Kako sam zaražena Pestalozzi virusom

Lidija Kralj

Iako biti zaražen virusom u stvarnome ili virtualnome životu nije baš poželjno, kad je riječ o Pestalozziju iskustvo je vrlo pozitivno

Moj prvi korak u svijet Pestalozzi programa bio je prije godinu i pol kad me Renata Ozorlić Dominić, naša nacionalna časnica za vezu Programa Pestalozzi pozvala da se uključim u novi trening za trenere “RESPECT – Responsible attitudes and behaviour in the virtual social space“. Obzirom da je tema odgovarala mojem području aktivnosti (sigurnost djece na internetu) rado sam prihvatila poziv. Znatiželjno sam otišla na prvi Pestalozzijevski stručni skup u Zagrebu “Promicanje vrijednosti i načela Vijeća Europe u odgoju i obrazovanju” i ugodno se iznenadila suradničkim aktivnostima i dinamikom radionica u kojima svi aktivno sudjeluju. Mislim da me taj prvi dojam i zaintrigirao jer mi matematičari rijetko imamo radionice u kojima se hoda, diskutira, crta, glumi, komentira…

U studenom 2013. sam krenula put Strasbourga na prvi dio treninga i usput otkrila da Lufthansa ima povezane letove Zagreb – Frankfurt – Strasbourg pri čemu se za zadnji dio putovanja koristi autobus, malo neobično ali dobro funkcionira. U Strasbourgu smo bili smješteni u European Youth Centre, što me vratilo u davne studentske dane, ali kako je bilo besplatnog bežičnog interneta sve ostale sitnice bile su zanemarive . Posebnost ovog stručnog usavršavanja (treninga) bila je u tome što su sudionici bili učitelji iz škola (formalnog obrazovanja) i mladi aktivisti, odnosno treneri iz udruga (neformalnog obrazovanja). Dobar dio mladih već je ranije bio uključen u No Hate Speech pokret, koji tada u Hrvatskoj još nije bio aktivan pa sam bila ugodno iznenađena njihovim stavovima i aktivnostima koje provode u svojim državama. Primjerice, skrenuli su nam pažnju na verbalno nasilje u video igrama koje je usmjereno prema ženskim igračima ali i pokazali kako imaju radionice u kojima igraju iste te video igre kroz koje se onda osvještava igračima koje ponašanje je nepoželjno i zašto. Vidjevši sve te mlade kako svojim radom i ponašanjem promiču pozitivne sadržaje na internetu zapitala sam se kad smo mi stariji izgubili tu energiju i prešli u stanje slijeganja ramenima. Odlučila sam da i ja mogu kao i oni, reagirati na neprimjerena ponašanja i poruke na društvenim mrežama, skretati pažnju da nasilju i mržnji nema mjesta i zapravo učiniti sve što znam i mogu kako bi internet bio bolje mjesto. Eto, zato me ima puno na društvenim mrežama.

No, vratimo se priči o Pestalozziju. Ekipa koja vodi Pestalozzi program je sve samo ne obična. Josefa Hubera, glavnog voditelja programa možete vidjeti kako svira, snima, sudjeluje u aktivnostima, glumi i ukratko radi sve što dobri učitelji rade.

Svi voditelji treninga pravi su primjeri “radi onako pričaš” pristupa tako da su sudionici uronjeni u učenje kroz aktivno sudjelovanje i suradnju i izloženi nizu aktivnosti kojima se razvijaju stavovi, vještine i znanja. U Pestalozziju takav pristup slikovito ilustriraju kroz zajedništvo mozga, srca i ruke.

