Karmen Porenta
Sažetak
Naše odluke, riječi i djela imaju veoma snažan učinak na okoliš. Međutim, moguće je primijetiti da učinak naših misli, neizgovorenih riječi ili emocija može biti veoma snažan – pozitivan u slučaju pozitivnih misli, ali i negativan u slučaju negativnog razmišljanja ili emocija. Misli ne utječu samo na naše tijelo i naše zdravlje, već i na našu okolinu, ljude koje susrećemo i događaje koji nam se događaju. I sama imam brojna osobna iskustva koja mi potvrđuju da moje razmišljanje oblikuje moju budućnost. U članku ću opisati kako promatram i usmjeravam svoje učenike, te koje tehnike koristim u svom radu i nastavi.
Ključne riječi: pozitivne misli, karakter učenika, dobar osjećaj, zahvalnost, tehnike i metode razmišljanja, stav.
Uvod
U posljednje vrijeme sve je više znanstvenih potvrda o utjecaju misli na događaje. Svaki biolog zna da ishod eksperimenta koji provodi na staničnim strukturama ovisi o njegovom raspoloženju. Kvantna fizika danas je najvažnija, ali ujedno i najneobičnija teorija koja opisuje zakone prirode. Mnogi vrhunski fizičari, uključujući i nobelovce, zagovaraju razumijevanje jednadžbi kvantne fizike na način, da samo svijest stvara stvarnost. Dakle, svojom sviješću doslovno stvaramo stvarnost.
Učiteljeva je zadaća prepoznati kako učenici razmišljaju te kakve misli, riječi i postupke izazivaju jedni kod drugih, jer o tome ovisi razredna klima u razredu, uspješnost učenika i njihovo zadovoljstvo. Čak i učenici, koji često na život gledaju kroz ružičaste ili dugine naočale, ponekad izražavaju negativne misli i imaju svoje velike probleme i poteškoće, iako ih odrasli ili profesori ponekad ne primjećuju ili ih ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Čuje li učitelj više puta slične izjave kao što su: „Najgori sam u svom razredu“ ili „Nitko me ne voli“ ili „Nitko se ne želi igrati sa mnom“? U takvom slučaju potrebno je odmah djelovati. Za učenike je učinkovito i zdravo verbalizirati svoje osjećaje i vjerovati starijima ili učitelju.
Učitelj na svakom koraku suočava učenika s pozitivnošću
Mnogo puta i mi kao učitelji kao i sami učenici, trebamo podsjetnik da se uvijek iznova prisjećamo pozitivnog razmišljanja. Na različitim mjestima u učionici možemo objesiti natpise, plakate, letke s pozitivnim porukama ili simbolima. Na primjer: Negativan mislilac vidi problem u svakoj prilici, a pozitivan mislilac vidi priliku u svakom problemu. Jednostavno lijepimo riječi zahvalnost, hvala, dobro raspoloženje, osmijeh, hrabrost i tako dalje. Također možemo zalijepiti motivacijske citate poznatih osoba. I sama sam veliki ljubitelj propovijedanja ovakvih metoda i tehnika, mislim da upravo ovi natpisi meni i mojim studentima ulijevaju snagu stvaranja i kreativnosti. Ono što je najvažnije je da učenici, a s njima i ja, učimo da smo mi ti koji stvaramo smisao u svom životu, mi osmišljavamo svoj život, a ovi natpisi su neizostavni elementi u našoj svakodnevici.
Učitelji i roditelji hvale karakter djeteta odnosno učenika
Možda nismo ni svjesni koliko često kažemo našoj djeci i učenicima: „Joj, kako si lijepa danas“ ili „Baš super izgledaš u toj haljini“. Iako su ti komplimenti, načini pohvale dobrodošli, još je bolje kada nađemo načina da pohvalimo ono što djeca odnosno učenici doista jesu, i to što rade, a ne kako izgledaju. Neka sadržaj ima prednost nad formom.
Znamo li i sami kako se osjećamo kada netko pohvali naše cipele, kuhanje ili dobro obavljen posao? Dobar je osjećaj, zar ne? Ali kako se osjećamo kada nas netko pohvali za nešto što doista jesmo? Kako se osjećamo kada nas netko stvarno vidi? Taj osjećaj je sjajan, zar ne? Tako i moć pohvale djeluje na djecu ili student. Dijete ili učenik koji se osjeća cijenjenim i prihvaćenim od strane majke, oca i učitelja može promijeniti svijet.
