Mjenjačnica

Dubravka Sertić

Sažetak

Suvremeni nas način života, namjerno ili nenamjerno, brzo gurne u konzumerizam. Uvijek mislimo da bi trebali imati nešto novo i bolje. Roditelji, okoliš i škola koju učenici pohađaju igraju glavnu ulogu u borbi protiv konzumerizma. Unatoč tehnologiji učenje na primjeru i dalje je jedna od najboljih tehnika učenja. Roditelji i učitelji u velikoj smo mjeri odgovorni za to kakav će stav prema konzumerizmu imati djeca kad odraste. Trebamo ih naučiti da nešto što je novo i skupo nije nužno i najbolje. Neprestano ih trebamo osvještavati da možemo stvari koristiti na više različitih načina, a kad nam dosadi ne trebamo ih baciti jer za nekoga može to predstavljati veliko zadovoljstvo ili mu ispuni želju.

Ključne riječi: održivi razvoj, učenje za i kroz život, kvalitetan život.

Uvod

U okviru projekta ”Sjemenke promjene” moje kolegice i ja odlučile smo da organiziramo mjenjačnicu u školi. Bit je projekta učenike od najranijeg razdoblja učiti i naučiti kako se odgovorno ponašati prema prirodi, ljudima i da budu svjesni da svatko od njih svojim radnjom doprinosi boljem sutra.

Glavni dio

Glavni je cilj mjenjačnice osvijestiti učenike i njihove roditelje da rabljen predmet nekome može smetati, a istodobno može biti novo i korisno za nekoga drugoga.

Prvo smo morali odlučiti što bi mogli učenici i roditelji razmijeniti. Odlučili smo da budu razmjenjivali knjige, igračke, nakit i modne dodaci (šalovi, rukavice…).

Razradili smo koncept mijenjanja stvari. Kako? Bila je to isključivo razmjena robe, igračka za igračku, knjiga za knjigu, knjiga za nakit… Svatko tko je nešto pridonio dobio je kartu, koja je služila kao sredstvo plaćanja za novu stvar. Za igračku dobili su ružičastu kartu, za knjigu žutu kartu, za nakit zelenu i za modni dodatak plavu kartu. Trebale smo odlučiti i veličinu ili vrijednost igračke jer se međusobno prilično razlikuju. Odlučile smo da budu za vrjedniju igračku ili knjigu dobili dvije karte.

Slijedio je izbor prostora. Odabrale smo dio ulaza u školu i to se kasnije pokazalo izvrsnim izborom. Ispred škole imamo nefunkcionalnu fontanu oko koje smo posložili stolove. Iza stolova postavili smo panoe s natpisima onoga što se je na onom mjestu razmjenjivalo i tako su bili obični školski stolovi pretvoreni u štandove. Osim prostora morali smo odabrati i datum kada će se razmjena dogoditi. U našoj školi više od polovine učenika dolazi u školu autobusom. Željeli smo da bude mjenjačnica prije odlaska autobusa. Istodobno mnogo roditelja dolazi po djecu najkasnije u 15. sati. Dakle, razmjena bila je od 12.30 do 15.30. Odlučili smo da će se razmjena održati u svibnju jer je tada bilo vani dovoljno toplo.

Trebali smo pronaći učenike koji bi sudjelovali u organizaciji i provedbi događaja. S tim nismo imali problema. Pozvali smo učenike odsjeka na kojima učimo jer ih najbolje poznajemo i s njima smo u stalnom kontaktu. Učenike rasporedili smo na štandovima i na mjestu gdje se izdaju karte. Međutim, ja i kolegice bile smo prisutne samo kao koordinatorice i ako je došlo do problema, pomogle smo riješiti situaciju. Budući da je ovo lokalni događaj, pozvali smo i roditelje da sudjeluju. Bili smo sretni da su aktivno sudjelovali u događaju. Da bi što više ljudi saznalo za događaj, napravili smo oglas. Učenici su napravili plakate te objesili ih po školi i u bližnjoj trgovini. Poziv na događaj također bio je objavljen na web stranici škole i na lokalnoj televiziji.

Budući da nismo željeli da su štandovi na početku događaja potpuno prazni, donijeli smo nekoliko predmeta. Većinu stvari donijele smo učiteljice, a pomogli su nam i učenici.

Nakon nastave s učenicima postavili smo školske klupe i nekoliko stolica oko fontane ispred škole. Panoe postavili smo iza klupe na koje smo objesili natpise koji predmeti se tamo nalaze. Pomogao nam je i domar. Postavili smo ulaznu točku na događaj, postavili smo nekoliko klupa i stolica. Na ulaznom mjestu imali smo papir za označavanje predmeta. Kad su štandovi bili spremni, počeli smo ih puniti rabljenim stvarima. Na svakom je štandu bila dvojica učenika koja je bila zadužena za izlaganje predmeta i kasnije radila na tom štandu.

Počeli su dolaziti roditelji i učenici. Svatko tko je želio zamijeniti predmet dobio je kartu. Na događaju nismo imali nikakvih komplikacija. Prostor oko fontane odjednom se pretvorio u čaršiju. Nakon događaja pospremili smo štandove i predmete koji su ostali. Predmeti koji su ostali su spremljeni za sljedeću godinu. Tako smo riješili problem i štandovi neće biti prazni ni sljedeće godine.

Zaključak

Na našoj školi mjenjačnicu smo imali četiri puta. Odaziv roditelja, učenika i svih koji žive u okolini povećava se iz godine u godinu. Svake godine unaprijed pitaju hoće li se događaj održati. Iznenađeni smo bili kvalitetom predmeta koje su učenici donijeli. Predmeti nisu bili slomljeni ili oštećeni. Mnoge igračke izgledale su kao nove. Imali smo velik izbor nakita i modnih dodataka.

Da bi se takav događaj izveo, potrebno je sve dobro razmisliti i zahtjeva puno organizacije. Ali događaj ne bi bio uspješan bez suradnje i uzajamne pomoći kolega.

Literatura

1. Fidler, P. idr. (2018). Semena sprememb, prihodnost Slovenije, idejnik za učitelje 3., 4. in 5. razreda osnovne šole. Ljubljana: Služba Vlade Republike Slovenije za razvoj in evropsko kohezijsko politiko.