I primjenjuju ga ustrajno u svim mogućim oblicima. Tako smo imali aktivnosti s vunom (stvaranje veza), gradnjom tornja od balona (timski rad), ritmičkim ponavljanjem (podizanje razine energije), glumili smo razne uloge, argumentirali stavove i puno puno radili na debriefingu. Debriefing je ono što radite na kraju aktivnosti kad ju zaokružujete razmjenjujući povratne informacije. Nešto u stilu našeg “završnog ponavljanja” ali bitno važnije i snažnije. Važnost debriefinga je slikovito ilustrirala Pascale Mompoint-Gaillard, pedagoška savjetnica programa kad je nakon komentara sudionika “Ponekad aktivnost traje 5 minuta, a onda debriefing traje 15 minuta” rekla: “Da, tome sam vas htjela naučiti”. I naučismo :).

Drugi dio treninga bio je u listopadu 2014. u Koksijdeu u Belgiji, malom mjestu na Sjevernom moru. Bilo je izvrsno ponovno vidjeti kolege nakon godinu dana, čuti kako su se snašli u provođenju svog projekta, što im je išlo dobro i na koje su izazove naišli. Meni osobno bilo je zanimljivo vidjeti koliko različitih pristupa i aktivnosti je nas tridesetak osmislilo, kako smo uspjeli povezati filozofiju, pedagogiju, informatiku, psihologiju, matematiku u smislene cjeline sa zajedničkom temom (rekli bismo mi matematičari, sa zajedničkim nazivnikom) poštovanja i odgovornosti u virtualnom svijetu.

Meni, kao profesionalnoj učiteljici bilo je super promatrati različite metode rada na djelu, načine na koje su nas treneri vodili, motivirali, aktivirali. To mnoštvo različitih pristupa i ideja kako da sve to ugradim u moj svakodnevni rad je najveće bogatstvo koje sam stekla u ovih godinu i pol treninga. Zaista se otvorio jedan novi prozor s prekrasnim vidikom.

Zato predlažem i vama da zavirite na stranice Pestalozzi programa, posebice u odjeljak Training resources, gdje ćete naći više od 100 prijedloga za radionice na različite teme. Možda se teme ne uklapaju u vaš plan i program, ali pogledajte aktivnosti koje predlažu, svidjet će vam se. Pročitajte i dojmove hrvatske ekipe s ovogodišnje ljetne škole, pogledajte na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje kako je Pestalozzi program zastupljen u Hrvatskoj ili iskoristite novu mogućnost (od 31. 10.) sudjelovanja u programu e-učenja “Učenje i življenje Pestalozzi vrijednosti i načela u odgoju i obrazovanju“ kojeg je pripremila i vodi Renata Ozorlić-Dominić. Program e-učenja govori i o interkulturalnim kompetencijama te transverzalnim stavovima, vještinama i znanjima koja nam svima trebaju.

Svjesna sam da je ovaj tekst napisan vrlo osobno i gotovo svaku rečenicu sam htjela završiti smješkićem jer sam se stalno osmjehivala prisjećajući se ljudi, aktivnosti i atmosfere. Pestalozzi je zaista nešto posebno jer gdje drugdje biste našli odrasle osobe koje cijele dane provedu učeći i radeći i onda još večer provedu zajednički se igrajući? Evo nekoliko primjera pa isprobajte i sami: aktivnosti s vezicama, gdje je vuk, voćna salata.

PS Naučila sam još puno toga, ali ne stane sve u ovaj jedan članak

Bili smo europski parlamentarci

Krunoslava Paripović

Nadbiskupska klasična gimnazija iz Zagreba sudjelovala je 25. listopada 2013. godine u Euroscoli, projektu Europskog parlamenta koji se uspješno provodi od 1989. godine. Cilj mu je omogućiti učenicima od 16 do 18 godina iz svih država članica Europske unije da sudjeluju u simulaciji rada Europskog parlamenta i da se pobliže upoznaju s radom europarlamentaraca. Bila je to izvrsna prilika za predstavljanje svoje škole, grada i države iz koje dolazimo… i nismo zakazali, dapače!

