Kako da (na)učimo njemačke brojeve?

natasa_zlindra

Nataša Žlindra

Sažetak

Učenje brojeva u nastavi njemačkog jezika u osnovnoj školi može biti vrlo suhoparno i dosadno, ali ga uz igru možemo pretvoriti u nešto zabavno i ugodno. Učenici uz pomoć igre brže usvajaju znanje te se pritom zabavljaju, povezuju i jačaju međusobne odnose, stvarajući tako pozitivnu energiju u razredu. Predložene igre korisne su kod učenja njemačkoj jezika, ali ako se pravilno prilagode, mogu se upotrijebiti i za učenje bilo kojeg stranog jezika.

Ključne riječi: brojevi, igra, nastava, njemački jezik

Kod nastave njemačkog jezika u osnovnoj školi kao izbornog i obaveznog predmeta, susrećem se s poteškoćama u održavanju nastave u pred satovima, dok su učenici još pospani ili u zadnjim satovima, kada su umorni nakon cijelog dana sjedenja u školi. Koji put ih je teško motivirati za učenje, ali su zato uvijek spremni za igru jer je igra dobar motivator za učenje.

»Igra je učinkovit način obrazovanja jer privlači pažnju učenika i motivira ih, što donosi zanimljivu i dinamičnu nastavu i trajnije znanje.«

Bognar, 1987

Nastava kroz igru postane zabavna, učenici se međusobno povežu, a istovremeno se jača i odnos učenik – učitelj.

Ispod navedene igre prikladne su za učenje i usvajanje brojeva u osnovnoj školi i rado ih koristim u svojoj nastavi.

Primjeri igara

1. Brojanje: Brojimo po redu (eins, zwei, drei …) i unatrag (zwanzig, neunzehn, achtzehn …); brojimo u odnosu na višekratnike (zwei, vier, sechs …; drei, sechs, neun …; fünf, zehn, fünfzehn …); brojimo samo desetice (zehn, zwanzig, dreißig …).

2. Igra BUM: Umjesto svakog drugog ili trećeg broja učenici moraju izgovoriti BUM (eins, BUM, drei, BUM, fünf …; eins, zwei, BUM, vier, fünf, BUM …).

3. Bubanj: Uz ritam bubnja krećemo se po učionici. Hodati možemo u obliku zmije ili se slobodno kretati, vodeći pritom računa da se ne sudarimo s drugim učenikom. Učitelj ili učenik udara u bubanj i svi glasno broje. Glasni udarci bubnja znače glasno brojanje, tihi udarci tiho brojanje. Mijenjaju se ritam i jačina zvuka.

4. Predmeti u razredu: Brojimo predmete u razredu (stolice, stolovi, prozori, bilježnice, školske torbe…). Na kraju međusobno uspoređujemo rezultate brojanja.

5. Školske stepenice: Učenici se podijele u nekoliko grupa. Njihov zadatak je prošetati po školi i prebrojati sve stepenice na koje naiđu. Kada se vrate u učionicu, provjere ako se njihovi rezultati slažu.

6. Računske operacije: Učenici se podijele u manje grupe. Svaki put odluče koju će računsku operaciju izvesti (zbrajanje, množenje …). Učenik baci dvije kocke. Onaj učenik koji prvi zbroji ili pomnoži oba broja i rezultat kaže naglas, dobiva jedan bod.

7. Ribari: Učitelj sam ili s učenicima napravi udicu uz pomoć štapa, konopca i magneta. Slika 1. Lov na brojeveNa kartone, na kojima su brojevi napisani riječima ili brojevima, stavimo spajalicu. Kartone možemo plastificirati te ih tako upotrijebiti više puta. Učenici se igraju u manjim grupama. Jedan od učenika proziva brojeve. Ostali učenici u grupi imaju u rukama udice i traže prozvani broj. Onaj koji prvi nađe broj i ulovi ga udicom dobiva bod.

Slika 1. Lov na brojeve

8. Igra memorije: U ovoj igri koristimo kartone iz prethodne igre. Rasporedimo ih okrenute prema gore i igramo igru memorije. U paru su kartoni na kojima je napisan broj i isti broj napisan riječima (7 – sieben).

9. Skriveni broj: Na kartone napišemo brojeve. Dogovorimo se koje brojeve ćemo napisati (npr. od 1 do 20). Jedan od učenika odabere karton s brojem i sakrije ga od ostalih učenika. Ostali učenici pogađaju: Hast du vier? – Nein, falsch. Hast du drei? – Ja, richtig. Tko pogodi ima pravo sljedeći sakriti broj.

10. Čučanje i stajanje: Igru započnemo čučeći. Glasno brojimo od 0 do 10 i kod svakog izgovorenog broja se postepeno dižemo. Kada dođemo do broja 10, stojimo uspravno. Zatim slijedi brojanje unatrag od 10. Postepeno i jednakomjerno se spuštamo tijelom prema dolje. Kod broja 0 dođemo do čučnja. Igru možemo nadograditi različitim tempom brojanja.

11. Vrtuljak: Učenici se rasporede u dva kruga, unutarnji i vanjski. Oni koji stoje u unutarnjem krugu gledaju prema van. Tko stoji u vanjskom krugu, gleda unutra. Svaki učenik mora imati svoj par. Učenik u vanjskom krugu zada učeniku u unutarnjem krugu jednostavnu matematičku računicu. Učenik u unutarnjem krugu naglas kaže rješenje, zatim zada novu računicu istom učeniku koji isto tako naglas kaže rješenje. Kada učitelj da znak, unutarnji krug se pomakne za jedno mjesto u smjeru kazaljke na satu, dok se vanjski krug ne miče. Ponovo dva učenika jedan drugom zadaju zadatke i izračunaju ih. Bitno je da su računice svaki put različite.

12. Prazno mjesto: Učenici sjede na stolicama u krugu. Razmak između stolica mora biti što veći. Jedna stolica je prazna. Učenik koji sjedi lijevo od prazne stolice kaže: Mein rechter Stuhl ist leer. Petre, (pozove jednog od učenika) komm her. (Stolica desno od mene je prazna. Petre, dođi.) Prozvani učenik pita: Mit wie vielen Schritten soll ich kommen? (Koliko koraka mi treba do tebe?). Učenik izmisli broj: Mit vier. (Četiri.) Učenik zatim napravi četiri koraka do prazne stolice, odnosno onoliko koliko je bilo rečeno i sjedne na praznu stolicu. Igru nastavlja učenik koji sad ima praznu stolicu na svojoj desnoj strani.

