Dan slovenske hrane

Alenka Cigoj

Vlada Republike Slovenije je 2012. godine donijela odluku o proglašenju dana slovenske hrane čime je lokalno proizvedena hrana dobila dodatnu vrijednost. Lokalna hrana je, naime, sigurna, kvalitetDan slovenske hranena i cjenovno dostupna. Projekt Tradicionalni slovenski doručak je dio dana slovenske hrane kojeg i u našoj školi provodimo svaki treći petak u studenom.

Ključne riječi: lokalna hrana, Tradicionalni slovenski doručak, projekt.

Uvod

Dan slovenske hrane provodimo s namjerom poticanja lokalne samoopskrbe s kvalitetno hrano te istovremeno potičemo da doručkuju. Sezonska hrana iz lokalnog okoliša je obično zrelija te ima višu hranjivu vrijednost pošto je lanac od proizvođača do potrošača vrlo kratka. Lokalna hrana za sobom nema dugi prijevoz i skladištenje te se može upotrijebiti manje konzervansa i bojila, a namirnice imaju bogat okus. Kod učenika želimo razviti svijest o prehrambenim proizvodima te u njihove jelovnike unijeti što više sezonskih namirnica koje su dostupne u lokalnom okolišu.

Većina adolescenata ne doručkuje redovito. Zato ih kroz ovaj projekt k tomu želimo potaknuti. Treći petak u mjesecu studenom nastava u našoj školi započne doručkom za sve učenike i zaposlene u školi. Na jelovniku je maslac, med, kruh, bio mlijeko i jabuka. Sve namirnice su lokalne iz obližnjih farmi i pekarnice.

S učenicima smo prvo razgovarali o važnosti doručkovanja te lokalno proizvedene hrane, zatim smo zajedno doručkovali. Nakon doručka su učenici izrazili svoje mišljenje o tome.

Rekli su:

• kod kuće to ne jedemo;
• najbolji su mi bili med i maslac;
• roditeljima ću reći neka kod pčelara kupe med da ga mogu jesti i kod kuće;
• doručak je bio odličan jer je bio sladak;
• želio bih takav doručak jesti barem jednom na tjedan.

Nakon doručka smo posjetili lokalnu knjižnicu Mirana Jarca u Šentjerneju. U prostorima knjižnice je bila postavljena tematska izložba o zdravoj prehrani i pčelinjim proizvodima te pčelarstvu. Prvo smo poslušali priču o pčelici Sviki u Medalandiji te razgovarali o njoj. Knjižničarka Sabina nam je s pomoću strukovne literature predstavila život u košnici i rad pčelara. Pogledali smo različite proizvode od voska i pčelarevo odijelo. Učenici se odijelo i obukli. Slijedio je kratak kviz. Knjižničarka je pripremila nekoliko pitanja, a učenici su se međusobno natjecali tko ima više znanja o pčelama. Učenik koji je pokazao najviše znanja je za nagradu dobio proizvod od voska. Posjetu smo završili probavanjem proizvoda iz košnice Pčelarstva Kovačič. Probali smo različite okuse meda (bagremov, šumski, jelov, kestenov, lipov i cvjetni) te utvrdili da svi okusi nisu jednako slatki. Nekoliko staklenki smo dobili na dar te smo se idućih dana njima sladili u školi.

Slika 1. Posjeta knjižnici

Po povratku u učionicu su učenici svoja pozitivna iskustva sa zdravim doručkom prikazali likovnim djelima.

Nekoliko idućih dana smo također posvetili razgovoru o zdravoj prehrani. Ponovili smo bonton pri jelu, dogovore o hrani u našoj blagovaonici te razgovarali o tome koliko hrane uzmemo, što pojedemo, koliko bacimo te što možemo napraviti s ostacima. Dogovorili smo se da ćemo tjedan dana biti pozorni na sve dogovore. Na kraju tjedna su učenici primijetili da je u posudama bilo manje odbačene hrane jer su pojeli hranu koju su uzeli. Za zaključak smo samo dali nekoliko prijedloga da bi smanjili količinu odbačene hrane.

Na primjer:

• ostatke hrane možemo odnijeti životinjama;
• ako već znaš da nećeš pojesti, određenu hranu uopće ne uzmeš;
• ako određenu hranu ne voliš, a uzeo si je, možeš je dati prijatelju koji će je pojesti;
• natrulo voće možemo obrezati i dobar dio voća pojesti;
• suhi kruh zdrobimo u mrvice;
• iz ostataka možemo napraviti nova jela.