Potičemo djetetov odnosno učenikov do zahvalnosti
Učenici se lako i brzo mogu upustiti u igru beskonačnog uspoređivanja. Roditelji i učitelji često čuju komentare poput: “Moj razrednik ima nove role, a ja nemam” ili “Crtež mog razrednika je ljepši od mog”. Budući da se učenje koje stvara (dobru ili lošu) naviku – željeznu košulju – najčešće uči primjerom, djeca su vrlo vjerojatno čula slične razgovore od odraslih koji se natječu i uspoređuju s drugim odraslima. Takve izjave djece ili učenika mogu se preusmjeriti govoreći o zahvalnosti i navodeći primjere zašto svi možemo biti zahvalni u odnosu na određenu situaciju. Na primjer: zahvalan sam što imam svoje stare koturaljke koje su besprijekorne, zahvalan sam i na dobrom prijatelju ili prijateljici iz razreda kojoj od srca poklanjam nove koturaljke, častim prijateljicu iz razreda koja lijepo crta i za to je dobila odličnu ocjenu. Možda mogu i sam nacrtati nešto slično.
Također potičem učenike da vode svoj dnevnik zahvalnosti, ili još bolje motivacijski dnevnik pod nazivom Sanjaj velike snove, u kojem će osim zahvalnosti moći spoznati koliko je njihov rad važan, koliko su jedinstveni i nezamjenjivi svijetu. Dnevnik im također pomaže u verbalnom izražavanju, zapisivanju, izgradnji mašte, čime proširuju svoj vokabular, razmišljanje i na kraju, ali ne manje važno, pogled na svijet.
Zaključak
Kao učiteljica i edukatorica razredne nastave, veliku pozornost posvećujem metodama i tehnikama koje pomažu meni i mojim učenicima da razvijemo pozitivan način razmišljanja. Ovo je moja redovita dnevna praksa. Mišljenja sam da na taj način učenici mogu biti puno uspješniji u svom radu i učenju, jer su u suprotnom destruktivni prema sebi i svojoj okolini. Često koristim tehnike ili metode kao što su:
- Kad primijetim da se učenik stavlja u ulogu žrtve i govori si da ne zna, da ne može, da je to nemoguće, ja ga saslušam i počnem s njim igrati igru, tj. trebao bi završiti rečenicu, nastaviti s riječju ali, na primjer: Ne, znam, ali mogu naučiti jer sam pametan učenik. Veliku pažnju posvećujem tom da te negativne fraze učenicima ne postanu navika jer vrlo brzo mogu postati svakodnevni izgovori. Lakše je ne raditi ništa nego uopće nešto učiniti.
- Kada primijetim da je učenik grub prema razredniku, dam mu zadatak da odvoji malo vremena i razmisli kakve posljedice mogu imati njegove riječi i postupci, a zatim mu dam list papira na koji mora napisati svoje misli i kako će se, naravno, popraviti napravljena i prouzročena šteta.
- Uvijek koristim dvosmjernu komunikaciju, jer komunikacija je ključ dobrog odnosa. Učenika uvijek vodim u dijalog koji se sastoji od pitanja i odgovora. Vodim i usmjeravam učenike da i oni meni postavljaju pitanja, bilo o tekućim tvarima ili o svakodnevnim događajima.
Literatura
- Trojar T. (2020). Preprosti načini, da postane pozitivno razmišljanje vasa navada. monotro.si.https://www.monotro.si/preprosti-nacini-da-postane-pozitivno-misljenje-vasa-navada/
- Norman V., P. (2015). Moč pozitivnega mišljenja. Celje: Celjska Mohorjeva družba.
- Vidiš A. (29. 1. 2017). Kako otroka učim pozitivnega razmišljanja. Alenkavindis.si. http://www.alenkavindis.si/kako-otroka-ucim-pozitivnega-razmisljanja/
- Štrukelj A. (1. 10. 2020). 9 načinov, kako otroke naučiti pozitivnega, naprednega in produktivnega mišljenja.sanjajvelikesanje.si. https://www.sanjajvelikesanje.si/9-nacinov-kako-otroke-nauciti-pozitivnega-naprednega-in-produktivnega-misljenja/
Pogled kroz prozor 