13. Muholovci: Na ploči napišemo ‘ja/nein/vielleicht’. Učitelj ili učenik govori jednostavne računice koje mogu biti točne (fünf plus fünf ist zehn), ali i netočne (sieben plus eins ist neun). Učenici se podijele u tri grupe i postave se u tri reda. Kada čuju računicu moraju u roku tri sekunde odlučiti je li ona točna ili netočna. Nakon tri sekunde moraju dotrčati do ploče i muholovkom udariti na jedan od odgovora: ‘ja’ ako su sigurni da je računica točna iSlika 2. Muholovcili ‘nein’ ako su sigurni da je netočna. Ako nisu sigurni u ispravnost računice ili u tri sekunde nisu uspjeli pronaći rješenje, udare po odgovoru ‘vielleicht’. Odgovori se boduju. Pravilan odgovor JA/NEIN vrijedi jedan bod, VIELLEICHT vrijedi 0,5 boda. Učitelj ili jedan od učenika zapisuje bodove na ploču. Na kraju igre se bodovi glasno zbrajaju.

Učenicima se ova igra najviše sviđa jer je brza i dinamična.

Slika 2. Muholovci

14. Broj koji nedostaje: Na pod stavimo brojeve od 1 do 20 i pomiješamo ih. Učenici zatvore oči, a mi u međuvremenu maknemo jedan broj. Kada ponovo otvore oči, moraju pronaći broj koji nedostaje: Welche Zahl fehlt? – Fünf fehlt.

15. Traženje para: U vrećicu stavimo kartone na kojima su napisani brojevi. Svaki broj mora biti napisan na dva kartona. Učenici izvlače kartone (svaki jedan) i pogledaju koji je broj napisan na njemu, pazeći pritom da drugi ne vide njihov broj. Na znak učitelja se učenici kreću po razredu i traže učenika koji je njihov par. Svaki učenik šapne svoj broj. Kada čuje isti broj od drugog učenika, provjere svoje kartone i ako su pronašli svoj par, leđima se okrenu jedan prema drugome. Kada se nađu svi parovi, igra je završena. U uputstvu treba učenicima jasno naglasiti da glasno izgovaranje broja nije dozvoljeno. Učenicima se posebno sviđa ako im u ovoj igri štopamo vrijeme. Prilikom sljedećeg izvođenja ove igre se trude poboljšati svoje vrijeme.

16. Bingo: Učenici nacrtaju tablicu sa šest do deset kvadrata u svojim bilježnicama. U svaki kvadrat upišu jedan broj. Prije početka igre se dogovorimo koji brojevi dolaze u obzir (npr. svi brojevi od 1 do 20). Učitelj ili učenik izvlači brojeve. Kada učenik čuje broj koji je zapisao u kvadrat, precrta samo taj kvadrat. Kad precrta posljednji broj u svojoj tablici, vikne BINGO i on je pobjednik igre. Igru nastavljamo sve dok svi učenici ne precrtaju sva polja.

17. Kekčeva pjesma: S učenicima smo došli do zaključka da se brojevi mogu upotrijebiti umSlika 3. Kekčeva pjesmajesto pravih riječi u Kekčevoj pjesmi. Prave riječi (Kdor vesele pesmi poje…), zamijenimo s brojevima (Eins, zwei, drei, vier …). Ili potražimo neku drugu pjesmu koju svi znamo i pokušamo na tu melodiju zapjevati brojeve na njemačkom.

Slika 3. Kekčeva pjesma

18. Youtube: na Youtube-u je puno pjesama koje su dostupne javnosti pomoću kojih možemo usavršiti brojeve od 1 do 20. U tražilicu utipkamo ‘Zahlenlied Deutsch’ i prikaže se puno pjesama koje su primjerene za korištenje u razredu ili kod kuće. Ispod se nalaze linkovi do nekih od njih:

https://www.youtube.com/watch?v=KO9DAnw39do
https://www.youtube.com/watch?v=9bzrwxXvZYU
https://www.youtube.com/watch?v=9bzrwxXvZYU
https://www.youtube.com/watch?v=qv4yC6osHyk
h
ttps://www.youtube.com/watch?v=Ux7eQAfN7rs
https://www.youtube.com/watch?v=Pi5kYgcrRP8
https://www.youtube.com/watch?v=YM6wtkbKyhA

Želim vam puno zabave kod učenja brojeva na njemačkom jeziku.

Literatura

  1. Bognar, L. (1987): Igra pri pouku na začetku šolanja. Ljubljana. DZS.

Joga na nastavi iz njemačkog jezika

nina_grum

Nina Grum

Sažetak

Učenici i učitelji nisu izuzeti iz tempa modernog načina života koji kod učenika već zahtijeva dodatne razgovore, psihološku pomoć, pa čak i sredstva za smirenje. Učenje opuštanja stoga više nije novost. Učitelji su primorani tražiti nove alate kako bi učenike ponajprije rasteretili od svojih i tuđih očekivanja te im nakon toga pomogli steći sposobnost koncentracije kako bi učenici uopće bili sposobni usvajati nova znanja. Na ovaj način škola može postati mjesto gdje djeca uživaju, a ne više stresni okoliš takmičenja, dokazivanja, protivljenja itd. Takav alat u učenju stranog jezika predstavlja kretanje kojim učenik osvještava svoje tijelo, izražava samog sebe i istodobno tijelo povezuje s intelektom. Kasnije će vježbanje i uporaba znanja pokazati kako kretnja doziva izabrane riječi i osjećaj koji učenik ima prilikom učenja. Opuštenost je nužna za uspješnu komunikaciju i stoga je joga tako prikladna kod učenja stranog jezika. Predstavit ću dobru praksu odnosno pokus kojim smo na putu prema primarnom cilju (usvajanje sklopa Životinje kod njemačkog jezika) pomoću bajkovite joge tražili i postigli posredni cilj, a to je opuštanje.

Ključne riječi: joga, njemački jezik, opuštanje, životinje

Uvod

U današnje vrijeme u modernoj školi govorimo o novom razumijevanju učenja i podučavanja – o pomaku usredotočenosti na učitelja prema usredotočenosti na učenika i učenje. Danas je bitno pitanje KAKO naši učenici uče, a ne više ŠTO uče. Misao vodilica pedagoga je da su učenici na nastavi što više aktivni i da im na različite načine omogućimo cjelovit razvoj. Na nastavi iz stranih jezika puno podučavamo pomoću kretanja, IKT-ia, slikovnih kartica, glumljenjem uloga, učenjem u prirodi i kazališnom pedagogikom. Budući da nabrojene načine rada na nastavi provodim već godinama, ove sam si godine postavila novi izazov, a to je da sam po prvi puta u svoju nastavu uvela elemente joge za djecu odnosno točnije bajkovitu jogu. Istu želim predstaviti, budući da već nakon kratke uporabe mogu govoriti o pozitivnim učincima i o brzom napretku učenika kod usvajanja vokabulara. Za jogu sam se odlučila jer mi se između ostalog čini da je od velike važnosti da djecu naučimo i opuštanja. Tempo modernog života ne mogu izbjeći niti naši učenici pa je stoga od bitne važnosti da ih naučimo i kako da se smire i time, posljedično, opuste i tijelo i um.

