Nina Knežević
Tijekom prošle školske godine kolegica Suzana Delić i ja smo započele suradnju naših razrednih odjela 3.razreda video konferencijama. Za mene i moje učenike to je bilo jedno novo iskustvo,premda smo računalo i web alate koristili, pomalo, od prvog razreda.
Video konferencija bila je izazov i u tehničkom smislu jer su , do prije nekog vremena, učiteljice razredne nastave u mojoj školi (njih 15) dijelile jedno prijenosno računalo i jedan projektor.
Meni osobno, malo prijenosno računalo godinama je dio sadržaja moje ručne torbe.
Internet je do prije godine dana bilo moguće koristiti u školskoj knjižnici,zbornici ili informatičkoj učionici gdje su se i održale naše prve video konferencije. Ove godine, može ga se „osjetiti“ u učionicama bližim tim prostorijama,ali ne u svima.
Početkom ove školske godine ,obje četvrtašice, Suzana i ja, pune poleta dogovaramo daljnju suradnju i učenje video konferencijama i sastavljamo sadržaj rada. Odlično zamišljeno, a ostvaraj,s obzirom na tehničke (ne)mogućnosti (moje) postaje nešto drugo.
Naime, svaki tjedan moji učenici i ja mijenjamo učionicu, a i tijekom tjedna posuđeni zvučnici,stari mikrofon , kamera 
koju sam tek kupila, te poveznica računala i projektora na „novom“ su mjestu. Nikada onako kako sam ostavila za slijedeću videokonferenciju, tako da prije svakog našeg dogovorenog susreta ulazim u učionicu, često prekidajući kolege iz predmetne nastave, pokušavajući se pripremiti za sat. Kao poveznicu za internet koristim stik koji sam sama kupila. Svjetlo tek uključenog projektora ponekad je ružičasto, ponekad, zelenkasto… Svako uključivanje postaje nova avantura.
Učenici su, pri tom, uvijek spremni na podršku, pregledavaju,provjeravaju struju, kameru kopčaju na moj kaput, neki fotografiraju mojim mobitelom. Kad je sve pod kontrolom, uključujemo se i „Prečko zove Knežiju“.
Sadržaje i razradu ključnih pojmova,vrijeme i poticaje za naše učenike Suzana i ja dogovaramo mailom. To je, katkada, uz moje tehničke poteškoće, zaista teško jer smo obje aktivne na mnogim ostalim sadržajima i projektima.
U razradi ideja,svaka prati svoj plan, a dogovaramo način prezentacije.
Katkada je ona u gradivu ispred mene, pa njeni učenici podučavaju moje,katkada je obrnuto. Zajedno vježbamo, ispitujemo se, rješavamo kvizove.
Svi su učenici aktivni i trude se zainteresirati svojim zanimljivostima, zadacima, rezultatima, crtežima… Zajedno provjeravamo neke nastavne sadržaje. Zajedno obilježavamo blagdane, razmjenjujemo činjenice o pojedinim blagdanima u Hrvatskoj i u svijetu.
Proučavamo planet Zemlju.Izmjenjujemo mišljenja i raspravljamo,zajedno crtamo,pjevamo i plešemo.Plesali smo i na Dan sreće i objavili naš „uradak“.
Postavljen plan i oduševljenje naših učenika nose nas dalje ,pa ni jedan novi susret ne prođe,a da se ne spomene neko završno „pravo“zajedničko druženje.
Naš početni cilj bio je podići razinu kvalitete školskog obrazovanja,osuvremeniti nastavu ,zainteresirati učenike za učenje,istraživanje,razvijanje kompetencija kroz sadržaje hrvatskog jezika, matematike, te prirode i društva. Često nam se sadržaji isprepliću i koleriraju. Pokušavamo te nastavne sadržaje pratiti i zadacima na Moodle-u .Već sada, u drugoj polovici našeg zacrtanog broja video konferencija uviđamo ostvarenje početnog cilja.Zainteresiranost učenika je velika, sami prikupljaju nastavni materijal, sami ga oblikuju u digitalni ,daju ideje i vesele se svakom novom susretu.
Baš kao i nas dvije.
Pogled kroz prozor 