Nekoliko crtica s putovanja u Lisabon

tomislav_pavlovic

Tomislav Pavlović,

Prvoga dana održana je u pauzi za kavu i videokonferencija između hotela Corinthia, točnije, štanda na kojem smo izlagali i Osnovne škole Ludina. Videokonferencija je trajala trideset minuta, a gosti koje smo pozvali bili su redom učitelji i predstavnici Nacionalnih agencija. Učenici OŠ Ludina su iz svoje informatičke učionice sa zanimanjem pratili javljanje sudionika, a mi smo sa zanimanjem promatrali snijeg koji je u to vrijeme nemilice padao u Hrvatskoj. Sudionici videokonferencije izrazili su želju za suradnjom u budućim eTwinning projektima, a da to nisu bile samo riječi izrečene u vjetar, svjedoči i projekt koji će ovih dana započeti sa školom iz Engleske.

imageimage
Slika 1. i Slika 2. Učenici i učitelji sa zanimanjem sudjeluju u videokonferenciji

Osim škole u Engleskoj, mnogo interesa iskazali su i ostali sudionici. Tako je pripremljena suradnja i sa školama u Irskoj, Islandu, Češkoj, Litvi i Bugarskoj.

Ako uspoređujem lisabonski javni prijevoz sa onim malog mjesta Oulua u Finskoj, za vrijeme pripremnog posjeta u kojem sam bio prije nekoliko mjeseci, mogu sa zadovoljstvom reći da je brže, jednostavnije i u svakom slučaju toplije Smile. Podzemna željeznica povezuje dobar dio znamenitosti. No, ukoliko krenete vidjeti Belem, tada je najbolje koristiti autobus ili tramvaj. Stari tramvaj, broj 28, svakako je znamenitost, koju treba vidjeti i iskusiti, dok ćete se brige oko kupovine i nadoplate karata, najjednostavnije riješiti ukoliko kupite dnevnu kartu, koja će vrijediti za gotovo sva prijevozna sredstva. Ono što treba paziti jesu mnogi, ali zaista, mnogi prijevoznici, za koje, naročito ukoliko putujete izvan grada, ne vrijedi dnevna karta.

imageimage
Slika 3. i Slika 4. Stari tramvaj i unutrašnjost restorana

Tijekom nekoliko dana u Lisabonu, bilo je vremena posjetiti i restorane i pojesti njihov poznati bakalar(?). Restoran na osnovu kojeg smo procjenjivali izgled, navike i kulturu Lisabona, bio je baš po mjeri turista namjernika, kakvi smo mi i bili. Pločice na zidu davale su „štih“ autohtonosti, dok je domaća atmosfera koja je vladala, bila znak opuštenosti djelatnika, koji su sa zanimanjem pratili izbor novog pape. Cijene koje uvijek volimo uspoređivati, nisu pretjerane, a u odnosu na Finsku su pravo osvježenje. Tako se prosječan ručak s predjelom, koje prvo posluže, htjeli vi to ili ne, te pićem za jednu osobu, može kretati oko 15 eura. Negdje oko „habemus papam“ napustili smo restoran i krenuli dalje, s obzirom da je vrijeme brzo prolazilo.

imageSlika 5. Htvatski eTwinning tim  

Kao zaključak, mogu reći da je posjet Lisabonu jedno iskustvo, koje sigurno obogaćuje na više načina. Upoznavanje novih ljudi, ideja, kultura, razvoj novih projekata, te dobrodošlica, kojom nas je Lisabon osvojio, ostat će svakako u trajnom pamćenju. Još ukoliko u to dodate i izvrsnu suradnju s hrvatskim timom, te Agencijom za mobilnost, nadam se da će u idućim godinama broj eTwinnera u Hrvatskoj rasti i doprinijeti razvoju nove dimenzije hrvatskog obrazovnog sustava.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u eTwinning i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.