U svojim Sutrama o jogi, otac joge Patanjali je položaje ili asane definirao kao sjedeći položaj koji je stabilan i opušten. Na ovom mjestu moramo se upitati kako učenike nagovoriti da vježbaju stabilne i opuštene asane? Svoja imena su neke od asana dobile po životinjama i biljkama, što se je očuvalo do danas. Naravno da se današnji odrasli čovjek ili dijete fizički ne razlikuje od čovjeka iz 5. stoljeća prije Krista (kada je Patanjali otkrivao jogu), i čak unatoč današnjoj otuđenosti čovjeka, njegova je veza s prirodom još uvijek imanentan dio njegove biti. Očiti pokazatelj toga su djeca koja samoinicijativno oponašaju mačke, pse i sve životinje iz njihovog okoliša. Joga je za djecu tako smislena upravo zbog toga jer se obraća primarnom instinktu i daje im priliku da se izraze preko te »maske« ili te životinje. Iz ove ontološke misli koja izvire iz prastarog rituala, izravno sam učenika nagovorila da izravno prijeđu iz priče na djelo odnosno perfomans.

Ciljna skupina bili su učenici prve trijade koji pohađaju interesnu aktivnost Njemački sati i skupina učenika druge trijade koji pohađaju neobvezni izborni predmet Njemački jezik.. Niti jedna od ove dvije skupine nije bila brojna, što i jest uvjet za uspješnu izvedbu takve aktivnosti. Prvu skupinu pohađa 12 djece u dobi od 6 do 8 godina, a drugu skupinu 13 učenika u dobi od 9 do 11 godina.

Prostor sam priredila za vježbu joge s jastucima. Do sada smo već puno stvari radili na podu, a sve to je bilo zaista potrebno budući da sam željela da je okoliš tijekom izvođenja “asana” istinski udoban i budući da sam znala da želim završiti s ležećim položajem,. Napetost i zanimanje učenika osjećali su se u zraku. Njihova radoznalost i oprez pomogli su stvaranju drugačije atmosfere. Pozvala sam ih da skinu obuću i da sjednu na svoje jastuke. Novi nastavni sat uvela sam potpuno uobičajeno, ali je pripovijedanje priče uz slike u krugu na podu istovremeno jako podsjećalo na prastare rituale druženja uz vatru. Tišina i koncentracija bitni su za daljnje izvođenje joge. Uređenje prostora i pripovijedanje nisu dostatni za osiguravanje tišine pa smo stoga uveli vježbu za koncentraciju, i to predavanjem zvončića. Zvončić su morali predavati jedan drugome tako mirno da nije smio zazvoniti. Tišina je prvi dio koji želimo uvesti kako bi se tijelo i um smirili. Već ova prva vježba povećava pozornost i spretnost djece.

Životinje na farmi

Pričanje priče na njemačkom jeziku ilustrirala sam pripremljenim slikovnim gradivom, odnosno slikama životinja koje nastupaju. Time sam olakšala slušno razumijevanje i pripremila uvod u postavljanje predstave. Učenici su pažljivo slušali i gledali. Nakon toga uslijedilo je uključivanje djece, najavila sam da ćemo sve te životinje sada i odglumiti i u njih se pretvoriti. Priču sam počela ponovno pripovijedati uz izvođenje asana psa, mačke, guske, kokoši, konja, zeca i leptira.

Priču sam završila asanom pospanko. Djeci sam rekla da je na farmi već noć i da sve životinje spavaju. Tako smo se i mi legli na leđa (može i na trbuh) i opustili svoje cijelo tijelo. Potražimo ugodan položaj i tijelo što jače opustimo. Lice je opušteno, oči zatvorene. Dišemo kroz nos, i to i udisaj i izdisaj. Nakon toga dodala sam i ugodne zvukove, kao što je primjerice zvuk kišnog štapa i zvuk tibetanske posude.

Priča – Na farmi

Jednom davno živio je dječak kojemu je bilo ime Markus. Živio je na farmi i jako je volio životinje. Imao je bijelu mačku (asana mačke) koju je dobio za svoj 7. rođendan. Kada je maca bila gladna, glasno je zamijaukala (pogledamo gore i zSlika 1. asana mačkeamijaukamo). Maca je bila još vrlo mlada i jako se je voljela igrati uzicom. Uzicu je lovila jednom šapicom, a potom i drugom šapicom. (ispružimo prvo jednu ruku, a onda i drugu). Kada joj je Markus uzicu postavio visoko, maca se je postavila na stražnje šape i protegnula se prema uzici (na koljenima). A ako se je maca razljutila, onda se je jako nakostriješila i zafrktala – frrr (asana mačke, napravimo grbu i zafrktamo). Imao je i smeđeg psa mješanca (asana psa).

Slika 1. Asana mačke

To je bio malen, ali vrlo glasan psić, koji je svaki puta kada bi vidio Markusa, lajao i veselo mahao repom (bokove pomičemo lijevo i desno s blago skvrčenim koljenima.) Taj maleni psić jako je gnjavio susjeda jer mu je uvijek iznova pomokrio živicu (dignemo jednu skvrčenu nogu, a nakon toga i drugu). Markus je na dvorištu farme imao i kokoši. Te kokoši bile su jako vesele kokoši (asana kokoši) koje su slobodno trčale po dvorištu i Slika 2. asana leptirakokodakale. U svojoj kućici veselo su skakali zečevi (asana zečeva). Zečevi su veselo skakali po ograđenom dijelu, a budući da su zečevi jako plašljive životinje, puno su puta pogledali lijevo i desno provjeravajući da li im prijeti nekakva opasnost.

Markus je volio sve životinje. Mogao je sate i sate gledati kako oko cvijeća lete šareni leptiri (asana leptira; koljena postaju krila leptira kojima mašemo gore dolje).