Zaključak

Zdrave prehrambene navike oblikuju se već u ranom djetinjstvu. Odgoj za zdravu prehranu i navike doručkovanja započinje unutar obitelji, a u školi to potičemo i omogućavamo. Danom slovenske hrane i projektom Tradicionalni slovenski doručak potičemo i razvijamo upravo to. Učenici počinju biti svjesni značaja zdravog doručka te upotrebe hrane lokalnog porijekla. Projekt su učenici vrlo dobro prihvatili te ćemo u njemu sudjelovati i iduće školske godine.

Literatura

1. Angerer, T. (2003). Od čebelnjaka do medenjaka. Ljubljana. Družina
2. Beaumont, E. (2009). Kako živijo čebele. Ljubljana. Oka
3. Esenko, I. (2013). Čebele. Ljubljana. Okaši
4. Esenko, I. (2015). Kako živijo čebele. Ljubljana. Okaši
5. Jančar, I. (2011). Čebela Sivka v deželi Medalandiji. Domžale. Hieroglif
6. Nacionalni portal o hrani in prehrani. Preuzeto 19.12.2019.

Slike: osobni arhiv Alenke Cigoj

Sigurnost u prometu

Alenka Cigoj

O sigurnosti u prometu se učimo cijeli život. Djeca su često učesnici prometnih nesreća kao putnici u vozilima ili pješaci na cesti. Zato je vrlo važno da nastavu prometnog odgoja paniramo tako da uključimo što više aktivnih i iskustvenih oblika rada da učenici dobiju iskustva te razviju vještine i izvan učionice. Projekt Pasavček (pasanac, op.a.) kojeg vodi Sektor za preventivu i odgoj u cestovnom prometu u okviru Javne agencije Republike Slovenije potiče upravo to i zbog toga sam se i sama uključila kao školska koordinatorica. Projekt se u našoj školi izvodi već više godina, a uključuje učenike od 1. do 3. razreda.

Ključne riječi: sigurnost u prometu, projekt Pasavček, iskustveno učenje

Uvod

Projekt Pasavček u Sloveniji traje već od 2005. godine. Na početku je bio dio međunarodnog projekta EUCHIRES, a sada ga Sektor za preventivu i odgoj u cestovnom prometu nastavlja. »Red je vedno pas pripet« (»Red je uvijek vezati pojas«, op.a.) je slogan projekta kojim želimo učenike potaknuti k upotrebi dječjih sigurnosnih sjedala i dosljednom vezanju sigurnosnim pojasom tijekom vožnje.

Svjesna sam da je vrlo važno da su učenici upoznati s prometnim propisima i osviješteni o posljedicama, ukoliko ih se ne pridržavaju, da su što bolje pripremljeni na samostalno učestvovanje u prometu te poznaju sva sigurnosna sredstva koja pritom mogu upotrebljavati. Zato je prometni odgoj planirala međupredmetno kroz cijelu školsku godinu. Zadala sam si ciljeve preko kojih će se učenici upoznati s namjenom i upotrebom dječje autosjedalice i sigurnosnog pojasa. Osim toga su također ciljevi prometnog odgoja utvrđivanje pravila ponašanja u prometu, upoznavanje s pravilima sigurnog hodanja (u skupini, na pločniku, izvan pločnika, prelaženje ceste), upoznavanje prometnih putova u okolici škole, prometnih znakova i pravila ponašanja u raznim prijevoznim sredstvima te doživljaj poziv policajca kao nekoga tko ti može pomoći i koji usmjerava.

Učenike i roditelje sam već na početku školske godine upoznala s projektom Pasavček. Rad je bio tako planiran da se odvijao kontinuirano tijekom cijele školske godine.

Već prvi školski dan nas je posjetio policajac iz Policijske postaje Šentjernej te roditelje poučio o prometnim putovima u našem gradu i sigurnosti djece u prometu.

Učenike sam upoznala s životinjom pasancem koja je maskota projekta. Pogledali smo fotografije životinje te saznali da u mnogim jezicima ime te životinje sadrži riječ PAS (pojas, op.a.) te da je baš zbog toga bila izabrana za maskotu tog projekta.

Na satima slovenskog jezika smo mnogo razgovarali o Pasavčku te o njemu sastavljali različite priče. Pogledali smo i predstavu s lutkama o prometu u kojoj je nastupao Pasavček.

Slika 1. Predstava lutaka s Pasavčkom

Na matematici smo rješavali različite zadatke i prometne labirinte. Preko interaktivne ploče smo rješavali zadatke povezane s učestvovanjem u prometu (brojali, uređivali i priređivali smo prometne znakove).

Na Glazbenoj kulturi smo pjevali pjesmice (Autobus, Moj crveni auto) te slušali i prepoznavali zvukove u prometu (cviljenje guma, zvuk prometne nesreće, zvuk motora, kamiona, zrakoplova i helikoptera).

