Semafor

jelena_horvat

Jelena Horvat

Baš kao što učitelji-početnici u sklopu polaganja stručnog ispita moraju pred komisijom održati nastavni sat, i stručni suradnici-pedagozi trebaju prikazati svoj rad. Neko sam se vrijeme dvoumila što odabrati – prezentaciju pedagoškog istraživanja ili radionicu, no na kraju sam se ipak odlučila za potonje. Nakon kraćeg dvoumljenja odabrala sam temu iz područja sigurnosti na internetu što se, igrom slučaja, odlično uklopilo u akciju „Sigurniji internet za djecu“.

Radionicu sam pisala koristeći se raznim izvorima, a na umu sam imala sve učitelje i razrednike naše škole te pokušala sastaviti radionicu koju bi mogli izvoditi i oni koji se ne snalaze baš najbolje u internetskom svijetu. Prilagođena je učenicima 7. i 8. razreda, poglavito zbog spominjanja društvenih mreža koje su mahom zabranjene mlađima od 13 godina, no uz malo se truda može prilagoditi i mlađem uzrastu. Materijali za radionicu lako su dobavljivi, ne zahtijeva se poseban prostor ni mnogo pripreme. Cijela se priprema radionice nalazi u prilogu, zajedno s listićima namijenjenim ispisu, a ovdje ću ukratko opisati njen tijek te kako su se s njom snašli učenici 7. b razreda OŠ Veliki Bukovec.

Ciljevi:

  • podići svijest o korisnosti, ali i opasnostima interneta,
  • upoznati učenike s pravilima ponašanja na internetu,
  • potaknuti ih na sigurno otkrivanje interneta te na prepoznavanje opasnosti,
  • ohrabriti učenike da neugodne situacije prijave učiteljima ili roditeljima.

Zadaci:

  • Obrazovni – naučiti koje su korisne strane interneta, prepoznati opasnosti na internetu i znati ih izbjeći.
  • Funkcionalni – utjecati na svijest učenika o stalnosti objavljenih sadržaja na internetu, razviti svijest o opasnostima interneta.
  • Odgojni – učenici će moći samostalno prepoznati rizike interneta.

Iako su svi učenici naše škole dobro upoznati s prednostima i opasnostima interneta (informatika se kao izborni predmet nudi već od prvog razreda), nije loše podsjetiti ih na neka pravila ponašanja na internetu.

Materijalno-tehničke i didaktičko-metodičke komponente u izvođenju radionice:

  • Prostorni uvjeti – uvodni i završni dio radionice izvode se u kružnom rasporedu sjedenja, dok se u središnjem dijelu radionice, nakon kraćeg uvoda u kružnom rasporedu, učenici dijele u 4 grupe te sjedaju za klupe, ovisno o broju učenika. Radionica je zamišljena za grupu od 16 do 28 učenika te je lakše izvediva s manjim brojem učenika.
  • Nastavna sredstva i pomagala – samoljepljivi papirići u 4 različite boje, pribadače (sigurnosne igle), plakat sa semaforom, radni listići za svaku grupu, školska ploča, samoljepljiva traka, klupko vune.

Učenici su tijekom izvođenja radionice uglavnom na mjestu te hodaju samo do ploče s posterom kako bi na njega stavili svoje papiriće. Pišući radionicu, imala sam na umu razrede naše škole koji se uglavnom ne sastoje od velikog broja učenika kao i učionice u kojima nema mnogo mjesta za igre koje uključuju hodanje ili trčanje.

Metode i oblici rada:

  • Uvodni dio – frontalni oblik rada, rad u skupini, individualni rad, razgovor, diskusija.
  • Središnji dio – frontalni oblik, rad u skupini, razgovor, diskusija.
  • Završni dio – frontalni oblik rada, razgovor, igra.

Tijek izvođenja:

Uvodni dio – 5 minuta

Voditelj/-ica se predstavlja, navodi naziv radionice te učenike ukratko upoznaje s pravilima. Naglašava da u radionici nema netočnih odgovora, da svi imaju pravo na svoje mišljenje, da se u grupnom radu uvažavaju mišljenja svih članova grupe te da dok govori jedan učenik ili voditelj, svi ostali slušaju. Zatim opisuje tijek radionice („U uvodnom ćemo dijelu napraviti oznake s našim imenima, u središnjem se podijeliti u grupe i raditi zadatke, a u završnom odigrati jednu igru“).

