Mehanika uz pomoć 3D tehnologija

matej_prapotnik

Matej Praprotnik

Sažetak

Članak opisuje primjer iskustvenog učenja u mehanici. Prikazan je primjer upotrebe 3D modeliranja i 3D ispisa u pronalaženju najboljeg oblika grede za tipičan primjer opterećenja grede sa dva oslonca.

Učenici su koristeći 3D modeliranje dizajnirali različite virtualne modele grede. Modeli su potom ispisani 3D pisačem te su provedena ispitivanja. Iz dobivenih rezultata utvrdili su koji oblik grede ima najbolju nosivost i predložili poboljšanja.

Ključne riječi: 3D modeliranje, 3D ispis, iskustveno učenje, mehanika, greda, sila, moment savijanja.

1. Uvod

Već je drevni filozof Aristotel tvrdio da ono što moramo naučiti da bismo to mogli činiti, učimo tako što upravo to radimo (Aristotel, 4. st. pr. Kr.).

Za većinu obrazovnih institucija širom svijeta pristup skupoj i zahtjevnoj laboratorijskoj opremi velika je prepreka koja ograničava iskustveno učenje (Bates, 2015.). Takav je slučaj i s mehanikom. Za bolje razumijevanje koristimo fotografije i videozapise.

Tehnologije 3D modeliranja i 3D ispisa omogućuju nam praktičniji pristup. U školi modeliramo pomoću programa PTC CreoParametric (PTC, b.d.). Na internetu mogu se naći i razne besplatne verzije softverskih alata. Neke od njih dopuštaju online modeliranje bez preuzimanja softvera na osobna računala (Tinkercad, b.d.). Neki proizvođači opreme za 3D ispis daju veliku pažnju školama pružajući pristup priručnicima o upotrebi 3D tehnologija u učionici (DeMarco, Dippold, Lentz i Snider, 2017.) i projektima koje su izradili članovi udruženi u zajednici (Thingiverse education, b.d.).

Spomenute inovacije koristili smo za drugačiji oblik nastave od kakvog smo bili navikli do sada. Grupe učenika dizajnirale su različite oblike grede, skicirale ih i izrađivale virtualne modele. Koristeći 3D ispis izrađene su grede te je ispitivanjima provjerena njihova nosivost. Pomagali su si promatranjem okoliša i koristeći predznanje o statici i osnovama čvrstoće.

1.1. Mehanika

Dvije važne grane mehanike su statika i čvrstoća. Statika utvrđuje i opisuje uvjete mirovanja tijela (Juhart, Stropnik i Šterk, 2002.). U tom dijelu učimo, između ostalog, o reakcijama u osloncima grede i o raspodjeli opterećenja po gredi.

Čvrstoća nas uči o ravnoteži između vanjskih i unutarnjih sila. Omogućuje nam dimenzioniranje grede koja će moći uspješno podnijeti vanjska opterećenja. Pritom uzimamo u obzir svojstva materijala i geometriju grede. Svojstva čvrstoće materijala ispituju se u laboratorijima sa statičkim (Tensile test, 2013.) i dinamičkim ispitivanjima (Fatigue test, 2014.).

2. Svrha i ciljevi istraživanja

2.1. Svrha

  • Potaknuti učenike na razmišljanje o idealnim oblicima konstrukcije koji mogu sa što manje materijala podnijeti što veće opterećenje.
  • Kombinirati znanje iz mehanike, 3D modeliranja i 3D ispisa.
  • Analizom rezultata ispitivanja utvrditi koji je oblik izdržao najveća opterećenja.
  • Potražiti smjernice za daljnji razvoj oblika grede.

2.2. Ciljevi

  1. Potaknuti učenike na grupni rad.
  2. Konstruirati gredu koja će biti što lakša ali će istodobno podnijeti što veće opterećenje.
  3. 3D ispis grede.
  4. Ispitivanjem loma utvrditi čvrstoću grede. Kao mjerilo uspjeha odredili smo omjer između lomnim momentom savijanja i mase grede:
  5. Pronaći prijedlog za poboljšanje dizajna.

3. Priprema uzoraka

3.1. Idejno rješenje

Učenici su u obzir morali uzeti najveće dopuštene dimenzije grede od 120 mm x 30 mm x 15 mm, način opterećenja i vrstu oslonaca. Svaki član grupe prvo je nacrtao skicu svoje ideje nakon čega su izabrali najbolje rješenje.

3.2. 3D modeliranje

USlika 1z pomoć programa CreoParametric, svaka je grupa stvorila svoj vlastiti virtualni model grede. Modele su pretvorili u stereolitografski zapis koji se koristio za pripremu uzoraka za ispis.

Slika 1. Virtualni model grede.

3.3. 3D ispis

Modeli su za ispis pripremljeni pomoću programa MakerBoot (MakerBot, b.d.). Postavke ispisa bile su jednake za sve modele. Time smo pokušali osigurati iste uvjete ispisa za sve nosače. Ispisani su bili u okomitom smjeru, s dvostrukom ljuskom, s 10% punjenjem i srednjom kvalitetom ispisa.

Slika 2Slika 3Slika 2. Simulacija ispisa                             Slika 3. 3D ispis

4. Provođenje ispitivanja

4.1. Pribor za provođenje ispitivanja

Slika 4Masa grede je izmjerena preciznom vagom Kern PLS SIO-3, s preciznošću do 1/1000 g.

Slika 4. Vaganje

Slika 5Opterećenje je mjereno pomoću Vernierove ploče za mjerenje tlačnih sila. Računalo je bilježilo trenutnu silu koja je djelovala na mjernu ploču. Na ploču je postavljen uređaj s dva valjka na koja je postavljen ispitni uzorak.

Slika 6Slika 5. Pribor za mjerenje

Opterećenje je proizvela Rodcraft hidraulična preša koja se u školskoj radionici koristi za promjenu ležajeva.

Slika 6. Ispitni uzorak u preši

4.2. Postupak ispitivanja

Greda je opterećena točkovnim opterećenjem F. U gredi su stvorene tangencijalne sile Ft i momenti savijanja Mf. Raspored je prikazan dijagramima na slici 7.

Slika 7Slika 8
Slika 7. Unutarnje sile i momenti         Slika 8. Greda tijekom opterećenja

Računalo je primilo podatke iz Vernierove ploče i ucrtalo trenutnu krivulju opterećenja u ovisnosti o vremenu. Izmjerena maksimalna sila bila je osnova za izračun momenta savijanja prema jednadžbi (Kraut, 2003.):

5. Rezultati sa tumačenjem

Prvi se je uzorak pokazao kao najlošiji. Dizajn se temeljio na I-profilu što je bilo dobro. S Slika 9rupama su željeli smanjiti vlastitu težinu grede i poboljšati omjer između nosivosti i težine. Pritom su podcijenili utjecaj tangencijalnih sila koje smiču gredu što je rezultiralo prijevremenim urušavanjem grede.

Slika 9 Slomljene grede

Tablica 1: RezultatiTablica 1

Druga grupa osvojila je 3. mjesto. Dizajn se temeljio na I-profilu. Bili su oprezniji s veličinom rupa na neSlika 10utralnoj osi. Previdjeli su najveću dopuštenu visinu grede. Profil grede mogao bi biti veći, što bi poboljšalo njezinu nosivost.

Slika 10. Grafički prikaz rezultata ispitivanja

Treća grupa odlučila se za drugačiji oblik. Očekivali su da će se ispitni uzorak slabije odupirati vlačnim naprezanjima na donjoj strani nego na gornjoj strani, gdje su djelovala tlačna opterećenja. Njihova su se očekivanja temeljila na promatranju načina ispisa grede. Pretpostavili su da su veze između slojeva slabije nego u samim slojevima i zaključili da će greda biti manje otporna na vlačna naprezanja. Ojačana donja strana grede (u ovom slučaju u obliku trokutastog profila) mogla bi biti jedna od mogućih dobrih odluka.

Kao najbolji se je pokazala se greda četvrte grupe. Učenici četvrte grupe uzeli su u obzir raspodjelu naprezanja pri savijanju i kao osnovu odabrali I-profil kao i prva i druga grupa. Istodobno, nisu zanemarili dijagram momenta savijanja. Visinom profila slijedili su obliku dijagrama momenta savijanja.

6. Zaključak

Sve su grupe koristile znanje stečeno tijekom teorijskog dijela lekcije. Svatko je na svoj način pokušao postići najbolji omjer km.

Članovi grupe dali su svoj doprinos na područjima u kojima su se osjećali najbolje, dok su poboljšali svoje znanje na područjima u kojima su bolji bili drugi. S nestrpljenjem su iščekivali ispis i ispitivanje svojih radova. Tek je izračun omjera km dao konačni poredak.

U konačnoj evaluaciji predložena su poboljšanja sa kojima bi se poboljšali oblici grede. Konačni prijedlog za daljnja ispitivanja imao je oblik pobjedničke grede, koja bi se poboljšala smanjenjem njene mase odgovarajuće razmaknutim rupama u uzdužnoj osi grede.

Kroz evaluaciju napravili smo evoluciju početnih ideja. Novi oblik grede koji bi se mogao u daljnjim ispitivanjima testirati prema različitim karakteristikama ispisa kao što su vrsta materijala, orijentacija tijekom ispisa, gustoća punjenja, broj ljuski, brzina ispisa, visina sloja, … To nam omogućuje širok spektar razvoja opisanog eksperimenta.

