Opkoljeni plavom svjetlošću

(primjer dobre prakse – obilježavanje Dana sigurnijeg interneta)

Sonja Delimar

Sažetak

Iako su i ove godine poticaji za obilježavanje Dana sigurnijeg interneta bili brojni

https://ucitelji.hr/pogled-kroz-prozor-dan-sigurnijeg-interneta/

za realizaciju je uvijek potrebna i ona prava konkretna ideja, a ona je došla na sastanku čitateljskoga kluba Gimnazije „Fran Galović“ Koprivnica na kojemu su učenici odabrali čitati knjigu Karen M. McManus Lažljivac među nama, tinejdžerski krimić u kojemu su sumnjivci za ubojstvo srednjoškolci koji svoje tajne žele zaštititi od kolege koji tračeve i intimne informacije drugih učenika objavljuje na svojem popularnom blogu.

Danas su djeca tvoje dobi pod velikim pritiskom. (…) Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog društvenih mreža – više ne smijete počiniti ni najmanju pogrešku jer vas one, u protivnom, proganjaju.

To je citat iz romana koji je poslužio za pokretanje razgovora o tome koliko neugode ili čak i straha učenicima stvara spoznaja o tome da se cjelokupni njihov društveni život odvija uz prisutnost kamera mobitela i da je svaku potencijalno neugodnu situaciju moguće zabilježiti i učiniti trajnom.

Razgovor o knjizi na čitateljskom klubu prerastao je u istraživanje i projekt čiji ću tijek i rezultate ovdje izložiti, a tema je bila u kojoj se mjeri učenici susreću s nasiljem ili neugodnim situacijama vezanim uz prisutnost na društvenim mrežama te koji su njihovi načini suočavanja s takvim nasiljem, kako spriječiti nasilje ili barem ublažiti posljedice.

Ključne riječi: čitateljski klub, Dan sigurnijeg interneta, opasnosti društvenih mreža, izražavanje učenika

Uvod

Naslov ovoga članka dugujem učenici koja je svoju ilustraciju nastalu u završnoj fazi projekta opisala ovakvim riječima:

Na mojem radu stoje ljudi u različitim bojama što simbolizira različitost pojedinca unutar cijele ljudske rase. Oni stoje opkoljeni u plavoj prostoriji i na licima imaju začuđene i zabrinute izraze lica. Moj rad zove se Opkoljeni plavom svjetlošću što piše i na samom radu, ali na jeziku računala. Računala, mobiteli odašilju plavu svjetlost. No, oni kao uređaji sami po sebi nisu toliko štetni kao ono što je u njima, a to su društvene mreže i sve nama dostupno na internetu. To su stvari kojima smo opkoljeni i ne možemo od njih pobjeći. (Leonarda)

I
lustracija br. 1

Razgovarajući najprije s članovima čitateljskoga kluba (učenici prvih i drugih razreda) o njihovu iskustvu korištenja interneta i društvenih mreža, a imajući na umu i to da je anketni obrazac preporučeni tekst za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda u 2. razredu gimnazije, predložila sam im da sastave anketu kojom bismo mogli istražiti jesu li se njihovi vršnjaci već susretali s neugodnim situacijama vezanim uz prisutnost njihovu i njihovih osobnih snimki na društvenim mrežama (je li netko imao neugodnosti jer je o njemu bilo objavljeno nešto što ne bi htio da bude javno – istinito ili iskonstruirano) i jesu li i sami (svjesno ili nesvjesno) nekome prouzrokovali takvu neugodu te utječe li svijest o takvoj mogućnosti na eventualne njihove postupke – suzdržavaju li se od nekih aktivnosti da ih netko ne bi snimio? Utječe li mogućnost takvih događaja jednako na djevojke i na mladiće? Sugerirala sam da pitanja dodaju ovisno o vlastitome iskustvu i o kreativnosti, da mogu istražiti i stupanj neugode ovisno o potencijalnim prijetnjama – što bi u tom smislu bilo najneugodnije i također, iako je tema jedna od najozbiljnijih, da u izradi ankete slobodno budu duhoviti jer smijeh i postoji zato da olakšava potencijalno neugodne situacije.

Ilustracija br. 2                  Ilustracija br. 3                      Ilustracija br. 4

Provedba projekta

Pitanja koja su učenici sastavili zajednički smo dotjerali i napravili anketu koju smo proveli u mojih pet razreda na SRO-u ili za vrijeme nastave Hrvatskoga jezika. Anketa je, naravno, bila anonimna, a rezultati su na ovoj  poveznici.

