Nastava tjelesnog odgoja na daljinu

Robert Suholežnik

Sažetak

U članku sam opisao iskustvo u području tjelesnog odgoja tijekom rada na daljinu. Kad smo započinjali školsku 2020., nismo ni sanjali da ćemo u ožujku biti prisiljeni tražiti načine za podučavanje tjelesnog odgoja. Redovne jutarnje videokonferencije s učiteljima osmišljene su kako bi učenicima omogućili uspješan razvoj motoričkih sposobnosti. Svi znamo da je predmet tjelesni odgoj praktične prirode i da ga je vrlo teško podučavati putem računala. Za učenike i za nas korištenje Zoom-a bila je potpuno nova stvar. U svakom slučaju, učenje i međusobno komuniciranje putem računala ne može se uspoređivati s gledišta socijalne komponente u odnosu na nastavu tjelesnog odgoja u živo.

Ključne riječi: rad na daljinu, videokonferencije, motorički razvoj, Zoom, socijalna komponenta, osnovna škola, sport.

Uvod

Nitko nije mislio da će 2020. biti posebna za školsku nastavu. U trenu smo morali promijeniti način poučavanja, osmisliti nove pristupe, kako približiti svoj predmet djeci… što je u početku bila nemoguća misija. Pratili smo događaje diljem svijeta, ali nismo mislili da će bolest biti toliko ozbiljna i doći do nas. Istina je da se početkom ožujka pričalo o zatvaranju škola, ali nitko nije vjerovao da bi se to zapravo moglo dogoditi. Tako je praktički preko noći nastupilo vrijeme »corone« u kojem su se nastava i način rada potpuno promijenili.

Zatvaranje škola

Odluka o zatvaranju škola do poboljšanja zdravstvene situacije donesena je 13. ožujka. Završne upute bile su poslate učenicima i nastavno gradivo putem računala. Isprva se mislilo da će ovo stanje trajati samo nekoliko tjedana, no sve se to jako produljilo.

Rad na daljinu

Predajem tjelesni odgoj s dvoje kolega. Sastajali smo se svako jutro na videokonferenciji kako bismo razmijenili mišljenja o najboljem mogućem pristupu i aktivnosti učenika. Trebalo je uzeti u obzir razne okolnosti, od toga da neki nisu imali računala, kamere ili su imali loš signal za internet. Osim toga, postojao je i problem u broju djece u jednom kućanstvu te preklapanju zoom konferencija.

Svake nedjelje navečer slali smo djeci na njihovu Lopolis adresu gradivo koje će se obraditi tijekom tjedna. Bili smo svjesni da djeca ne mogu zajedno obraditi onoliko koliko mogu u školi. Jedan dio koji smo im poslali bio je teorijske prirode, a drugi dio praktične prirode. Praktični dio je obično bila vježba hodanja, koju smo s učenicima obrađivali preko zoom konferencije. Djeci smo u svrhu raznolikosti slali i sportske kvizove i sportske izazove. Učenici su nam slali slike i video zapise preko Lopolis, dokazujući svoje aktivno sudjelovanje.

Zoom konferencije

Zoom konferencije su se u početku održavale uživo dva puta tjedno, ali smo ih kasnije sveli na jednu zbog zdravstvenih učinaka (vida) i previše zoom konferencija. Mi, pedagozi tjelesnog odgoja, odlučili smo koristiti Zoom s djecom za sva pitanja oko planiranog rada, a većinu vremena smo bili fizički aktivni. Na svakoj zoom konferenciji radili smo obilazne vježbe s tri kruga. U ovoj vježbi slijedili smo tri pravila za motorički razvoj:

• povećati broj otkucaja srca,
• pojačati zadihanost,
• preznojiti se.

U početku su vježbu vodili pedagozi tjelesnog odgoja, no s vremenom smo angažirali učenika/cu da vode ostale. Tako su se mnogi susreli s prvim takvim nastupima.

Povratak u školu

U svibnju ponovno smo se vratili u školu. Definitivno presretni što se ponovno vidimo uživo i provodimo nastavu kako smo navikli. Presretna su bila i djeca, jer je socijalna komponenta bila jako loša pri radu od kuće.

Do kraja školske godine još jednom smo utvrdili znanje koje smo prenijeli preko Lopolis-a i Zoom-a.