7. Literatura

  1. Aristotel. (4. stol. pr. Kr). Nikomahova etika. Prev. Gantar, K. (2002). Ljubljana: Slovenska matica
  2. Bates, A. W. (2015). Teaching in a Digital Age: Guidelines for Designing Teaching and Learning Vancouver BC. Tony Bates Associates Ltd. Dobiven sa: https://opentextbc.ca/teachinginadigitalage/chapter/4-4-models-for-teaching-by-doing/
  3. DeMarco, M., Dippold, S., Lentz, D. i Snider, J. (2017). Makerbot Educators Guidebook. Dobiven sa: http://pages.makerbot.com/rs/444-ZTM-866/images/NEW_MakerBotEducatorsGuideBook_Lite.pdf
  4. Fatigue test. (2014). Dobiven sa: https://www.youtube.com/watch?v=LhUclxBUV_E
  5. Juhart, K., Stropnik, J., Šterk, P. (2002). Statika. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije.
  6. Kraut, B. (2003). Strojniški priročnik. Ljubljana: Litera picta.
  7. MakerBot. (b.d.). Dobiven sa: https://www.makerbot.com/3d-printers/makerbot-print/
  8. PTC. (b.d.). Dobiven sa: https://www.ptc.com/en/products/cad/creo#
  9. Tensile test. (2013). Dobiven sa: https://www.youtube.com/watch?v=D8U4G5kcpcM
  10. Thingiverse education. (b.d.). Dobiven sa: https://www.thingiverse.com/education
  11. Tinkercad. (b.d.). Dobiven sa: https://www.tinkercad.com/#/

Socijalne igre u izvannastavnim aktivnostima

lea_kosak

Lea Košak

Sažetak

U svom radu pod nazivom Socijalne igre u izvannastavnim aktivnostima predstavljam socijalne igre koje sam provela u sklopu izvannastavnih aktivnosti Fit školarac s učenicima 1. i 2. razreda i Zdrava škola s učenicima 4. i 5. razreda osnovne škole Center u Novom mestu. Ideja o njihovoj provedbi potekla je od strane učenika jer su izrazili želju za igranjem. Kako su socijalne igre od velike koristi kako za učenike tako i učitelje, odlučila sam se temeljito usredotočiti na njih tijekom sljedeća tri mjeseca. Korist socijalnih igara za učenike je u tome da se opuštaju, stupaju u međusobni kontakt, povezuju se, usamljena djeca ostvaruju kontakt s drugima, među učenicima se razvija solidarnost, međusobno pomaganje i tolerancija drugosti. Učitelji mogu putem socijalnih igara uspostaviti ravnopravniji, izravan i prijateljski odnos s učenicima, sveobuhvatnije ih upoznati te se s njima zabaviti.

Učenici su bili oduševljeni izvedenim socijalnim igrama, jer su dublje upoznali sebe i svoje vršnjake, a uz to puno naučili i zabavili se.

Ključne riječi: socijalne igre, izvannastavna aktivnost, iskustveno učenje, socijalno učenje, međusobna suradnja.

Uvod

Trajanje provedbe aktivnosti: 24 nastavna sata, povezana tijekom 3 mjeseca.

Socijalne igre jedna su od metoda iskustvenog učenja koje se temelji na vlastitom ljudskom iskustvu stečenom sudjelovanjem, djelovanjem u stvarnim, konkretnim situacijama. Socijalne igre nisu usredotočene na obrazovanje, već se veći naglasak stavlja na osobni rast, stjecanje i usavršavanje određenih socijalnih vještina i grupnu terapiju. Socijalne igre bismo mogli nazvati interakcijskim igrama jer kod njihove provedbe dolazi do interakcije s ostalim članovima skupine, od kojih sudionici najviše nauče. Igre nam omogućuju bolje prihvaćanje drugih, poštovanje i toleriranje mišljenja, osjećaja i ponašanja ostalih članova skupine. Važne su u oblikovanju vlastitog identiteta i u lakšem prihvaćanju sebe jer osoba postaje samopouzdanija, kada se bolje upozna i nauči nešto novo o sebi (Lavrič 1995: 169-176). Socijalne igre su također tehnike koje pomažu kako djeci tako i odraslima da se međusobno bolje upoznaju i nauče slušati jedni druge, razumiju i užive u drugog, prihvaćaju i rješavaju konfliktne situacije i grade odnose suradnje umjesto međusobnog natjecanja. (Virk Rode i suradnici 1998: 20).

Socijalne igre bile su izvedene po pojedinačnim fazama koje su Virk Rode i suradnici (1998: 25-46) preuzeli od Hausa Schwalbacha (1967):

  1. faza predstavljanja i upoznavanja,
  2. faza komunikacije i oblikovanja skupine,
  3. faza promatranja i otkrivanja
  4. faza uživljavanja i identifikacije,
  5. faza napada i samoobrane.

U prvoj fazi socijalnih igara ciljevi su: uspostaviti početni kontakt između sudionika (učitelja, učenika), riješiti se suzdržanosti i straha od javnog govora.

U drugoj su fazi ciljevi socijalnih igara: izraziti i oblikovati emocije, razumjeti važnost govora u oslobađanju potisnutih emocija, upoznati razne oblike komunikacije.

U trećoj fazi cilj promatrača je da što točnije odredi kako se nešto odvija u odnosu na određenu situaciju. Učenje razlikovanja promatranja drugih i samog sebe.

U četvrtoj fazi članovi skupine se užive u osobnost nekoga drugog, pokušavaju ga razumjeti prema njegovoj situaciji, pokušaju biti svjesni njegovih stavova i upoznati njegove potrebe, bolje ga razumjeti i bolje surađivati s njim.

U petoj fazi cilj igara je da članovi skupine budu svjesni sukoba unutar skupine, da uviđaju različita ponašanja i mehanizme za rješavanja sukoba te se susreću s novim oblicima ponašanja koji se mogu prvo testirati u obliku igre.

Opis i provedba socijalnih igara

Predstavit ću samo nekoliko socijalnih igara koje sam izvela u sklopu izvannastavne aktivnosti Fit školarac s 1. i 2. razredom, a zatim i u izvannastavnoj aktivnosti Zdrava škola s učenicima 4. i 5. razreda. Socijalne igre provedene su prema gore opisanim pojedinačnim fazama.

1. faza predstavljanja i upoznavanja

1.1. Zeleni krokodil (Virk Rode i suradnici 1998: 26)

Cilj učenja: Učenici se predstave imenom i pokušaju zapamtiti imena svojih vršnjaka i učitelja u skupini. Pod imenom zamišljaju osobu, pa je samim time riječ o komunikaciji, a ne samo pamćenju imena.

Slika_1_Zeleni_krokodilProvedba i zapažanja: Učenicima sam rekla da sjednu na stolice poredane u krugu. Netko iz skupine rekao je svoje ime, a susjedu je rekao: “Ti si krokodil.” Susjed (krokodil) ponovio je prethodno ime, dodao svoje i rekao sljedećem: “Ti si krokodil.” Igru smo igrali na početku školske godine kada su se učenici počeli međusobno upoznavati. Primijetila sam da su oni učenici koji su tijekom igre bili koncentriraniji bolje zapamtili imena svojih prethodnika.

Slika 1. Zeleni krokodil

2. faza komunikacije i oblikovanja skupine

2.1. Vođenje slijepca (Virk Rode i suradnici 1998: 29)

Slika_2_Vodenje_slepcaCilj učenja: Naglasak je na verbalnoj komunikaciji i povjerenju.

Provedba i zapažanja: Učenike sam podijelila u parove. Prvi u paru si je zavezao oči maramom, a drugi ga je svojim uputama vodio po prostoru. Nakon dvije minute zamijenili su uloge. Primijetila sam da je vođenje bilo uspješnije među članovima koji se međusobno dobro poznaju te su dobri prijatelji.

Slika 2. Vođenje slijepca

2.2. Pantomima (Virk Rode i suradnici 1998: 31)

Ciljevi učenja: Učenici se užive u neko zanimanje ili neki događaj te ga predstavljaju pomoću mimike. Igra pruža mogućnosti velike snalažljivosti na tom području pa potiče i Slika_3_Pantomimakreativnost.

Provedba i zapažanje: Učenike sam podijelila u dvije skupine. Prva skupina je zamislila neko zanimanje ili događanje koje je netko iz druge skupine trebao pokazati pantomimom. Ostali članovi druga skupine pokušali su pogoditi što prikazuje. Članovi prve skupine su ih pri tome ispravljali, odnosno usmjeravali pravom rješenju.

Slika 3. Pantomima

3. faza zapažanja i otkrivanja

3.1. Što se promijenilo (Virk Rode i suradnici 1998: 35)

Cilj učenja: Učenici prepoznaju u čemu se partner promijenio.

Provedba i zapažanje: Učenike sam podijelila u dvije skupine koje su se postavile u dva rSlika_4_Kaj_je_spremenjenoeda, okrenute jedne prema drugoj. Svaki član imao je minutu kako bi brižno promatrao onoga koji mu je stajalo nasuprot. Potom su se svi iz oba reda okrenuli drugom leđima. Svatko je u tom trenutku na sebi promijenio tri stvari. Potom su se ponovno okrenuli drug prema drugom i pokušali otkriti u čemu se je onaj, koji mu stoji nasuprot, promijenio. Primijetila sam da su oni učenici koji su detaljno promatrali protivnika lakše otkrili promijene na njemu.

Slika 4. Što se promijenilo

4. faza uživljavanja i identifikacije

4.1. Pozitivne osobine (Virk Rode i suradnici 1998: 45)

Cilj učenja: Uživjeti se u osobine drugoga i kod njega naći barem jednu dobru osobinu.

Slika_5_Pozitivne_lastnostiProvedba i zapažanje: Svaki učenik je na papir napisao imena svih ostalih učenika u skupini. Potom je uz svako ime napisao barem jednu njegovu dobru osobinu. Na kraju je svatko pročitao što je napisao. Primijetila sam da su kod ove igre učenici više uronili u drugoga i pokušali naći nešto dobro u njemu. Ova igra je pomogla jačanju samopouzdanja posebice manje odlučnih i povučenih članova skupine.

Slika 5. Pozitivne osobine

5. faza napada i samoobrane

5.1.Samoobrana (Virk Rode i suradnici 1998: 46)

Cilj učenja: PoSlika_6_Samoobrambajedinac jasno izražava i štiti svoje interese pred prilično jakom skupinom.

Provedba i zapažanje: Svi učenici osim jednog su stajali te se zagrlili rukama i oblikovali čvrst krug. Jedan učenik je stupio u sredinu kruga te se pokušao probiti van njega. Primijetila sam da su učenici ovu igru shvatili vrlo ozbiljno. Igra je u učenicima probudila osjećaj pobjede, ljutnje, nemoći.

Slika 6. Samoobrana

Zaključak

Moja ocjena provedbe socijalnih igara je vrlo pozitivna jer se pokazalo da su se nakon izvođenja socijalnih igara odnosi među učenicima poboljšali, bilo je manje nasilničkog ponašanja i poboljšao se odnos učenika prema učiteljici. Primijetio se i učinkovitiji način razmišljanja i kreativnosti učenika, bolja komunikacija između učenika i bolja komunikacija između učenika i učiteljice.

