Različitosti nas povezuju

Dubravka Granulić

dubravka_granulic

Eto zašto obožavam eTwinning!

Pozvana sam na međunarodnu gozbu, okružena timom iz snova i osupnuta ljepotom portugalskog glavnog grada. Prvog dana ove ožujske idile tražim Slavenski štand na kojem trebam izložiti plakate svoga projekta na prvom katu hotela Corinhia.

imageU eTwinningu sam tek godinu dana i vrlo brzo sam naučila da ako se služite barem jednim od slavenskih jezika to vam je sigurna ulaznica za suradnju i solidnu komunikaciju u mnogim europskim zemljama. „Ne razumijem“ je na primjer fraza koja bi na poljskom glasila “Nie rozumiem”, na češkom to je “Ne rozumím”, a na slovačkom ”Nerozumiem“.

S Poljacima sam u toj plodnoj eTwinning godini već ostvarila dva idealna projekta i cijenim njihove ideje. Ne mogu ovog trenutka ne misliti na partnericu (a sada i prijateljicu) Barbaru Langner iz Poljske kojoj sam obećala poslati slike s uređenog slavenskog štanda gdje namjeravam predstaviti naš zajednički, a moj prvi eTwinning projekt Moja knjiga – moj prijatelj.

Na štandu me dočekuje kolega iz Češke Republike i nudi mi mjesto za izlaganje. Objeručke prihvaćam i pokušavam zapodjenuti razgovor. Baš nam i ne ide, ali u pomoć nam pristiže skupina nasmijanih i vedrih kolegica iz Poljske.

Katarzyna Chojnacka je knjižničarka i izložila je na štandu zanimljiv project o Japanu. Prepoznatljiv japanski kišobran, kimono, mnoštvo slika u sjeni trešnjinog cvijeta, štapići. Ideja mi se odmah svidjela!

imageMarzena Kaszyňska je učiteljica čiji je project vezan uz matematičke zavrzlame koje je, imam osjećaj, pretvorila u čistu zabavu. Moja literarna duša s lakoćom bi se mogla zaljubiti u sve njezine ideje. Na mogu baš s lakoćom izgovoriti njezino ime kako bi trebalo na poljskom pa mi ona jednostavno ponudi zamjenu: “Zovi me Majka!” Kaže da njezino ime upravo to znači na našem jeziku.

Osjećam se na ovom Slavenskom štandu potpuno prihvaćenom, posebno kada me poželi upoznati i predstavnica NSS Poljske Gracjana Wieckowska. Krećemo od spontanog rukovanja do znatiželjnih eTwinnerskih pitanja o začetku projekta i izradi lutaka iz slavenske mitologije koje su već pronašle mjesto na našem zajedničkom štandu.

Na ovom međunarodnom susretu izložili su na dvadeset i jednom štandu mnogi vrijedni eTwinneri. Dok obilazim prostore i promatram ljude shvaćam važnost eTwinninga i njegovih mogućnosti.

imageNajviše me zaokupio štand koji nosi vrlo jednostavan naziv- Europen citizenship. Aktivna eTwinnerica na tom štandu nudi me slatkastim likerom, no smijem ga kušati tek nakon što zavrtim kolo sreće. Kolo zaklopoće i zaustavi se na slikama zastava dviju europskih zemalja koje trebam imenovati, a potom zasluženo ispijam slatkastu tekućinu. Na istom štandu druga me eTwinnerica slika nakon što sam na povećoj osobnoj iskaznici Europen citizen napisala rukom ime i prezime, a onda mi ponudi flomaster kako bi na velikoj pozadini napisala zašto je dobro biti europski građanin. Zbilja domišljato!

„Thimagee rainbow village“ project je naziv izložbenog prostora osam partnera koji su dobitnici europske eTwinning nagrade, a čiji tim čine partneri iz Francuske, Grčke, Italije, Poljske, Rumunjske, Turske, Slovačke i Velike Britanije. U svom eTwinning projektu učili su svoje učenike kako živjeti zajedno i dijeliti svoja iskustva vođeni mišlju Nelsona Mandele “a rainbow nation at peace with itself and the world”. Tu upoznajem Innap Kayau, nasmijanu i prijaznu kolegicu iz Turske i Katarínu Hybenovu, njezinu partnericu iz Slovačke. Njihova je srdačnost neodoljiva, a želja da me upoznaju sa svojim eTwinning projektom očita je. Oduševljena sam njihovim idejama i izložbenim prostorom, ali i njihovim naporom da zapamte moje ime i mjesto iz kojeg dolazim. Na odlasku Innap mi daruje narukvicu izrađenu rukom njezinih učenika za koju kaže da ima „devil’s eye“ i da ćete me štiti od uroka. Nasmijah se od srca i taj tren odlučim potražiti ju na eTwinning profilu radi zajedničkog projekta.

