Nika Žalec
Sažetak
Sa skupinom vrtićke djece stare 5-6 godina uključila sam se u projekt Održiva mobilnost. S djecom smo upoznavali prednosti i nedostatke dobre i loše logističke povezanosti. Otkrivali smo također i koje su prednosti korištenja javnog prijevoza, dolaska u vrtić pješice, biciklom ili romobilom. Kroz tri tjedna svakodnevno smo bilježili dolaske djece u vrtić, te preko različitih aktivnosti poticali roditelje i djecu na dolazak u vrtić na održiv način.
Ključne riječi: održiva mobilnost, djeca, skrb za okoliš.
Uvod
Možete li zamisliti život bez automobila? Kvalitetna prometna povezanost i dostupnost usluga poput npr. trgovina, domova zdravlja i drugih javnih ustanova izuzetno su važne za kvalitetu života kako pojedinca tako i zajednice u cjelini. Ipak, svi želimo očuvati prirodu što čišćom i što je više moguće smanjiti negativne učinke prometa.
Svi želimo učinkovit prometni sustav, koji će biti brz, siguran i ekonomičan, te istodobno što je moguće manje štetan za naše zdravlje i okoliš. Od takvog bi prometa koristi imali baš svi, a osobito oni koji žive u urbanom okružju. Gradovi bi nam bili zahvalni. Kao i pluća. Čistiji zrak i manja buka pridonose i boljem osjećaju i boljem zdravlju. Ekološki prihvatljiva vozila, uređene biciklističke staze i zadovoljni šetači ne čine središta gradova samo atraktivnijima, već i ekonomski uspješnijima. Naime, u njima se rado zadržavaju stanovnici, posjetitelji i turisti. (http://sptm.si/wp-content/uploads/2019/07/trajnostna-mobilnost-vrtec-web-OK.pdf)
Svi možemo učiniti korake u smjeru održive mobilnosti. Važno je, međutim, da pri tome imamo prave smjernice, uvid u trenutno stanje, te informacije o tome kakvi su mogući utjecaji na okoliš i naše zdravlje.
Automobilima treba puno prostora, bilo da su u pokretu ili parkirani. Djeca posljedično imaju sve manje prostora za kretanje i igru. Ulice su preuzela parkirališta, a djeca se obično smiju kretati samo po ograđenim igralištima. Djeci je oduzeto pravo na slobodno kretanje. Igrališta su zbog gustog prometa teže dostupna, što djecu čini mnogo ovisnijom o roditeljima nego što smo bili mi. To im otežava učenje samostalnosti i navikavanje na ispravno i sigurno ponašanje u prometu. (http://sptm.si/wp-content/uploads/2019/05/ETM_publikacija_2016.pdf)
Čovjek je dio društvene sredine u kojoj raste, živi i radi. Da bi djeca mogla surađivati s okolinom, utjecati na nju i kasnije je aktivno mijenjati, moraju je postupno upoznavati. (Bahovec, 1999).
Za mladež, na kojoj navodno ostaje svijet, vrijedi izreka koja kaže: »Drvo se savija dok je mlado.« Rad s mladima važan je jer se njihove predodžbe o svijetu tek formiraju. Promišljenim djelovanjem možemo osigurati da se njihovi obrasci razmišljanja i ponašanja razvijaju u pravom smjeru. Već u vrtićima djeci moramo bajkama, pjesmama i praktičnim zadacima objasniti da su ljudi zagađivači okoliša na raznim područjima. Mladoj populaciji moramo što jasnije predstaviti tu tematiku i pri tom se koristiti sa što više pomoćnih sredstava. Ciklična provedba programa vrlo je važna, jer tako postižemo bolji učinak. (Fefer, 2007)
Središnji dio
Moje je mišljenje da je potrebno već vrlo maloj djeci pojasniti loš utjecaj korištenja automobila za svako, pa i najkraće kretanje. I sama se s djecom često uputim na duža i kraća pješačenja. Za odlazak na različite organizirane aktivnosti povremeno koristimo javni prijevoz.
Većina djece živi u neposrednoj blizini, ali ih se priličan broj u vrtić vozi autom. Svoju sam predanost brizi za okoliš željela predstaviti djeci, te promijeniti prometne navike obitelji.
Aktivnostima sam kod djece željela potaknuti:
- održive navike putovanja;
- sigurnost u prometu;
- skrb za čistiji okoliš;
- kretanje i zdravlje;
- jezične sposobnosti (vještina pripovijedanja i opisivanja, bogaćenje vokabulara);
- umjetničko prikazivanje.
Izvedba aktivnosti
Priča o Bijelom zečiću i bilježenje dolazaka u vrtić
Kao uvod u projekt, djecu sam upoznala s pričom o Bijelom zečiću koji je zbog automobilskih ispušnih plinova postao siv. U šumi u kojoj je živjela njegova obitelj nestale su životinje i šumski plodovi.