Nakon toga voditelj/-ica nasumično dijeli papiriće u raznim bojama tako da se grupa podijeli u četvrtine. Svaki učenik na papirić zapisuje svoje ime. Nakon toga voditelj će svakom učeniku podijeliti listić s tzv. l33t abecedom (Prilog 1.) koja se koristi u komunikaciji na internetu i zamoliti učenike da svoje ime napišu i na taj „šifrirani“ način te ga pribadačom pričvrste na odjeću. Tako će, primjerice, učeniku imena Marko na papiriću pisati Marko i M4rk0. Cilj je ovog uvodnog dijela opuštanje i upoznavanje učenika.

U uvodnom je dijelu najteže bilo zadobiti pažnju učenika, ali su se vrlo brzo „razbudili“ čim su vidjeli šarene papiriće i pribadače. Pisanje imena ih je zabavilo i nasmijalo.

Središnji dio – 30-35 minuta

Kao uvod u središnji dio radionice, voditelj/-ica će učenicima postaviti nekoliko pitanja vezanih uz korištenje interneta, primjerice:

Tko od vas kod kuće ima računalo?
Gdje se ono nalazi?
Imate li vlastito računalo ili koristite tuđe?
Koliko ga često koristite i za koje svrhe?
Jeste li ikada doživjeli ili vidjeli nešto neugodno na internetu?
Za koje korisne stvari koristimo internet?
Što mislite koje sve opasnosti postoje na internetu?

Nakon kraće diskusije učenici se po bojama dijele u skupine i sjedaju na svoja mjesta. Voditelj im dijeli radne listiće i papiriće u bojama i objašnjava tijek radionice. Svaka grupa mora pročitati svoj listić (listići u Prilozima 2.-5.) te na papiriće napisati svoja mišljenja o zadanoj temi.

Prva grupa kao temu dobiva servise za razgovor preko interneta (chat, e-pošta, program za razgovor u realnom vremenu), druga preuzimanje sadržaja i trgovinu preko interneta, treća društvene mreže, a četvrta forume, blogove i interesne skupine. Svaka grupa mora na plakat sa semaforom (Prilog 6.) nalijepiti po najmanje dva papirića za svako polje, s time da zeleno polje označava pozitivne i sigurne aktivnosti na internetu, žuto one koje možemo obavljati, ali oprezno ili pak aktivnosti koje možda nisu poželjne, ali nisu ni opasne, a crveno one kojih bismo se svakako trebali kloniti. Tako bi, primjerice, prva grupa mogla u zeleno polje semafora staviti papirić na kojem piše „Možemo razgovarati s prijateljima koje poznajemo iz škole“, na žuto polje „Možemo slati lančane poruke, ali ne prečesto“ i u crveno polje „Nikad ne smijemo ugovarati sastanak s nepoznatima koje smo upoznali na internetu“. U ovoj će aktivnosti vjerojatno doći do preklapanja između grupa, ali to može poslužiti u završnoj diskusiji kako bi se porazgovaralo o tome zašto se neko ponašanje ponavlja kao poželjno ili nepoželjno.

Tijekom rada grupa voditelj/-ica kruži između učenika i pomaže s idejama ili objašnjava nejasnoće te potiče na razmišljanje. Za smišljanje pravila učenici imaju 15 minuta, nakon čega odabrani predstavnici grupa čitaju listiće, pitanja za razmišljanje i svoje odgovore. Učenici iz ostalih grupa mogu komentirati odgovore i dodavati svoja promišljanja. Nakon što su sve grupe nalijepile svoje papiriće na semafor, voditelj/-ica potiče diskusiju o pravilima koja su se pojavila češće, pita zašto baš ta. Dok učenici još sjede u grupama, voditelj/-ica ispituje grupu po grupu jesu li naučili nešto što nisu znali ranije, čini li im se da znaju više o rizicima korištenja interneta te kako novostečena znanja mogu primijeniti. Diskusija se po potrebi može produljiti ili skratiti ovisno o aktivnosti učenika i preostalom vremenu.