imageNa putu do zajedničkog izložbenog prostora mojih kolega iz Hrvatske prolazim pored Nordijskog štanda. Jednostavan je i neupadljiv, pa ipak mi pozornost privuku neobične svijetleće trake na stolu. Znatiželjna sam i jednu uzimam u ruku, a onda me iznenadi ženski glas: „Give me your hand!“ Bez straha pružam ruku,a ona me blagim pokretom lupne tom trakom oko zglavka koja se u hipu pretvara u svjetleću narukvicu. Srdačan smijeh i predstavljanje. Kolegica se zove Lisbeth Knutsdatter Gregersen i NSS je iz Norveške. Kaže da je mnoge eTwinnere danas već uhvatila svojom reflektirajućom narukvicom, a ja ju iznenadim gotovo istom frazom kojom je ona iznenadila mene. Nakon što ispruži ruku na otvoreni dlan stavljam joj gipsani magnetić u obliku smajlića. Nastaje još jedno eTwinning prijateljstvo koje osvjedočimo slikom za kraj.

imagePridružujem se sada i svome timu koji ubrzano radi na dovršavanju uređenja štanda. Šire pozitivne vibracije i pozivaju na druženje. Sve je spremno za aktivnosti koje ćemo sutra pokazati eTwinnerima.

Začudo, nakon cijelog dana hodanja i uskakivanja u različita prijevozna sredstva kojima smo upoznavali prekrasni Lisabon, uopće ne osjećam umor. Toliko različitosti na jednom mjestu, a opet spojeni u jedinstvenoj težnji da ujedinimo naše želje u toliko projekata nikako me ne ostavlja ravnodušnom. Ja sam dio ove jedinstvenog i plemenitog programa i ne želim se odvojiti.

Isti osjećaj drži me i sutradan na radionicama u kojima razmjenjujemo iskustva na slavenskim jezicima. Projektna iskustva mojih kolegica iz Poljske i Slovačke primjer su dobre organizacije i kreativnih ideja, a uporaba novih web alata već golica moju znatiželju. Opet učim!

imageKornélia Lohyňová iz Slovačke i Petra Plíhalová iz Češke Republike pokazale su svim sudionicima radionice kako su uspješno motivirale učenike kako je jednako važno znati tko su sportski predstavnici njihovih zemalja, ali i učiti kako živjeti zdravo u sportskom duhu, te koje je stvarno značenje Olimpijskih igara. Njihov projekt “Rýchlejšie, vyššie, silnejšie / Faster, Higher, Stronger” nadahnuo me ne samo zanimljivom temom već i uporabom velikog broja web 2.0 alata.

image

Barbarin i moj eTwinning projekt Moja knjiga – moj prijatelj/ My book – my friend predstavila sam na radionici na slavneskom jeziku, a potom sam dobila poziv naše voditeljice Dunje Babić i slovenske NSS da sudjelujem na skorašnjem Slavenskom seminaru u Ljubljani gdje bih ga opet mogla prezentirati. Radosna sam jer mi eTwinning tako jednostavno otvara još jedna vrata i već slutim da ću sljedeći put prikazati isti projekt u raskošnijem izdanju.

imageJoš je jedan dan do povratka u Hrvatsku i odlučujem potpuno uživati u ovom svijetu čiste kvalitete, kreativnosti i entuzijazma europskih učitelja i njihovih učenika. Osluškujem ideje i već gradim nove svjetove.

Gledajući tamnoputu Portugalku u metrou kako čita knjigu „obučenu“ u neobični omot od tkanine smišljam odličan naziv za novi projekt i nesebično ga podijelim s Teom. I njoj se svidio, a onda se ideje rađaju jedna za drugom u želji da upotpunimo nepregledan svijet eTwinning projekata u kojima nas različitosti povezuju.

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u eTwinning i označen sa , . Bookmarkirajte stalnu vezu.