Izvedba narodnih plesova

maja_miklavz_sintic

Maja Miklavž Sintič

Sažetak

Pri poučavanju narodnih plesova upotrebljavam različite metodičke pristupe koje sistematički razvijam kod plesača na folkloru od 7. godine nadalje. Kod razvoja plesanja poseban naglasak dajem na vježbanju osnovnih ritmičkih koraka, kontroli tijela, mimici lica, orijentaciji u prostoru te kreativnom nadograđivanju naučenih plesnih koraka. Pritom moram naglasiti da ne mijenjam osnovni plesni korak. Predstavit ću poučavanje i izvedbu plesne igre preuzete iz slovenske narodne predaje Kaj boš Janko jutri delal (Što ćeš Janko raditi sutra) ili inačicu iste pjesme Jutri se bom v mesto peljal (Sutra ću se odvesti u grad) tako da osnovni plesni uzorak, melodička i ritmička podloga ostaju nepromijenjeni, a riječi smo zamijenili oponašanjem pjeva ptica. Osnovne plesne element smo kreativno uključili u različite plesne pozicije na pozornici.

Ključne riječi: narodni ples, pjevanje, glazbala, kreativnost

1. Narodni ples

Narodni ples spada u narodnu kulturnu baštinu, a folklorne skupine ga izvode. Slovenska dječja plesna baština se razlikuje od plesova i igara odraslih iako su ih djeca oponašala. U folklornim skupinama plesove prilagođavamo starosti djece i njihovim sposobnostima. Vrlo je važan razvoj ritmičkog sluha, glazbenog pamćenja i plesnosti, gdje plesači kroz različite plesne igre razvijaju ritmički hod i trčanje, skokove, poskakivanje, bočne korake koji bi morali biti usklađeni s glazbenom pratnjom. Kod mlađe djece i početnika uvijek počnemo s uključivanjem jednostavnih plesnih igara koje djeca izvode u krugu, polukrugu, koloni ili redu.

Plesove dijelimo na grupne i plesove u paru. Kod grupnih plesova se plesači drže za ruke te hodaju ili trče u zavojima poput puža ili zmije, vođa obično vodi red pod mostom uzdignutih ruku dvaju plesača na kraju ili u sredini reda. Plesovi u paru su po pravilu sastavljeni iz dva dijela: u prvom dijelu pa izvodi osnovni korak određenog plesa, u drugom dijelu ples najčešće pojednostavimo tako da umjesto polke, valcera ili drmeša trčimo usklađeno s ritmom u krugu ili se vrtimo u paru koji se u drži rukama isprepletenim u laktu (Ramovš, 1992.).

Vrlo je važno da pri izboru plesa učitelj uzme u obzir zahtjevnost pojedinačnih koraka, plesnih uzoraka, ritmova, držanja te starost plesača. Važno načelo kod poučavanja plesa je da uvijek prvo poučavamo najjednostavnije plesove te potom prelazimo na zahtjevnije. Po potrebi ih pojednostavimo.

1.1 Narodna glazbala i svirala

Izvođenje slovenske plesne baštine si ne možemo predstavljati bez odgovarajuće glazbene pratnje. Baš tako folklorna skupina ne može obavljati svoje poslanstvo bez svirača koji s plesnim pjesmama podupire ples. Dijatonska harmonika je poznata kao glazbalo bez kojeg se kod folklornih skupina gotovo ne može. U desetljećima razvoja folklornih aktivnosti su se kao glazbena pratnja plesu najjače utvrdili dijatonska harmonika, sastav violina – klarinet – dijatonska harmonika – kontrabas te tamburaški sastavi (Šivic, 2017.).

Na samim vježbama redovito uključujem glazbala koja omogućavaju djeci razvoj ritmičkog sluha, time poljepšaju svaku vježbu i obogate mnoge predstave. Vrlo upotrebljivi su kamenčići, štapići, žabica, ribež, glineni bas, klepetaljke, čegrtaljke… Djeca najviše vole svirale koje proizvode željenu melodiju: češalj, frula, drvene i glinene zviždaljke.