Literatura

  • Lavrič, A. (1995). Raziskava o socialnih igrah. Sodobna pedagogika, št. 3 – 4, str. 169 – 176.
  • Maksimovič, Z. (1991). Mladinske delavnice: psihološko primarno preventivni program, namenjen mladostnikom zgodnjega obdobja. Ljubljana: Sekcija za preventivno delo pri Društvu psihologov Slovenije.
  • Virk Rode, J., Belak Ožbolt, J. in sod. (1990). Razred kot socialna skupina in socialne igre. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  • Virk Rode, J., Belak Ožbolt, J., Beltram, J., Bozovičar, V., Lah, S., Lavrič, A., Levstik, M., Mancini, D., Paravan, I., Pučnik – Ozimič, I., Seliškar, S., Slaček, D., Šilc, Z., Tihole, D., Verli, T., Vrečko, M. (1998). Socialne igre v osnovni šoli. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Pogled kroz prozor od kuće

Broj 122, travanj 2020.
ISSN 1848-2171

Pogled_iconKnjižnice i knjige imaju veliko značenje u informacijskom opismenjavanju. Brigita Fridl napomenula je kako knjižnice predstavljaju informacijska središta i cilj je je svake knjižnice korisnika informacijski opismeniti i  motivirati ga. Više…

Pogled_iconFabijana Štih nam je predstavila stvaranje kamišibaja ili japanskog kazališta u nastavi slovenskog jezika. Učenici su razvijali svoje retoričke i likovne vještine te istodobno vježbali i konstruktivno sudjelovanje u grupi. Više…

Pogled_iconUčiteljica Frida Gubenšek i njezini učenici uključili su se u preventivnu akciju Djeca za sigurnost u prometu, kojom su pokušali utjecati na vozače da ne uživaju alkohol i druge opasne tvari kada sjedaju za volan. Više…

Pogled_iconIva Naranđa, jedna od koautorica projekta, upoznala nas je s dva eTwinning projekta: Transformation To Green IT i Electronic Waste Around Us. Koje su aktivnosti provede i na koji način, možete pročitati ovdje.

Pogled_iconI. osnovna škola Čakovec je po jedanaestom put u novom Erasmus+ projektu CodeInnova: Teaching programming in Primary school: curriculum, didactic methods, texbooks, online suport. Koji su ciljevi i partneri izvijestila nas je Ivana Ružić. Više…

Pogled_iconNeovisnost djeteta vrlo je važna za njegovo dobro samopouzdanje i zdrav razvoj. U predmetu Kućanstvo, u 5. razredu, učiteljica Jasmina Selko kod obavljanja obiteljskih kućanskih poslova učenika uključila je i njihove roditelje, koji su provjerili da li je dijete obavilo određene poslove te ga ocijenili. Više…

Pogled_iconSa željom da potakne interes za baštinu među učenicima, učiteljica Jožica Ivančič odlučila je istražiti djelić baštine u svom okružju. Četvrti su razredi istraživali i proučavali prošlost na obližnjim zgradama i izloženim predmetima. Više…

Pogled_iconU svojem primjeru individualiziranog programa Klavdija Petrovič prikazuje smjernice za pomoć u sastavljanju programa prilikom kojeg, sukladno napucima komisije za provjeru, učitelji razrednici zajedno sa stručnim timom sastavljaju program rada za učenika. Više…

Pogled_iconUčenici i nastavnici zagrebačke Industrijske strojarske škole (ISŠ) na Malti su realizirali dvotjednu Erasmus+ mobilnost projekta COmpetitive VET for learners and teachers II, COVET II. Cilj projekta je stjecanje iskustava međunarodne prakse i osnaživanja stručnih i osobnih kompetencija učenika. Kristinka Lemaić, Nenad Pavlinić i Meri Ružević kažu kako je cilj u potpunosti ostvaren. Više…

Pogled_iconRad s učenicima, najvažniji je posao na svijetu, ali i vrlo težak, kaže Lidija Pecko. Uzroci školske nediscipline najčešće su biološke osobine učenika, emocionalni problemi, situacije u školi. Metoda 1-2-3 omogućuju učitelju uspostavljanje discipline na jednostavan način. Više…

Pogled_iconAktivan put do škole utječe na zdravlje svakog školarca. Sabina Lukežič izvijestila nas je kako je njena škola uvela aktivnosti i projekte koji bi dodatno pomogli u aktivnom putu do škole i natrag kao dijela našeg zdravog načina života. Više…

Pogled_iconUčiteljica Sandra Jemec primijetila je kako učenici prvog razreda nakon četvrtog školskog sata, kada započinju s nastavom produženog boravka, imaju vrlo nisku koncentraciju i motivaciju za obavljanje domaćih i drugih (školskih) aktivnosti. Odlučila je odraditi s učenicima dvije radionice opuštanja i pažljivosti. Više…

Pogled_iconNastavnici mentori, Davor Šijanović i Sanja Pavlović Šijanović, ispričali su nam kako je to osvojiti zlatnu medalju na najvećoj izložbi inovacija mladih u Republici Hrvatskoj – INOVA-MLADI 19. i time osigurati mogućnost sudjelovanja na INOVA – BUDI UZOR 2019. koja nosi titulu druge najveće europske i druge najstarije svjetske izložbe inovacija. Više…

Pogled_iconSimona Dekalan nastoji biti u koraku s vremenom s grupom nadarenih učenika tako da koristi suvremenu tehnologiju u svojem radu. Darovitim učenicima taj način rada je atraktivan, dinamičan i u većoj mjeri zadovoljava njihovu potrebu za nadogradnjom znanja. Više…

Pogled_iconUčitelji znaju kako je u današnje vrijeme teško motivirati učenike odnosno privući im pažnju. Tina Stanič govori o tome kako učiniti nastavu geografije zanimljivom. Više…

Pogled_iconUčitelj je taj koji svojim pristupom, metodama i povratkom prirode u učionice može ponovno približiti prirodu ljudima. Priroda je naša učiteljica i taj dodir s njom još je uvijek potreban i trebali bi ga doživjeti, kaže Zdenka Rakuša. Više…

Gordana Lohajner

Priroda je naša najbolja učiteljica

zdenka_rakusa

Zdenka Rakuša

Sažetak

Uloga učitelja u školi 21. stoljeća je ključna, osobito zbog činjenice da je vrijeme ICT (engl. Information and communications technology) tehnologije prevladalo i da je priroda kao izvor učenja i iskustava izgubila svoje značenje te je upravo učitelj taj koji svojim pristupom, metodama i povratkom prirode u učionice može ponovno približiti prirodu ljudima. Odnos prema živim bićima, okolišu i planeti kod djece se oblikuje kroz dobre nastavne pristupe. Također, projekti s područja ekologije imaju veliko značenje u osvještavanju djece koja odrasta, a isto se naravno odnosi i na odrasle osobe koje nisu dovoljno osviještene o problemima okoline. Prirodoslovna učionica može biti temelj i izvor dobrih načina iskustvenog učenja.

Ključni pojmovi: priroda, učitelj, ekologija, iskustveno učenje, osvještavanje.

Priroda

Često govorimo o prirodi, osobito u današnje vrijeme. Puno se zalažemo za zaštitu prirode, pri čemu mislimo na očuvanje kultivirane i nekultivirane prirode. Često govorimo o klimatskoj krizi, utjecaju čovjeka na uništavanje svega prirodnoga. Sve to potaknulo me na razmišljanje da je čovjek zajedno sa svim vrstama biljaka i životinja koje žive na zemlji tek jedna od vrsta koja se pokušava vrlo suptilno i agresivno pobrinuti samo za sebe i na taj način ruši ovu lijepu i jedinstvenu ravnotežu. Nešto slično čine određene vrste biljaka i životinja koje su agresivne na području na kojem obitavaju te pod svaku cijenu osiguravaju razvoj svoje vrste, često na štetu drugih vrsta.

Osjećati prirodu i osluškivati je ne znači samo slušati pjev ptica, promatrati oblake ili jesenske boje. Potrebno je sagledati dublje, spoznati pravila, ustroj, odnose, razvoj, ponašanje, potražiti odgovor na pitanja koja biljka cvjeta, zašto baš ovdje, zašto baš u susjedstvu drugog cvijeća. Taj dar zapažanja cvjetajuće biljke nije namijenjen samo meni, nama, samo za ovo vrijeme. Ova spoznaja čovjeka, koji je opterećen sviješću o sebi, o mogućnosti iskorištavanja svega prirodnoga u svoju korist, golemog zadiranja u prirodu, zadiranja u najskrivenija područja i nepoštivanja najmanjih članaka u međusobno povezanim mrežama okoliša, alarm je za razvoj drugačijeg odnosa prema prirodi.

Uloga učitelja

Učiteljima je zadana uloga posrednika znanja i puta do njega te odgajatelja. Uloga učitelja na području zaštite i očuvanja okoliša koji nas okružuje, ekologije, odnosa prema živom i prema životu se čuvala i dobivala na značaju kroz cjelokupno razdoblje odgojno-obrazovnog procesa. Pod zaštitom prirode u proteklom stoljeću podrazumijevalo se puno toga, od zaštite i očuvanja biljnih i životinjskih vrsta, očuvanja njihovih prebivališta, do brige za endemične, rijetke i ugrožene vrste. Takva zaštita prirode i u današnje vrijeme uključuje jednaki pristup, koji se s obzirom na trenutno krizno razdoblje okoliša mora još više naglašavati. Potrebno je podizati i razvijati svijest pojedinca o vlastitoj krivnji i ulozi u uništavanju prirode. Prirodni ekosistemi veliki su prirodno gospodarski kompleksi, čovjek je tek uključen u njihov opstanak i može ga održavati ili pak rušiti svjesno ili nesvjesno.

U današnje vrijeme sve se te činjenice nastoje još više isticati. Za prijenos ovih znanja brinemo se u školama, na svim područjima posredovanja znanja i djelovanja.

