Microsoft Partners in Learning Institute 2011.

Arjana Blažić

Zašto i kako do Redmonda?

Microsoftov program Partners in Learning jest program kojim se nastavnici potiču da u svojoj nastavi primjenjuju inovativne metode te da primjere dobre prakse podijele sa svojim kolegama na lokalnim, regionalnim i svjetskim natjecanjima inovativnog obrazovanja. Budući da u svom radu svakodnevno upotrebljavam nove tehnologije i s njima eksperimentiram, u siječnju 2010. godine prijavila sam se na lokalni natječaj koji je raspisala zajednica Suradnici u učenju s projektom Greetings from the world. Pobijedivši u Hrvatskoj, pozvana sam na europsko natjecanje u Berlin, a zatim i na svjetsko natjecanje inovativnog obrazovanja koje se u listopadu održalo u Cape Townu gdje se moj projekt plasirao u finale, a o čemu smo već pisali na stranicama Pogleda.

Slijedom postignutih rezultata, stigao je poziv da se pridružim grupi od 500 najboljih inovativnih nastavnika koji su se istaknuli primjenom tehnologija u obrazovanju. Među 500 nastavnika, nas je desetak iz Hrvatske. Unutar te grupe u travnju je raspisan natječaj za Microsoftov institut Partners in Learning 2011., prvi takve vrste na koji je pozvano 50 nastavnika iz 31 zemlje širom svijeta. Za prijavu je bilo potrebno ispuniti prijavnicu te snimiti video u kojem je kandidat trebao obrazložiti zašto misli da je baš on/ona prava osoba za sudjelovanje na ovoj konferenciji.

Vrijeme koje je prošlo između prijave i objave rezultata činilo se kao vječnost, a onda je jednog utorka u lipnju stigla elektronička poruka. Kao što nikad ne zaboravljamo ono što smo radili nekog važnog dana, tako ni ja neću nikad zaboraviti to jutro kad sam sjela za svoje računalo da provjerim pristiglu poštu. Već u naslovu poruke riječ approved označila je da je moja prijava prihvaćena i da ću biti jedna od 50 sudionika prvog Microsoftovog instituta za nastavnike.

Prije i za vrijeme puta

Prije samog puta nas je 50-ero sudjelovalo na dva pripremna webinara koja su održana putem Live meetinga i na kojima smo, osim pregleda događanja na Institutu, dobili i razne zadatke koje smo trebali izvršiti. Između ostalog, bila je tu i izrada Photosyntha na kojem sam prikazala kako izgleda moja škola, IX. gimnazija, odnosno okruženje u kojem radim. Također je bilo potrebno proučiti razne alate te sudjelovati u raspravama o učenju i poučavanju u 21. stoljeću.

Ispunivši sve zadatke, krenula sam put Amsterdama gdje sam se sastala s dvanaestero nastavnika iz Europe i Južne Afrike. Bili su tu neki koje sam već imala prilike upoznati na prijašnjim natjecanjima, ali i oni koje sam poznavala samo iz virtualnog svijeta te smo svi zajedno poletjeli prema Seattleu. Deset i pol sati leta je uz razgovore o našim projektima, školama i tehnologijama proletjelo kao u trenu te smo se ubrzo našli u mini busu koji nas je odvezao u hotel Hyatt Regency u Bellevue.
Slika 1. Dolazak u Seattle

Dolazak u Seattle

Bellevue ima 120 000 stanovnika i nalazi se istočno od centra Seattlea od kojeg ga dijeli Washingtonsko jezero i najveći plutajući most na svijetu, dugačak 2 285 m. Belleuve je poslovni, moderan dio Seattlea, tzv. boomburg, grad koji se izuzetno brzo razvija, ali uglavnom zadržava karakteristike predgrađa ili satelitskog grada. U strogom centru Bellevuea svakodnevno radi oko 35 000 ljudi, a živi svega oko 5 000 stanovnika. Naš je hotel bio smješten u sklopu dvaju trgovačkih centara od kojih nas je dijelio samo most, tzv. skybridge, izgrađen kako se posjetioci ne bi zamarali prelaskom ceste na semaforima na velikim avenijama pored hotela.

