Dan slovenske hrane

alenka_cigoj

Alenka Cigoj

Vlada Republike Slovenije je 2012. godine donijela odluku o proglašenju dana slovenske hrane čime je lokalno proizvedena hrana dobila dodatnu vrijednost. Lokalna hrana je, naime, sigurna, kvalitetDan slovenske hranena i cjenovno dostupna. Projekt Tradicionalni slovenski doručak je dio dana slovenske hrane kojeg i u našoj školi provodimo svaki treći petak u studenom.

Ključne riječi: lokalna hrana, Tradicionalni slovenski doručak, projekt.

Uvod

Dan slovenske hrane provodimo s namjerom poticanja lokalne samoopskrbe s kvalitetno hrano te istovremeno potičemo da doručkuju. Sezonska hrana iz lokalnog okoliša je obično zrelija te ima višu hranjivu vrijednost pošto je lanac od proizvođača do potrošača vrlo kratka. Lokalna hrana za sobom nema dugi prijevoz i skladištenje te se može upotrijebiti manje konzervansa i bojila, a namirnice imaju bogat okus. Kod učenika želimo razviti svijest o prehrambenim proizvodima te u njihove jelovnike unijeti što više sezonskih namirnica koje su dostupne u lokalnom okolišu.

Većina adolescenata ne doručkuje redovito. Zato ih kroz ovaj projekt k tomu želimo potaknuti. Treći petak u mjesecu studenom nastava u našoj školi započne doručkom za sve učenike i zaposlene u školi. Na jelovniku je maslac, med, kruh, bio mlijeko i jabuka. Sve namirnice su lokalne iz obližnjih farmi i pekarnice.

S učenicima smo prvo razgovarali o važnosti doručkovanja te lokalno proizvedene hrane, zatim smo zajedno doručkovali. Nakon doručka su učenici izrazili svoje mišljenje o tome.

Rekli su:

  • kod kuće to ne jedemo;
  • najbolji su mi bili med i maslac;
  • roditeljima ću reći neka kod pčelara kupe med da ga mogu jesti i kod kuće;
  • doručak je bio odličan jer je bio sladak;
  • želio bih takav doručak jesti barem jednom na tjedan.

Nakon doručka smo posjetili lokalnu knjižnicu Mirana Jarca u Šentjerneju. U prostorima knjižnice je bila postavljena tematska izložba o zdravoj prehrani i pčelinjim proizvodima te pčelarstvu. Prvo smo poslušali priču o pčelici Sviki u Medalandiji te razgovarali o njoj. Knjižničarka Sabina nam je s pomoću strukovne literature predstavila život u košnici i rad pčelara. Pogledali smo različite proizvode od voska i pčelarevo odijelo. Učenici se odijelo i obukli. Slijedio je kratak kviz. Knjižničarka je pripremila nekoliko pitanja, a učenici su se međusobno natjecali tko ima više znanja o pčelama. Učenik koji je pokazao najviše znanja je za nagradu dobio proizvod od voska. Posjetu smo zaDSC_1440vršili probavanjem proizvoda iz košnice Pčelarstva Kovačič. Probali smo različite okuse meda (bagremov, šumski, jelov, kestenov, lipov i cvjetni) te utvrdili da svi okusi nisu jednako slatki. Nekoliko staklenki smo dobili na dar te smo se idućih dana njima sladili u školi.

Slika 1. Posjeta knjižnici

Po povratku u učionicu su učenici svoja pozitivna iskustva sa zdravim doručkom prikazali likovnim djelima.

Nekoliko idućih dana smo također posvetili razgovoru o zdravoj prehrani. Ponovili smo bonton pri jelu, dogovore o hrani u našoj blagovaonici te razgovarali o tome koliko hrane uzmemo, što pojedemo, koliko bacimo te što možemo napraviti s ostacima. Dogovorili smo se da ćemo tjedan dana biti pozorni na sve dogovore. Na kraju tjedna su učenici primijetili da je u posudama bilo manje odbačene hrane jer su pojeli hranu koju su uzeli. Za zaključak smo samo dali nekoliko prijedloga da bi smanjili količinu odbačene hrane.

Na primjer:

  • ostatke hrane možemo odnijeti životinjama;
  • ako već znaš da nećeš pojesti, određenu hranu uopće ne uzmeš;
  • ako određenu hranu ne voliš, a uzeo si je, možeš je dati prijatelju koji će je pojesti;
  • natrulo voće možemo obrezati i dobar dio voća pojesti;
  • suhi kruh zdrobimo u mrvice;
  • iz ostataka možemo napraviti nova jela.

Zaključak

Zdrave prehrambene navike oblikuju se već u ranom djetinjstvu. Odgoj za zdravu prehranu i navike doručkovanja započinje unutar obitelji, a u školi to potičemo i omogućavamo. Danom slovenske hrane i projektom Tradicionalni slovenski doručak potičemo i razvijamo upravo to. Učenici počinju biti svjesni značaja zdravog doručka te upotrebe hrane lokalnog porijekla. Projekt su učenici vrlo dobro prihvatili te ćemo u njemu sudjelovati i iduće školske godine.