Učenici su upoznati s radom na računalu i s internetom, većina ih kod kuće ima računalo i rado su porazgovarali o svojim aktivnostima. Iz razgovora se zaključilo da su svjesni opasnosti i prednosti interneta, ali sam dobila dojam da ga olako shvaćaju i možda pravila ponašanja znaju samo u teoriji. Rad u skupinama je prošao bez ikakvih problema, učenici su radili vrlo zainteresirano i usredotočeno, što mi je bio znak da su materijali dobro pripremljeni i lako ih navode na odgovore. Nekim je grupama trebala mala pomoć, ali su u razgovoru došli do dobrih zaključaka. Prilikom stavljanja papirića na ploču, razred je pomno pratio što se događa i ispravljao, po njima, krive odgovore. Ovo su svi odgovori učenika:

CRVENO POLJE:

Ne smijemo se ružno izražavati!
Ne smijemo odavati svoju adresu i osobne podatke!
Kada pišemo blog, ne smijemo odavati svoje osobne podatke.
Ne smijemo skidati sadržaje koji nisu primjereni našoj dobi.
Ne smijemo nasjedati na primamljive ponude pri kupnji preko interneta!
Na YouTubeu ne smijemo gledati sadržaje neprimjerene za našu dob.
Mlađi od 13 godina ne smiju imati Facebook ili MySpace profil.
Ne bismo smjeli prihvaćati nepoznate osobe za prijatelje.

ŽUTO POLJE:

Možemo imati svoj profil, ali ga moramo zaštititi.
Smijemo kupovati s interneta samo uz dopuštenje roditelja.
Svaki sadržaj skinut s interneta moramo provjeriti antivirusnim programom.
Odabrati nadimak koji ne opisuje naše karakteristike!
Možemo se sresti s nepoznatom osobom uz pratnju odrasle osobe na javnom mjestu!
Kada se netko stalno upušta u svađe, treba razgovarati s njim i upozoriti ga da ne upada u svađe.
Na forumu možemo pisati poruke, samo moramo paziti kakve stvari pišemo.

ZELENO POLJE:

Ako imamo 13 ili više godina, smijemo se koristiti Facebookom.
Na YouTubeu smijemo gledati sadržaje primjerene za svoju dob.
Smijemo skidati samo one datoteke koje su free.
Svoju adresu i podatke smijemo davati svojim prijateljima!
Trebamo se držati pravila!
Možemo pisati o temama koje su korisne drugim članovima. (forum, op. a.)
Možemo biti korisni tako da odgovaramo na različita pitanja. (na internetskim forumima, op. a.)

Završni dio – 5 minuta

Učenici se vraćaju u kružni raspored. Voditelj/-ica im objašnjava da su, između ostalog, naučili da na internetu ostaje zapisano sve lijepo i ružno te da će za vježbu odigrati jednu igru u kojoj će svojim suučenicima reći nešto lijepo. Voditelj/-ica će započeti igru tako da nekome od učenike kaže nešto lijepo (npr. „Sviđa mi se tvoja majica“) i dobaci mu/joj klupko vune, držeći slobodan kraj u ruci. Odabrani učenik treba primiti vunu, reći nešto lijepo idućem učeniku i dobaciti mu klupko i tako redom. Ako se učenici poznaju otprije, mogu si reći i stvari poput „Uvijek si dobar prema ostalima“ ili „Volim kad mi pomogneš oko zadaće“. Na kraju igre svi će učenici biti isprepleteni te će im za kraj voditelj reći da su i na internetu svi njegovi korisnici spojeni na sličan način te da samo oni mogu učiniti da internet postane ugodno i korisno mjesto za sve.

Gotovo nevjerojatno, ali istinito – ovaj je dio radionice učenicima bio najteži. Neki su dugo razmišljali o tome što reći svojem prijatelju ili prijateljici iz razreda, iste su se rečenice ponavljale nekoliko puta, razmišljalo se i mozgalo do uzavrelosti. Kao svojevrsnu sam pouku naglasila činjenicu da je znatno lakše nekome uputiti ružnu riječ ili uvredu nego kompliment, čega su i učenici postali svjesni. Tom smo mišlju zaokružili radionicu i složili se da bismo sve pravila ponašanja na internetu mogli svesti pod jedno – ponašaj se onako kako bi se ponašao i u svakodnevnom životu.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Sigurnost na internetu i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.