Unaprijedimo vršnjačke odnose

Mojca Prelogar

Sažetak

Polaskom u školu djeca se formiraju u različite skupine. Neki od njih već su navikli na takve međuljudske kontakte, jer su neki već bili u vrtiću, dok se neki s njima susreću prvi put.

Svako dijete je svijet za sebe i različito reagira na razne podražaje iz okoline. Najveći utjecaj na formiranje djetetovih odgovora svakako ima njegova obitelj.

Društvo smatra normalnim reakcije ako se dijete ponaša u skladu s utvrđenim pravilima institucije čiji je dio. Ukoliko djetetove reakcije odstupaju od toga, one se označavaju kao neprimjerene i kao takve mogu snažno utjecati na formiranje vršnjačkih odnosa.

Kao učiteljica koja predaje u školi više od 23 godine, svjedočila sam raznim devijacijama u ponašanju djece, koje duboko utječu na pojedinca, koji neadekvatno reagira na situacije i time također duboko utječe na formiranje klima u razredu. Želim prikazati najtipičnije primjere nasilničkog ponašanja među vršnjacima te kako pomoći pojedincu i kako pridonijeti uspješnom funkcioniranju razreda.

Ključne riječi: vršnjački sukobi, nasilje, suradnja, iskustveno učenje, projektno učenje.

1. Uvod

Neprimjerene ili čak nasilne reakcije djece sve su prisutnije na svim razinama društva. Škola je u tome često nemoćna, jer u obranu ove djece staju i roditelji koji se teško mire s djetetovom reakcijom i ne prihvaćaju opisano ponašanje.

No, kako bi se učiteljima olakšao rad s cijelom grupom i kako bi se svoj djeci omogućilo sigurno i suradničko okruženje, dobro je koristiti različite motivacijske metode jer takvoj djeci treba znati pomoći da se pravilno integriraju u društvo, a ujedno želimo pomoći onima koji doživljavaju nasilje, a ne znaju se obraniti i pokazati drugačiji put onima koji čine nasilje nad drugima.

Osim klasičnih metoda rješavanja koje mi kao učitelji možemo koristiti u školama, želim predstaviti određeni oblik koji se pokazao uspješnim u jačanju međuljudskih odnosa, a ujedno i u smanjenju sukoba i nasilja u razredu.

Pristupom poput PUD-a, odnosno projektnog učenja, pozitivno utječemo na međuvršnjačke odnose i na taj ih način jačamo.

PUD predstavlja drugačiji, zanimljiviji način učenja, uz koji učenici brže pamte gradivo i bolje ga razumiju, jer rade praktično i sami dolaze do rezultata. Ovaj pristup koristim već mnogo godina u raznim tematskim područjima. Ujedno su te tematske oblasti povezane i isprepletene. Također, ovakvim pristupom sami učenici se međusobno više povezuju i tako jačaju vršnjačke odnose.

2. Središnji dio

Vršnjačko nasilje

Postoje mnoge vrste nasilja i ono je godinama u raznim oblicima prisutno u našem društvu. U svom radu težište stavljam na oblik vršnjačkog nasilja koje sam kao učiteljica godinama promatrala.

Iz vlastitog iskustva mogu reći da u odnosu vršnjačkog nasilja uvijek postoje djeca koja provode nasilje i ona koja ga primaju. Mogu se uočiti različiti oblici nasilja nad drugima, kao što su: iznuda, zastrašivanje, prijetnje, premlaćivanja i drugi oblici fizičkog nasilja, zadirkivanje, ruganje i slično.

Te grupe nisu međusobno ravnopravne, ali imamo neravnotežu snaga. Radi se o pojedincu koji želi uspostaviti dominantan stav nad ostalima u razredu na način da mu se oni podrede ili se radi o nekolicini učenika koji u razredu žele pokazati da su jači od ostalih i, naravno, o slabijoj djeci koja se teško brane ili se ne znaju obraniti i često su usamljena u takvim situacijama. Nasilnici mogu otvoreno napasti žrtvu ili je izolirati ili isključeni iz skupine (Lukežič, 2005: 13, 14).

Nasilje se može dogoditi i između dječaka i djevojčica, no kod prvih se, barem prema mom iskustvu, brže otkriva u agresivnijem obliku, što naravno ne znači da se ne događa i kod djevojčica.