U hotel smo stigli u 18 sati, a već u 19 započela je svečanost dobrodošlice na kojoj smo se upoznali s ostalim sudionicima kao i s organizatorima s kojima smo već prethodno bili komunicirali online. Naš prvi susret trajao je samo dva sata kako bismo se uspjeli oporaviti od dugotrajnog leta i kako bismo mogli odmorni krenuti na aktivnosti sljedećeg dana. Aktivnosti su započele već u 6.30, s doručkom u hotelskom restoranu Twisted Cork. No nikom od nas iz raznih dijelova svijeta rano buđenje nije predstavljalo problem jer smo svi patili od jet laga pa smo noć uglavnom proveli budni za računalom već od 3 sata ujutro. Ipak, ni to nikom nije predstavljalo nikakav problem jer ipak je to bio Seattle, a svi se sjećamo Toma Hanksa, Meg Ryan i njihovih besanih noći u ovom gradu. Moram priznati da sam s velikim zadovoljstvom fotografirala pogled iz svoje sobe na 20. katu hotela i fotografiju Seattlea noću poslala u virtualni svijet, nazvavši je, kako drugačije nego Sleepless in Seattle.

Slika 2. Sleepless in Seattle

Prvi institut 2011.

Naše su se radionice i seminari održavali su u sjedištu Microsofta u Redmondu, kamo nas je svakog jutra vozio autobus. Vožnja do tamo uglavnom je trajala 15-20 minuta. Redmond je zapravo jedan pravi mali grad s brojnim zgradama i neboderima, puno zelenila, malih restorana i kafića, košarkaških i svih drugih igrališta – to je mjesto na kojem bi, sigurna sam, svatko volio raditi. Atmosfera je ležerna, nitko se ne čini užurbanim niti pod stresom. Svi su vrlo jednostavno obučeni, tzv. business casual, a odijela i kravate rijetko da se mogu vidjeti. Prevladava potpuno ležerna atmosfera i na cijelom se kampusu osjećate kao kod kuće.

Slika 3. Sudionici u Redmondu

Prvog smo dana u Pilchuck dvorani u zgradi broj 40 imali predavanja i radionice od 9 do 17.30 sati s vrlo kratkim prekidima za ručak i kavu. Cijeli taj dan radili smo – zamislite – bez računala! U središtu našeg rada bilo je stvaranje smislenih i korisnih nastavnih aktivnosti, a predavačice Deirdre Butler i Linda Shear su na vrlo zanimljiv način prikazale važnost kodiranja nastavnih aktivnosti za stvaranje znanja, suradnju i upotrebu IKT-a u nastavi.

Povratak u hotel, ubrzano spremanje za grupni izlazak te odlazak na večeru i kuglanje označili su završetak intenzivnog učenja tijekom prvog dana. Iako se kuglanjem ne mogu baš pohvaliti, s obzirom na moje kuglačko iskustvo, mogu biti zadovoljna brojem oborenih čunjeva.

Srijeda i petak bili su dani u kojima smo se izmjenjivali u radu u dvije grupe – na računalima. Jedna je grupa izrađivala nastavne jedinice prema prethodno naučenim pravilima kodiranja, koje ćemo moći primijeniti u razredu nakon povratka iz Redmonda. Za izradu jedinica koristili smo Microsoftove alate Bing Maps, Photosynth, OneNote, Photo Story 3, AutoCollage, Songsmith i Windows Live Movie Maker koji su uglavnom besplatni za nastavnike. O svakom od ovih alata i sjajnim mogućnostima njihove primjene, kao i načinima kodiranja nastavnih aktivnosti s kojima sam se upoznala na ovom seminaru, moći ćete čitati u sljedećim brojevima Pogleda kroz prozor.

Prijepodne u četvrtak bilo je rezervirano za pravu poslasticu – posjet Kući budućnosti i Vizionarskom laboratoriju – no nažalost, o tome ne smijem ni pisati ni govoriti, a naravno nemam ni fotografije. Razlog tome je jednostavan: to su noviteti koje Microsoft razvija i koji će jednog dana zasigurno biti dostupni široj javnosti. Toga smo dana također imali izvanrednu priliku posjetiti američki Forum inovativnog obrazovanja koji se u četvrtak i petak odvijao na istom mjestu i koji je okupio stotinu najboljih inovativnih nastavnika iz SAD-a. Pobjednici natjecanja ići će na svjetsko natjecanje koje će se u studenom održati u Washingtonu. U kategoriji “Stvaranje znanja i kritičkog mišljenja” pobijedila je Kelli Etheredge, profesorica iz Alabame i moja dugogodišnja prijateljica s Twittera, koju sam konačno imala prilike i osobno upoznati. Kellin projekt pod nazivom Koja je presuda? maksimalno je angažirao učenike u pripremi sudskog procesa za Edmonda Dantesa iz romana Grof Monte Cristo.