Slika 2. Asana leptira

Disanje uz igračke od pliša

Kod sljedećeg nastavnog sata učenici su donijeli svoju najomiljeniju igrački od pliša. I ja sam donijela svoje igračke, za slučaj ako bi netko zaboravio domaću zadaću. Cilj ove vježbe je bio da učenici predstave svoju igračku. Nastavni sat započela sam predstavljanjem moje igračke od pliša (Das ist mein Lieblingskuscheltier. Es ist ein Hund und er heißt Flossy). Kada je svaki učenik predstavio svoju igračku, pozvala sam ih da se legnu na leđa i opušteno dišu. Kako su već bili naviknuti na izvođenje asana, bili su vrlo prijemčivi za daljnje upute. Svoju igračku stavili su na trbuh i gledali kako se njihov trbuh, a s njime i igračka, pomiče pri udisaju i izdisaju. Nakon toga na trbuh su stavili i svoje ruke i također osjetili i disanje. Rad s igračkama od pliša odlična je poveznica s temom Životinje, budući da i ovdje možemo vježbati vokabular, a djeci istodobno njihova igračka pobuđuje osjećaj sigurnosti.

Nakon vježbe disanja svaki je učenik izabrao svoju najomiljeniju asana životinju koju smo nakon toga svi zajedno i prikazali. Zanimljivo je da su tako izveli baš sve asane životinja sa farme. Time je vježbanje vokabulara bilo vrlo uspješno izvedeno.

Životinje u Africi

Na trećem nastavnom satu posvećenom jogi vratili smo se asanama životinja. Djeci se to jako svidjelo jer su se sjetili svih asana. Varijaciju sam postigla uvođenjem afričkih životinja i isto tako kao i prvog puta, i ovdje sam uz slikovno gradivo najprije ispripovijedala priču. U priči su nastupali žirafa, slon, majmun, krokodil, žaba, roda i lav.

Priča: Putovanje u ekvatorsku Afriku

Zrakoplovom smo doletjeli u Afriku. Na ravnici koja je bila okružena visokim gorama i dolinama, nalazio se i veliki slap. Tu živi puno životinja. Iza gora upravo je uzašlo sunce (asana sunca). Ovdje su već budni slonovi koji imaju drukčiji nos nego ljudi (asana slona). Šeću se i žirafe. Žirafe so biljojedi koji s drveća jedu svježe lišće. Da bi to postigle, moraju se jako istegnuti kako bi dosegle lišće s najviših grana (asana žirafe koja jede). Kada dođu do vode, noge moraju jako raširiti kako bi se napojile (asana žirafe koja pije). Po drveću skaču i vježbaju majmuni koji su jako okretni (asana majmuna). U vodi leže krokodili koji polako otvaraju ralje (asana krokodila). U močvari žive i druge životinje. Ovdje živi i žaba koja se svojim jakim nogama snažno odgurne i skoči (asana žabe). A gdje ima žaba, ima i gladnih roda (asana rode). Budući da se je žaba dobro sakrila, roda mora dugo stajati na jednoj nozi i čekati.

Na jednom malom brežuljku nalazi se lav. Lavovi puno spavaju pa tako i mi susrećemo jednog lava koji spava (asana lava).

I ovoga sam puta priču završila s smirivanjem odnosno asanom pospanka.

Zaključak

Uvođenje i izvođenje joge na nastavi iz njemačkog jezika bila je novost, i to kako za moje učenike, tako i za mene. U obje skupine učenici su pozitivno prihvatili način rada. Proces usvajanja započeo je radoznalošću i oduševljenjem, dok mirnoća kao cilj zasigurno predstavlja duži proces. Učenici imaju potencijal da je svako iduće izvođenje bajkovite joge još više suvereno, a također i opuštajuće. Već kod afričkih životinja učenici su radili s više koncentracije i u većoj tišini. Ako ćemo po tom putu na ovaj način i dalje moći hodati zajedno, uvjerena sam da će joga za sve nas postati jedna od mnogih tehnika opuštanja. Namaste!

Literatura

  1. Bannenberg, T. (2009.): Yoga für Kinder. Die besten Übungen für jede Situation.
  2. Selbstbewusstsein stärken, Ruhe & Entspannung finden, Konzentration &
  3. Kreativität fördern. 5. Aufl. München: Gr.fe und Unzer Verlag GmbH.
  4. Božič, U. (2012.): Bajkovita joga: priručnik za vježbanje joge za djecu u dobi od 2 do 5 godina. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  5. Schmidt, G. (2008): Početni program joge za djecu. Ljubljana: Pedagoški fakulteti (20. 2. 2019.)
  6. Schmidt, G. (2012): Vođena vizualizacija. Pedagoški fakultet. Dobiveno na  (20. 2. 2019.)

Germanizmi v dialektu pri pouku nemškega jezika

aleksandra_ceh

Aleksandra Čeh

Sprva je nastala raziskovalna naloga z naslovom „Narečje v naši občini in popačenke v našem narečju kot dediščina nemškega jezika“, ki je potekala v okviru projekta „Občina Markovci – to smo mi“, ki smo ga izvedli na OŠ Markovci. Učenci so ugotovili, da v Sloveniji govori slovenski jezik več kot dva milijona prebivalcev. V narečnem pogledu pa je slovenski jezik zelo razčlenjen, saj govorimo več kot štirideset narečij.

Narečje občine Markovci spada v panonsko narečno bazo, govorimo pa prleško narečje. Učenci so raziskovali predvsem germanizme v dialektu oz. nemške popačenke, ki se pojavljajo v našem narečju. Pri delu so jim pomagali starejši občani, pri katerih so nemške popačenke v govoru še vedno zelo prisotne. Izraze so fonetično zapisovali in jih prinašali v šolo, kjer so s pomočjo slovarjev poiskali še nemški in slovenski knjižni izraz. Na ta način smo spoznali tudi nov slovenski knjižni izraz, kot na primer heksenšus – ledveni udar – der Hexenschuss. Nato so besede razvrstili po besednih vrstah po abecednem vrstnem redu.

V drugem delu tega članka pa vam predstavljam konkretno didaktizacijo, kako vključiti germanizme v dialektu v sam pouk nemščine. Učenci izbirnega predmeta – nemški jezik 1 so v skupinah ali pa samostojno reševali naloge po učnih postajah, ki so bile postavljene na hodniku šole, saj sem na ta način hotela ubežati klasični obliki poučevanja v razredu. Učencem se je ta način reševanja nalog zdel zanimiv in so bili zelo motivirani za delo. Na podlagi germanizmov v dialektu so učenci osvojili še nemški in slovenski knjižni izraz in tako obogatili svoje besedišče, kar pa je bil tudi zastavljeni cilj te naloge.

