Kako na zanimljiv, ali poučan način govoriti o televiziji i reklamama?

– mini projekt unutarpredmetnog povezivanja u nastavi hrvatskoga jezika

Željka Marković-Bilić

Televizija je u nas još uvijek najzastupljeniji medij, i prema broju svakodnevnih korisnika, i prema količini praćenog sadržaja. Televizija je, u većini slučajeva, ravnopravni član obitelji jer je s nama od ranoga jutra do kasne večeri. Ona je stalno tu jer nudi lako dostupne sadržaje za svakoga ponaosob. Svako malo pojavi se neki sadržaj koji gledatelje u potpunosti obuzme, ponekad u razmjerima manje epidemije. Zašto je tome tako i zašto je televizija toliko snažan medij?Govoreći o televiziji, prije svega valja na umu imati da je:

• lako dostupna – sve što vam treba je struja i televizor,
• najjeftinija zabava – plaćamo samo pretplatu/pretplate za mjesečno korištenje,
• ne iziskuje od nas pretjerani mentalni napor za praćenje najpopularnijih sadržaja za gledanje (sve što spada u domenu zabave),
• sadržaji najgledanijih emisija pomno su smišljeni i djeluju po principu nastavaka – traže svakodnevno ili tjedno praćenje,
• sadržaji su vizualno privlačni – lijepi glumci i mjesta radnje, reklame nude savršenstvo slike i zvuka…

Televizija je danas zaista najdostupniji i najjeftiniji oblik zabave. Nažalost, odgojno-obrazovna funkcija te iste televizije sve je manja, komercijalne televizije nemaju takve sadržaje, a državna televizija ih prečesto smješta u termine koji su mnogima neprihvatljivi. Ali, zato nas sa svih strana bombardiraju reklame.

 
Reklame i djeca

Razmišljajući što učenicima sedmih razreda ponuditi za početnu lektiru, izbor se nekako nametnuo sam od sebe. Moji su učenici previše vremena pred televizorom, prate nekoliko serija dnevno (da, i većina prati i najnoviji sapuničarski hit) i cijelo su to vrijeme obasipani različitim reklamama.
Jedno američko istraživanje pokazalo je da su mladi od najranijih godina izloženi gledanju oko 20 000 reklama godišnje. U toj je ogromnoj brojci sadržan svakojaki sadržaj, ali većina reklama radi na isti princip – manipuliraju gledateljstvom. Kako? Ne tako da nam govore da trebamo kupiti proizvod koji se reklamira jer je bolji od svih drugih, nego tako što stvaraju umjetnu potrebu upravo za tim proizvodom. Reklama nas, zapravo, uvjerava da nam je proizvod koji se reklamira – neophodan. Koliko ste puta kupili neki proizvod upravo zato? Ja se na prvu loptu mogu sjetiti tri slučaja kad sam nasjela na isti tip reklame i kupila tri različita uređaja za vježbanje (i sva tri danas skupljaju prašinu). Kako je onda tek djeci?Što je dijete manje, teže mu je razlikovati stvarno od nestvarnog jer u njegovoj mašti roboti od lego kocaka mogu letjeti, a barbike hodati – što marketinški stručnjaci znaju i koriste u reklamama. Nešto većoj djeci važno je pripadati određenoj skupini pa se povezuju prema tome, primjerice, imaju li Nokiu ili Samsung, nose li ovaj ili onaj brand, koriste li Twitter ili Facebook i slično.

Moć reklama

Moć reklama je ogromna – dostupne su, privlačene i uvjerljive. Koriste se svim sredstvima kako bi nas potakle na kupnju: koriste poznate osobe, sportske događaje, aludiraju na seksualnost, nude savršenu sliku i zvuk, djeluju na naše emocije, glumci u reklamama su oličenje savršenstva – mršave manekenke i mišićavi manekeni… I ima ih u velikim količinama. Kako se oduprijeti kupnji proizvoda koji se reklamira dvadeset puta dnevno? Kako se oduprijeti sugestiji da nam treba baš taj proizvod koji se reklamira?Može li tipičan sedmoškolac razumjeti reklamu? Zna li što se u reklami nudi? Ima li sve podatke o proizvodu? Ovo su samo neka od pitanja koja sam obilježila kao polazište, ali i kao svrhu govorenja o medijima.

Mini projekt „Moć suvremenih medija“

Osmišljavanje sadržaja koji će suvremenom osnovnoškolcu biti i zanimljivi i s kojim će se moći poistovjetiti – velik je izazov. Srećom, i ovdje u pomoć uskače tehnika, odnosno suvremena medijska pomagala.U projektu su planirani sljedeći sadržaji:

• „Debela Meri“ tekst Maje Brajko-Livaković, interpretacija teksta
• „Jesti ili ne“, radioemisija dostupna na CD-u Krila riječi 7
• lektira „Moć suvremenih medija“ – analiza reklamnih tekstova i videospotova

Misao vodilja cijeloga projekta bio je utjecaj medija na sliku o sebi, tj. podložnost utjecaju reklama. Što učenici misle o svom izgledu, jesu li bili na dijeti, znaju li što je zdrava prehrana, neka su od pitanja o kojima samo počeli razgovarati na satu književnosti uz tekst Debela Meri Maje Brajko-Livaković.Tema se nastavila slušanjem radioemisije „Jesti ili ne?“ na satu medijske kulture. Učenici su iznosili vlastita iskustva i razmišljanja. Evo što su odgovorili u pripadajućoj anketi.