Prema Olweusu (1998), oni koji počine nasilje su samouvjereni, nisu tjeskobni i žele biti dominantni i nad drugima. Većinu vremena su jači od ostalih. Ali također mogu snagu zamijeniti inteligencijom, koja je povezana s okrutnim ponašanjem prema drugima. Najčešće ne vole škole i ne obaziru se na osjećaje drugih. Tipične žrtve su slabija, mirnija, druželjubiva djeca, sramežljiva i teško sklapaju prijateljstva. (Buljan – Flander, Ćosić, br. 52: 90, 91).

Školski prostor treba smatrati sigurnim mjestom za sve učenike. Stoga su svi u školi dužni reagirati na svaki oblik nasilja i pokušati ga spriječiti. Svaka škola također ima kućni red, školski red i odgojno-obrazovni plan kojeg se moraju pridržavati svi učenici i zaposlenici škole.

Osim postavljenih pravila, koja su ponekad i sama sebi svrha, što možemo učiniti da pomognemo i pristupimo osiguranju sigurnog mjesta za djecu u školi?

Koraci rješenja

Želim prikazati najčešća rješenja koja učitelji mogu koristiti kako bi osigurali dobre međuljudske odnose između djece u školi te ona koja mogu pomoći u poboljšanju razredne klime u razredu i tijekom svakodnevnog učenja.

Većinu vremena kao učitelji rješenjima pristupamo kroz razgovor ili kao posrednici i često u tome uspijevamo.

No, kada dođe do težih situacija, kada se sukobi ponavljaju iz dana u dan i naglo eskaliraju, obavezno je uključivanje Školske savjetodavne službe i roditelja sve djece uključene u razgovor.

Ako ni ovaj korak ne uspije, potrebno je postupiti u skladu sa školskim propisima. Ovdje se radi o regulaciji nasilja, što znači da nastojimo članovima zajednice osigurati najoptimalnije uvjete za život i ne dopuštamo ili pravilima sankcioniramo da neki član zajednice postane žrtvom brutalnog nasilja od strane drugog člana zajednice (Razpotnik, Dekleva, 2015, br. 3 – 4: 220).

Nažalost, razgovori s roditeljima često otkrivaju očite razloge zašto dijete tako reagira u školi. Takvo dijete može dobiti vrlo strog odgoj kod kuće i projicirati svoj bijes u nekom obliku na svoje kolege ili može dobiti sve što želi kod kuće i može raditi što želi, a njegovi roditelji samo sliježu ramenima da im nisu par za njega.

Naravno, potrebno je pomoći ovom djetetu, jer ono kod kuće ne prima razgovore da se shvati da se ne smije tako ponašati i da mu se objasni do čega ga takvo ponašanje može dovesti. U svakom slučaju, u ovom procesu moramo zaštititi i osnažiti žrtve nasilja.

Ako roditelji imaju problema s odgojem i više nisu u mogućnosti odgajati dijete, također je potrebno uključiti odgovarajuća tijela za pomoć, poput centra za socijalni rad ili ih uputiti na druge stručnjake izvan škole koji im mogu pomoći u razumijevanju i poboljšati obiteljsku klimu. Samo tako ćemo djelovati u skladu s činjenicom da se poboljšaju odnosi među djecom u školi.

U takvim slučajevima potrebno je iznova ponuditi djeci oblike rada koji uključuju suradnju među vršnjacima, kako bi se što češće susretala s izazovima i pokušavala ih rješavati bez svađe i nasilja. Zato mi je oblik projektnog učenja iznimno dobrodošao, jer od djece zahtijeva više sati rada, gdje je potrebno znati podijeliti posao, slušati jedni druge, donositi zajedničke odluke i zajednički donositi zaključke.

Projekt Ne smijemo šutjeti o nasilju također se pokazao kao izuzetno dobra metoda. U projektu učenici rade u parovima, a mogu i u malim grupama. Moraju se uspostaviti početna jasna pravila tijeka rada od prikupljanja podataka do podjele posla, izrade plakata i zajedničkog izlaganja, što zahtijeva stalne prilagodbe i međusobno razumijevanje studenata.