2. Poučavanje i nadograđivanje plesne igre

1. korak učenja plesa

Učenicima sam prvo predstavila plesnu igru Kaj boš Janko jutri delal tako da sam je zapjevala te uz to pokazala osnovni korak, držanje tijela, položaj ruku i nogu. Zatim je svirač zasvirao na dijatonskoj harmonici, a plesači su uz glazbenu podlogu po prostoru izvodili jednakomjeran ritmički korak (desna noga, lijeva noga). Pritom sam ih upozoravala da su pri ritmičkom hodu pozorni na mekoću koraka, uspravno držanje tijela te kontakt očima s plesačima u prolazu.

2. korak učenja plesa

Udrugom koraku sam plesače postavila u dva reda s razmakom od nekoliko metara tako da se plesači gledaju. Ponovila sam pravilo plesnog koraka da bi svi odjednom počeli hodati u jednakomjernom ritmu prema suprotnom redu plesača tako da se u redu drže za ruke i svi istovremeno počnu korak desnom nogom. Naprave 4 koraka naprijed, zatim 3 koraka na mjestu, zatim 4 koraka unatrag gdje počnu s lijevom nogom i naprave 3 koraka na mjestu. Jednak plesni uzorak ponovi i suprotni red. Tako su redovi naizmjence plesali jedan prema drugom. Svaki ritmički korak sam podupirala pljeskanjem i pjevanjem. Naučeni plesni uzorak su više puta ponovili, da bi plesači bili što usklađeniji.

3. korak učenja plesa

Kad su plesači usvojili opisani plesni uzorak, koracima smo dodali riječi pjesme: Kaj boš Janko jutri delal, kaj, kaj! (4 koraka naprijed desnom nogom, 3 koraka na mjestu te 4 koraka lijevom nogom unatrag, 3 koraka na mjestu).

4. korak učenja plesa

Riječima pjesme smo dodali melodiju. Učenici su za mnom ponavljali melodičke uzorke pjesme te pritom pljeskali i koračali na mjestu.

Potom su plesači plesne elemente otplesali uz pratnju pjevanja u jednakomjernom ritmu pri čemu sam im pomagala pljeskanjem. Među skupinama se je odvijao plesni i pjevački razgovor po plesnom uzorku: 4 koraka naprijed, 3 na mjestu, 4 unatrag i 3 koraka na mjestu.

imageSlika 1. Pesek, 1994.

Red A: Kaj boš Janko jutri delala joj, joj, joj?

Opis: plesači stoje u ravnom redu, drže se za ruke. Svi odjednom započinju ples desnom nogom s 4 koraka naprijed, izvedu 3 koraka na mjestu te lijevom nogom naprave 4 koraka unatrag da se vrate na početno mjesto te pritom ponove pitanje.

Red B: Jutri bom opeko pekel joj, joj, joj!

Opis: izvede jednak plesni, ritmički i melodički uzorak u 4 koraka naprijed, 3 koraka na mjestu te 4 koraka unatrag i ponovno 3 na mjestu.

Red A: Kaj boš pa z opeko delal joj, joj, joj?

Red B: Dom si bom z opeko zidal joj, joj, joj?

Svim naučenim uzorcima smo dodali glazbenu pratnju s dijatonskom harmonikom.

2. 1. Nadgradnja osnovne plesne igre

Plesači su uz višekratno ponavljanje usvojili plesne korake, držanje tijela, kontakt očima, a istovremeno izrazili i želju da bi se plesnim koracima, riječima i pjevanjem stvaralački izrazili.

Plesače sam razdijelila u 4 skupine te im ispričala priču o čarobnom drvetu koje raste usred šume na Gorjancima, u čijoj krošnji biva ptica Zlatoper koja na desnom krilu ima zlatno pero koje odbaci samo za onoga tko si to zaista zasluži. Plesači su oduševljeno poslušali priču te se odlučili da će plesom očarati pticu koja će im spustiti zlatno pero te ispuniti skrivenu želju.

Svirač je harmonikom nagovijestio početak plesa. Zatim su grupice počele razgovarati u obliku ptičjeg pjeva. Svaka je skupina doplesala do prividnog gnijezda već naučenim plesnim koracima te na melodiju pjesme izvela ptičji pjev.