Djelatnosti s područja ekologije

Kao škola uključili smo se u projekt Eko škola već 2002. godine potpisom dokumenta o priključenju projektu. Osnovno načelo djelovanja programa Ekoškola je nastojanje da djeca, naši učenici, u budućnosti mogu utjecati i donositi važne odluke na svim razinama našeg života. Kroz djelatnosti u programu postaju ambasadori za postizanje održivog razvoja te utječu i na ponašanje odraslih te mijenjaju njihove uzorke ponašanja. Ekoškola je škola za život, stoga u njoj primjenjujemo sljedeća načela:

  • briga za čovjeka uključuje očuvanje zdravlja, izgradnju međusobnih odnosa te brigu za okoliš i prirodu
  • odgoj o okolišu sastavni je dio svih ciljeva i sadržaja svakog nastavnog predmeta u obrazovnom programu
  • prirodoslovne djelatnosti povezuju ciljeve i sadržaje među nastavnim predmetima
  • vrijednosni ciljevi sastavni su dio života škole
  • aktivnosti mladih odraz su stvaranja novih ideja i konkretnih poteza odnosno projekata
  • odgojni rad unutar škole cjelovit je i povezan s lokalnom zajednicom
  • budućnost je u povezivanju mladih među državama Europe i svijeta.

Najvažniji ciljevi projekta Ekoškola su odgoj djeteta i mladog pojedinca o brizi za okoliš i prirodu na način da briga o okolišu postaje sastavni dio njegovog života, educiranje o odgovornom ponašanju prema prirodi, poticanje i povećavanje kreativnosti, inovativnosti te razmjene ideja, učinkovito korištenje prirodnih resursa (voda, otpad, energija), povezivanje pitanja o okolišu s ekonomskim i socijalnim pitanjima, razvoj pozitivnih međusobnih odnosa, sudjelovanje u sprječavanja i iskorjenjivanju siromaštva, odgoj i edukacija o zdravom načinu života u zdravom okolišu.

Navedene djelatnosti oplemenjuju emocionalne odnose djece i mladih prema prirodi. Uče ih poštivati različitost i cijeniti prirodna dobra. Učenicima i učiteljima daje priliku da znanje koje stječu na nastavi uporabe u svakidašnjem životu u školi i izvan nje. Za postizanje ciljeva okolišnog obrazovanja odabire zanimljive načine rada te učenicima pomaže upotrijebiti znanje koje su stekli na nastavi za rješavanje okolišnih problema u svakidašnjem životu.

Kao škola, svaku godinu odabiremo projekte iz palete Ekoškole kojima razvijamo ekološku savjest, održavamo Eko dan, bogat aktivnostima očuvanja okoliša, čišćenja užeg i šireg školskog okoliša, zdrave prehrane, kretanja, proizvodnje hrane, pripreme zdravih jela, napitaka, uzgoja povrća i bilja, posjeta eko domaćinstava, pečenjem kruha, predavanjima stručnjaka iz područja ekologije, bavimo se obnovljivim izvorima energije, a u centrima ponovne uporabe izvodimo razmjenu odjeće i razmjenu sjemenja i sadnica te izrađujemo prirodnu kozmetiku, razvijamo znanja o permakulturi i još puno djelatnosti koje razvijaju znanja za život osviještenog pojedinca koji će čuvati planet za buduće generacije.

Iskustveno učenje

Uporaba znanja u svakidašnjem životu i iz svakidašnjeg života smisao je učenja za život. U vremenu ICT (engl. Information and communications technology), računala i prividnog virtualnog svijeta iskustveno učenje je i te kako potrebno. Taj oblik morao bi biti vodilja kod učenja prirodoslovlja. U praksi se radi o najstarijem obliku učenja, budući da se je pojavio već u prapovijesti. Temelj procesa su iskustvo i refleksija o tom iskustvu. Prvobitno učenje skoro u cijelosti odvijalo se uz stjecanje neposrednih iskustava promatranjem pri radu i obredima. Nastankom škole značajniju nastavnu ulogu dobilo je posredno iskustvo.

Nužne su stoga raznolike i životne naučne situacije, raznovrsni mediji i metode koje omogućavaju kako simboličko, tako i emocionalno – praktično ponašanje. U učionice bismo trebali ponovno vratiti prirodu, sa stvarnim doticajem, promatranjem, kušanjem i prepoznavanjem promjena, kojima učenik može doživjeti istinsku prirodu.

Prirodoslovna učionica

Učionica prirodoslovlja prostor je za prirodu. Puna je modela, nastavnih sredstava i prikaza oblika živog svijeta. Njezina najveća vrijednost svakako je u živim organizmima koje učitelj ili učenik donosi u učionicu i na taj način učeniku omogućava stvarni doticaj sa živim. Svaki sat prirodoslovlja, biologije i kemije može biti obogaćen primjerima iz života, okoliša ili prirode. Na taj način vraćamo prirodu u blizinu djece koja odrastaju i time oplemenjujemo njihov svijet, koji je u doba informatike emocionalno vrlo siromašan.

Najveća vrijednost koja učenicima predstavlja neposredan kontakt s prirodom su životinje i biljke u učionici, za koje sami skrbe, njeguju ih, hrane, čiste nastambe i tako razvijaju povezanost sa živim bićima i odgovornost za sve što će u životu uzgojiti, upravo kao što je Mali princ uzgojio svoju ružu i postao odgovoran za nju. U učionici imamo dvije vrste paličnjaka, ribice, hrčke, male kornjače, rastuće biljke i veći broj primjeraka privremenih organizama, koje donose i odnose učenici i učitelji na satove i tako oplemenjuju svoja zapažanja svega živoga.

Sadašnje generacije djece djeca su kompjutera, odnosno ICT. Djeca u razvijenim državama prežive većinu svog slobodnog vremena ispred kompjutera u virtualnom svijetu bez uporabe osjetila i drugih mogućnosti spoznaje. Djeca u nerazvijenom dijelu svijeta imaju druge mogućnosti koje se nama, koji imamo svega u izobilju, čine lošije, mada je to vrlo varljiva slika realnosti i mogućnosti razvoja. Nismo svjesni da mi, koji imamo više, zapravo imamo manje, budući da gubimo osnovne izvorne osobine radi kojih smo preživjeli i postali ljudi i sada se vraćamo unatrag dok čovječanstvo postepeno gubi istinski kontakt sa prirodnim. A mi smo samo dio prirode.

Iskustva koja su potrebna za život, odnos prema prirodi, razvijanje osjetilnih percepcija znanja su ona koje možemo razvijati tek uz konkretni dodir s prirodom, doživljavanju i promatranju prirode.

Bez panike

Kako možeš opisati osjećaj rose na bosoj nozi, ako to nisi nikada doživio?

Kakav je miris sijena? Kako se talasa polje pšenice u vjetru?

Na koji način možemo doživjeti te spoznaje? Već samo pogled na zelenu travu i drveće ili šetnja šumom može učiniti čuda u tome kako se osjećamo.

Priroda je naša učiteljica i taj dodir s njom još je uvijek potreban i možemo ga doživjeti.

Nedostatak znanja jedan je od najvećih krivaca koji ugrožavaju zaštitu prirode. Kada učimo o recikliranju i o drugim ekološkim praksama, u stvarnosti ih teško povezujemo sa svojim konkretnim djelima, ako nikada nismo boravili u prirodi, divili joj se i bili začuđeni. Željeli bismo da takva i ostane. Manjak dodira s prirodom nema samo štetne posljedice za okoliš, nego i za naše zdravlje. Svi možemo nešto učiniti za zdravlje i to bez novca i velikih projekata. Najbolje stvari uvijek su nam na dohvat ruke i to besplatno.

Učitelj ima sve mogućnosti da tu filozofiju prenosi na svoje učenike i razvija kod njih upravo to, zbog čega će njihov život biti ljepši i bolji, ponajprije radi prirode koja je njihova najveća učiteljica i saveznica.

Literatura

  1. https://ekosola.si/
  2. https://issuu.com/znanstvenazalozbaff/docs/izkustveno_ucenje

Sigurnost u prometu

alenka_cigoj

Alenka Cigoj

O sigurnosti u prometu se učimo cijeli život. Djeca su često učesnici prometnih nesreća kao putnici u vozilima ili pješaci na cesti. Zato je vrlo važno da nastavu prometnog odgoja paniramo tako da uključimo što više aktivnih i iskustvenih oblika rada da učenici dobiju iskustva te razviju vještine i izvan učionice. Projekt Pasavček (pasanac, op.a.) kojeg vodi Sektor za preventivu i odgoj u cestovnom prometu u okviru Javne agencije Republike Slovenije potiče upravo to i zbog toga sam se i sama uključila kao školska koordinatorica. Projekt se u našoj školi izvodi već više godina, a uključuje učenike od 1. do 3. razreda.

Ključne riječi: sigurnost u prometu, projekt Pasavček, iskustveno učenje

Uvod

Projekt Pasavček u Sloveniji traje već od 2005. godine. Na početku je bio dio međunarodnog projekta EUCHIRES, a sada ga Sektor za preventivu i odgoj u cestovnom prometu nastavlja. »Red je vedno pas pripet« (»Red je uvijek vezati pojas«, op.a.) je slogan projekta kojim želimo učenike potaknuti k upotrebi dječjih sigurnosnih sjedala i dosljednom vezanju sigurnosnim pojasom tijekom vožnje.

Svjesna sam da je vrlo važno da su učenici upoznati s prometnim propisima i osviješteni o posljedicama, ukoliko ih se ne pridržavaju, da su što bolje pripremljeni na samostalno učestvovanje u prometu te poznaju sva sigurnosna sredstva koja pritom mogu upotrebljavati. Zato je prometni odgoj planirala međupredmetno kroz cijelu školsku godinu. Zadala sam si ciljeve preko kojih će se učenici upoznati s namjenom i upotrebom dječje autosjedalice i sigurnosnog pojasa. Osim toga su također ciljevi prometnog odgoja utvrđivanje pravila ponašanja u prometu, upoznavanje s pravilima sigurnog hodanja (u skupini, na pločniku, izvan pločnika, prelaženje ceste), upoznavanje prometnih putova u okolici škole, prometnih znakova i pravila ponašanja u raznim prijevoznim sredstvima te doživljaj poziv policajca kao nekoga tko ti može pomoći i koji usmjerava.