Nakon čitanja, porazgovarali smo o priči i o tome što zagađuje naš okoliš, te što moramo učiniti da se to ne bi događalo.
Kroz tri tjedna svakodnevno smo bilježili dolaske djece u vrtić. Ako je dijete u vrtić došlo na održiv način (pješice, biciklom, romobilom,…), na sliku sivoga zeca nalijepilo je bijeli kružić. Osim zečića, kreirala sam i stupčani dijagram. Dijete je svaki dan kada je u vrtić došlo na održiv način to zabilježilo kvačicom na odgovarajućem mjestu.
Rasprava o vlakovima
U sklopu projekta, preko računala smo gledali različite vlakove, porazgovarali se o njihovom pogonu, o tome tko upravlja vlakom, gdje kupujemo karte, kako karte izgledaju, pogledali smo pruge, vozni red,… Djeca su imala mnogo pitanja, zanimalo ih je kako izgledaju kola za spavanje i vagon s restoranom, kako izgledaju podvodni tuneli… Na sva ta pitanja odgovore smo potražili putem interneta, te smo pogledali fotografije.
Od djece sam zatražila da u vrtić donesu prazne kutije različitih ve
ličina, iz kojih smo napravili vlak. Svako je dijete izradilo vlastiti vlak, te su između sebe posuđivali ili mijenjali kutije. Svako je dijete potom vlak obojalo, izrezalo, te zalijepilo bicikle i prozore.
Na jednoj od šetnji šumom, koje smo tada često prakticirali, sakupili smo grane i grančice te od njih u igraonici napravili željezničku prugu. Djeca su tom aktivnošću bila oduševljena.
Slika 1. Izrada željezničke pruge od grana i grančica
Promatranje prometa i autobusa
U sljedećem smo skupu aktivnosti promatrali promet. Svako je dijete dobilo tablicu u kojoj je dodavanjem crtica bilježilo koliko je automobila, pješaka, autobusa, vlakova i biciklista prošlo pokraj njih u određenom kratkom vremenu. Na kraju bilježenja smo porazgovarali i zaključili da smo najmanje crtica zabilježili kod simbola vlaka i autobusa.
U šetnji smo također promatrali različite autobuse, vozni red na kolodvoru, te se porazgovarali o pravilima ponašanja u autobusu. Nakon povratka u vrtić, svako je dijete nacrtalo svoj autobus. Aktivnost je potrajala nekoliko dana.
Slika 2. Promatranje i brojanje prometa
Prostorno preuređenje vrtićkog parkirališta
Za kraj skupa aktivnosti, otišli smo na vrtićko parkiralište. Naš je zadatak bio promatrati zauzetost prostora ispred vrtića vozilima. Otkrili smo da je tamo parkiran ogroman broj automobila i zamišljali što bi sve moglo biti pred vrtićem ako bi svi u vrtić dolazili na održiv način.
Potom sam shemu parkirališta nacrtala na veliki format papira, a djeca su je gledajući precrtala na svoj list za crtanje. “Parkiralište” su oslikala različitim zanimljivim idejama, kao što su bazen, različite sprave za igranje, trampolin, stijena za penjanje.
Pri izvođenju aktivnosti cijelo smo vrijeme s djecom razgovarali o pozitivnim stranama toga da se u vrtić, trgovinu ili drugdje kad god je moguće upute pješice, biciklom, romobilom ili javnim prijevozom.
Slika 3. Prostorno preuređenje vrtićkog prostora kroz dječje oči
Zaključak
Djeca su aktivnostima bila oduševljena. Kroz cijeli period bilježenja dolazaka trudila su se u vrtić doći na održiv način. Neki su takav način dolaska toliko željeli da su si čak i umišljali da su u vrtić došli npr. pješice ili biciklom. I roditelji su sudjelovali u našim aktivnostima, te su u jutarnjoj žurbi iz kuće kretali ranije kako bi djetetu omogućili da u vrtić dođe na željeni način.
Nadam se da sam ovim aktivnostima makar malo osvijestila djecu o brizi za okoliš i o važnosti njegovog očuvanja.
»Razvijena država nije ona u kojoj siromašni imaju automobile, nego ona u kojoj bogati koriste javni prijevoz.« Enrique Panalosa
Literatura
- Bahovec D. E. i drugi (1999): Kurikulum za vrtce. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. Ljubljana
- Fefer J., (2007): Kam z odpadki. Narodna in univerzitetna knjižnica. Ljubljana
- http://sptm.si/wp-content/uploads/2019/07/trajnostna-mobilnost-vrtec-web-OK.pdf
- https://eucbeniki.sio.si/geo9/2629/index6.html
- http://sptm.si/wp-content/uploads/2019/05/ETM_publikacija_2016.pdf
Pogled kroz prozor 