Poremećaji ponašanja učenika

Karmen Porenta

Sažetak

Čini se da je posljednjih godina sve više učenika u osnovnim školama s dijagnosticiranim problemima i poremećajima u ponašanju, a i današnji način života sa sobom donosi vrlo nemirnu, hiperaktivnu djecu s poremećajem pažnje i otežanom koncentracijom kod učenja. Sve više učenika treba pomoć školskih savjetnika i pomoć kod učenju kod kuće. Učenici su sve manje samostalni u radu i učenju.

Ključne riječi: emocionalni razvoj, ponašanje, učenik, nemir, poremećaji pažnje, koncentracija, hiperaktivnost.

Uvod

Emocionalni razvoj učenika prvenstveno započinje i razvija se njegovim iskustvima u krugu obitelji, gdje se najprije susreće s ugodom i neugodom, ugodnim i neugodnim emocionalnim stanjima. Tu se razvija i njegovo ponašanje. Ponašanje je nasljeđe njegovih prošlih sjećanja. Uči oponašanjem.

Emocionalni poremećaji i poremećaji ponašanja mogu se pojaviti odvojeno, ali najčešće su spojeni u jedan zajednički sindrom poremećaja. To je invaliditet karakteriziran emocionalnim i ponašajnim reakcijama koje se toliko razlikuju od prihvaćenih normi da nepovoljno utječu na akademska postignuća.

Poremećaji ponašanja učenika svrstavaju se u sljedeće skupine:

1. Opća uznemirenost učenika – poremećaji pažnje i koncentracije.

2. Postojani i često ponavljani obrasci ponašanja učenika koji značajno prelaze granicu prihvatljivog, a to je:

• ograničeni na krug obitelji: agresivno, prkosno i destruktivno ponašanje u krugu obitelji, dok se u široj društvenoj sredini ponašaju potpuno primjereno;
• nesocijalizirani: nesposobnost uspostavljanja primjerenih odnosa s vršnjacima i ljudima općenito, izolirani su i nepopularni, često su svadljivi ili čak nasilni;
• socijalizirani poremećaj ponašanja: uspostavljaju primjerene međuljudske odnose, samo se u određenim okolnostima ponašaju agresivno i destruktivno;
• prkosno ponašanje: takvi su učenici vrlo uzbudljivi i prgavi, često se svađaju s odraslima, odbijaju pravila i ograničenja, svjesno zadirkuju i izazivaju druge. Krivnju i pogreške pripisuju isključivo drugima, teško im je suosjećati s emocijama drugih.

3. Mješoviti emocionalni poremećaji i poremećaji ponašanja – karakteriziraju ih strah i tjeskoba te izbjegavanje neizvjesnosti:

• razvod ili separacijska anksioznost (učenik se pretjerano boji i odbija svako odvajanje od najbližih, koji mu pružaju sigurnost, pa je u nepovoljnom položaju na području socijalizacije);
• fobična anksioznost (panični strah od predmeta, životinje, situacije…);
• socijalna anksioznost (učenik je stalno zabrinut, nepovjerljiv, vidi samo mogućnost loših ishoda i nepovoljnih posljedica).

Poremećaj pažnje ili hiperaktivnost

Hiperaktivnost spada u skupinu poremećaja ponašanja i emocionalnih poremećaja koji obično počinju u ranom djetinjstvu ili adolescenciji. Karakterizira ga nedostatak ustrajnosti u aktivnostima koje zahtijevaju mentalni angažman, sklonost mijenjanju različitih aktivnosti te neorganizirana, loše usmjerena i pretjerana aktivnost. Učenici s ovim poremećajem često su impulzivni, skloni nezgodama i često se nalaze u disciplinskim sukobima zbog nepromišljenog kršenja pravila. Manje su popularni među svojim vršnjacima i mogu se izolirati.
Poremećaj se često označava skraćenicom ADHD (attention deficit hyperactivity disorder) ili poremećaj pažnje i hiperaktivnost.