Potom su ples prekinuli pjesmicom o ptici kukavici i crnom kosu. Uz pratnju dijatonske harmonike su se plesači u ritmičkom koraku postavili u tri kruga gdje su se primili za ruke te izvodili plesne korake na melodiju pjesme Kaj boš, Janko jutri delal. Slijedili su koraci u krug i unatrag te zatim po krugu te u zavojima u obliku puža. Čitavo vrijeme su izvodili osnovne korake, ali u različitim položajima. Ples su u jednakomjernim ritmičkim koracima nastavili plesom Abraham u kojem su prikazivali ptičje glasanje i let.

Za zaključak su se uz glazbenu pratnju ritmički slobodno šetali po prostoru. Plesnu igru su zaključili tako da su se postavili u grupice te igrali igru s prstima – tičke vagamo (važemo ptičice).

Zaključak

Kod poučavanja osnovne, već postojeće narodne inačice je spomenuta plesna igra djeci postala nezanimljiva jer se čitavo vrijeme ponavlja jednak ritmički i melodički uzorak. Zato smo monotoniju razbili tako da smo postavili različite plesne položaje na pozornici, dodali priču i pjevanje. Nastala je zanimljiva umjetnička priredba koja je povezala različite elemente gibanja i pjevanja te dokazala da isprva jednolična plesna igra može biti vrlo dinamična i kvalitetno predstavljena publici zato što djeca sudjeluju u nastajanju, na taj način je usvoje te automatiziraju plesni, ritmički korak koji je osnova za učenje drugih plesova. Pri tom stvaranju su plesači usvojili osnovne elemente plesa te ga nadgradili s velikom mjerom kreativnosti. Plesači su naučili da tradiciju moramo čuvati tako da je prvo dobro upoznamo, a tek zatim je možemo s osjećajem prikazivati.

Literatura

  1. Pesek, A. (1994). Pika poka pod goro. Ljubljana: Založba Mladinska knjiga.
  2. Ramovš, M. (1992). Polka je ukazana. Ljubljana: Založba Kres.
  3. Šivic, U. (2017). Inštrumentalno izročilo. V M. Pečarič (ur.), Priročnik za folklorno dejavnost (128–138). Ljubljana: Študijski center JSKD.

Poučavanje narodnih pjesama uz kamišibaj

maja_miklavz_sintic

Maja Miklavž Sintič

Sažetak

Kamišibaj je japanski umjetnički oblik pripovijedanja priča uz slike na maloj drvenoj pozornici – butaj. Možemo ga nazvati i papirnato kazalište (kami znači papir, a šibaj – kazalište) te udružuje različite umjetničke oblike: kazališnu, glazbenu i likovnu umjetnost. U članku ću prikazati upotrebu kamišibaj kazališta kao didaktičnog pomagala za poučavanje narodnog pjevanja i tekstova narodnih pjesama. Učenici si tekst pjesme uz slike lakše zapamte te je iskrenije zapjevaju. Pjevanjem uz slike pobjeđuju tremu pred nastupom i uvjerljivije se povežu s publikom. Pri tome je vrlo važno da je kamišibaj likovno usavršen jer samo tako može biti uvjerljiv i doseže svoju namjenu. Uz stvaranje i učenje novih pjesama uz sliku nastaje raznovrstan kamišibaj repertoar kojeg bi mogli nazvati slikovna pjesmarica narodnih pjesama.

Ključne riječi: kamišibaj, kazalište, narodna glazba, likovna umjetnost

1. O kamišibaju

U posljednje vrijeme kamišibaj dobiva na važnosti te se je raširio po cijelom svijetu. Izuzetno je popularan u Sloveniji i Hrvatskoj. Pedagozi su u kamišibaju našli odlično didaktičko sredstvo, a umjetnici posebne umjetničke izazove. Najviše od toga ima publika koja uživa u predstavama i pripovijedanju najrazličitijih priča. Japanci kažu da je kod kamišibaja najvažniji »kyokan«, posebna povezanost izvođača s publikom te nastanak specifične, za kamišibaj značajne atmosfere koja udružuje različite umjetničke oblike u jedno i uz to stvara poseban svijet umjetnosti i mašte usporedan sa stvarnošću (Društvo kamišibaj Slovenije, b.d.).

