Metka Vutkovič
Sažetak
Zdravlje je pravo svakog pojedinca. Kvaliteta našeg života ovisna je od kretanja, zdrave ishrane i preventivnog djelovanja. Osnovnoškolska djeca su u razdoblju brzog rasta i razvoja, zato je njihovo kretanje veoma važno. Igra, koja je povezana s kretanjem, najvažniji je čimbenik dječjeg razvoja. MI, učitelji, moramo biti svjesni značaja kretanja te unositi u nastavu kretanje i opuštanje. Ovdje predstavljam nekoliko igara i tehnika opuštanja, kojima možemo obogatiti svoju nastavu.
Ključne riječi: zdravlje, kretanje, opuštanje, igra
1. Uvod
Zdravlje je temeljno pravo svakog pojedinca, od kojeg je ovisna kvaliteta njegovog života. Redovita tjelesna aktivnost, zdrava ishrana i preventivno djelovanje ključni su čimbenici koji tijekom odrastanja osiguravaju optimalan rast i razvoj. Zato je posebno važno da učenicima u školskom prostoru ponudimo aktivnosti za spriječavanje i otklanjanje negativnih posljedica današnjeg načina života, podstičući ih tako na zdrav životni stil.
Životni stil svakog pojedinca razvija se tijekom čitavog života. Na početku se ovaj stil formira u užem obiteljskom krugu, a kasnije prvenstveno u okruženju u kojem dijete odrasta. Zdrav životni stil je širok pojam, koji obuhvaća čovjeka kao cjelinu. Radi se o sveobuhvatnom razvoju, ne samo motoričkom i tjelesnom, već i intelektualnom, emocionalnom i socijalnom razvoju (Videmšek i Pišot, 2007).
Osnovnoškolska djeca nalaze se u razdoblju bujnog rasta i razvoja, zato im je potrebno naročito puno kretanja. A što je ljepše od toga da to kretanje dosegnemo kroz igru, tijekom koje se djeca opuštaju, raduju se i druže s vršnjacima i ostalim ljudima. Igra predstavlja djetetovu unutrašnju potrebu, zato bi nastava i druge aktivnosti djeteta u školi morali biti povezani s igrom (Zagorc, 2006).
S razvojem nove tehnologije nastave promijenile su se i metode školske nastave, što je svakako dobrodošlo.
2. Kretanje i opuštanje pri nastavi
U svoju nastavu često uključujem kretanje, opuštanje i masaže, jer su današnji učenici preopterećeni i premalo se kreću.
Motoričke aktivnosti provodimo na časovima sporta, za vrijeme odmora te povremeno i na časovima drugih predmeta. Ciljevi, koje želim doseći tijekom ovakvih aktivnosti su: opuštanje i zabava uz igru, razvijanje osnovne motorike, navikavanje na suradnju u paru, razvijanje dobrih međusobnih odnosa, razvijanje snage i koordinacije, zadovoljavanje potrebe za kretanjem i igrom, razvijanje motoričke i ritmične sposobnosti, razvijanje sposobnosti slušanja i koncentracije, navikavanje na zabavne igre i ples, razvijanje prijateljskih odnosa, razvijanje sposobnosti brze reakcije i sposobnosti brzog mijenjanja smjera, razvijanje pažnje, poštovanje pravila igre i razvijanje snage i izdržljivosti.
Predstavit ću vam više igara, koje možemo upotrijebiti prilikom nastave. Sama sam ih isprobala i pokazale su se kao primjer dobre prakse.
Vučenje i guranje
Vježbe se izvode u parovima. Dva učenika sjede jedan nasuprot drugog, podupru se međusobno stopalima, uhvate jedan drugog za ruke i vuku se naprijed i nazad. Stoje jedan nasuprot drugog i podupiru se međusobno u ramenima. Svako pokušava gurnuti nazad protivnika. Dva učenika sjede i leđima se naslone jedan na drugog. Na znak kreću gurati nazad jedan drugog.
Slika 1. Guranje (resurs: internet, 2019.)