Literatura

  1. Angerer, T. (2003). Od čebelnjaka do medenjaka. Ljubljana. Družina
  2. Beaumont, E. (2009). Kako živijo čebele. Ljubljana. Oka
  3. Esenko, I. (2013). Čebele. Ljubljana. Okaši
  4. Esenko, I. (2015). Kako živijo čebele. Ljubljana. Okaši
  5. Jančar, I. (2011). Čebela Sivka v deželi Medalandiji. Domžale. Hieroglif
  6. Nacionalni portal o hrani in prehrani. Preuzeto 19.12.2019.

Slike: osobni arhiv Alenke Cigoj

Naša lokalna hrana

lidija_domanjko

Lidija Domanjko

Sažetak

U današnje vrijeme o zdravoj hrani mnogo razgovaramo, a je li djeca stvarno razumiju značenje te sintagme? Kako prepoznati lokalnu hranu, kakva je? … Naša medijski obaviještena djeca u poplavi informacija ne mogu razumjeti koje su informacije dobre za njih. Stoga je važno djeci podići svijest o zdravoj lokalnoj hrani. U našem projektu djecu smo naučili o zdravoj lokalnoj hrani i upoznali ih s lokalnim proizvođačima.

Ključne riječi: djeca, lokalna hrana, selo, zdrava hrana.

1. Uvod

Hrana je poput goriva koje pokreće naše tijelo. Bez hrane naše tijelo ne bi funkcioniralo, ne bismo se mogli kretati, razmišljati. Prehrana je prirodni životni proces. (Pons, M. M. 2009, str. 5)

Što se događa ako u naše tijelo unesemo previše goriva ili goriva niske kvalitete? Našem organizmu s time ne donosimo ništa dobro. Tijelo se osjeća oslabljeno i stoga je osjetljivije na razne bolesti.

Kako bismo umanjili čimbenike slabljenja organizma, u našoj smo skupini odlučili postaviti projekt s područja zdrave hrane i kretanja. Na početku školske godine razgovarali smo s djecom o tome što bi voljeli raditi u vrtiću ove godine. Djeca su ponudila različite odgovore, a nekoliko je djece predložilo aktivnosti povezane s hranom. Zbog toga sam i odlučila uključiti tematiku prehrane u svoj godišnji plan rada.

Naš vrtić radi i lokacijski je smješten u seoskom području. Kroz projekt sam željela djecu približiti izvornom krajoliku, njegovoj važnosti i blagodati toga.

2. Metodologija i ciljevi projekta

Svrha mog projekta bila je približiti lokalnu hranu djeci i podići razinu svijesti o važnosti lokalne proizvodnje te prepoznati zdravu hranu.

Ciljevi su bili:

  • približiti djeci lokalnu hranu,
  • upoznati djecu s lokalnim proizvođačima,
  • dijete uči o različitim prehranama i stječe zdrave i raznolike prehrambene navike,
  • dijete nauči značenje riječi eko, organska i lokalna hrana,
  • dijete sudjeluje i pomaže u pripremi hrane.

U našem projektu smo rad u skupini postavili vrlo raznoliko, tako da su djeca kroz različite aktivnosti dolazila do istih saznanja. Koristili smo sljedeće metode rada: slušanje, razmjenu mišljenja, objašnjavanje, razgovor, demonstraciju, istraživanje, promatranje, igranje, aktivni rad.

3. Rad s djecom

Pripovijedanje djece što misle o lokalnoj hrani.

Jaša: »Ova hrana je bolja.«
Miha: »Da ne trošimo novac na drugu hranu, imamo je kod kuće.«
Lija: »Kod kuće, imamo domaće povrće.«
Ažbe: »Domaće je zdravije.«

Iz odgovora djece možemo zaključiti da su barem neka od njih imala neko prethodno znanje o odabranoj temi.

Već smo u jesenskim mjesecima posjetili farmu i razgovarali o uzgoju stoke, radu na farmi, samoopskrbi. Djeca su vidjela i upoznala mnoge životinje na farmi. Razgovarali smo o obradi vrta, imaju li vrt kod kuće, što uzgajaju na njemu, gdje to pohranjuju. Otišli smo u školski vrt i pogledali što smo zasadili na njemu, kako se možemo pobrinuti za zimnicu …

S djecom smo napravili piramidu prehrane. Djeca su izrezala fotografije hrane, a zatim ih razvrstali u prehrambenu piramidu. Nastala piramida još uvijek krasi našu igraonicu, a djeca se podsjećaju na nju iznova i iznova. Razgovaramo o tome što možemo puno jesti, što bismo trebali jesti svaki dan i koje su namirnice rjeđe na našem jelovniku. S djecom analiziramo dnevni ručak i raspoređujemo ga u odjeljke prehrambene piramide.