1.1. Kamišibaj terminologija

Kad učenicima predstavljam taj poseban umjetnički oblik, objasnim im terminologiju povezanu s njim:
Glumac/glumica kamišibaja, je kamišibajac/kamišibajica.
Uradak koji izradi i predstavi je kamišibaj.
U kamišibaj kazalištu se igraju predstave i pripovijedaju priče uz slike.
Butaj je naziv za malu pozornicu na kojem se izvodi kamišibaj.
Hiošigi je naziv za drvene štapiće (Društvo kamišibaj Slovenije, b.d.).

2. Narodna pjesma

Prije nego što počnemo stvarati kamišibaj s ciljem učenja teksta i melodije narodne pjesme, s učenicima najprije zapjevamo već poznate pjesme iz našeg repertoara. Uz to učenici sami otkrivaju koje pjesme si teže zapamte. Narodnu pjesmu uvijek prati melodija, pjeva se bez glazbene pratnje te se je ne recitira. Dijelimo ih na pripovjedne, dječačke, svatovske poskočnice, rastuće, žalopojke, mrtvačke, pobožne, pastirske te pjesme o prirodi i ljubavi.

Dr. Marko Terseglav u knjizi Petelinček Petelanček dodaje još brojalice, igrarije, šaljive pjesme o životinjama, rugalice (Terseglav, 2010). U dječjoj predaji su još neizostavne uspavanke i domoljubne pjesme.

Posebnost narodne pjesme je da nema naslova. Kao naslov navodimo samo prvi stih prve kitice ili se kao naslov zapiše nekakav sažetak sadržaja tj. ključna riječ.

U svojstva slovenske narodne pjesme ubrajamo višeglasje – troglasje, gdje vodeći glas, obično solist, započne s pjevanjem, a pridruže mu se dva prateća glasa: drugi glas i najniži glas – bas.

U Dječjoj folklornoj skupini Šentlora u OŠ Šentjernej brižno njegujemo slovensku narodnu pjesmu. U pjevačkoj skupini njegujemo troglasno pjevanje, što je vrlo zahtjevan zadatak za mlade glasove. Prateći glasovi u sastavu moraju imati sposobnost prilagodbe te osjećaj za harmoniju. Narodne pjesme su zapisane i pjevaju se na narječjima u kojima su nastale i u kojima žive. Neki tekstovi, posebice oni pripovjednih pjesama, imaju duboko značenje. Pošto su takve pjesme vrlo duge, djeca ih teže zapamte. Zato za poučavanje tekstova pjesama često upotrebljavam metodu kamišibaj kazališta, gdje im pjesmu predstavim sa slikovnim gradivom te ih motiviram da sami izrade svoj kamišibaj.

2.1. Učenje narodne pjesme uz kamišibaj

Pri učenju nove narodne pjesme uz pomoć kamišibaj kazališta učenicima prikažem demonstracijsku predstavu već izrađenog kamišibaja, narodnu pjesmu, Lepo mi poje črni kos. Između učenika i mene se stvori tako zvani »kyokan«, povezanost između izvođača i publike jer se posebno trudim da predstavu izvedem što uvjerljivije. Pritom su mi pomogle posebno kvalitetne slike (odgovarajuća likovna tehnika te logična povezanost sa sadržajem, uvjerljivost) koje je naslikao student arhitekture. Prije nastanka slikovnog gradiva za kamišibaj sam s likovnim umjetnikom mnogo razgovarala o sadržaju, važnim sadržajnim detaljima koji su ključnog značenja za uvjerljiv nastup i lakše pamćenje teksta. Nakon predstave su učenici izrazili oduševljenje i želju da nauče tu pjesmu. Prvo smo pjevali jednoglasno. Tekst su vrlo brzo zapamtili pošto su slike vrlo jasne. Jednoglasnom pjevanju smo dodali prateći glas, u našem primjeru tercu više te potom dodali i treći glas – bas. U nastavku su učenici predstavili pjesmu uz butaj, a potom je slijedila analiza njihovih predstava.