Razgovarali smo o tome što bi na sebi promijenili i zašto, misle li da je to opravdano i u kolikoj mjeri na njihovo razmišljanje o sebi djeluju reklame, filmovi i televizijske emisije. Za domaću su zadaću dobili zadatak proučiti što je piramida zdrave prehrane i koji su štetni aditivi/dodaci u hrani te o tome izraditi plakat u skupini od četiri učenika.

Dvosat lektire bio je pomno razrađen, s različitim materijalima pomoću kojih se učenicima željelo pokazati na koji sve način mediji manipuliraju našim razmišljanjima i stavovima.

a) Elektroničko zlostavljanje tekst je preuzet sa stranica Unicefa Hrvatska. Važan je zato što se u njemu koristi poznata osoba – Slaven Bilić kako bi reklama što lakše doprla do gledatelja. Iako je svako služenje slavom poznatih osoba u reklamama pedagoški nedopustivo (zbog poistovjećivanja s njima), ovo je primjer u kojemu je poznata osoba iskorištena u pozitivne svrhe

b) Barbie slavi rođendan. Tekst govori o planetarno popularnoj lutki koja je utjecala i utječe na generacije djevojčica i djevojaka, stvarajući, prije svega, nerealnu sliku ženskoga tijela. Iako je dečkima na početku tekst bio pomalo smiješan, brojke u tekstu učinile su svoje – svi su postali svjesni Barbiene moći, a pogledali su i prvu reklamu iz 1959. i shvatili njen značaj za profit tvrtke Mattel.

c) Koliko je složen proces izrade reklame, učenici upoznaju u kratkoj radionici Kako se stvara reklamni spot.

Svrha radionice je shvatiti da je svaka reklama pomno smišljena kako bi ostvarila samo jedan cilj – što veću financijsku dobit. Sve su radionice ili preuzete ili prilagođene prema knjizi „Mladi – odgoj za medije“ koju su napisali Zlatko Miliša, Mirela Tolić i Nenad Vertovšek, a objavio M.E.P. d.o.o. 2010. u Zagrebu.

d) Ljetni fejs – reklama za besplatni pristup Facebooku preko mobitela služi se sugestijama tipa „Halo!? Nemaš laptop? U kojem stoljeću ti živiš?“. I koja, usput rečeno, ne nudi previše informacija o samom proizvodu. Ovo je primjer vizualno i zvučno privlačne reklame namijenjene prvenstveno mladima – korisnicima društvene mreže Facebook koja sugerira da moramo aktivirati ponuđenu opciju kako bismo bili in.

Uz ovu je reklamu pripremljena radionica Analiza reklamnih spotova

e) Analiza dviju reklama po vlastitom izboru. Korištene su reklame za Pan pivo radnog naslova „Mješalica“ i „Plaža“ kako bi učenici osvijestili koje su ciljne skupine kojima se reklama obraćaju. Reklame za pivo odabrane su zbog svoje brojnosti na televizijskim ekranima.U prvoj se reklami gledateljima sugerira da je pivo važnije od pomoći u radu, a u drugoj se koriste aluzije na seksualnost prikazivanjem savršenih muških i ženskih tijela.

U istu kategoriju možemo smjestiti i reklame za Ožujsko pivo koje se koriste popularnošću igrača hrvatske nogometne reprezentacije. Što takve reklame poručuju gledateljima, posebno mladima? Ako oni piju pivo, pit ću i ja jer ću tako biti poput njih. Tu poruku razumije svaki sedmoškolac i nad njom se treba duboko zamisliti. Takve su reklame pedagoški nedopustive, ali su, nažalost, stalno prisutne u medijskim prostorima.

Učenici su za domaću zadaću dobili zadatak za vrijeme gledanja hrvatskih televizijskih programa zabilježiti koliko je puta prikazana reklama po njihovom izboru (navesti razdoblje gledanja, broj pojavljivanja reklame na ekranu te riješiti nastavni listić Analiza reklamnih spotova).

Zaključak

Osim tri sedma razreda u Osnovnoj školi Veliki Bukovec, projekt je provela i kolegica Elena Kovačić s dva sedma razreda u Osnovnoj školi Gola. Svi su učenici sa zanimanjem pratili i radijsku emisiju i sadržaje na satovima lektire. Iznosili su i svoje primjere utjecaja reklama na njih i njihove obitelji, raspravljali o izgledu glumaca u reklamama, a posebno je zanimljivo to da su svi svjesni lažne slike koju nude reklame, filmovi i televizijske serije. Iako im je jasno da se tako u stvarnosti ne može izgledati, teško odolijevaju diktatu medija i primjerice, izboru odjeće prilagođene zamišljenim dimenzijama tijela. Vrlo zrela razmišljanja za trinaestogodišnjake te puno posla za odrasle na izgrađivanju samopouzdanja normalnih tinejdžera.