Igre balonom
Odbijanje balona u zrak dijelovima tijela, npr. koljenom, glavom, laktom. Dodavanje balona u paru; teže – dva balona istodobno. Dodavanje balona u paru samo nogom, samo glavom, samo laktima, samo koljenima. Balansiranje balonom – na nadlanici, na dva prsta, na kažiprstu. Dodavanje balona ili meke lopte preko vrpce.
Pozdravi u paru
Učenici jednostavno trče po prostoru. Paze da se ne zalijeću jedni u druge. Kada viknemo: „Leđima zajedno!”, svako brzo potraži partnera. Partneri se postavljaju leđima zajedno, učvrste lakte i naprave čučanj. Potom mogu ponovno trčati naprijed. A kad viknemo: „Licima zajedno!”, učenici se postavljaju licem jedan prema drugome, uhvate se za ruke i naprave čučanj.
Slika 2. Pozdrav (resurs: internet, 2019.)
Pretezanje
Zamislimo da smo mačke koje su se upravo probudile. Trudimo se što bolje imitirati mačka koji se budi… Prvo povučemo jednu šapicu i dobro je istegnemo, a potom i drugu. Tako rastegnemo sve četiri šapice.
Potom polako protegnemo čitavo tijelo. Grbimo se i ukrivljujemo, s užitkom se pretežemo, otvarajući i kandžice.
Stresanje mrava
Zamislimo da po nama mili mnoštvo sitnih, dosadnih mrava. Možemo ih se riješiti samo temeljitim stresanjem. Stresamo ih s ruku, s nogu, s čitavog tijela, s lica, s leđa. Ali, tijekom ove radnje ih ne smijemo dodirivati rukama, možemo ih samo stresati. Kada imamo osjećaj da smo se riješili svih mrava, završavamo vježbu.
Crtanje na leđima
Djecu raspoređujemo u parove. Jedno dijete sjeda pred drugo. Drugo prstom crta po leđima prvog, prvo jednostavne crte i točke, a potom kreće crtati jednostavne likove. Kada nacrta jedan lik, prvo dijete mora pogoditi što mu je drugo dijete nacrtalo na leđima. A može mu crtati i slova ili brojeve
3. Zaključak
Pozitivni učinci, koje donose kretanje i tehnike opuštanja su: opuštenost između učenika, bolja komunikacija između učenika i između učenika i učitelja, poboljšana razgibanost djece, mašta, kreativnost, motivacija i radna aktivnost. Djeca se više i radije smiju. Tehnike opuštanja pozitivno utječu na uključivanje učenika u skupinu, utječu na smanjenje agresivnosti, povećavaju strpljenje i doprinose boljem razumijevanju između djece iz razreda. Djeci omogućuju pobijediti njihove nevolje, strahove i napetosti. Istraživanja su također pokazala i to da su ove tehnike imale izuzetan utjecaj na nemirnu, agresivnu i djecu sa smetnjama u razvoju.
Međusobnim kontaktima, blizinom i kontaktima stvaramo nevidljivu, ali snažnu vezu. Prilikom izvođenje motoričkih i relaksirajućih igara uživaju i dječaci i djevojčice. Djeca su mirnija i manje glasna. Postaju veselja, strpljivija prema drugima, zato se u razredu dobro osjećaju i rado dolaze u školu. Ovakve aktivnosti imaju izuzetan utjecaj na agresivnu, nemirnu i djecu sa smetnjama u razvoju. Izražavaju se kroz njihov općeniti dobar osjećaj i ponašanje. Manje je agresivnog ponašanja, budući da učenici postaju strpljiviji, nemirna djeca se znaju za neko vrijeme umiriti i pridobiti osjećaj ugodnosti, a djeca sa smetnjama u razvoju se polako oslobađaju svojih nevolja.
4. Literatura
- Orel M. in Trojar Jan T. (2004). Ustvarjalna sprostitev. Ljubljana: Biro praxis.
- Schmidt, G., (2003). Igre, masaže in sprostitve za otroke. Ljubljana: Schlamberger P&J.
- Videmšek, M., Pišot, R. (2007). Šport za najmlajše. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport, Inštitut za šport.
- Videmšek, M., Stančevič, B., Sušnik, N. (2006). 1, 2, 3, igraj se tudi ti! Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport, Inštitut za šport.
- Zagorc, M. (2006). Ples v sodobni šoli. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport, Inštitut za šport.