Likovno smo stvarali na Likovnoj kulturi. Dobili smo bojanke s motivom Pasavčka koje su učenici s veseljem pobojali. Jako smo se razveselili tetovažama. Voštanom bojom su naslikali sebe u igri s Pasavčkom te smo uredili razrednu izložbu uradaka.

Slika 2. Likovno stvaranje

U okviru predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura smo išli na šetnje te se aktivno uključivali u promet. Utvrđivali smo hodanje po pločniku, uz rub ceste, pravilan prelazak ceste na označenom, neoznačenom i semaforiziranom dijelu ceste te dosljedno koristili žutu maramu. Pri šetnji smo promatrali i prometne znakove. U učionici smo ih opet pogledali, razgovarali o tome što nam poručuju te ih nacrtali. Posjetio nas je i policajac. Prvo nam je u učionici objasnio kako važno je da djeca koriste dječju sjedalicu te da su u automobilu privezani sigurnosnim pojasom. Zatim nam je rekao koliko je važna vidljivost u prometu te poštivanje prometnih znakova i propisa. Zajedno smo otišli na šetnju u okolici škole. Pri predmetu Priroda i društvo smo odglumili prometnu situaciju »Kako vozač vidi pješake«. Na kutiji za cipele smo izrezali otvor koji je služio kao vjetrobransko staklo. Na strani smo izrezali manje otvore za prozore. Taj model nam je služio za simulaciju pogleda vozača automobila. Učenici su praktično otkrili da vozač ne može u svakom trenutku vidjeti pješaka koji stoji uz rub ceste. Pri drugoj vježbi smo na kutiji za cipele izrezali malu rupu te u kutiju postavili crvenu, plavu i žutu kocku. Učenici su zatim utvrđivali koliko predmeta vide kroz otvor te kakve su boje. Većinom su vidjeli samo žutu boju. Potom smo kroz manju rupu na strani kutije posvijetlili sa svjetiljkom te su učenici vidjeli sve tri kocke. Utvrdili su da je vrlo važno da u prometu nose žutu maramu, svijetlu odjeću i reflektirajuće oznake. S učenicima smo mnogo razgovarali o upotrebi dječje sjedalice i sigurnosnog pojasa u automobilu (čemu služi, zašto ga moramo koristiti, što se može dogoditi ako ga ne koristimo te kakve su posljedice) te o tome kako se ponašamo u prometu. Da bi podigli svijest i stvarnu upotrebu sigurnosnog pojasa, smo izveli zadatak »Bilježimo vezivanje«. U određenom razdoblju sam izabrala tjedan provjere te smo u tabelu upisivali što su utvrdili. U slučaju da su svi putnici u automobilu bili privezani sigurnosnim pojasom, si je učenik označio polje žigom pasanca. U suprotnom slučaju si je nacrtao crnu točku s uskličnikom. Utvrdili smo da su učenici i njihovi roditelji prema kraju tjedna dosljednije koristili sigurnosni pojas.

Slika 3. Bilježenje upotrebe sigurnosnog pojasa

Posjetili smo dan otvorenih vrata Policijske postaje Šentjernej te među ostalim isprobali »sudar« gdje smo ponovno dobili potvrdu da ti sigurnosni pojas može spasiti život.

Slika 4. Test »sudara«

Zaključak

Rezultati projekta su bili očiti već tijekom godine, nakon svake aktivnosti. Učenici su sve bolje poštovali načela sigurnog učestvovanja u prometu, znali su o tome razgovarati, opažati i upozoriti one koji to nisu poštovali te dosljedno koristili žutu maramu. Svijest učenika o upotrebi sigurnosnog pojasa te biti viđen i oprezan u prometu se očito popravilo. Učenici su shvatili da ne vežu sigurnosni pojas zbog policajaca, već zbog vlastite sigurnosti. Tom je zasigurno doprinijela akcija provjere vezanja. Učenicima je projekt bio zanimljiv te su rado učestvovali. Utvrdili su da sami mogu pridonijeti sigurnosti u prometu te biti uzor svojim roditeljima. U projekt ću se uključiti i iduće godine pošto mi daje dobra ishodišta za obradu teme sigurnosti u prometu.

Literatura

1. Markl, M., Oblak, B., Zabukovec, V., Žlender, B. (2016). Red je vedno pas pripet, za večjo varnost otrok pri vožnji. Ljubljana. Javna agencija Republike Slovenije za varnost prometa, Sektor za preventivo in vzgojo v cestnem prometu
2. https://www.avp-rs.si/preventiva/prometna-vzgoja/programi/pasavcek/
3. Program osnovna šola SPOZNAVANJE OKOLJA

Slike: osobni arhiv Alenke Cigoj