Učenike i roditelje sam već na početku školske godine upoznala s projektom Pasavček. Rad je bio tako planiran da se odvijao kontinuirano tijekom cijele školske godine.

Već prvi školski dan nas je posjetio policajac iz Policijske postaje Šentjernej te roditelje poučio o prometnim putovima u našem gradu i sigurnosti djece u prometu.

Učenike sam upoznala s životinjom pasancem koja je maskota projekta. Pogledali smo slika 1fotografije životinje te saznali da u mnogim jezicima ime te životinje sadrži riječ PAS (pojas, op.a.) te da je baš zbog toga bila izabrana za maskotu tog projekta.

Na satima slovenskog jezika smo mnogo razgovarali o Pasavčku te o njemu sastavljali različite priče. Pogledali smo i predstavu s lutkama o prometu u kojoj je nastupao Pasavček.

Slika 1. Predstava lutaka s Pasavčkom

Na matematici smo rješavali različite zadatke i prometne labirinte. Preko interaktivne ploče smo rješavali zadatke povezane s učestvovanjem u prometu (brojali, uređivali i priređivali smo prometne znakove).

Na Glazbenoj kulturi smo pjevali pjesmice (Autobus, Moj crveni auto) te slušali i prepoznavali zvukove u prometu (cviljenje guma, zvuk prometne nesreće, zvuk motora, kamiona, zrakoplova i helikoptera).

slika 2Likovno smo stvarali na Likovnoj kulturi. Dobili smo bojanke s motivom Pasavčka koje su učenici s veseljem pobojali. Jako smo se razveselili tetovažama. Voštanom bojom su naslikali sebe u igri s Pasavčkom te smo uredili razrednu izložbu uradaka.

Slika 2. Likovno stvaranje

U okviru predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura smo išli na šetnje te se aktivno uključivali u promet. Utvrđivali smo hodanje po pločniku, uz rub ceste, pravilan prelazak ceste na označenom, neoznačenom i semaforiziranom dijelu ceste te dosljedno koristili žutu maramu. Pri šetnji smo promatrali i prometne znakove. U učionici smo ih opet pogledali, razgovarali o tome što nam poručuju te ih nacrtali. Posjetio nas je i policajac. Prvo nam je u učionici objasnio kako važno je da djeca koriste dječju sjedalicu te da su u automobilu privezani sigurnosnim pojasom. Zatim nam je rekao koliko je važna vidljivost u prometu te poštivanje prometnih znakova i propisa. Zajedno smo otišli na šetnju u okolici škole. Pri predmetu Priroda i društvo smo odglumili prometnu situaciju »Kako vozač vidi pješake«. Na kutiji za cipele smo izrezali otvor koji je služio kao vjetrobransko staklo. Na strani smo izrezali manje otvore za prozore. Taj model nam je služio za simulaciju pogleda vozača automobila. Učenici su praktično otkrili da vozač ne može u svakom trenutku vidjeti pješaka koji stoji uz rub ceste. Pri drugoj vježbi smo na kutiji za cipele izrezali malu rupu te u kutiju postavili crvenu, plavu i žutu kocku. Učenici su zatim utvrđivali koliko predmeta vide kroz otvor te kakve su boje. Većinom su vidjeli samo žutu boju. Potom smo kroz manju rupu na strani kutije posvijetlili sa svjetiljkom te su učenici vidjeli sve tri kocke. Utvrdili su da je vrlo važno da u prometu nose žutu maramu, svijetlu odjeću i reflektirajuće oznake. S učenicima smo mnogo razgovarali o upotrebi dječje sjedalice i sigurnosnog pojasa u automobilu (čemu služi, zašto ga moramo koristiti, što se može dogoditi ako ga ne koristimo te kakve su posljedice) te o tome kako se ponašamo u prometu. Da bi podigli svijest i stvarnu upotrebu sigurnosnog pojasa, smo izveli zadatak slika 3»Bilježimo vezivanje«. U određenom razdoblju sam izabrala tjedan provjere te smo u tabelu upisivali što su utvrdili. U slučaju da su svi putnici u automobilu bili privezani sigurnosnim pojasom, si je učenik označio polje žigom pasanca. U suprotnom slučaju si je nacrtao crnu točku s uskličnikom. Utvrdili smo da su učenici i njihovi roditelji prema kraju tjedna dosljednije kslika 4oristili sigurnosni pojas.

Slika 3. Bilježenje upotrebe sigurnosnog pojasa

Posjetili smo dan otvorenih vrata Policijske postaje Šentjernej te među ostalim isprobali »sudar« gdje smo ponovno dobili potvrdu da ti sigurnosni pojas može spasiti život.

Slika 4. Test »sudara«

Zaključak

Rezultati projekta su bili očiti već tijekom godine, nakon svake aktivnosti. Učenici su sve bolje poštovali načela sigurnog učestvovanja u prometu, znali su o tome razgovarati, opažati i upozoriti one koji to nisu poštovali te dosljedno koristili žutu maramu. Svijest učenika o upotrebi sigurnosnog pojasa te biti viđen i oprezan u prometu se očito popravilo. Učenici su shvatili da ne vežu sigurnosni pojas zbog policajaca, već zbog vlastite sigurnosti. Tom je zasigurno doprinijela akcija provjere vezanja. Učenicima je projekt bio zanimljiv te su rado učestvovali. Utvrdili su da sami mogu pridonijeti sigurnosti u prometu te biti uzor svojim roditeljima. U projekt ću se uključiti i iduće godine pošto mi daje dobra ishodišta za obradu teme sigurnosti u prometu.

Literatura

  1. Markl, M., Oblak, B., Zabukovec, V., Žlender, B. (2016). Red je vedno pas pripet, za večjo varnost otrok pri vožnji. Ljubljana. Javna agencija Republike Slovenije za varnost prometa, Sektor za preventivo in vzgojo v cestnem prometu
  2. https://www.avp-rs.si/preventiva/prometna-vzgoja/programi/pasavcek/
  3. Program osnovna šola SPOZNAVANJE OKOLJA

Slike: osobni arhiv Alenke Cigoj

Značenje vrtlarstva i ljekovitog bilja

Fabijana Štih

Sažetak

Učenike u školi ne samo obrazujemo nego i školujemo da se osjećaju odgovornim za okolinu i da razvijaju zdrav način života. Sve to možemo im ponuditi učenjem vani; školskim vrtom i istraživanjem bliže okoline.

Ključne riječi: iskustveno učenje, vrtlarstvo, ljekovito bilje

Uvod

Učenici u školi najradije stjecaju znanje na temelju iskustva i istraživanjem u prirodi. Zbog toga je moja želja bila da bi bili učenici u procesu učenja što više aktivni i ne samo pasivni promatrači. Fiksne ciljeve učenja postigli smo postavljanjem visoke uzdignute gredice i nastavom u prirodi. Učenici su tako stekli nova znanja i vještine, koje su bitne za učinkovit održiv razvoj.

Uključivanje nekih ekoloških djelatnosti u smislu Ekoškole i Zdrave škole

Naša škola uključena je u programe Ekoškole i zdrave škole, koje su škole za život. Učenici bi mogli znanje koje stiču u školi upotrijebiti i u svakodnevnom životu. Za to je potrebno učenje vani, sa što više iskustva putem različitih osjetila, koje može učenicima ponuditi beskrajne mogućnosti za istraživanje.

Nastala je zamisao, da bi iza škole iz otpadnih paleta sastavili visoku uzdignutu gredicu, gdje bi posijali nekoliko biljki. Na jesen smo se upoznali s poSlika 1. Rezanje granastupkom pripreme visoke uzdignute gredice. Okvir gredice smo pomoću domara postavili na sunčano mjesto. U okviru projekta Simbioza pokreta u školu smo pozvali stare roditelje i zajedno s njima oSlika 2. Slaganje lišćatišli na šetnju u prirodu. Ubrali smo grane drveća i grmlja te suho lišće. Na kraju smo najprije na dno gredice stavili razne grane.

Slika 1. Rezanje grana

Zatim smo nasuli lišće te ga malo stisnSlika 3. Slaganje piljevine, koreuli.

Slika 2. Slaganje lišća

Dodali smo sloj kore i močvarnu zemlju, miješanu sa piljevinom.

SlikaSlika 4. Konačna priprema gredice 3. Slaganje piljevine, kore

Gredicu smo tijekom zime pustili odmarati, a u proljeće smo u nju nasuli još kvalitetnu zemlju s vrta i tako je bila pripremljena za sjetvu.

Slika 4. Konačna priprema gredice

Slika 5. SjetvaS učenicima smo tijekom sjetve upoznali različite sjemenke i upoznali se sa ugodnim i neugodnim susjednim kulturama. Odlučili smo, da za početak posijemo salatu i pored nje rotkvicu, jer salata ugodno utječe na razvoj rotkvice i štiti je od bolesti i štetočinom. Ove dvije vrste povrća relativno brzo naraste i učenici ih vole jesti.

Slika 5. Sjetva

Ali pošto naša visoka gredica nije jako velika, dobili smo dva otpadna lonca za bilje i u njih posijali bilje koje volimo kušati ili je primjereno za čaj.

Slika 6. Izrada bombica od sjemenkiUčenicima sam željela prikazati i problematiku ugroženosti pčela. Pčele su glavni oprašivači, zato njihova degradacija vodi u propast prirodnog okoliša i manje hrane. Da bi pomogli pčelama s učenicima smo napravili bombice od sjemenki.

Slika 6. Izrada bombica od sjemenki

U kuglice od gline smo sakrili medeno bilje i pričekali da se glina osuši. Kasnije smo otišli u prirodu i bacili ih na više nedostupnih kutova. Time smo pčelama omogućili nešto više paše.

Slika 7. Mladi vršci smreke sa šećeromVani su se učenici upoznali time, kako je priroda velikodušna i kako ju je bitno poštovati. Učenici su upoznali ljekovit učinak mladih vršaka smreke, bazge i koprive. U čašu su po slojevima slagali vrške smreke i šećer.

Slika 7. Mladi vršci smreke sa šećerom

Čašu smo za 40 dana postavili na policu prozora s najviše sunca. Nastao je sirup kojim smo si ublažili probleme od kašlja i grlobolje.

