Podrška roditeljima

ana_ivaković

Ana Ivaković

Objektivizacija informacija

Prilagodba na nove generacije učenika podrazumijeva i prilagodbu na njihove roditelje. Kako se mijenjaju naši učenici, tako se mijenjaju i njihovi roditelji. Mnogi učitelji govore: “Ovakvi učenici nisu nekada bili.“, a sve više učitelja govori: “Ovakvi roditelji nisu bili nekada.“ U skladu s promjenama pogleda na ulogu učitelja, mijenja se i odnos roditelja prema edukatorima. Nekada je učitelj zajedno s liječnikom i svećenikom bio cijenjena osoba koja je, između ostalog, imao ulogu prosvjetitelja. Danas svi odrasli misle kako o svemu znaju najbolje i dolazi do situacije u kojima se roditelji i učitelji sukobljavaju aktivno ili pasivno misleći kako rade najbolje za budućnost djece.

imageSvima koji su zainteresirani, dostupnost informacija preko interneta omogućuje im njihovu konzumaciju, međutim, pitanje je kako se te informacije tumače i kakvo zapravo značenje imaju dostupne informacije. Ako smo subjektivni, pronalazimo one informacije koje potkrepljuju naše viđenje problema na način koji to nama odgovara. Određeno obrazovanje omogućuje onima koji su ga dobili, tumačenje i odabir nađenih informacija na internetu na objektivan i znanstveno prihvatljiv način. Sličnu situaciju imamo s informacijama na internetu koje ljudi dobivaju tražeći rješenje svojih zdravstvenih problema. Sve više nas je osviješteno o različitim mogućnostima liječenja, međutim, liječnik je taj koji će objektivno odrediti što je u određenim okolnostima najbolje rješenje za naše zdravstvene probleme. Ako slučajno nismo zadovoljni prijedlogom našeg liječnika, svakako ćemo potražiti drugo mišljenje. Ponekad ćemo, čitajući o nekim problemima tj. simptomima, pomisliti kako bolujemo i mi od raznoraznih nepoznatih bolesti, ali će samo objektivan medicinski pregled i tumačenje liječnika u kojeg imamo povjerenja potvrditi ili opovrgnuti našu subjektivnu dijagnostiku. Na isti način informacije koje roditelji mogu dobiti na internetu o metodama, problemima i rješavanjima obrazovnih problema kod svoje djece, mogu kod roditelja izazvati tjeskobu, zabrinutost za normalan razvoj i napredak svog djeteta.

Prvi kojima se roditelji mogu obratiti u takvim situacijama su učitelji, razrednici. Oni svakako imaju sve stručne kompetencije za objektivnom procjenom jesu li bojazni roditelja opravdane ili nisu. U svakom slučaju, ako nisu sigurni što i kako s takvim roditeljima, mogu ih uputiti na savjetovanje kod stručne službe koja radi u školi: psihologa, pedagoga, rehabilitatora. Ponekad je i prevelika briga roditelja ono što ometa napredak učenika. Svakako je potrebno takve roditelje informirati, obrazovati, savjetovati, kako bi mogli svoju roditeljsku ulogu, koja im je očigledno izuzetno važna, što bolje odraditi. Nažalost, još uvijek imamo onih roditelja koji misle kako je škola odgovorna i za odgoj i za obrazovanje uz njihovu (roditeljsku) minimalnu suradnju u tome.

Danas svi roditelji imaju svoje osobno iskustvo školovanja. To iskustvo je vrlo šaroliko. Kreće se po normalnoj krivulji od ekstremno pozitivnog do ekstremno negativnog stava o školskom sistemu, načinu obrazovanja, sadržajima i metodama koje se danas koriste.

imageSvjesni smo kako stavovi roditelja mogu utjecati i utječu na stavove učenika i njihov odnos prema osobnom školovanju.

Kada uzmemo u obzir sve te promjene koje su se dogodile, jasno je kako se i promijenila naša uloga kada komuniciramo s roditeljima.

Razumijevanje i podrška

Osnova svake komunikacije jest dobro čuti što nam sugovornik zapravo govori, ali i slušati na koji to način radi. Strpljivost koju pri tome moramo imati je imperativ jer svako brzanje s naše strane može dovesti do krivog tumačenja i zaključaka. Kako se u školi radi primjereno pomoći. Svakom je roditelju njegovo dijete najvažnije, a koliko se god trudio, ne može biti objektivan.

image Obično znamo roditeljima govoriti: „Vi kod kuće imate jedno, dvoje djece, a u razredu ih je 20, 30… Kod kuće se vaše dijete ponaša onako kako ste vi opisali, a u školi upravo ovako kako sam vam opisala. Sve je to vaše dijete i to je normalno. Ali, ako nismo zadovoljni kako se ponaša u školi, možemo samo zajedničkim naporom pomoći vašem djetetu. Nama je u interesu napredak vašeg djeteta i razvoj potencijala koje ima.“

Upravo naglašavanje interesa djeteta jest prioritet jer ako roditelj sumnja u naše dobre namjere niti jedan savjet ili prijedlog neće moći prihvatiti.

Upravo činjenica kako mi kao profesionalci imamo znanje, iskustvo i objektivan pristup, roditeljima može pomoći da nam se povjere, iskažu svoje sumnje, dileme, probleme vezane uz odrastanje svog djeteta. Oni očekuju od nas razumijevanje, savjet.