Razlikujemo tri tipa učenika koji imaju ovaj poremećaj:

1.) Učenik koji ima samo problema s koncentracijom – obilježava ga nepažnja. Znakovi nepažnje su:

• ne obraća dovoljno pažnje na detalje, griješi u školskom radu;
• teško održava pažnju tijekom vođenih zadataka ili igara;
• daje osjećaj kao da nas ne sluša, iako mu se obraćamo;
• ne pridržava se uputa, ne izvršava zadatke i poslove;
• ima problema s organizacijom u obavljanju zadataka i drugih aktivnosti;
• često odbija zadatke koji zahtijevaju mentalni napor;
• često gubi stvari (igračke, školski pribor, papuče…);
• vanjski čimbenici ga brzo uznemire;
• često zaboravlja na svoje obveze.

2.) Učenik koji je nemiran odnosno hiperaktivan. Znakovi koji se javljaju kod učenika su:

• često zamahuje rukama ili nogama i vrpolji se na stolici;
• često ustaje sa sjedala i hoda po prostoriji, iako se očekuje sjedenje;
• uporno trčanje ili penjanje u neprikladnim situacijama;
• teško se tiho bavi igrom i drugim aktivnostima;
• pretjerano priča.

3.) Učenik koji je impulzivan. Znakovi impulzivnosti kod učenika su:

• često odgovara prije nego što u potpunosti čuje pitanje;
• teško čeka na red;
• često ometa vršnjake ili se miješa, upada u igru i govor.

Čisti tipovi se rijetko nalaze. Učenici često imaju znakove iz sve tri ili barem dvije skupine, a za postavljanje dijagnoze znakovi moraju biti prisutni kod učenika dulje od šest mjeseci i to u najmanje dvije ili tri situacije (npr. škola, dom, društvene situacije).

Kako učitelj pomaže učeniku s problemima u ponašanju:

• Učitelj mora prihvatiti učenika onakvim kakav jest i ispravno protumačiti njegove probleme.
• Učitelj prvo analizira stanje obiteljske situacije, djeteta, njegove okoline i škole.
• Učitelj obavještava školskog savjetnika o problemu.
• Savjetnik provodi dijagnostiku i specifične korekcijske tehnike, radi s roditeljima.
• Radnici škole moraju učenicima osigurati sigurno i prijateljsko okruženje u kojem će se osjećati prihvaćeno i voljeno.
• Moraju otkriti uzrok djetetovih problema.
• Učitelji i savjetnici samo pitaju dijete što je u danom trenutku sposobno postići.
• Djelatnici škole pripremaju individualizirani program.

Zaključak

Učitelji uvelike utječemo na živote svojih učenika. Velik broj učenika priželjkuje naše talente i našu pomoć. Nedisciplinirani učenici, s druge strane, silno žele našu podršku i pažnju, a da bi u tome uspjeli, ma koliko se grozno ponašali na satu, to su djeca s emocionalnim problemima i problemima u ponašanju koja kronično izrazito neprimjereno reagiraju na okolinu. Utjecaj okoline dodatno potiče takvo ponašanje, pa i reakcije same okoline postaju nestrpljive i odbojne. Učenici žele biti dobri ako to znaju i mogu. U tome im možemo pomoći mi učitelji. Ako to ne možemo postići sami, potražimo stručnu pomoć.

Literatura

1. Motnje vedenja in čustvovanja. (30. 9. 2020). scvsi.splet.arnes.si. http://scvsi.splet.arnes.si/files/2017/11/Zlo%C5%BEenka-motnje-vedenja-.pdf
2. Učenci s čustvenimi in/ali vedenjskimi motnjami. (2022). Ossentilj.si. https://www.ossentilj.si/uccustvedenmotna/
3. Žagar, D. (2012). Drugačni učenci. Ljubljana: Filozofska fakulteta.