Početak nove školske godine i ponovno rad na daljinu

Početak nove školske godine bio je obećavajući. Identificirali smo nedostatak znanja kod djece i ponovno im predstavili odnosno ponovili nastavno gradivo.

Naravno, nismo zaboravili ni na mogući rezervni scenarij i ponovno zatvaranje škola, a time i rada na daljinu. U protekloj školskoj godini stekli smo mnogo znanja. Veliku podršku pružile su i Zoom konferencije pedagoga tjelesnog odgoja iz cijele Slovenije, gdje smo tjedno razgovarali o boljim načinima učenja na daljinu i primjerima dobre prakse. Orijentacije su bile na teme koje se mogu obrađivati na daljinu.

Bolje smo se pripremili za ponovno zatvaranje škola! Iz protekle godine sigurno smo puno naučili o mogućim komplikacijama rada s računalima, o nevolji djece, o našoj učinkovitosti u učenju. Sve ćemo to moći iskoristiti i poboljšati nastavu i dobrobit djece.

Zaključak

Svakako možemo reći da je tjelesni odgoj predmet koji je jako teško ili nemoguće predavati na daljinu. To je demonstracija i tijekom vježbanja korekcija pogrešnih pokreta. Također, odnos učitelj-učenik motivira i daje željene rezultate. Splet okolnosti natjerao nas je da se suočimo s novom tehnologijom za nas i da nastavu pokušamo izvesti najbolje što možemo. Moramo znati da je tjelesni odgoj predmet namijenjen kretanju, stjecanju novih znanja i prije svega zdravom načinu života, koji bi trebao pratiti djecu također u odrasloj dobi. U svakom slučaju, potrudili smo se s novim pristupima preko Zoom-a, koji su u početku bili pomalo strani, ali s vremenom smo se svi navikli na njih.

Moje iskustvo s poučavanjem na daljinu

Alenka Frangeš

Sažetak

U članku sam opisala svoje iskustvo s poučavanjem na daljinu. U mjesecu ožujku u cijeloj nas je Sloveniji iznenadila novost da moramo ostati kod kuće i da će se nastava održavati na daljinu. Za sve nas je to bilo nešto novo, nešto s čime se još nikada nismo susreli. Preko nastave na daljinu upoznali smo se s radom u virtualnim učionicama, preko ZOOM-a, a u svemu tome je najvažnije da smo spoznali koliko je bitan i potreban socijalni kontakt.

Ključne riječi: nastava na daljinu, videokonferencije, virtualne učionice, socijalni kontakt.

Uvod

2020. godina je bila posebna godina. Kada je u rujnu 2020. počela nova školska godina, niti u snovima nismo pomislili da će se tako neobično okrenuti, da će nam donijeti iskustva koja nitko od nas nije očekivao. Pratili smo zbivanja u svijetu. Čulo se da se u Kini pojavio neki virus koji je podivljao, da se zatvara javni život, škole. “Pa tko bi se zbog toga previše opterećivao, ta to je tako daleko od nas”, smo tada razmišljali. Ali ipak je doseglo i nas. U mjesecu ožujku se počelo govoriti da će se možda zatvoriti škole. Neki su takve informacije prezirali, a druge je bilo strah što će se dogoditi iz svega toga. I u školama je započelo neko novo razdoblje koje je naglavačke izokrenulo cjelokupni školski sustav.

Ožujak 2020.

U petak, 13. ožujka 2020. su učenici u cijeloj Sloveniji dobili informacije da ostaju kod kuće nekoliko tjedana, dok se ne smiri zdravstvena situacija. Učitelji naše škole trebali su u ponedjeljak doći u školu da naprave inventuru i održe sastanak. U nedjelju navečer je ravnateljica poslala obavijest da ostanemo doma. Svi. I da za učenike moramo pripremiti zaduženja i poslati imih elektroničkom poštom. Tako je počelo. Jedan tjedan se pretvorio u dva, tri…osam. U škole smo se opet vratili u drugoj polovici mjeseca svibnja, ali i to samo učenici od 1. do 3. razreda. Ostali učenici su im se pridružili u lipnju.

Tijek nastave na daljinu

S kolegicom koja također poučava u 3. razredu čula sam se svako jutro. Planirale smo rad za učenike. Pritom je bilo potrebno razmišljati i o okolnostima koje imaju učenici kod kuće. Nisu svi imali računalo, a kamoli printer. Nemaju ni svi učenici svoju sobu gdje bi se nesmetano mogli posvetiti školskom radu. Bilo je i nekoliko učenika stranaca iz Sirije, Iraka i Roma čiji roditelji ne govore slovenski jezik, a učenici imaju jako skroman vokabular.