Kao odrasli ljudi svjesni smo koliko je zapravo teško suočiti se s objektivnom istinom, prihvatiti je, odlučiti promijeniti ono što se treba promijeniti i napokon djelovati u smjeru potrebnih promjena. Ako smo svjesni toga, sigurno smo svjesni koliko je potrebno osobne hrabrosti za povjeriti svoje misli, dileme drugoj osobi s kojom nismo u bliskoj emocionalnoj vezi. Učitelj i razrednik su dobronamjerne osobe spremne pomoći, ali dok ne steknu povjerenje u njihovu povjerljivost i stručne kompetencije, mnogi su roditelji suzdržani i šturi u potrebnim informacijama.

S druge strane, imamo roditelje koji misle kako su informacije u školi društveni događaj u kojem trebaju istresti svoje stavove vezane ne samo za školu, već za cjelokupnu situaciju u svijetu. To su obično roditelji koji imaju napadaje uzbuđenja i brbljivosti kojom zapravo sprečavaju edukatora u spoznaji bitnih informacija o učeniku. Takve je roditelje potrebno stalno vraćati u stvarnost zbog čega su trenutno u školi i o čemu trebate razgovarati.

Izuzetno je važno roditelje uključiti u proces promjene koji smo započeli kada smo pronašli problem. Informiranje je prvi korak, prikupljanje bitnih informacija je nužan sljedeći korak. Kako bi proces promjene stvarno bio uspješan, nužna je stalna izmjena informacija između roditelja i škole te vrednovanje i primjećivanje svih pozitivnih pokazatelja. Čak i mali sitni pomaci koje smo objektivno primijetili u željenom smjeru pomažu roditeljima u ustrajanju na dogovorenom načinu ponašanja. To je ponekad izuzetno teško te koliko je nužno poticati učenika, toliko ili još više je potrebno poticati neke roditelje u promjenama koje mogu dovesti do cilja.

U novoj sredini

Svaka nova promjena škole dovodi do mijenjanja obrazaca ponašanja učenika, ali i roditelja. U novoj sredini postoje neka nova pisana i nepisana pravila. Što ih prije otkriju, prije će se i prilagoditi novoj sredini. Kako je za učenike prilagodba na novu sredinu 3 do 6 mjeseci, toliko traje i prilagodba njihovih roditelja. Budući da oni nisu stalno u školi, prihvaćanje nove sredine kod njih traje i puno dulje.

Većinu su vremena roditelji bombardirani subjektivnom interpretacijom svog djeteta te poneki jednostavno ne mogu prihvatiti objektivniji pogled na cijelu situaciju. U takvim situacijama edukatori moraju biti izuzetno strpljivi i imati puno razumijevanja, ali i takta kako bi pomogli roditelju u prihvaćanju objektivne informacije i savjeta.

image

Kada se govori o promjeni školske sredine, tada je najdramatičnija promjena koja se događa s prelaskom iz osnovne škole u srednju školu. U toj je dobi odrastanje najdramatičnije, s obzirom na intenzivan rad hormona i njihovu neravnotežu te brzi i nagli rast tijela. Uz sve se to događaju i dramatične promjene u psihi.

Učenici jedva čekaju odlazak iz osnovne škole. Taj isti fenomen događa se i kod maturanata kad oni jedva čekaju odlazak na fakultet. To je najnormalnija pojava jer je znak odrastanja i spremnosti za prihvaćanje novih izazova prilagođenijim njihovom rastu i razvoju.

U novoj sredini neki postanu zatvoreniji, a neki svoju nesigurnost kriju iza bahatosti/bezobraznosti. Svakako to može biti iznenađenje za njihove roditelje jer ne poznaju svoju djecu kao takve. Informaciju o takvom ponašanju njihove djece trebate potkrijepiti svojim osobnim stavom kako se nadate da će ubrzo učenik pokazati primjerene reakcije u skladu sa svojom dobi i sposobnostima.

Ono s čime se većina roditelja teško nosi je školski neuspjeh koji je čest pratitelj kod promjene sredine. Roditeljima je tada važna objektivna informacija koliko su njihova djeca zaigrana i koliko su spremna za obveze koje su pred njima. Isto tako je važno znati kako su se do sada učenici nosili s nekim svojim neuspjehom ili je ovo njihov prvi neuspjeh s kojim se ne znaju nositi. Strategija dolaska do uspješnog cilja jest nešto što svaki učenik stvara sam u zavisnosti o svojoj osobnosti, modelima ponašanja i prijašnjim pozitivnim iskustvima. U tome mu roditelji mogu izuzetno pomoći hrabrenjem, vjerovanjem u njegove sposobnosti, ali i prihvaćanjem pomoći stručne službe u školi.

Vjerovanje edukatora u sposobnosti i mogućnost uspjeha učenika jest ono što djeci i njihovim roditeljima daje potreban vjetar u jedra životnog uspjeha.

Korisne poveznice:

Adolescenti i mi
Svatko ima svoj stil učenja
Ponovno, a zapravo prvi put

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Psihologija i označen sa , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Podrška roditeljima

  1. Povratni ping: Pogled dobrodošlice | Pogled kroz prozor

  2. Povratni ping: Pogled dobrodošlice! | Pogled kroz prozor

Komentari su zatvoreni.