Kot učiteljica se seveda zavedam, kako pomembno je predstaviti učno snov na način, ki se bo učencem zdela zanimiva in se bodo zaradi tega z veseljem učili nemškega jezika. Pomembno je, da pri učencih vzpodbudimo radovednost in na ta način razvijamo njihove intelektualne sposobnosti. Bogatenje besednega zaklada kot sestavni del vseh jezikovnih aktivnosti (branje, slušno razumevanje, govor in pisno izražanje) je zelo pomembno, zato so kreativne spremembe za popestritev pouka dobrodošle.

1. del: raziskovalna naloga v okviru projekta

Samostalniki

slika1slika2

slika3

Glagoli

slika4slika5

2. del: germanizmi pri pouku nemškega jezika – primeri iz učnih postaj

1. Postaja

Napiši na črto besede (glej sliko) in si pomagaj z naslednjimi besedami: die Schuhe, die Tasche, der Ring, die Uhr, der Gürtel, der Knopf, die Kette, der Kragen, der Ohring, die Socken, das Gesicht.

clip_image002

2. Postaja

Germanizmom v dialektu (nemškim popačenkam) pripiši še nemški in slovenski knjižni izraz. Pomagaj si s slovarji!

slika6

3. Postaja

Poveži nemške popačenke s sličicami! Dodaj še nemški knjižni izraz! Pomagaj si s slovarjem!

clip_image002[5]

4. Postaja

Dopolni manjkajoče črke. Pomagaj si z nemškimi popačenkami (kremšnita, muzika, rauber, heksenšus, rüčjak) in s slovarjem!

H_x_ _sch_s_
R_ck_ _ ck
M_s_k
Rä_b_ _
K_ _ msch_i_ _ e

5. Postaja

Poveži besede s sličicami in jih vstavi v tabelo k nadpomenki, h kateri spadajo!

clip_image002[7]

slika7

6. Postaja

V balončkih je prava zmešnjava. Na črto zapiši besede (glagole)! Pomagaj si z naslednjimi besedami (herbati, molati, bremzati, špricati)! Na drugo črto pa zapiši stavek, ki bo vseboval glagol iz balončka.

iPad projektni mjesec – osvrt

miodrag_maricic

Miodrag Maričić

Tijekom dva mjeseca, od sredine siječnja do konca veljače, škola je za poduku njemačkog jezika dobila na posudbu komplet za digitalno učenje i podučavanje. Ovo je osvrt na provedene projektne zadatke s jednim prvim razredom, u kojem nastojim prikazati sve pozitivne i negativne strane rada s iPadima što je moguće objektivnije te dajem osobni subjektivni sud o uspješnosti primijenjene strategije poučavanja.

Odjeljenje ima 25 učenika i službeno su svi učenici nastavljači učenja njemačkog jezika, tj. na razini A2 +/-, što nikako ne odgovara stvarnom stanju. Pored samog broja učenika, što je uvjetovalo odabir strategije i pristupa te zadataka, problem je i nastava od svega dva sata tjedno ili 70 sati godišnje. Za ovaj projekt odabrana je strategija Stationenlernen – učenje po postajama. Ukupno je bilo pripremljenih 20 postaja.

Pozitivni aspekti

Najvažnije je bilo to što se radilo uz veselje i zabavu. Opuštena atmosfera vrlo pozitivno djeluje na usvajanje gradiva. Pored ovog aspekta, svakako je dobitak i to što su učenici morali raditi i kod kuće. To znači da su se ozbiljno bavili njemačkim daleko više nego inače. Produkt rada nešto je opipljivo što ostaje učenicima, ali se dio može rabiti u nastavi kod drugih razreda. Bezbroj je mogućnosti korištenja produkta rada, a ponajprije u smislu motivacije drugih učenika te razvijanja kompetitivnosti za razna natjecanja i druge prigode.

Važan čimbenik ovakvog rada jest i digitalno opismenjavanje jer učenici doduše imaju slične naprave u svojim džepovima, ali s njima rade malo, tj. ne iskorištavaju ni približno sve mogućnosti koje su nadohvat ruke. Svakako je pozitivno što su došli makar do površnog upoznavanja filma kao medija. To se dogodilo tako što su učenici od mnogih isječaka, korištenjem softwarea, stvarali dulje filmske isječke. Tu su se također koristili i programom za obradu teksta.

Odabrani inputi omogućili su upoznavanje kulture, povijesti i običaja u njemačkom govornom području. Jezični input bio je u rasponu od početnih do srednje teških sadržaja. Zadatci su zahtijevali prikupljanje informacije i njihovu obradu te ponovno prezentiranje. Dio vokabulara sigurno je usvojen, posebno onaj dio koji nije bio pretežak u jezičnom smislu. Učenici su samostalno hvatali bilješke, procjenjivali važnost pojedinih informacija i na temelju samostalnog rada donosili odluke glede sadržaja svojih filmova i/ili prezentacija. Samostalno oblikovanje produkta nešto je novo za većinu uključenih učenika.

Posebno je potrebno istaknuti dio koji nije tako često promican u obrazovnom sustavu, a to je KREATIVNOST. Produkti su iznenađujući dobri i pokazuju da se uz dobru pripremu i iskazivanje punog povjerenja učenicima uvijek mogu očekivati sjajni rezultati.

Negativni aspekti

Izgubljeno je jako puno vremena u provedbi i pripremi projekta. Najviše vremena potrošio sam na osmišljavanje i pripremu Stationenlernen (učenje po postajama). Budući da nisam htio biti ovisan o snazi signala za internet, odabrao sam sve što se moglo a nalazilo se na samim iPadovima, uz uobičajene aktivnosti za upoznavanje i priče o nekim omiljenim stvarima za početne postaje. Taj je dio trebao poslužiti za lakše ovladavanje samim uređajem i pokazati da nije teško napraviti filmić. Ti su zadatci opustili sve jer su sve skupine odradile nešto iz toga paketa.

Ostali dio projekta bio je zahtjevniji jer je provedba drugih težih zadataka zahtijevala izlazak skupina iz prostorije i pronalaženju kutka za snimanje. Montaža je predstavljala problem jer nam je na raspolaganju bilo samo jedno računalo u učionici pa su učenici ostajali poslije nastave ili nosili materijale kući. Tu je i prikazivanje. Ono je iziskivalo više od jednog sata nastave jer je jako puno materijala napravljeno i sve je pregledano kako se nitko ne bi osjećao izostavljenim.