Svaku nedjelju navečer sam roditeljima putem elektroničke pošte poslala zaduženja učenika za sljedeći tjedan. Uzela sam u obzir da kod kuće nema prave okoline za učenje, da se teže koncentriraju te je stoga i zadaća bilo manje nego što bi ih bilo u školi. U 3. razredu smo se na matematici usredotočili na računanje do 100 i tablicu množenja, a iz slovenskog jezika na pisanje i čitanje. Sve ostalo je bilo u smanjenom opsegu.

Učenici su svoje proizvode fotografirali i fotografije mi slali elektroničkom poštom. Tako je cijeli moj dan prošao u čitanju elektroničke pošte i slanju povratnih informacija učenicima. Za svakoga sam otvorila i mapu u koju sam spremala njegove uratke.

Video konferencije

Jedna od novosti s kojom smo se susreli u ovo neobično vrijeme bile su video konferencije s učiteljima i ravnateljicom, ali i s učenicima. Počeli smo sa Skypeom i nastavili sa ZOOM-om koji se nekako bolje primio i omogućavao nam nesmetaniji rad. S učenicima strancima koji nisu bili tako vješti u radu na računalu čuli smo se preko društvenim mreža. S jednima putem WhatsAppa, a s drugima putem Vibera ili Messengera. Na taj smo način imali barem mali pregled nad radom učenika i što je najbitnije, da smo se na trenutak vidjeli ili barem čuli. Ali pravi društveni kontakt time još uvijek nismo dobili.

»Ono što snagu znanja istinski ojača i nadogradi u evolutivni skok su vještine kontakta, uvida i, na kraju krajeva, prijenosa znanja, što se ne podrazumijeva samo po sebi. U vrijeme udaljenih platformi i e-verzija poučavanja, od Zoomova i Teamsa te klasičnog Skypea, smo svatko za sebe i na svoj način doživljavali razdoblje ožujka i travnja koje je u svojoj tjeskobnosti i nejasnosti bilo zaista posebno. I pitanje kako na daljinu osjetiti kontakt, razabrati sentiment tima ili osjetiti osjećanje suradnika pojavilo se kao grom iz vedra neba.

Svatko je kod sebe promatrao kako naši osjeti uvijek ne uspiju osjetiti i/ili prevesti sve informacije kod dobijemo preko e-kontakta. Pitanje kako osjetiti onu esenciju prijenosa znanja na slušatelje koje ni ne vidimo (ili samo neke) i kada nam se čini da govorimo sami sebi ili prijenosnom računalu koje nam ne odgovara ni na koji način osim prazninom ili idejom o tome da da se jednostavno čujemo i vidimo da je sve lijepo i krasno, još uvijek odzvanja u ušima brojnih. A dragi svi, virtualni poljubac je ipak virtualni. Jednako tako i virtualni zagrljaj. Biste li zamijenili virtualno za realno? Ne. Možemo li imati oboje? Da. I što bi nam nedostajalo? Kontakt, bez dvojbi. Pogled. Karizma. Razmjena sentimenta i emocija pogledom u oči. Osjećaja u prostoru koji su puni veselja. Ili žalosti. Sve to čovjek zamjećuje. S pet ili još šestim, sedmim i desetim osjetilom.« (Mulej, 2020.)

Povratak u škole – svibanj 2020.

U drugoj polovici svibnja u škole smo se vratili svi učenici i učitelji od 1. do 3. razreda. Nikada prije nismo mogli ni zamisliti da ćemo se tako veseliti povratku u školu. Rad od kuće svima je donio ponajprije nedostatak socijalnih kontakata koji su nužno potrebni za razvoj svakog pojedinca.

U tom smo razdoblju ponovili i utvrdili prvenstveno nastavno gradivo koje su učenici proradili kod kuće. Školsku godinu započeli smo s nadom da je rad na daljinu bio iskustvo koje se više nikada neće ponoviti.