U prosincu smo posjetili farmu Rakuša. Oni proizvode različite vrste povrća: od krumpira, luka, češnjaka, mrkve, tikvice; ukratko, sve povrće koje bismo trebali imati kod kuće u vrtu. Vlasnica farme ljubazno nas je dočekSlika 1.ala i pokazala nam staklenike. U njima su već bili posijani luk, jagode, mrkva i nekoliko sadnica paprike. Upoznala nas je sa svojim radom i pokazala nam kako obrađuje sve te površine. Rekla nam je da uglavnom proizvode prodaje od kuće, neke prodaje na tržnici, a neke putem javnih nabava u vrtićima i školama.

Slika 1. Razgledanje staklenika

3.1. Posjet lokalnoj proizvođačici povrća

Imali smo susret s proizvođačicom Tadejom Gašparič. Upoznala nas je sa životom i radom na farmi, odnosno integriranom proizvodnjom povrća na njihovoj farmi. Donijela je neke vrste povrća i pitala djecu prepoznaju li ih. Objasnila nam je pojmove eko i organska te lokalna hrana. Sutradan smo s djecom napravili plakate kako bi pojmove lakše razumjeli.

Nakon završetka slikovnog predstavljanja farme, proveli smo radionicu pripreme salata. Djeca su trijebila salatu, oprala je i zamiješala. Iako djeca rijetko uživaju u salati kod svog svakodnevnog ručka, svi su je probali barem toga dana. Pripremili smo razne zelene salate i salatu od mrkve.

3.2. Posjet stočnoj farmi

Iskoristili smo lijepo vrijeme u siječnju i krenuli u obilazak stočne farme Munda. Farmu nam je predstavila gosp. Daniela. Odvela nas je u veliku staju. Djeca se uopće nisu bojala životinja, odmah su im prišla i dodirnula ih. Predstavila nam je staju, izmuzište, gdje muzu krave, pokazala nam cisternu za mlijeko, hranu za životinje … Ukratko nas je upoznala s radom njihove farme i poslom na farmi.

Nakon što smo vidjeli staju, zaputili smo se do mjesta gdje se prerađuje mlijeko i gdje gosp. Daniela pravi ukusne jogurte i sir. Pozvala je djecu da pripreme jogurte. Objasnila im je kako se priprema jogurt i pokazala im uređaj s kojim se priprema. Zajedno smo Slika 2pripremili jogurte različitih okusa. Svatko je mogao pripremiti svoj. Na kraju posjeta farmi gosp. Daniela je djecu obradovala i domaćim čokoladnim mlijekom. Farma Munda isporučuje mlijeko i mliječne proizvode našem vrtiću. Tako smo izravno upoznali odakle mlijeko i mliječni proizvodi dolaze u kuhinju vrtića.

Slika 2. Priprema jogurta

4. Zaključak

Djeca su neizmjerno uživala u projektu. U odabiru aktivnosti, prirodu smo vodoravno povezali s kretanjem.

Iako uvijek postoje neke dileme na početku određenog puta, na kraju projekta mogu reći da smo uspjeli. Djeca su puno novog naučila, upoznala su naš lijepi krajolik i direktno vidjela uzgoj životinja i proizvodnju povrća. Otkrili su da postoje razlike između lokalne hrane i hrane iz trgovina. Saznali su da mlijeko iz trgovine ima drugačiji okus od domaćeg mlijeka, odnosno da se kupljeni jogurt razlikuje od domaćeg jogurta. Možda smo uključivanjem ove teme u GRP potakli nekoga da od sada obrađuje kućni vrt ili da traži lokalne proizvode s lokalnih poljoprivrednih gospodarstava. Ne možemo točno procijeniti utjecaj našeg projekta. Međutim, sigurno smo potaknuli neko razmišljanje i svijest o lokalnoj hrani kod djece i roditelja.

Po mom mišljenju, naša realizacija projekta bila je uspješna. Drago mi je što su djeca bila toliko oduševljeno uključena u sve planirane aktivnosti. Bili su vrlo motivirani i tako su sve napravili s lakoćom, iako smo propješačili nekoliko kilometara, bio je to za njih mačji kašalj, samo da bi vidjeli životinje i sudjelovali u pripremi hrane.

5. Literatura

  1. Knight, K. 2013. Najboljša doma narejena otroška hrana na svetu: za več kot 200 slastnih in zdravih receptov boste natančno vedeli, katera hranila so na žlički vašega malčka. Ljubljana: BP.
  2. Pons, M. M. 2009. Jem zdravo!. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije.
  3. Šupe, A. 2018. Resnice in laži o hrani, z izvorno prehrano do boljšega zdravja in primerne telesne teže. Ljubljana: Ara.