Učinci na znanje jezika i produkciju su minimalni. Naime, različiti nivoi znanja i nedovoljna uvježbanost utjecali su na rečenične strukture kao i odabir riječi. Pored ovoga i neujednačeno poznavanje mogućnosti suvremenih uređaja imalo je za posljedicu sporiji rad i obradu materijala. Općenito, ovako velika skupina sama je po sebi problem za ovakav rad u tako ograničenom vremenu.

Poseban problem predstavljala je buka. U školi je inače dosta bučno, ali kod nas je zbog specifičnog oblika gradnje i materijala uistinu teško naći miran kutak i kad su svi u učionicama. To je otežavalo evaluaciju rada učenika jer se teško ili nikako nije moglo pratiti produkciju govornog jezika. Teško je razlikovati naučeno i usvojeno novo u uporabi.

Sve u svemu, slobodno se može reći da su uređaji zakasnili nekih 5 – 6 godina. Naime, 5 – 6 godina ranije ovo bi bio pun pogodak i svi pozitivni učinci bili bi porasli na n-tu potenciju. Sada kad svatko od učenika ima u svojem džepu uređaj sličnih karakteristika, ovo više nije tako zanimljivo. Ipak, prosudba je da je kreativni element potaknut i opredmećen, a samo učenje i svladavanje jezika vrlo je upitno.

Posebno je upadalo u oči da se učenici u njemačkoj sobi, koja je prepuna materijala o njemačkom govornom području i koji im je nuđen, dostupnim materijalima uopće nisu koristili ili su to činili vrlo ograničeno.

Objektivni sud

Ovaj vid rada dobrodošlo je osvježenje standardnog pristupa i rada u klasičnoj učionici. Unatoč svemu ipak se dosta radilo s jezičnim inputom kako u pisanom tako i u slušnom dijelu. Sama produkcija, međutim, bila je nešto slabija od očekivanoga. Učenici su bili izloženi pasivnom prijmu jezika, što je dobro s obzirom na neke nedostatke udžbenika po kojemu se radi.

Razvoj tzv. people skills svakako je implementiran ovakvim oblikom rada. Prije svega rješavanje zadataka i iznalaženje kompromisa oko informacija i sadržaja koje treba usvojiti. Tu je i dodatni aspekt komunikacije izvan škole oko zadatka. Učenici su radili zajednički preko tjedna i vikenda.

Ukupno je bilo 20 postaja i učenici su dijelom birali koju postaju žele obraditi. To znači da su nekoliko zadataka isprobali prije donošenja odluke. Upravo je taj aspekt imao upliva na neizvršenje zadatka u planiranom obimu. Naime, svi su trebali isprobati barem polovicu postaja, a na kraju su isprobali najviše 4 – 5.

Svaki je slobodni trenutak iskorišten za igranje i snimanje slefieja umjesto istraživanja ostalih mogućnosti iPadova ili drugih postaja. Razlog je tomu navika, ali i neujednačena motivacija za učenje njemačkog.

Subjektivno

Previše je vremena utrošeno na ograničen domet u učenju. Isti bi učinak imale drill metode i rad u paru. Za ovaj projekt nastavnik je utrošio previše slobodnog vremena (daleko iznad plaćenih 12 – 15 minuta po satu!) za pripremu postaja. Budući da su iPadovi samo na posudbi, sav taj rad jednokratno je upotrebljiv. Poseban je problem neujednačenost softwarea koji se moralo koristiti zbog objektivnih okolnosti. Bilo je i manjih tehničkih problema, kao na primjer rušenje sustava na PC-ju, a dio učenika morao je tražiti dopune programu iPada kako bi mogao obraditi svoje uratke.

Općenito uzevši, pored tehnike u igri, ovdje se radilo o vođenim zadatcima vezanim uz teme i očekivanu jezičnu produkciju, na nižoj razini. Isti ili bolji učinak mogao se postići u upola kraćem vremenu.

Ovakvi zadatci primjenjivi su kad učenici odjeljenja dostignu manje-više ujednačenu razinu znanja i jezične produkcije. Upuštanje u ovaj projekt potvrdilo je hipotezu da se s ovakvim zadatcima pričeka jer nema dovoljno znanja, spremnosti ni educiranosti te kritičkog mišljenja kod učenika. Ovako obimni projekti primjereniji su višim razredima srednje škole, iako upotrebu pametnih telefona treba postupno i redovito uvoditi u nastavu manje zahtjevnim i za nastavnika preglednijim oblicima rada.

Ukupno gledajući, strategija Stationenlernen nije dobra jer je za njezino izvršenje potrebna samostalnost, znanje, odgovornost te malo više zrelosti kod učenika.

eTwinning projekti kao faktor motivacije u nastavi njemačkog

darija_smolcic

Darija Smolčić

Sažetak

Posljednjih godina postalo je puno zahtjevnije predavati njemački kao 2.strani jezik u općoj gimnaziji, odnosno znatno je teže motivirati učenike za postizanje očekivanih obrazovnih ishoda no prije. Jedan od uzroka je taj da su nove generacije učenika okrenute medijima i društvenim mrežama čije korištenje pretpostavlja poznavanje engleskog jezika, tako da zbog svakodnevne izloženosti engleskom jeziku učenici lakše i brže nauče engleski nego druge jezike u čije svladavanje treba uložiti veći napor. Stoga su potrebni novi pristupi podučavanju kako bi se povećala motivacija za učenje drugog stranog jezika i ostvarili očekivani obrazovni ciljevi. U ovom tekstu bit će riječi o uvrštavanju eTwinning projekata u nastavu njemačkog jezika i postignutim rezultatima.

U gimnazijama je obvezno učenje dvaju stranih jezika. Najveći dio učenika (uz malobrojne iznimke) uči engleski kao prvi strani jezik, a drugi jezik može izabrati kao nastavljački (ako ga je učenik već učio u OŠ) ili početni jezik. Drugi strani jezik zastupljen je u općim gimnazijama satnicom od 2 sata tjedno, dok prvi strani jezik učenici imaju 3 sata tjedno. Posljednjih godina upisna situacija u većini škola je takva, da većina učenika uz engleski kao 1. jezik njemački odabire kao 2. jezik (nastavljački) ili 2. jezik (početni), dok je vrlo mali broj učenika koji njemački nastavljaju učiti kao 1. strani jezik. Razlog tomu je potpuno nestajanje njemačkog kao prvog stranog jezika u osnovnim školama, što je rezultat nepostojanja nacionalne strategije planiranja zastupljenosti stranih jezika u školama kao i zanemarivanja ove negativne tendencije od strane nadležnih ustanova iako na nju godinama upozoravaju škole, struka i udruge profesora stranih jezika. Hrvatska kao zemlja orijentirana na turizam kao vodeću gospodarstvenu granu svakako ne bi trebala zanemariti važnost učenja stranih jezika kao što su njemački, talijanski, španjolski, francuski, kao i ostalih jezika zemalja čiji građani posjećuju našu zemlju.