Rujan 2020. – nova školska godina

Startali smo u novu školsku godinu s nadom da će se odvijati uobičajeno i istovremeno s nekim strahom da se škola na daljinu ne ponovi. I popodnevne edukacije učitelja odvijale su se u tom pravcu: upoznavanje virtualnih učionica, videokonferencije putem ZOOM-a, dogovaranje kako će biti kod nas i sl. Sve je išlo u pravcu »za svaki slučaj«. Jednako tako, učitelji su primijetili nedostatke na određenim područjima kod učenika koji su u proljeće radili na daljinu. Preuzela sam učenike trećih razreda koji su se opismenjavali u vrijeme proljetnog školovanja na daljinu. Kod učenika sam primijetila nedostatke kod tekućeg čitanja i poznavanja pisanih slova. Ove su vještine učenici učili sami kod kuće.

Školovanje na daljinu, drugi put

Poslije jesenskih praznika ponovo smo ostali kod kuće. Najprije su praznici produženi za jedan tjedan, a nakon toga se nastavilo školovanje na daljinu. Pripreme na rad odvijale su se slično kao u prvom valu (dogovori s kolegicom, planiranje rada..), samo što smo ovaj puta gradivo svakodnevno snimali u virtualne učionice. Tako rad sada lakše teče jer je sve dostupno i spremljeno na jednom mjestu. Komunikacija se odvija samo po jednom kanalu. Jednako tako, ovog smo puta u nastavu uključivali ZOOM satove s učenicima. Ja sam takve satove imala približno dva puta tjedno. Svrha ovih satova bila je ponajprije susret s učenicima. Puno smo razgovarali. Svatko je mogao reći nešto o sebi: kako se osjeća, kako mu ide rad od kuće, na daljinu. Ako sam primijetila da im neki zadatak predstavlja poteškoće to smo također proradili i o tome razgovarali. U prosincu se već jako osjetio umor učenika i pad učinkovitosti. Rad sam planirala tako da je bio više blagdanski obojen i da su učenici ostali motivirani do kraja. Upotrijebila sam i puno poticajnih misli.

»Naše ponašanje povezano je s mišljenjem koje imamo o samome sebi. Škola je za većinu učenika teška zato trebaju što više duševnog oslonca, a to im, između ostalog, daju i optimistička stajališta i poticajne misli.« (Mendler, 2019.)

Zaključak

Mjesec prosinac ide kraju. Još uvijek ne znamo kada ćemo se moći vratiti u škole. Govori se da će to biti moguće već 4. siječnja, ili barem za mlađe učenike u mjesecu siječnju. Učitelji i učenici žele da se to dogodi što prije. Da se vidimo, da se nasmijemo i razgovaramo, bez smetnji i vremenske odgode kao što se to na ZOOM-u redovito događa. Zasigurno smo naučili cijeniti blizinu drugih ljudi koja nam je u ovo vrijeme bila oduzeta.

Literatura

1. Mendler, A. N. (2019). MOTIVACIJA V RAZREDU: Orodja in strategije za učinkovitejše poučevanje. Založba Rokus Klett; Ljubljana.
2. Mulej, L. (2020). Z emotivnim poučevanjem v novo šolsko leto. ONAPLUS. Preuzeto s: https://onaplus.delo.si/dr-lucija-mulej-z-emotivnim-poucevanjem-v-novo-solsko-leto

Prvi koraci s Pogledom

Broj 60, travanj 2014.
ISSN 1848-2171

Iako u ovom Pogledu donosimo niz različitih tema, većini njih zajednička nit je opisivanje početničkih koraka u nekom području pa ćete tako pronaći prijedloge za učitelje povijesti, razredne nastave, informatike, matematike, ali i za sve one kojima su obrazovne tehnologije izazov i pomoć u svakodnevnom učenju i poučavanju.

Poznavatelji i česti korisnici informacijsko-komunikacijskih tehnologija u nastavi izloženi su sve većem broju korisnih i edukativnih online materijala. Premda se brojnost i kvaliteta tih materijala povećava, još uvijek za nastavu povijesti uz pomoć interneta treba na umu imati osnovne pretpostavke poput sigurnosti učenika na internetu, vjerodostojnosti materijala kojima su izloženi, pitanje jezika te primjerenosti sadržaja dobi učenika. Savjete kako učitelji povijesti mogu napraviti prve korake internetom, pročitajte u članku Miljenka Hajdarovića. Više…

Neprimjereni komentari na društvenim mrežama, kako se nositi s takvim ponašanjem i kako postići poštovanje u virtualnom svijetu. Često se pitamo: „Dobivamo li ono što dajemo?“. Odgovor možete pronaći u članku Lidije Kralj. Više…

