pesem pelja. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Društvo kamišibaj Slovenije (b.d.). Pridobljeno 27.1.2019, http://www.kamisibaj.si/kamisibaj/
  3. Kunaver, D., Kumer, Z. in Ložar-Podlogar, H. (1987). Pesmi in šege moje dežele. Ljubljana: DZS.
  4. Pesek, A. (1996). Sijaj, sijaj, sončece. Slovenske ljudske pesmi za otroke 3. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  5. Terseglav, M. (2010). Petelinček Petelanček. Ljubljana: Mladinska knjiga.