Mirja Glaser
Sažetak
Utvrđivanje znanja neophodan je dio učenja koje se u školi uglavnom održava usmeno ili pismeno. Kako bi pobudili interes prema školskom radu kod učenika te ih potaknuli da uče, nastavu je katkad potrebno i osvježiti te se poslužiti drugačijim metodama. Utvrđivanje znanja kroz igru jedan je od učinkoviti(ji)h načina za to. Zbog nestašice didaktičkih igara za jezičnu nastavu kod slovenskog jezika, izradila sam igru za utvrđivanje znanja o glagolu, prikladnu za učenike od 6. do 9. razreda osnovne škole. Napravljena je na osnovu poznate društvene igre čovječe ne ljuti se, a učenici ju rado igraju.
Ključni pojmovi: utvrđivanje znanja, jezična nastava, glagol, didaktička igra, čovječe ne ljuti se.
Uvod
Utvrđivanje znanja važan je dio nastavnog procesa. Kod nastave slovenskog jezika kojeg podučavam na predmetnoj razini osnovne škole (od 6. do 9. razreda), znanje jezika utvrđujemo ponajviše jezičnim vježbama iz radne bilježnice i radnim listovima. No, budući da ovakva nastava brzo postaje jednolična, a ponekad i pomalo dosadna, odlučila sam je osvježiti drugim, učenicima zanimljivim i privlačnim oblicima.
Najprije sam pomislila na interaktivne vježbe. Povremeno ih i rješavamo, ali one iziskuju nešto više priprema, jer naša škola nema informatičku učionicu za stalnu upotrebu, već se u neku od učionica po potrebi instaliraju prijenosna računala, koja nisu uvijek dostupna. Uz to smatram da djeca i adolescenti kod korištenja digitalne tehnologije ionako provode previše vremena ispred ekrana, radi čega sam željela isprobati nešto drugačije.
Razmatrala sam klasične igre – kako ih adaptirati da bi bile prikladne za utvrđivanje znanja iz jezika. Na društvenoj sam mreži Pinterest prilikom istraživanja pronašla nekoliko igara ove vrste, međutim sve su bile namijenjene podučavanju engleskog ili drugih jezika te neprikladne za podučavanje slovenskog. Stoga sam na osnovu stečenih ideja sama odlučila pokušati nešto. I tako je stvorena adaptacija igre čovječe ne ljuti se, namijenjena utvrđivanju znanja o glagolima. Nazvala sam je glagole, ne ljuti me.
Upoznavanje igre Glagole, ne ljuti me
Igru može istovremeno igrati od 2 do 6 učenika, a za nju nam treba prilagođena igraća ploča za čovječe ne ljuti se (u svako polje na ploči upisan je glagol u infinitivu), igraća kocka, figurice (po jedna za svakog sudionika igre) te kartice s uputstvima.
Slika 1. Igraća ploča i kartice s uputstvima
Igra započinje kao najobičniji čovječe, ne ljuti se: Svaki učenik baca kocku, a započne onaj s najvećim brojem točkica. Nakon toga svaki od sudionika igre (primjerice u smjeru kazaljke na satu ili sukladno dogovoru prije početka igre) kocku baca tri puta, sve dok netko ne baci šesticu. Ovaj igrač postavlja svoju figuru na startno polje.
Učenik s figuricom na startnom polju baca kocku i pomakne figuricu za onoliko polja koliko je točkica na kocki. Zatim pročita glagol na polju na kojem se nalazi te uzima nasumičnu karticu s uputstvima.
Uputstva na karticama zapisana su u trima bojama. Uputstva plave boje namijenjena su učenicima šestog razreda; oni trebaju smjestiti zadani glagol u odgovarajuće lice, broj i vrijeme. Učenici sedmog razreda slijede i uputstva zelene boje te stavljaju glagol u traženi način; a osmoškolci uz to slijede i uputstvima crvene boje te glagolu određuju glagolski vid i vidski par.
Kartice s uputstvima sadrže sve moguće kombinacije osoba, brojeva, vremena i načina (ukupno 57 kartica). Pored tih postoje i kartice koje od igrača traže korištenje glagola u rečenici u infinitivnom ili supinskom obliku (svakih ima po šest). Na šest kartica nalazi se i uputstvo za konjugaciju glagola.
Slika 2. Primjeri kartica s uputstvima
Igrač naposlijetku upotrijebi glagol u odgovarajućem obliku u smislenoj rečenici. Ostali sudionici igre isprate da li je učenikov odgovor ispravan (tj. da li je stavljen u pravi oblik). Ako je odgovor ispravan, igrač ostaje na terenu i čeka svoj red, a ako nije, pomiče svoju figuricu natrag na polje na kojem se nalazio prije bacanja. Igru tada nastavlja sljedeći igrač. Učenici se tako izmjenjuju sve dok prvi ne dođe do “kuće” (na cilj), čime pobjeđuje. Preostali igrači mogu nastaviti igru ako žele, dok svi ne dođu do cilja. Kod igre same pobjeda je manje važna, najvažnije je utvrđivanje znanja kroz zabavu.
Prije nego što igra započne sudionici se usuglase hoće li igrati na izbijanje (ako igrač sukladno broju točkica pomakne figuru na polje gdje se već nalazi figura nekog od drugih igrača, mora ovaj igru započeti ponovo) ili ne.
Slika 3. Učenici tijekom igre
Igra se može koristiti već od 6. razreda, kada učenici sukladno s nastavnim kurikulumom nauče glagol i njegova gramatička svojstva lica, broja i vremena, u 7. razredu susreću se s glagolskim načinom, u 8. upoznavaju glagolski vid, a u 9. se od njih očekuje poznavanje svih spomenutih glagolskih oblika.
Zaključak
Glagole, ne ljuti me iskušali smo na predmetnoj razini u višim razredima osnovne škole. Učenici, pa i oni iz devetog razreda, rado utvrđuju znanje na ovaj način, jer se radi o nadogradnji igre koju već znaju, a istodobno ih ne prati utisak da se (pretjerano) bave školskim zadatcima. Igra također potiče suradnju, jer jedni drugima provjeravaju ispravnost odgovora te zajedno uče. Upravo zato je smisleno da ju i bolji i slabiji učenici igraju zajedno. Naravno, u grupi slabijih učenika neophodna je prisutnost učitelja koji će ih voditi i usmjeravati.
Igra je uz to i priručna te ne traži naročitu pripremu. Uz ponešto volje i dosjetljivosti, moglo bi se ju prilagoditi i drugim vrstama riječi ili nastavnom gradivu općenito, ne samo kod nastave slovenskog jezika, već i kod drugih predmeta.
Izvor predloška za igraću ploču: https://depositphotos.com/92399122/stock-illustracija-ludo-board-game.html.