Prema mom iskustvu, posljednjih godina postalo je puno zahtjevnije predavati njemački kao drugi strani jezik u općoj gimnaziji, odnosno puno je teže postići očekivane obrazovne ishode. Uzroci su sljedeći: nove generacije učenika okrenute su novim medijima i društvenim mrežama čije korištenje pretpostavlja poznavanje engleskog jezika. Zbog svakodnevne izloženosti engleskom jeziku učenici ga lakše i brže uče nego druge jezike u čije svladavanje treba uložiti veći napor. Velik dio učenika (i njihovih roditelja) čak smatra da im nije niti potreban neki drugi strani jezik, jer „danas svi govore engleski“. Vjerujem da se kolege koje predaju njemački u jezičnim gimnazijama ne susreću s tim problemom, jer je za očekivati da tu vrstu gimnazija upisuju visokomotivirani učenici koji se kasnije vide u tom području djelovanja. Međutim, za većinu učenika u općim gimnazijama ( koje čine većinu gimnazija u RH), njemački (ili neki drugi jezik osim engleskog) samo je jedan od 15 ili 16 predmeta kojega treba „odraditi“. Stoga je već neko vrijeme nužno razvijati posebne strategije kako bi se povećala motivacija za ovaj predmet . Nove, zahtjevne generacije učenika, naviknute na raznolike medije, traže drugačiji pristup, raznolikost u nastavi i nove izvore. Uz fond nastave od 2 sata tjedno to predstavlja pravu bitku s vremenom i čini se nemogućom misijom. Koje nastavne metode mogu potaknutu motivaciju učenika i olakšati postizanje očekivanog obrazovnog ishoda? Poznato je da na motivaciju utječu kako interni tako i eksterni faktori. Interni faktori motivacije vrlo su različiti i ovise o individualnom iskustvu učenika i njegovoj osobnosti ( npr. postojanje pozitivne slike o sebi u svijetu kao faktor pozitivne motivacije ili strah od jezika kao faktor negativne motivacije.) Učenik je međutim, i dio socijalne grupe, te utjecaj na njegove stavove, što se tiče učenja stranog jezika vrše i obitelj, prijatelji i društvo. Osim toga, u eksterne faktore motivacije može se ubrojiti i samo okruženje učenja (npr. veličina grupe- razredi od 28 učenika sigurno ne doprinose povećanju motivacije učenika, kao niti velik broj obvezih predmeta i opsežna tjedna ukupna satnica učenika). Nastavnik također ima važnu ulogu u motivaciji učenika za predmet. Motivacija opada i ovisno o fazi nastavnog procesa. U nekim etapama teže je postići očekivani ishod, prije svega u fazi premošćivanja reproduktivnog znanja u produktivno.

Kako dakle, u uvjetima nedostatne eksterne, a često i interne motivacije, sa samo 2 sata tjedno ostvariti zahtijevane (i zahtjevne) obrazovne ishode kod učenika, a pri tom uvažiti i individualne interese svakog učenika? Prema mom iskustvu prva etapa u ostvarivanju obrazovnog cilja koja obuhvaća razine usvajanja znanja i razumijevanje ujedno je i faza u kojoj je relativno najlakše postići očekivani obrazovni ishod. Kod mojih učenika najosjetljiviju etapu predstavlja sljedeći korak koji vodi primjeni naučenog u konkretnoj situaciji. Ova faza obuhvaća proces koji pretpostavlja osobni angažman učenika, odnosno zahtijeva određeni trud učenika ( npr. rješavanje domaće zadaće kako bi se usvojio vokabular, uvježbavanje određenih struktura…. ). Kako bi se prevladao prijelaz k razini primjene učenik treba uložiti određen napor. Većina nastavnika mora se pomiriti s činjenicom da sve veći broj učenika to čini nerado . Kako potaknuti učenike na određene korake koji omogućuju premošćivanje prijelaza iz reproduktivnog znanja u produktivno (što je za strani jezik od najveće važnosti)? Rješenje za ovu fazu otkrila sam koristeći eTwinning.

Iako se u mojoj školi ICT tehnologija koristi već dugi niz godina, otvaranje učionice budućnosti opremljene Samsung tabletima omogućilo je njihovo redovito korištenje u nastavi i planiranje projekata u godišnjim planovima i programima. U početku sam u nastavi njemačkog jezika koristila mogućnost jednostavnog pristupa mnogobrojnim online vježbama gramatike i vokabulara. Korisne linkove s raznovrsnim tipovima vježbi sakupila sam na svojoj stranici na web stranici škole, kako bi im učenici mogli pristupiti i od kuće. Pri izboru ovakvog materijala za vježbu važno je da učenici mogu dobiti povratnu informaciju o postotku riješenosti i pogreškama koje su napravili.

Prvi eTwinning projekt na njemačkom jeziku započeli smo na fakultativnoj nastavi. Kako su učenici pokazali velik interes za temu germanizama u hrvatskom jeziku koja je obrađivana na redovnoj nastavi njemačkog jezika u 3. razredu, predložila sam im da započnemo projekt o toj temi na fakultativnoj nastavi koja se održavala jedanput tjedno za učenike 3. razreda.. Registrirali smo se na eTwinning platformi, prijavili projekt i pronašli partnere iz zemalja čiji jezici bi također mogli sadržavati veliki broj germanizama (Poljska, Mađarska, Češka) . Krajnji cilj projekta bio je napraviti usporednu tablicu germanizama koji su preuzeti u književni jezik zemalja sudionica. Prvi puta smo koristili razne alate ( Google Tabs, Padlet, Linoit, testmoz, Picturetrail……), komunicirali putem chata, Skypa, snimili video …. Projekt je uspješno završen i dobio je nacionalnu oznaku kvalitete. Ove školske godine eTwinning projekte uvrstila sam u godišnji plan za njemački jezik u redovnu satnicu, i to u 1. razredu u sklopu cjeline Hobiji i slobodno vrijeme, a u 2. razredu uz temu Odjeća i moda. U 4. razredu projekt se radi dijelom u redovnoj nastavi, a dijelom u sklopu fakultativne nastave u okviru teme Škola i školski sustav. Učenici su na početku projekata dobili informaciju o projektnim zadacima koje trebaju izvršiti i načinu na koji će njihov rad na projektu biti vrednovan. Zainteresiranost i motiviranost učenika nadmašili su moja očekivanja. Projekti su stvorili izuzetno dobru radnu klimu u razredima, atraktivnost radnih zadataka i raznolikost alata učinila je učenje ugodnim, tijekom rada na zadacima i u komunikaciji s vršnjacima (putem chata, na eTwinning profilima) učenici su bez uobičajenog napora usvojili vokabular i uklonili strah od jezika, te na taj način stekli samopouzdanje u daljoj komunikaciji. Projekti zahtijevaju suradnju među učenicima, ali traže i autonomiju pri rješavanju zadataka, jer svatko preuzima odgovornost za svoj dio zadatka. Planirana je upotreba različitih alata (osim gore navedenih, ove smo godine koristili fotobabble, radili online ankete, a planiramo i održavanje video- konferencije).