Ubirali smo i cvjetove od bazge. Cvjetovi bazge čiste organizam, pomažu kod kašlja, gripe, zbijanja groznice, upale pluća, prehlade i astme. U školi smo skuhali čaj koji je bio još ukusniji, jer su učenici bili ponosni da su uspjeli čaj pripremiti sami. Upoznali su i zSlika 8. Gnojenje koprivomnačenje kopriva, koje među ostalim sadrže puno vitamina C i čiste tijelo. Iz kopriva smo napravili i prirodno gnojivo od koprive za povrće odnosno za uklanjanje uši u školskoj gredici.

Učenici su nestrpljivo čekali, kada će povrće dosta narasti kako bi ga mogli isprobati. U međuvremenu su marljivo plijevili i zalijevali gnojivom od koprive.

Slika 8. Gnojenje koprivom

Konačno je bilo vrijeme, kada je povrće dovoljno naraslo da smo ga mogli pojesti. Rotkvica je bila divno sočna, salatu smo jeli uz riblji namaz.

Slika 9. Čupanje rotkviceSlika 10. Berba salate
Slika 9. Čupanje rotkvice             Slika 10. Berba salate

Zaključak

Učenici su uz iskustveno učenje izvan učionice saznavali da smo svi odgovorni za blagostanje na Zemlji. Aktivni su bili mislima i osjećajima i uključeni u istinsku životnu okolinu. Učenje je bilo prijatno i zbog toga učinkovitije i zabavnije. Učenici su dobili osjećaj da mogu preuzeti inicijativu i svoje ideje promijeniti u rad.

Slika 11. Visoka uzdignuta gredica i lonac s biljem

Literatura

  1. Saan, A.: Moja velika knjiga o vrtnarjenju. Tržič: Učila, 2011.
  2. https://www.vrtnarava.si/zelenjavni-vrt/pridelava-zelenjave/visoke-grede, pribavljeno: 5. 7. 2019
  3. https://www.slonep.net/vrt-in-okolica/zelenjava/vodic/pregled-ugodnih-in-neugodnih-sosednjih-vrst, pribavljeno: 8. 7. 2019
  4. https://ekosola.si/predstavitev-ekosole/, pribavljeno: 9. 7. 2019
  5. http://www.mizs.gov.si/fileadmin/mizs.gov.si/pageuploads/podrocje/os/prenovljeni_UN/UN_spoznavanje_okolja_pop.pdf, pribavljeno: 9. 7. 2019

Sejemo in sadimo

petra_winkler

Petra Winkler

Uvod

V prvem razredu smo na podružnični osnovni šoli pri spoznavanju okolja v spomladanskem času spoznavali, kaj potrebujejo živa bitja – rastline za življenje. Učenci so se natančneje spoznali s potrebami rastlin in ugotavljali razliko med sejanjem in sajenjem. Z izkustvenim učenjem so sami dojeli, da rastline za rast potrebujejo prst, vodo in svetlobo. V učilnici smo naredili vrt z namenom, da učencem privzgojimo pomen samooskrbe in pridelave zdrave domače hrane.

Začetno naravoslovje

Narava je posebno področje v šoli, kjer učenci razvijajo sposobnosti in pridobivajo izkušnje z živimi bitji ter spoznavajo pogoje za življenje rastlin (svetloba, voda in rudninske snovi). Pouk naravoslovja temelji na sistematičnem spoznavanju, usvajanju pojmov in razumevanju nekaterih naravnih pojavov in procesov s pomočjo izkustvenega učenja. Ob tem učenci spoznavajo naravoslovne postopke ter se naučijo oblikovati svoja stališča in kritično mišljenje. Spremembe in dogajanja v naravi doživijo in začutijo, saj so aktivni pri učenju, ki poteka sproščeno, upošteva načela znanstvenega raziskovanja in je prilagojeno njihovi razvojni stopnji.

Urejanje vrtička in opazovanje sprememb

V uvodni motivaciji smo prebrali zgodbo o Regici in Skokici, ki sta urejali svoj vrtiček in se veselili rasti semen. Na podlagi zelenjave, ki smo jo predhodno prinesli v razred, smo se pogovarjali, iz česa in kje zelenjava zraste. Večina učencev je, glede na to, da živijo na podeželju, vedela, da zelenjava zraste na vrtu ali polju, saj večkrat pomagajo pri urejanju domačega vrta.

Učenci so pri pouku sledili naslednjim učnim ciljem:

  • Izdelajo razredni vrtiček.
  • Spoznajo, da se rastlina razvije iz semen.
  • Ugotovijo, da rastlina za kalitev potrebuje svetlobo, vodo in prst.
  • Spremljajo, opazujejo in opisujejo rast rastlin ter način njihove oskrbe.
  • Razlikujejo pojme saditi in sejati.
  • Izvedejo načrtovane poskuse.

Učenci so aktivno sodelovali pri načrtovanju in izvedbi naloge. Skupaj smo izdelali načrt zasaditve in izbor vrtnin, ki smo jih potrebovali za sejanje in sajenje. Semena so otroci prinesli od doma in s svojimi idejami bili vključeni v čas procesa od zasaditve do vzgoje rastlin. Za razredni vrtiček, ki so ga sami izdelali, so ves čas zgledno skrbeli, ga zalivali in clip_image002opazovali rast fižola, ohrovta, peteršilja, solate, buč, kumaric … V lončke so zasadili tudi nekaj okrasnega cvetja. Pri delu so potrebovali lončke, prst, vodo, lopatko, časopisni papir in zalivalko.

Slika 1. Priprava »gredic«

Notranjost večjih zabojev so obdali s časopisnim papirjem in nanj dali zemljo, ki so jo clip_image004predhodno zrahljali z rokami. Z lesenimi palčkami so razdelili prostor na gredice. Na kazalnike so narisali in napisali ime rastline in ga ustavili na ustrezno mesto. V gredico so posejali ali posadili semena. Nanje so nasuli še nekaj zemlje in dobro zalili.

Slika 2. Postavitev kazalnikov v gredice

Ob tem so s pomočjo kreše izvedli še tri poskuse. V prvi lonček so posejali semena kreše, ga dali na svetel prostor na okensko polico in ustrezno zalivali. Drugi lonček s posejano krešo so ravno tako postavili na svetel prostor, vendar semen niso zalivali. Semena kreše v tretjem lončku pa so zalivali, a so ga postavili v temen prostor. Prvošolci so rast kreše opazovali tri tedne. Predvidevali in napovedovali so, kaj se bo dogajalo s posejanimi semeni. Nekateri so menili, da bodo zrasla le semena, ki jih bodo dobro zalivali in bodo rasla v svetlem prostoru. Drugi so bili mnenja, da bodo zrasla tudi semena v temnem prostoru, ker jih bodo zalivali. Večina učencev pa je bila mnenja, da semena, ki jih ne bodo zalivali, ne bodo zrasla. Vsak dan so z zanimanjem opazovali, kaj se dogaja s semeni in se sproti pogovarjali o predvidevanjih. Na podlagi poskusov so ugotovili, da rastline za rast in razvoj potrebujejo svetlobo, vodo in rudninske snovi iz zemlje.

clip_image006 clip_image008 clip_image010
Slika 3, 4, 5: Iz semen so vzklile rastline

Praktični del projekta je bil dobro pripravljen in izpeljan. Dosegli smo vse zastavljene cilje. Učenci so sami prišli do bistvenih informacij in spoznanj, kaj rastline potrebujejo za rast in razvoj. Največ so pridobili z aktivnim učenjem, ki je veliko bolj učinkovito od klasičnega pouka. V razredu so se krepili socialni odnosi, ki so v življenju zelo pomembni, njihova samopodoba in pridobivanje izkušenj s pomočjo narave.

Zaključek

Ob zaključku naravoslovnega projekta smo z zadovoljstvom ugotovili, da so učenci z zavzetostjo pristopili k delu in s skrbnostjo gojili in opazovali rast semen. Z aktivnim učenjem so pridobivali znanja vsi učenci, saj jim je bilo delo z zemljo in opazovanje rastlin izziv, ki jih je osebnostno obogatilo. S tovrstnim načinom dela smo jim privzgojili vrednote in skrb za svoje delo, hrano in okolje. Vsak učenec je znanje o vrtnarjenju, ki ga je pridobil v šoli in nekaj sadik s šolskega vrtička, odnesel domov. Rastline je na domačem vrtu opazoval do končne podobe.

Literatura

  1. Učni načrt za spoznavanje okolja (2011).
  2. Fotografije – osebni arhiv.

Krompir, ali si res zdrav zame?

Od semena do zrna

sasa_klemenc

Saša Klemenc

Uvod

Vse premalo se zavedamo, da smo ljudje del narave in da smo odvisni od nje. Zato je še kako pomemben pravilen, spoštljiv in odgovoren odnos do vsega živega. Le-ta pa v današnjem hitrem tempu življenja, ne pride kar sam po sebi. Vedenje in spoštljiv odnos do narave sta stvar vzgoje (Katalinič, 2010). V sklopu projekta »Eko-šola« smo v mesecu januarju z učenci 1. In 5. razreda pričeli s sajenjem krompirja v zunanjo gredico. Učenci 1. razreda so tako že v zgodnjem obdobju dobili izkušnjo s saditvijo, spremljanjem in z opazovanjem rasti živega-krompirja. Pred saditvijo so učenci podali svoja vedenja, svoje predizkušnje o krompirju. Učenci 5. razreda so mlajšim učencem podali že znana in neznana dejstva o krompirju (rasti, sajenju, tleh in rastišču, oskrbi, nabiranju, shranjevanju …). Napisali in ilustrirali so tudi kreativno zgodbico o krompirju. Glavna dejavnost ni bila samo pridobivanje novih znanj in veščin o krompirju, temveč tudi spremljevalne dejavnosti: gradnja zdravih medsebojnih odnosov in razvijanje kompetenc zdrave komunikacije (petošolci so bili »mentorji« prvošolcem). Ob opazovanju rasti krompirja so odkrivali tudi pastirske igre naših babic in dedkov ter poizkusili njihovo najljubšo jed iz mladosti. Petošolci so izvedli anketo med pridelovalci, prodajalci ter porabniki krompirja. Te izsledke so primerjali z literaturo in ugotovili, da je krompir res zdravo živilo. Dokazali so, da je to dobrodejna hrana za prebavila, koristen vir rudnin, zaščitna hrana proti raku, trajna pomoč za zdravo kri in ožilje (Bridgestone, 2012).