Nakon što je naš debatni tim u sastavu Tena Duvnjak, Matija Tušar, Domagoj Bačić, Mirta Raguž i Denis Gaščić postigao zapažen rezultat na natjecanju u lipnju 2013., u Strasbourgu su našu školu predstavljala 22 učenika iz trećih i četvrtih razreda, a u pratnji su bile profesorice Ana Knežević Hesky i Krunoslava Paripović. Naš ravnatelj dr.sc. Marijan Franjčić podržao je ovaj naš projekt i pripreme su mogle početi! Bile su vrlo intenzivne jer se trebalo pripremiti za debatiranje o šest zadanih tema, i to sve na engleskom jeziku. Teme su bile: Okoliš i obnovljiva energija, Sloboda informacija i aktivno građanstvo, 2013. – Europska godina građana, Budućnost Europe, 2014. – Europski izbori te Migracije i integracije. Učenici su bili raspoređeni po grupama, ali su sa svakom temom morali biti upoznati kako bi mogli sudjelovati u plenarnim sjednicama.

Na put smo krenuli 23. listopada u 20 sati i nakon noćne vožnje stigli smo u Strasbourg. Taj je grad izabran kao sjedište Europskog parlamenta jer je uvijek bio predmet spora i rata između Francuske i Njemačke, a sad je tamo institucija koja većinu europskih država povezuje u jednu cjelinu – Europsku uniju pa je time i simbolika promijenjena. Shvatili smo to već u prvoj šetnji po tom „najvećem francuskom selu“ gdje su nazivi ulica napisani i na francuskom i na njemačkom jeziku. Taj smo dan u Europski parlament samo zavirili jer smo se kratko sastali s hrvatskim europarlamentarcem gospodinom Marinom Baldinijem, koji je unatoč završenom radnom danu uspio naći vremena i primiti nas te nam ispričati neke zanimljivosti vezane za svoj rad u Parlamentu. Tako smo saznali da unatoč velikom broju zastupnika i činovnika ponekad nije lako pronaći dovoljan broj suradnika kako bi se određeni posao završio na vrijeme. Razgledavanje Strasbourga završili smo prekrasnom vožnjom brodom po kanalima i rijekama kojima taj grad obiluje.

U petak 25. listopada bio je dan D za otprilike 400 učenika iz 17 škola država Europske unije, pa tako i za naše učenike.

Program Euroscole točno je određen i opsežan. Nakon sigurnosne provjere i doručka, učenici su zauzeli mjesta zastupnika Parlamenta. Zatim su im dužnosnici Parlamenta kratko predstavili Parlament i Europsku uniju općenito. Potom je slijedilo predstavljanje svake škole. Našu školu uspješno su na engleskom jeziku i bez šalabahtera predstavili Mirta Raguž, učenica trećeg razreda i Marin Krstulović, maturant. U nešto manje od dvije minute uspjeli su predstaviti neke od ljepota Hrvatske, njene znamenitosti: glagoljicu i kravatu; znanstvenike: Ruđera Boškovića i Nikolu Teslu; sportaše: Dražena Petrovića, Ivicu i Janicu Kostelić, Marija Mandžukića i Luku Modrića. Podsjetili su da u eri Youtubea dvojica velikih zvijezda dolaze upravo iz Hrvatske, a poznati su kao 2cellos. Naglasili su koliko je duga i bogata hrvatska povijest i koliko svojom kulturno-povijesnom i prirodnom raznolikošću može obogatiti veliku zajednicu država kojoj sada pripada. Uslijedila su pitanja i rasprava o razvoju Europe. Na učenička pitanja odgovarao je zastupnik iz Bavarske gospodin Bernd Posselt i naši su učenici već u tom dijelu bili zapaženi. Zanimalo ih je npr. što je potrebno i koliko vremena da Hrvatska uđe u eurozonu, zatim može li se ikako obrazovni sustav Europske unije učiniti jedinstvenim iako znamo da je obrazovanje područje o kojem brine svaka država zasebno te u kojem će smjeru dalje ići proširenje Europske unije. Gospodin Bernd Posselt na samom je početku posebno pozdravio Hrvatsku i to na hrvatskom jeziku jer je sudjelovao u pregovorima oko ulaska Hrvatske u Uniju i posebno je vezan za nas i našu domovinu. Rado je odgovarao na sva pitanja koja su mu u tih 45 minuta bila postavljena. Nakon ručka uslijedio je rad po grupama na zadane teme. Grupe su bile međunarodno šarolike, učenici iz različitih država sjedili su zajedno i razgovarali o zadanoj temi i to na jednom od četiri službena jezika. No, većina grupa koristila je engleski jezik. Teme su bile vrlo aktualne i zanimljive te su učenici nudili različita rješenja pojedinih problema. Tako je, na primjer, grupa čija je tema bila Budućnost Europe predložila da se izgradi grad u koji bi dolazili mladi iz svih krajeva Europe kako bi se bolje upoznali, dijelili iskustva i radili zajednički na boljoj budućnosti. Također, grupa koja se bavila temom izbora za Europski parlament poseban je naglasak stavila na uvođenje e-glasovanja kako bi povećali izlaznost glasača.