Prikaz kamišibaja za pjesmu Lepo mi poje črni kos:

Slika 1Slika 2
Slika 1. Lepo mi poje črni kos, oj črni kos   Slika 2. Tam v zelenem bukovju, oj bukovju

Slika 3Slika 4
Slika 3. Mimo pa gresta jagra dva, oj jagra dva     Slika 4. Da bi kosa ustrelila, oj ustrelila

Slika 5Slika 6
Slika 5. Kos je bil en bister ptič, oj bister ptič    Slika 6. Pejta jagra se solit, oj se solit

Slika 7
Slika 7. Kraj

2. 2. Stvaranje vlastitog kamišibaja

Kod učenja nove narodne pjesmice Sijaj, sijaj, sončece, sam učenike razdijelila u skupine sa zadatkom da sami izrade slikovno gradivo za kamišibaj. Prvo sam im pjesmicu zapjevala, a učenici su učili melodiju metodom jeke. Svaka skupina je dobila tekst jedne kitice koja je bila osnova za likovno stvaranje. Učenici su se odlučili da će pri stvaranju upotrijebiti tehniku kolaža. Svaka skupina je svoj rad predstavila uz butaj. Potom smo počeli s predstavljanjem čitave pjesmice. Uključili smo i publiku.

Slika 8Slika 9
Slika 8. Sijaj, sijaj sončece, oj sonce rumeno.  Slika 9. Kako bom pa sijalo, sem zmeraj žalostno.

Slika 10Slika 11
Slika 10. Sonce zgodaj gori gre, dekleta jokajo. Bi rade še ležale pa vstati morajo.
Slika 11. Sonce zgodaj doli gre, pastirci tarnajo, domov bi radi gnali pa črede nimajo.

Slika 12
Slika 12. Kraj

2.3. Tradicionalna narodna glazbala

Kad je kamišibaj stvoren, možemo ga učiniti zanimljivijim tako da mu dodamo pratnju ritmičkih glazbala. Vrlo upotrebljiva glazbala su kamenčići, štapići, žabica, strugalica, keramički bas, stržek, pokalica… Djeca najviše vole glazbala koja daju željenu melodiju: češalj, nunalica, drvene i glinene frulice (Cvetko, 2004).

Slika 13Slika 14
Slika 13. Žabica                  Slika 14. Nunalca

Slika 15Slika 16
Slika 15. Strugalica                        Slika 16. Stržek

Važno je spomenuti da kod narodnog pjevanja u pravilu ne upotrebljavamo pratnju glazbala ili drugih didaktičkih pomagala. Upotrebljavamo ih isključivo kao metodičko sredstvo za učenje novih pjesama te kod ponavljanja naučenog. Glazbala uključimo isključivo kao ritmičku i melodičku podlogu u uvodnoj predigri, u pauzi između kitica, kod ponavljanja refrena te na kraju.

3. Zaključak

Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da je upotreba kazališta kamišibaj pri poučavanju odlično didaktičko sredstvo za brže pamćenje teksta te utječe na bolju interpretaciju pripovijedanja i pjevanja. Učenici su ga uzeli za svojega te je redoviti pratitelj nastave pri motiviranju, učenju nove pjesme, utvrđivanju i ponavljanju, kod priprema za nastup te na kraju krajeva služi za zabavu i opuštanje. Bitno je da se stvori »kyokan«. Iako ga ne možemo izmjeriti, dobro se osjeti povezanost između izvođača i publike. Usto učenici izražavaju interes za ponavljanjem i želju da bi ga sami izveli te stvorili novoga. U nastavku ću predstaviti kako učenici stvaraju potpuno svoj kamišibaj – od izbora pjesme do likovnog izgleda i predstavljanja.

4. Literatura

  1. Cvetko, I. (2004). Trara pesem pelja. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Društvo kamišibaj Slovenije (b.d.). Pridobljeno 27.1.2019, http://www.kamisibaj.si/kamisibaj/
  3. Kunaver, D., Kumer, Z. in Ložar-Podlogar, H. (1987). Pesmi in šege moje dežele. Ljubljana: DZS.
  4. Pesek, A. (1996). Sijaj, sijaj, sončece. Slovenske ljudske pesmi za otroke 3. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  5. Terseglav, M. (2010). Petelinček Petelanček. Ljubljana: Mladinska knjiga.