Slika 4. S pobjednicom natjecanja i dugogodišnjom prijateljicom s Twittera, Kelli Etheredge napokon uživo.

Poslijepodne odlazimo u Seattle, ali ne na razgled grada, već na tzv. Learning Excursion ili kako bismo mi to rekli – na terensku nastavu. Podijeljeni smo u grupe od četvero, a svaka grupa mora obići jednu znamenitost, razgledati, fotografirati, uzeti materijale i – osmisliti nastavnu jedinicu. Grupe odlaze u Olimpijski park skulptura, na tržnicu Pike Place, u Muzej grada Seattlea, u Azijski muzej grada Seattlea i u Space Needle – zasigurno najpoznatiji simbol grada.

Moja se grupa sastoji od nastavnika iz Belgije, Mađarske i Šri Lanke, a zadatak nam je istražiti SAM (Seatttle Art Museum). Muzej grada Seattlea svojim eksponatima i sjajnim izložbama koje su tada bile postavljene pružio nam je odličan izbor za izradu raznih oblika nastavnih aktivnosti, što pokazuju naši radovi poput panorame djela Paola Ucella Slike iz Enejide napravljene u PhotoSynthu ili lanac asocijacija napravljen pomoću alata Photo Story 3.

Autor video uratka je Gergely Nadori

Četvrtak završava svečanim prijemom u Space Needle odakle se pruža nevjerojatan pogled na Seattle i okolicu i na kojem uz ukusnu hranu i probrana pića uživamo u razgovorima sa sudionicima Foruma inovativnog obrazovanja o tehnologijama, suradnji i projektima.

Slika 5. Space Needle, najpoznatiji simbol grada

U petak prijepodne za nas sudionike održao se najznačajniji događaj konferencije – TeachMeet. TeachMeet su kratke prezentacije u kojima nastavnici svojim kolegama pokazuju projekte i razne inovativne načine rada. Osnovna karakteristika ovog načina prezentiranja jest vremensko ograničenje prezentacija koje obično ne traju više od šest minuta. U našem slučaju one su smjele trajati najviše dvije minute. Nevjerojatno je teško reći sve ono najvažnije o vašem projektu u samo dvije minute, ali svakako je moguće. Nakon isteka tih dviju minuta, započne svirati glazba, a predavač mora prekinuti svoju prezentaciju i doslovno otplesati s pozornice. Bilo je to jedno vrlo dinamično, zabavno i nadasve poučno prijepodne, koje me ponukalo da Teach Meet stavim u svoj akcijski plan o inovativnom učenju i poučavanju na hrvatskoj obrazovnoj „sceni“, budući da čvrsto vjerujem da se naši nastavnici imaju čime pohvaliti i pokazati svojim kolegama sve one inovativne projekte o kojima nitko osim njihovih učenika i najbližih kolega ništa ne zna.

Slika 5. U Microsoftu u Redmondu govorila sam
o Live meeting webinarima za maturante.

Kao što svemu lijepom prebrzo dođe kraj, tako smo se i mi odjednom našli na završnoj večeri u predivnom restoranu Salty’s na samoj obali Pacifika s pogledom na nebodere Seattlea. No zahvaljujući tehnologijama, kao i niskotarifnim zrakoplovnim kompanijama, ovo sigurno nije kraj našeg druženja, nego kako je to Clark Gable lijepo rekao, početak jednog lijepog prijateljstva, ali i međunarodne suradnje, izmjenjivanja primjera dobre prakse i zajedničkog učenja i podučavanja o inovativnim metodama i strategijama.

Pogledajte blogove i videomaterijale ostalih sudionika konferencije.
Pogledajte fotoalbum

Slika 6. Završetak konferencije i početak jednog lijepog prijateljstva