Za najmlađe školarce i njihove učiteljice i učitelje piše Nina Knežević prenoseći nam iskustva u primjeni videokonferencija između dviju, gotovo susjednih škola čiji cilj je bio podići razinu kvalitete školskog obrazovanja, osuvremeniti nastavu, zainteresirati učenike za učenje, istraživanje, razvijanje kompetencija kroz sadržaje hrvatskog jezika, matematike te prirode i društva. Više…

Gordana Sokol daje nam savjete kako od Microsoft Officea 365 napraviti najboljeg prijatelja svakog učitelja navodeći niz primjera kako različite programe koji ga čine, upotrijebiti učinkovito. Više…

Windows 8 omogućava korištenje obrazovnih aplikacija na drugačiji način od uobičajenog na osobnim računalima. Kako biste se lakše snašli i odabrali prikladne aplikacije započinjemo niz predstavljanja obrazovnih aplikacija. O besplatnim Windows 8 aplikacijama za učenje matematike piše Lidija Kralj. Više…

Mentalne mape potiču djecu na razmišljanje i na stvaranje novih ideja, a kako ih izraditi bez olovke i papira otkrila nam je Gordana Lohajner. Više…

Sanja Pavlović Šijanović otkriva nam kako je kroz izradu eseja o e-udžbenicima i e-gradivu, pokušala gimnazijalce potaknuti na kritičko razmišljanje i jezično izražavanja u nastavi informatike. Više…

Miro Matijaš piše nam o indikatorima i povezanosti informacijsko-komunikacijske tehnologije i razvoja informacijskog društva. Više…

Uživajte u prvim i svim budućim koracima u svijetu obrazovnih tehnologija.

Lidija Kralj

Videokonferencije u nastavi

Nina Knežević

Tijekom prošle školske godine kolegica Suzana Delić i ja smo započele suradnju naših razrednih odjela 3.razreda video konferencijama. Za mene i moje učenike to je bilo jedno novo iskustvo,premda smo računalo i web alate koristili, pomalo, od prvog razreda.

Video konferencija bila je izazov i u tehničkom smislu jer su , do prije nekog vremena, učiteljice razredne nastave u mojoj školi (njih 15) dijelile jedno prijenosno računalo i jedan projektor.

Meni osobno, malo prijenosno računalo godinama je dio sadržaja moje ručne torbe.

Internet je do prije godine dana bilo moguće koristiti u školskoj knjižnici,zbornici ili informatičkoj učionici gdje su se i održale naše prve video konferencije. Ove godine, može ga se „osjetiti“ u učionicama bližim tim prostorijama,ali ne u svima.

Početkom ove školske godine ,obje četvrtašice, Suzana i ja, pune poleta dogovaramo daljnju suradnju i učenje video konferencijama i sastavljamo sadržaj rada. Odlično zamišljeno, a ostvaraj,s obzirom na tehničke (ne)mogućnosti (moje) postaje nešto drugo.

Naime, svaki tjedan moji učenici i ja mijenjamo učionicu, a i tijekom tjedna posuđeni zvučnici,stari mikrofon , kamera koju sam tek kupila, te poveznica računala i projektora na „novom“ su mjestu. Nikada onako kako sam ostavila za slijedeću videokonferenciju, tako da prije svakog našeg dogovorenog susreta ulazim u učionicu, često prekidajući kolege iz predmetne nastave, pokušavajući se pripremiti za sat. Kao poveznicu za internet koristim stik koji sam sama kupila. Svjetlo tek uključenog projektora ponekad je ružičasto, ponekad, zelenkasto… Svako uključivanje postaje nova avantura.

Učenici su, pri tom, uvijek spremni na podršku, pregledavaju,provjeravaju struju, kameru kopčaju na moj kaput, neki fotografiraju mojim mobitelom. Kad je sve pod kontrolom, uključujemo se i „Prečko zove Knežiju“.

Sadržaje i razradu ključnih pojmova,vrijeme i poticaje za naše učenike Suzana i ja dogovaramo mailom. To je, katkada, uz moje tehničke poteškoće, zaista teško jer smo obje aktivne na mnogim ostalim sadržajima i projektima.

U razradi ideja,svaka prati svoj plan, a dogovaramo način prezentacije.

Katkada je ona u gradivu ispred mene, pa njeni učenici podučavaju moje,katkada je obrnuto. Zajedno vježbamo, ispitujemo se, rješavamo kvizove.