Cilji in metode

Globalni cilj projekta »Krompir, ali si res zdrav zame?«: Raziskati (preko različnih virov: ustni, pisni, opazovalni…) pogoje za rast krompirja, preučiti njegovo hranilno ter uporabno vrednost.

Cilji:

Učenci

  • spoznajo osnovne pogoje za rast krompirja ,
  • opazujejo, skrbijo za rast krompirja v daljšem časovnem obdobju,
  • spremljajo in spoznavajo naravne zakonitosti življenja,
  • pridobivajo spoštljiv in naklonjen odnos do narave, do naše lokalno pridelane hrane,
  • krepijo zdrave medsebojne odnose,
  • spoznavajo stare igre naših babic,
  • spoznavajo kulinarične posebnosti priprave jedi iz krompirja.

Metode:

Uporabljene so bile metode opazovanja, intervju, anketiranja, pogovora, čutnega zaznavanja, doživljanja in lastne aktivnosti ter metoda igre.

Diskusija

Pred sajenjem krompirja so učenci 1. razreda podali svoja predvidevanja, predznanja in izkušnje, ki jih imajo o krompirju in njegovi rasti. V raziskavi je sodelovalo 24 učencev, od tega 14 dečkov in 10 deklic. Na prvo zastavljeno vprašanje: »Kje dobimo krompir?« so odgovorili sledeče: 12 učencev je menilo, da krompir dobimo na polju, 7 v trgovini, 3 na vrtu in 2 v cvetličarni. Nad njihovim znanjem sem bila prijetno presenečena in vesela. Sklepala sem, da bo večina učencev menila, da krompir dobimo v trgovini.

clip_image002

Na drugo zastavljeno vprašanje: »Kdaj mislijo, da bo zrastel naš krompir?« so odgovorili sledeče: 8 učencev je menilo, da bo krompir zrastel poleti, 6 pozimi in jeseni, 4 spomladi in 2 učenca v času krompirjevih počitnic. Odgovor » v času krompirjevih počitnic« lahko združimo z odgovorom jeseni, saj učenca nista vedela, da so krompirjeve počitnice jeseni. Iz odgovorov lahko sklepamo, da so bili učenci predvidevali, da bo krompir zrastel v toplejših mesecih (poleti in jeseni).

clip_image004

Na tretje vprašanje: »Ali bo krompir zrastel decembra?« so odgovorili: 23 učencev je menilo, da krompir meseca decembra (pozimi) ne bo skalil. Če primerjamo zgornje vprašanje lahko sklepamo, da vsi učenci ne poznajo mesecev v letu oz. jih ne znajo razvrstiti v letne čase.

clip_image006

Na četrto vprašanje: »Kdaj pobiramo krompir?« so odgovorili sledeče: 10 učencev je menilo, da krompir pobiramo jeseni, 7 poleti, 2 pozimi, 0 spomladi in 5 v času krompirjevih počitnic. Tudi tu lahko odgovor v času krompirjevih počitnic združimo z odgovorom jeseni. Več kot polovica učencev je pravilno napovedala svoj odgovor.

clip_image008

Rast krompirja smo opazovali skupaj z učenci 5. razreda. Vsak mesec smo beležili spremembo rasti, temperaturo zraka in prsti. Zapisovali smo tudi podatke o vremenu (temperaturo zraka, vlažnost, zračni pritisk, prisotnost padavin in vetra). Opazovanje in beleženje podatkov je trajalo od meseca januarja do meseca maja. Učenci so ugotovili, da krompir v mesecu januarju, februarju in marcu ni skalil oz. ni zrastel. Ugotovili so, da so bile zunanje temperature neprimerne za njegovo kalitev, saj je bilo zunaj premrzlo. Najnižji temperaturi zraka in prsti sta bili v mesecu februarju (-4°C imagezrak, prsti pa – 1°C) . Aprila smo krompir ponovno posadili in dočakali njegovo kalitev. Dokazali smo, da je za to bila potrebna temperatura zraka nad 6°C, prsti pa nad 10°C. Opazovani rezultat smo izsledili tudi v literaturi – priročniku za vrtnarjenje. Večina učencev je potrdila svojo napoved, da bo v mesecu aprilu krompir vzkalil.

Slika 1. Sajenje krompirja v mesecu januarju

imageimage
Slika 2. Sajenje krompirja v mesecu februarju   Slika 3. sajenje krompirja v mesecu marcu

imageimage
Slika 4. Sajenje krompirja v mesecu aprilu    Slika 5. Sajenje krompirja v mesecu maju

V soboto, 7. aprila 2018, je imela naša osnovna šola delovno soboto. Ta dan je svetovni dan zdravja in na naši šoli smo ga obeležili tudi takole; z učiteljico 5. c razreda, Sonjo Koželj Juhant, sva želeli ta dan posvetiti razrednemu projektu »Od semena do zrna«. Učenci 5. razreda so prvošolčkom predstavili svoje raziskovalne naloge in umetniške kreacije o krompirju. Predstavitve so potekale v obliki računalniške projekcije, katere so se tudi naučili ravno zaradi »krompirjevega projekta«.

Po končanih predstavitvah smo vsi skupaj, v gospodinjski učilnici, skuhali krompir v oblicah in pripravili sirni namaz z drobnjakom. Učenci so nato jed z navdušenjem poizkusili.

clip_image020 clip_image022
Slika 6. Predstavitev ugotovitev      Slika 7. Krompirjeva jed

Po jedi smo se odpravili v šolski park, kjer smo se igrali stare pastirske, krompirjeve igre. Učenci so se igrali igro »gnil krompir« ter se pomerili v štafetnih igrah s krompirjem.

Zaključek

Z opazovanjem krompirja in spremljanjem njegove rasti, smo pri učencih vzbudili zanimanje za naravo in jim ponudili tipno, vizualno, realno izkušnjo nečesa živega. Učenci so se ob pristnem stiku dobro počutili. Spoznali in ugotovili so, kaj vse je potrebno, da krompir skali in zraste. S takimi izkušnjami smo gradili odgovoren odnos do narave.

Ob tem pa smo doživeli veliko neprecenljivih življenjskih izkušenj. Petošolci so učili mlajše, jim posredovali svoja znanja in izkušnje. Povezali so se z babicami in dedki, ko so jih povprašali o njihovem otroštvu. Spoznali so, da se lahko gibajo na svežem zraku tudi ob netekmovalnem športu (krompirjev tek). Poskusili so hrano, ki so jo sami pripravili in je bila odličnega okusa. Vse to je pripeljalo do spodbujanja zdravega načina življenja naših prvošolcev in petošolcev in nenazadnje posredno tudi njihovih družin.

Literatura

  1. Katalanič, D. (1993). Mamica, očka raziskujta z mano. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo in šport.
  2. Bridgeeater, A., D. (2012). Vrtiček. Ljubljana: Peter Virnik.

Merjenje mase v četrtem razredu

mira_lazar

Mira Lazar

1. Uvod

V devetletni OŠ se učenci srečajo z merjenjem dolžine, mase in prostornine (votle mere) že v prvem razredu, kjer na praktičen način ocenjujejo in primerjajo količine. Pri ter uporabljajo izraze najkrajši, najdaljši, najtežji, najlažji, največja in najmanjša prostornina. Merjenje dolžin poteka z nestandardnimi enotami; s koraki, z dlanjo, s stopali …

V drugem razredu se že vpeljejo merske enote za dolžino (m, dm, cm), maso (kg) in denar (€, cent), pri tem pa izhajajo iz vsakdanjega življenja in konkretnih dejavnostih. Meritve zapisujejo z merskim številom in mersko enoto in z njimi tudi računajo. Poznajo naprave za merjenje dolžine in mase.

V tretjem razredu ponovijo in utrdijo merjenje iz drugega razreda ter spoznajo odnos med večjo in manjšo enoto, vendar enot ne pretvarjajo. Pri uvajanju enot (m, cm, dm) je poudarek na desetiškem zapisu. Že poznanim merskim enotam se pridružijo še enote za čas: dan, teden, ura, minuta.

V četrtem razredu obsega sklop merjenja dolžin, mase, prostornine in časa kar 24 ur. Uporabljajo dolžinske enote: mm, cm, dm, m, km; enote za maso: g, dag, kg, t; votle mere:dl, l, hl; in časovne enote: sek, min, h. Izvajajo praktične meritve z nestandardnimi in standardnimi enotami. Merske enote pretvarjajo, jih primerjajo in z njimi računajo.

V petem razredu je sklop merjenja najprej namenjen utrjevanju in dopolnjevanju znanja iz četrtega razreda, potem pa se ta sklop razdeli na šest posameznih sklopov: dolžina, denar, prostornina, ploščina, masa in čas. Učenci votlim meram dodajo še mililiter in miligram. Ocenjevanje ploščine lika začenjajo s preprostimi primeri, nato pa se učence uvaja v spretno ocenjevanje. Spoznajo ploščinske enote: mm2, cm2, dm2 in m2. Pretvarjanje poteka le med sosednjima enotama. Z merskimi enotami tudi računajo in se zavedajo odvisnosti med dvema količinama.

V šestem razredu so cilji v sklopu merjenja enaki kot v 4. in 5. razredu. Dodani in razširjeni pa so sklop Merjenje in ploščina, sklop Merjenje in prostornina, sklop Merjenje kotov in sklop Geometrijske oblike in merjenje.

2. Merjenje v četrtem razredu

Pri učnem sklopu Merjenje so imeli učenci 4. razreda zelo različna predznanja in izkušnje. Za razvijanje količinskih predstav so izhajali iz praktičnih situacij s konkretnimi dejavnostmi. Pri tem so si pomagali s konkretnimi materiali in napravami za merjenje. Z izkustvenim učenjem učenci lažje spoznajo in usvojijo standardne enote ter velikostne odnose med njimi.

Kljub konkretnim dejavnostim pri uvajanju in utrjevanju merjenja in merskih enot, ostajajo med učenci velike razlike v osvojenem znanju. Za mnoge četrtošolce so bile te vsebine še vedno težje predstavljive. Rabili bi veliko več časa za utrjevanje učne snovi, da bi začrtane cilje dosegli.

