Samo igra – igrokaz o sigurnosti na internetu

Sanja Božinović

Temu sigurnosti djece na internetu obrađujem sa svojim šestim razredom Osnovne škole Nikole Hribara u Velikoj Gorici. Materijal za rad pronašla sam na mrežnoj stranici Childnet.

Pažnju mi je privukao isječak iz petnaestominutne dječje predstave nazvane „Only a Game“ pa sam se obratila autorima i dobila potpuni scenarij i nastavne planove za tri sata. Trebamo obraditi temu i postaviti svoju verziju predstave, tj. dodati joj naš doprinos, koji je ujedno i dokaz da su djeca shvatila, usvojila i s vršnjacima spremna podijeliti naučenu lekciju o sigurnosti na internetu.

Slika 1. Detalj Childnet stranice

Ideja je odmah izazvala pažnju i veliki interes mojih šestaša: jednostavna scena s dva stola s računalima i veliko platno projektora u pozadini. Tema je igranje igara na internetu i sudjeluje cijeli razred, neki su učenici stvarni, a neki virtualni likovi, učenici sami stvaraju zvukove i jednu scenu igre te svoje poruke o naučenom pokazuju publici.

Likovi u predstavi su dva učenika, Jay i Alex. Jay ima računalo u sobi i igra što, koliko i kad želi. Alex ima „stroge“ roditelje, računalo koje svatko vidi u zajedničkoj prostoriji stana, a smije igrati samo kad mu dozvole roditelji i nije baš sretan zbog toga.

Zaplet započinje kad Jay prihvati ideju starijeg prijatelja Taylora da se lažno predstavi kao četrnaestogodišnjak i počne s lažnim identitetom igrati cool igru. Sve se zakomplicira kad, da bi dobio „nagradu“, mora dati osobne podatke i otkrije da mu je računalo preplavljeno neželjenim porukama kojih se sam ne zna riješiti, a u školi upadne u nevolje jer zbog igranja ne stiže pisati zadaće.

Srećom, i Jayjev prijatelj Alex i svi mi znamo pomoći savjetima i Jay se odlučuje ne otkrivati svoj identitet, potražiti pomoć odraslih osoba od povjerenja i naučiti ne vjerovati svemu i svima na internetu.

Igrokaz se sastoji od sedam prizora, a nastavnim planovima su posebno pokrivena tri:

• Na samom početku učenici su raspravili kako koriste internet u školi, a kako kod kuće. Nabrojili smo omiljene igre. Nakon toga smo pročitali scenarij „Only a Game“ i razgovarali o tome što smo naučili iz priče. Postoji i ideja da učenici nacrtaju strip od tri scene koje su ih se najviše dojmile iz scenarija.

• U dijelu scenarija kad Jay bez razmišljanja započne igrati igru sa starijim Taylorom i ostalim nepoznatim igračima na mreži, učenici stvaraju izgled virtualnih likova koji se pojavljuju na pozornici, njihove kostime, temu igrice te razne druge detalje koji scenu čine vizualno zanimljivijom. Taj dio ih čini jako ponosnima, predstava postaje njihova, a u isto vrijeme naglašavamo da stvaramo nenasilnu igru te osvješćujemo sve elemente koje čine igru. Također, djeca uživaju u grupnom radu i uče o podjeli zadataka i odgovornosti. Moji šestaši su toliko uzbuđeni da sam morala produljiti raspravu i tek ćemo idući tjedan odlučiti o konačnoj verziji naše scene.

• Treći dječji autorski dio je potrebno ugraditi u završni prizor. Pomoću Childnetove prezentacije još jednom ću djecu podsjetiti na SMART pravila koja već znamo. Pravila kažu: S – safe, M – meet, A – accept, R – reliable, T – tell.

Tako će se učenici još jednom podsjetiti na sve probleme s kojima se Jay susreo i da smo naučili kako ih trebamo rješavati. Dodatno će kroz rad u parovima raspravljati o svakom problemu i predložiti svoj savjet.

Nakon toga ćemo u grupi prikazati sve savjete i dogovoriti se o konačnoj verziji svake rečenice koja ulazi u scenarij. Te će rečenice učenici izgovarati u zadnjem prizoru predstave, a napisat ćemo ih i kao postere.

Završnu točku naše predstave još nismo isplanirali, ne znamo hoće li to biti rap pjesma, ples ili oboje, o tom će dijelu odlučiti učenici. Tema će biti učenička interpretacija SMART pravila uz glazbu.

Slika 2. SMART pravila

Rad na svojoj verziji predstave „Samo igra“ započeli smo na satovima razrednog odjela, ali će nam trebati više dodatnih sati za uvježbavanje nastupa. Nadamo se nastupu pred vršnjacima i roditeljima za Dan škole u svibnju. Isto se tako nadam da će tema, pogotovo ako dobro izvedemo predstavu, vršnjake mojih učenika i njihove roditelje potaknuti na razmišljanje te pomoći onima koji još nisu svjesni da djeca u svojoj sobi nisu sigurnija nego na ulici.