Na koji način su eTwinning projekti pozitivno djelovali na povećanje motivacije kod učenika? Navest ću neke moguće razloge:

  • učenici stječu nova i raznolika znanja na zanimljiv i nov način ( usavršavaju se sve 4 vještine značajne za strani jezik, upoznaje se kultura i civilizacija drugih zemalja, razvijaju informatičke kompetencije)
  • učenici imaju jasnu predodžbu o tomu što se od njih traži i sami mogu procijeniti svoj napredak u stjecanju novih kompetencija, kako jezičnih, tako i informatičkih
  • učenici sudjeluju u kreiranju projekta i imaju kontrolu nad aktivnostima, što razvija osjećaj vlastite relevantnosti u doprinosu projektu, dakle može poboljšati pozitivnu sliku o sebi
  • poboljšava se radna klima u razredu jer su za projekt odgovorni svi učenici, dakle razvijaju se i socijalne kompetencije učenika ( suradnja, tolerancija, asertivnost )
  • zadovoljstvo učenika načinom učenja i naučenim stvara pozitivan odnos prema predmetu

Od knjige do filma

slika9

Napisala: Romana Perečinec, prof.

Multimedija u nastavi DaF

Televizija, glazbeni klipovi, video i film najčešći su mediji koje prate naši učenici. Zato je logično da se koriste u nastavi stranih jezika. Pomoću njih uvježbavamo sve četiri jezične
vještine, a Landeskunde se usvaja na prirodan i zanimljiv način. Igrani film je autentičan govorni materijal koji pritom pobuđuje emocije, znatiželju i motivaciju za predmet.
Usprkos tome on se relativno rijetko koristi u nastavi njemačkoga jezika, iako je sastavni dio medijske kulture u nastavi hrvatskoga, što znači da učenici već posjeduju potrebna predznanja. Osim što se može višestruko iskoristiti kao sredstvo izgrađivanja i nadograđivanja jezičnoga znanja učenika, ali i mnogih drugih znanja, on je i – zabavan. No,
potrebno je voditi računa o tome da način njegove uporabe odgovara predznanju i razini jezičnoga znanja učenika. Osim toga, zbog ograničenosti satnice stranih jezika, ne moraju se
uvijek gledati filmovi u ukupnom trajanju, nego samo pojedini ulomci ili najave novih filmova, tzv. foršpani.

Obrada filma (ili ulomka filma)

Da biste uspješno primijenili film u razredu, poželjno je slijediti metodičke upute:

  1. Učiteljica/učitelj prvo treba sama/sam pregledati film.
  2. Prije gledanja u razredu učenicima treba najaviti naslov, duljinu trajanja i na ploču napisati ključne nepoznate riječi. Ujedno je preporučljivo učenicima uvijek usmjeriti pozornost na događanja u filmu.
  3. Nakon gledanja filma ili ulomka treba provjeriti koliko su učenici razumjeli te ponoviti dijelove koji su im bili osobito zanimljivi ili pak nejasni i nerazumljivi.

Nakon toga postoji bezbroj mogućnosti jer pomoću multimedije možete uvježbavati gramatiku, vokabular, razvijati komunikacijske, međukulturne i socijalne kompetencije, jezične vještine, a sve to individualno, u paru ili skupinama, te provoditi različite razredne projekte.

Prijedlozi obrade filma u nastavi DaF

a) Prije gledanja filma učenike možete pripremiti sljedećim vježbama (vještine: govorenje, pisanje):

  • pomoću fotografija iz udžbenika napraviti brainstorming u razredu
  • izraditi asociogram odabranoga ključnog pojma, npr. naslova
  • iz skupine riječi Wortsalat odabrati riječi koje se dobro slažu s naslovom
  • na temelju naslova pokušati odgonetnuti o čemu bi u filmu mogla biti riječ…

b) Za vrijeme gledanja možete podijeliti učenike u skupine i dati im različite zadatke koji obuhvaćaju obradu vokabulara, gramatike, radnje, teme filma… (vještine: slušanje, pisanje)

  • zabilježiti i opisati likove, mjesta, radnju ili slično, a za lakše snalaženje može se izraditi i tablica u koju se unose bilješke slika10
  • zabilježiti internacionalizme, poznate njemačke izraze te pokušati zabilježiti nepoznate izraze koji se često pojavljuju te uočene gramatičke specifičnosti
  • ukratko opisati temu filma
  • napraviti popis ključnih riječi za radnju filma…

c) Vježbe nakon gledanja (vještine: govorenje, pisanje, čitanje)

  • pomoću bilježaka prepričati ili napisati tijek radnje
  • voditi raspravu za i protiv o temi koju film obrađuje
  • nakon što se učenici podijele u skupine, svaka skupina odabere scenu koju će izvesti pred razredom
  • napraviti usporedbu uočenih kulturoloških sličnosti i razlika: povesti diskusiju o tome
  • usporediti bilješke o jezičnom izražavanju (internacionalizmima, poznatim/nepoznatim izrazima) te povesti diskusiju o tome
  • različiti zadaci gramatike i vokabulara, primjerice rečenice s weil, wenn, dass; Lückentexte itd.
  • obrada gestikulacije, mimike, intonacije te ostalih neverbalnih znakova karakterističnih za govornike njemačkoga te njihova usporedba s našim sustavom neverbalnih znakova…

I na kraju učenici mogu za domaću zadaću ili kao razredni projekt napraviti analizu i usporedbu knjige i filma, odnosno ulomka knjige (u udžbeniku) i ulomka filma koji su odgledali.

Viel Spaß beim Anschauen und Lesen!