3. Paktični delo – merske enote (kg, dag, g) in računanje z njimi

Pri učni temi geometrija in merjenje smo pri učni enoti tehtanje sledili sledečim ciljem:

  • pri tehtanju uporabljajo merske enote kg, dag in g,
  • računajo z merskimi enotami (kg, dag, g).

Za motivacijo smo učence vprašali, če vedo koliko kilogramov tehtajo. Po krajšem razmisleku je vsak učenec zapisal na listek lastno težo v kilogramih. Po ogledu osebne tehtnice so ugotavljali, čemu služi. Večina učencev je vedela, da je tehtnica za merjenje osebne teže. Nato se je vsak učenec stehtal in primerjal rezultat meritve s prejšnjim zapisom. Ugotovili so, kako točni so bili pri ocenitvi lastne teže.

V nadaljevanju učnega procesa smo učence razdelili v tri skupine. Vsaka skupina je dobila vrečko (1kg) soli, tehtnico in “uteži”. Skupine so imele različne uteži: ena je imela majhne kamenčke, druga večje, tretja pa link kocke. Učenci so stehtali sol in na tablo zapisali, koliko tehta. Pogovorili so se o meritvah, ki so se med seboj razlikovale zaradi različnih uteži. Sledilo je delo s standardnimi utežmi. Učenci so vrečko soli stehtali z različnimi utežmi in ugotovili, da vrečka soli tehta 1 kg. Obenem so spoznali, da je 1 kg enak 100 dag oziroma 1000 g.

3.1 Utrjevanje znanja

Učenci so delali v skupinah po štiri. Vsaka skupina je dobila nekaj vrečk, v katerih je po 1 kg žebljev, moke, testenin, link kock … Ko so stehtali vse vrečke, so ugotovili, da vsaka tehta po 1kg in da nekatere stvari zavzamejo večjo prostornino, a kljub temu tehtajo 1 kg.

Učenci so samostojno reševali naloge v delovnem zvezku Svet matematičnih čudes 4, kjer so ob slikah ugotavljali, koliko tehta sladkor, moka, riž … in pri tem uporabljali enote kg, dag in g. Ob slikah so ocenjevali, koliko tehta posamezna zelenjava, tako da so seštevali narisane uteži in vsoto zapisali v gramih. Seštevali so, koliko tehtajo vsa kupljena živila in dobljeno vsoto vstavili v besedilo. Sledila je naloga z ocenjevanjem in povezovanjem posameznih predmetov z ustrezno količino. Pri tem so bili pozorni na velikostno razmerje med enotami kg, dag, g. Na tehtnici so uporabljali in na učni list zapisali ustrezne uteži, ki so prikazovale, koliko tehtajo narisani predmeti.

4. Zaključek

Učenci so si pri delu pomagali in se tako učili drug od drugega. Učencem z učnimi težavami so dodatno razložili in pojasnili učno snov z uporabo konkretnega materiala. Ves čas jim je bil v kotičku na razpolago didaktični material: uteži in tehtnica, ki so ga učenci lahko uporabljali in s tem utrjevali količinske predstave enot za merjenje mase.

Literatura

  1. Učni načrt za matematiko. (2011). Ljubljana: Zavod za šolstvo.
  2. Fedja, D., Razpet. N., Bremec. B., Pisk. M., Benčina. N., Cotič. (2014). Svet matematičnih čudes 4. DZS, Ljubljana.

Izkustveno učenje pri predmetu spoznavanje okolja

nina_rijavec_ternovec

Nina Rijavec Ternovec

1. Uvod

Ljudje se največ naučimo na podlagi lastnih izkušenj. Različne teorije in definicije sprejemamo, vendar so nam veliko bolj blizu, če sami pridemo do določenih spoznanj na podlagi lastnega raziskovalnega dela oziroma izkušenj. Pri izkustvenem učenju gre za povezavo med teorijo in prakso, vendar pri tem odigrajo ključno vlogo ravno izkušnje, ki posamezniku na podlagi lastne vpletenosti v situacijo prinesejo trajnejše znanje, kjer si posameznik oblikuje in dopolnjuje lastne predstave o določeni temi. Izkustveno učenje je nadgradnja abstraktnega znanja, saj lahko povežemo konkretne izkušnje s teoretičnimi znanji. Temelji na konkretnih osebnih izkušnjah. Vsak posameznik pa v nove izkušnje vstopa z že nekim predznanjem, prejšnjimi izkušnjami, svojimi teorijami ter svojo osebnostjo.

Z izkustvenim učenjem se pri posamezniku razvijajo tudi ostale lastnosti, kot so logično razmišljanje, vztrajnost, radovednost, sposobnost sodelovanja, samozavest, odprtost, sposobnost reševanja problemov. Poleg tega se krepi tudi posameznikova pozitivna notranja samopodoba.

Za uspešno izkustveno učenje, morajo biti uspešno razvite lastnosti posameznika, ugodno pa mora biti tudi okolje, v katerem se uči.

Izkustveno učenje je v šoli zelo dobrodošlo, saj pri učencih vzpodbuja pozornost, jih motivira za učenje in krepi pozitivne odnose med učiteljem in učenci. Učiteljeva vloga je nadzor nad situacijo in usmerjanje pri učenju, pri učencih pa se krepi občutek avtonomnosti pri učenju.

2. Izkustveno učenje

Za dosego ciljev pri predmetu Spoznavanje okolja v tretjem razredu je največkrat potrebno srečanje z naravnim okoljem, ki ga učenci neposredno opazujejo in raziskujejo. Želela sem, da bi učenci na podlagi lastnih izkušenj prišli do zaključkov in da bi bilo njihovo končno znanje kvalitetno. Izbrani temi sem morala posvetiti nekaj več časa in organizirati različne dejavnosti, ki so pripomogle k realizaciji učnih ciljev.

Učno temo o rasti in razvoju rastlin smo skušali realizirati ob izkustvenem učenju. Pri tem smo sledili ciljem iz učnega načrta:

  • vedo, da živa bitja iz okolja nekaj sprejemajo (hrana, zrak, voda), predelujejo in v okolje oddajajo,
  • znajo utemeljiti, zakaj rastline bolj kot druga živa bitja za življenje potrebujejo tudi svetlobo in vodo z rudninskimi snovmi.

Učenci so na podlagi izkušenj, ob sajenju fižola ter opazovanju njegove rasti ugotavljali, kateri pogoji morajo biti izpolnjeni, da rastlina uspeva. Pri tem so ob poskusu spreminjali pogoje rasti. Nekaterim semenom niso dovajali vode, spet drugim svetlobe in pri tem prihajali do zaključkov, kateri so nujni pogoji za uspešno rast. Vmesne ugotovitve so sproti beležili. Ugotovili so, da rastline potrebujejo za rast in razvoj svetlobo, zrak, hrano, vodo, ustrezno temperaturo in primeren prostor. V kolikor ti pogoji niso zadoščeni, rastlina ne uspeva.

clip_image002 clip_image004
Slika 1, 2: Gojenje fižola – poskusi

Učno temo smo povezali in nadgradili s spoznavanjem okoljske vzgoje. 22. april je posvečen dnevu Zemlje, ki ga na naši šoli vsako leto obeležujemo na različne načine. Na podlagi izkustvenega učenja so skušali priti do zaključkov o skrbi in varovanju planeta Zemlje. Pri tem smo v naravi opazovali in razglabljali, kako pomembno je varčevanje s pitno vodo in energijo, ločevanje in recikliranje odpadkov, omejevanje izpustov ter odgovorno ravnanje z rastlinami in živalmi. V šoli smo ločevali odpadke, ogledali smo si urejen prostor za ločeno zbiranje odpadkov ter se poučili o recikliranju. V gozdu in na travniku smo opazovali različne rastline in živali ter se pogovarjali o pomenu biotske pestrosti. Na poučnem sprehodu iskali vire onesnaževanja zraka, kjer so učenci opazili, da prihajajo izpusti plinov iz gospodinjstev ter prometa. Stanje na našem planetu je zaskrbljujoče, zato smo se skušali osredotočiti in razmišljati, kaj lahko kot posamezniki storimo za ohranjanje okolja.

Pri tem smo sledili ciljem iz učnega načrta:

  • znajo pojasniti, kako sami dejavno prispevajo k varovanju in ohranjanju naravnega okolja ter k urejanju okolja, v katerem živijo,
  • znajo opisati ustrezna ravnanja z odpadki, za varovanje in vzdrževanje okolja,
  • poznajo glavne onesnaževalce in posledice onesnaženja vode, zraka in tal.

Ob izkustvenem učenju o pomembnosti skrbi za okolje so nastali zanimivi plakati.

clip_image006 clip_image008
Slika 3, 4: Skrb za naš planet

Učna tema okoljske vzgoje je zelo pomembna, zato sem v učni proces vključila tudi starše, saj le-ti pripomorejo k ozaveščanju lastnih otrok o pomembnosti pozitivnega odnosa do narave in okolja, ki je še kako bistven za življenje in obstoj. S tem ohranjamo primerne pogoje za življenje prihodnjih generacij. Izvedli smo delavnico, na kateri smo pred vhodom v šolo uredili vrtiček. Starši so z veseljem priskočili na pomoč z materiali za izdelavo vrtička, rastlinami, idejami ter fizičnim delom. Skupaj z otroki so zasadili različne cvetlice, grmovnice, dišavnice in zelišča ter s tem na simboličen način pripomogli k ozaveščanju pomembnosti ohranjanja pestrosti rastlinskih vrst za naš planet.

clip_image010 clip_image012
Slika 5, 6: Ureditev vrtička pred šolo

3. Zaključek

Izkustveno učenje je pripomoglo k večji motiviranosti učencev za delo ob spoznavanju tem o rasti in razvoju rastlin ter okoljski vzgoji. Pridobljeno znanje je bilo kvalitetno in ga bodo učenci s pridom lahko prenašali v nove situacije.

Literatura

  1. Učni načrt. Program osnovna šola. Spoznavanje okolja. (2011) Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod RS za šolstvo. Pridobljeno iz http://url.sio.si/d7x.
  2. Grošelj, N. (2014) Lili in Bine 3. Učbenik za spoznavanje okolja v tretjem razredu osnovne šole. Ljubljana: Rokus Klett.