Pritom nastavnik implementira i sljedeće standarde znanja:

• objašnjava značenje i oblike udruživanja, suradnje i međusobnog pomaganja među ljudima (u obitelji i drugim zajednicama),
• poznaje neke razlike među ljudima, načine usklađivanja različitih interesa i rješavanja sporova,
• poznaje značenje prava, dužnosti i odgovornosti,
• zna navesti neka osnovna dječja prava, dužnosti i odgovornosti, kao i poslove i ljude koji pomažu u njihovom ostvarivanju,
• obrazloži zašto je važna tolerancija i odgovornost (prema sebi i drugima, prema učenju, obavezama),
• zna koje mu strategije pomažu u učenju, suradnji i rješavanju sukoba,
• samostalno planirati aktivnosti za postizanje cilja,
• predložiti, pronaći i koristiti različite izvore za dobivanje podataka,
• prikupljati podatke: izravnim i točnim opažanjem, korištenjem jednostavnih istraživačkih metoda, korištenjem alata i informacijske tehnologije itd.,
• prikupljene podatke zapisati, organizirati i prikazati (samostalno, grupno, usmeno, pismeno, slikovno, grafički i sl., npr. plakatom, izložbom, dramatizacijom, predstaviti situaciju, svoje stajalište, stajalište pogled itd. s igrom uloga),
• obrazložiti, opravdati, kritički procijeniti i vrednovati podatke, zaključke, izvore,
• prepoznati učinkovitost korištenih istraživačkih aktivnosti, saznati što je bilo učinkovito i zašto. (Budnar, M. i sur., 2011.)

Primjetno je da su učenici uspješni u ovom obliku rada. Mogu se pojaviti različiti sukobi, ovisno o grupi učenika, ali ih treba rješavati u hodu, a kao profesori uvijek moramo biti prisutni za dodatnu pomoć i objašnjenje.

Rezultati rada su dobri, jer ovim oblikom ne samo da dostižemo standarde znanja, već se često i odnos između djece i njihovo gledanje jedno na drugo mijenja na bolje.

Kao drugi uspješan korak predlažem provođenje Kutije dobrote, posebno za grupe koje se međusobno nedovoljno poznaju i još uvijek nemaju povjerenja. Radi se o metodi rada gdje učenici nasumično izvlače ime drugog učenika i pokušavaju mu uputiti lijepe riječi ili pokušavaju napraviti neki dobar posao za njega. Na taj način uče se toleranciji, međusobnom poštovanju i jednakosti.

3. Zaključak

Kao što sam spomenula, često se susrećem s nasiljem među djecom u školi. Danas smo, zahvaljujući medijima, još više izloženi ovoj pojavi nego prije.

Društvo nas ograničava pravilima o tome što smijemo, a što ne smijemo raditi kao učitelji, pa je itekako dobrodošlo ako nas i u tom području podržavaju, kako roditelji tako i škola.

Prije svega, moram napomenuti da svaku konfliktnu situaciju moramo rješavati u hodu i pokazati učenicima kada se radi o prigovoru, a kada i kako sami mogu riješiti situaciju.

Međutim, kada je riječ o nasilničkom ponašanju koje se ponavlja, tome se mora stati na kraj. U školi se, naravno, držim principa i pravila koja su postavljena.

Današnji fenomen kod djece je da se moraju brinuti sami za sebe, strana im je suradnja, sami su im najvažniji, njihovo razmišljanje je najvrjednije, žele sve odmah, nisu strpljivi i vrlo brzo postanu nervozni.

I današnja djeca puno vremena provode ispred televizora i računala stvarajući si zamišljene situacije koje često nisu prikladne za uspostavljanje odnosa u stvarnom svijetu.

Ne znamo kamo će nas takav način života dovesti.

No, moramo se ponovno okupiti kao odgovorno društvo, ići u korak s vremenom i, unatoč brojnim promjenama koje nam onemogućuju osobne kontakte, nastojati osigurati dobre međusobne odnose.

4. Literatura

1. Budnar, M. et. al. (2011). Učni načrt. Program osnovna šola. Družba. El. knjiga. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
2. Buljan – Flander, G., Ćosić, I. (2004). Nasilje među djecom: Medix: specijalizirani medicinski dvomjesečnik. God. X, broj 52: 90, 91.
3. Lukežič, V. (2005). Vrstniško nasilje med učenci osnovnih šol: Primerjalna študija med mestno osnovno šolo in podeželskimi osnovnimi šolami. Diplomsko delo. Ljubljana: Univerza v Ljubljani.
4. Olweus D. (1998). Nasilje među djecom u školi: što znamo i što možemo učiniti. Zagreb: školska knjiga.
5. Razpotnik, Š., Dekleva, B. (2015). Medvrstniško nasilje v šoli – socialnopedagoški pogled: Socialna pedagogika. (ZSP). Letnik 19, št. 3- 4: 220.