Kao što se vidi, više od polovice od osamdesetak ispitanih učenika slaže se s tvrdnjom iz jedne recenzije romana da je pojavom društvenih mreža i intenziviranjem njihova korištenja vršnjačko nasilje dobilo jednu novu, monstruozniju dimenziju, veliki postotak izražava određenu nelagodu ili osjećaj anksioznosti uslijed spoznaje o tome da se njihov cjelokupni društveni život odvija uz prisutnost kamere mobitela kojom je moguće zabilježiti i učiniti trajnom svaku potencijalno neugodnu situaciju. Dvadesetak posto izjavilo je da su se ponekad suzdržali od neke aktivnosti zato da ih netko ne bi fotografirao ili snimio pa snimke učinio javnim, više od 30% da je doživjelo neki oblik nasilja na društvenim mrežama, 40% da je netko pisao o njima nešto što ih je povrijedilo. Bez obzira na pouzdanost rezultata ankete, ilustracije koje su nakon provedena projekta učenici naslikali, na potresan način govore o njihovu stvarnom doživljaju.

Ilustracija br. 5           Ilustracija br. 6                           Ilustracija br. 7
Ilustracija br. 8

Što se tiče neugodnih doživljaja koje su učenici imali jer je netko javno objavio neki njihov sadržaj za koji nisu željeli da bude javno dostupan, uglavnom se radi o fotografijama ili videima koji im se ne sviđaju, a 20% učenika izjavilo je da su i sami ponekad nekoga povrijedili objavljujući nešto što ta osoba sama ne bi željela objaviti – uglavnom nesvjesno i ne razmišljajući. Govoreći o sadržajima čije bi objavljivanje najteže podnijeli, učenici u najvećem postotku navode snimku seksa, a kao odgovor na pitanje kad bi se u javnosti pojavila neka fotografija ili snimka koja je neugodna ili kompromitirajuća, misle li da bi to bilo jednako neugodno za sve osobe bez obzira na spol, njih 48% misli da bi bilo jednako neugodno bez obzira na spol, a 42% misli da bi bilo neugodnije za osobe ženskoga spola.

Ilustracija br. 9

Svoje mišljenje učenici argumentiraju time da kada žene nešto naprave, to se gleda kao sramota, a kada muškarci nešto naprave, onda ispadaju “cool” (jedan od tipičnih odgovora iz ankete) i pokazuju svijest o postojanju dvostrukih mjerila pri procjeni ponašanja djevojaka i mladića.

Također, pokazuju suosjećanje odgovarajući na pitanje kako bi se ponašali da se nekome njima bliskom dogodi da budu objavljeni njegovi kompromitirajući materijali, kao i na pitanje što misle o situaciji kad intimni/pornografski video neke slavne osobe postane viralan – je li vjerojatnije da je ta osoba žrtva hakerskoga napada ili da je sama plasirala video da bi postala popularnija.

Zadnje pitanje u anketi bilo je motivacija za razmišljanje o kreativnom izražavanju potaknutom razgovorom i anketnim istraživanjem, učenicima su ponuđene moguće teme i bili su pitani koju bi temu odabrali za pisanje sastavka. Odgovori su bili sljedeći, od najzastupljenijeg prema manje zastupljenima:

• Trebamo li se bojati živjeti u vrijeme interneta?
• Imamo li pravo na pogrešku u vrijeme interneta?
• Jesu li naši roditelji u našoj dobi bili slobodniji zbog odsutnosti kamera?
• Veliki Brat motri kad pijemo, ljubimo se i bljujemo – i ne zaboravlja!
• Dovodi li mogućnost da nas kamere snime u svakome trenutku našega društvenog života do više inhibicija i introvertiranosti?

Nakon analize rezultata ankete, učenici su dobili zadatak na neki način kreativno procesuirati to o čemu smo razgovarali, a mogli su birati između sljedećega:

• napisati sastavak od 400 do 500 riječi na jednu od spomenutih tema po izboru
• napraviti plakat upozorenja o ponašanju na internetu radi izbjegavanja nasilja i neugodnosti koje bi izazvalo objavljivanje intimnih sadržaja
• napraviti strip, ilustraciju ili karikaturu s temom nasilja na internetu.

8. veljače postavili smo izložbu s radovima kojima su učenici kreativno izrazili svoja promišljanja i doživljaje vezane uz temu.

Ilustracija br. 10

Tijek projekta naveden je u Tablici 1.

Tablica 1. provedene aktivnosti

Zaključak

Nakon provedenih nastavnih i izvannastavnih aktivnosti potaknutih ovogodišnjim Danom sigurnijeg interneta kojima je cilj bio osvijestiti opasnosti koje vrebaju na internetu i društvenim mrežama, istražiti doživljaje učenika vezane uz tu vrstu opasnosti, jačati otpornost prema izazovima koji bi učenike mogli dovesti u neugodne ili opasne situacije i razviti suosjećanje prema onima koji su se u takve situacije možda već doveli, može se zaključiti da su učenici itekako svjesni opasnosti koje ih na internetu vrebaju i da usto imaju silnu potrebu i razgovarati o tome što proživljavaju te da imaju potrebu kreativno izraziti svoje strahove.

Literatura

1. Fon fon 2, udžbenik za drugi razred gimnazije
2. Pogled kroz prozor, https://pogledkrozprozor.wordpress.com/
3. https://knjiskizmaj.wordpress.com/2018/08/13/karen-m-mcmanus-lazljivac-medu-nama/