Nakon rada u grupama uslijedila je plenarna sjednica na kojoj su predstavnici grupa iznosili zaključke o kojima su onda ostali mladi zastupnici glasali, naravno nakon desetominutne rasprave o svakoj temi. Čak su dvojica naših učenika (izabrani glasovanjem svih članova njihovih međunarodnih grupa) – Bruno Benaković i Petar Dragičević – iznosili zaključke svojih grupa te odgovarali na pitanja ostalih sudionika. Ostali naši učenici aktivno su sudjelovali u raspravi postavljajući smislena pitanja i iznoseći svoja mišljenja. Od šest zaključaka, četiri su prihvaćena, dok dva nisu: onaj o utopijskom gradu mladih (mladim zastupnicima nije bilo jasno financiranje istoga) te o migraciji i integraciji (zastupnici se nisu složili oko problema ilegalnih imigranata, pogotovo nakon nedavnog događaja u Lampedusi). Rasprave bi potrajale puno duže da nije bilo vremenskog ograničenja jer su učenici imali mnoštvo zanimljivih ideja i nisu se libili iznositi svoja mišljenja pred svima.

Profesori nisu sudjelovali u radu mladih zastupnika, ali su ih mogli promatrati sa svojih mjesta u dvorani parlamenta.

U vrijeme rada po grupama profesori su rješavali Eurogamme, također u međunarodnim skupinama. Bila je to izvrsna prilika da se upoznamo i saznamo kako rade kolega u europskim gradovima i s kojim se oni problemima susreću u svom poslu. Rezultiralo je to novim poznanstvima i razmjenom e-mail adresa, a i pitanja iz Eurogamme kviza bila su uspješno riješena. Nakon „igre“ uslijedio je neformalni sastanak s predstavnikom Europskog parlamenta s kojim smo razgovarali o nekim problemima Europske unije i Eurozone.

Na samom kraju radnoga dana, oko 17.30 sati učenici su odigrali Eurogamme, igru poznavanja činjenica vezanih uz Europsku uniju. Četiri grupe po četiri učenika odgovarali su na pitanja o Europi, a posebno su bila zanimljiva glazbena pitanja. Učenik naše škole Domagoj Bačić bio je član crvenoga tima koji je za malo pobijedio! No svi su sudionici za nagradu dobili kape i majice i veliki pljesak ostalih učenika.

Nakon mimohoda zastava i europske himne, dan Euroscole bio je završen.

Puni dojmova i pomalo euforični, vratili smo se u Zagreb u subotu 26. listopada. Zadovoljstvo i sreća bili su neizmjerni jer smo u potpunosti ispunili svoj glavni cilj, a to je da dostojno predstavimo sebe, svoju školu, svoj grad i svoju državu i tako pokažemo put i ostalima koji će, nadamo se, imati priliku i sami sudjelovati.