Svi su učenici aktivni i trude se zainteresirati svojim zanimljivostima, zadacima, rezultatima, crtežima… Zajedno provjeravamo neke nastavne sadržaje. Zajedno obilježavamo blagdane, razmjenjujemo činjenice o pojedinim blagdanima u Hrvatskoj i u svijetu.

Proučavamo planet Zemlju.Izmjenjujemo mišljenja i raspravljamo,zajedno crtamo,pjevamo i plešemo.Plesali smo i na Dan sreće i objavili naš „uradak“.

Postavljen plan i oduševljenje naših učenika nose nas dalje ,pa ni jedan novi susret ne prođe,a da se ne spomene neko završno „pravo“zajedničko druženje.

Naš početni cilj bio je podići razinu kvalitete školskog obrazovanja,osuvremeniti nastavu ,zainteresirati učenike za učenje,istraživanje,razvijanje kompetencija kroz sadržaje hrvatskog jezika, matematike, te prirode i društva. Često nam se sadržaji isprepliću i koleriraju. Pokušavamo te nastavne sadržaje pratiti i zadacima na Moodle-u .Već sada, u drugoj polovici našeg zacrtanog broja video konferencija uviđamo ostvarenje početnog cilja.Zainteresiranost učenika je velika, sami prikupljaju nastavni materijal, sami ga oblikuju u digitalni ,daju ideje i vesele se svakom novom susretu.

Baš kao i nas dvije.

Videokonferecije u Osnovnoj školi Horvati

Suzana Delić

Osnovna škola Horvati iz Zagreba već dugi niz godina njeguje primjenu videokonferencije kao metode učenja u nastavi. Učenici škole sudjelovali su u nizu međunarodnih videokonferencija, smotri i natjecanja.

Ove godine su učenici 4.b odjela OŠ Horvati zajedno s učenicima 4.a odjela OŠ Prečko krenuli u zajednički, jedinstveni Projekt međuškolske suradnje: Kroz videokonferencije: „Računamo, čitamo, istražujemo“

Voditeljice projekta su učiteljice Nina Kneževic, razrednica učenika iz Prečkog i Suzana Delić, razrednica učenika s Knežije.

Tijekom ove školske godine održat će 30 videokonferencija tijekom nastavnih sati hrvatskog jezika, matematike i prirode i društva. Zajedno će učiti, ponavljati, istraživati, čitati, računati, pjevati, čak i plesati.

Prvu videokonferenciju su već održali 19.rujna 2013. godine. Zajedno su ponavljati sadržaje prirode i društva kroz igru asocijacije, kviz, međusobno ispitivanje…Na ovaj način ponavljanje sadržaja poprimilo je sasvim drugačiju dimenziju, a učenici obiju škola jedva čekaju idući online susret.

Koji su ciljevi aktivnosti predviđenih u ovoj školskoj godini?

Sudjelovanjem u predviđenim aktivnostima potiče se učenje i razumijevanje te se podiže razina kvalitete školskog obrazovanja. Cilj je i osuvremeniti nastavu te uporabiti videokonferencije kao inovativnu metodu za provedbu nastavnog plana i programa.

Učiteljice s oba odjela istodobno realiziraju dogovorene sadržaje i pristupaju usvajanju ključnih pojmova te razvijanju kompetencija. Suradnja se odvija kroz sadržaje hrvatskog jezika, matematike te prirode i društva.

Nakon realizacije učiteljice će pristupiti vrednovanju ostvarenoga te evaluaciji.

Aktivnosti se izvode u prostorijama škole putem Skype programa.

Svim aktivnostima potiče se međusobni dijalog, uspoređuju se ostvareni rezultati, razvijaju se digitalne kompetencije učenika te prezentacijske vještine. Potiče se također suradničko učenje i suradnja škola.

Zanimljivost je što je moguć razvoj projekta kroz uključivanje prvih, drugih i trećih razreda drugih škola u Republici Hrvatskoj čime bi se proširila suradnja i tako pozitivno utjecalo na veći broj učenika i učitelja koristeći videokonferenciju kao metodu učenja.

Projekt je uvršten i u školske kurikulume.

Više o videokonferencijama možete doznati u Priručniku Agencije za odgoj i obrazovanje Svatko uči na svoj način.

Linkovi o videokonferencijama:

Videokonferencija u nastavi – korak po korak