Moje Erasmus+ iskustvo

alma_suto

Alma Šuto

Od rujna 2015.g. Osnovna škola Zmijavci je uključena u dvogodišnji Erasmus+ projekt KA2 – strateška partnerstva pod nazivom Arts Count!. Cilj projekta je razvijanje komunikacije na stranom jeziku, matematičkih sposobnosti, ICT vještina, kreativnosti i poticanje suradnje među partnerima projekta te prihvaćanje različitosti kulture. Zadaci i aktivnosti, kako na razini škola tako i na zajedničkim sastancima, su koncipirani tako da učenici povezuju umjetnost i matematiku, koriste ICT tehnologiju i engleski jezik što utječe na razvijanje matematičkih sposobnosti , ICT vještina, kreativnosti i komunikacije na stranom jeziku. U projektu sudjeluju 4 škole iz 4 zemlje, Francuske, Španjolske, Švedske i Hrvatske ( naša škola ).

Sudjelujući aktivno u svim projektnim aktivnostima kao što su komunikacija i dogovori s kolegama iz drugih država i s kolegama iz moje škole, suradnja s roditeljima učenika uključenih u projekt, rad na projektnim zadacima sa učenicima i kolegama kao koordinatorica projekta za moju školu u prvoj godini uvidjela sam da je ovakav način učenja kako za učenike tako i za učitelje ima mnogo prednosti. Ovo je prvi međunarodni projekt u koji je moja škola uključena pa smo svi sa strepnjom ušli u njega, ali sada, na kraju prve godine, mogu istaknuti kako su projektne aktivnosti u naš kolektiv donijele jednu novu dozu entuzijazma, povezanosti i suradnje među kolegama, ali i sa učenicima i njihovim roditeljima. Prošle školske godine učitelji i učenici moje škole su imali svoje prve EU mobilnosti i to transnacionalni sastanak u Epernayu, Francuska, prvi sastanak učenika i učitelja Luraca, Španjolska i drugi sastanak učenika i učitelja Halmstad, Švedska. U nadi da će moj tekst imati pozitivan odjek i možda potaknuti neke neodlučne kolege na sudjelovanje u nekim novim projektima i ostvarivanje nekih novih EU mobilnosti rado dijelim svoje dojmove s transnacionalnog sastanka u Francuskoj i sastanka učenika i učitelja u Švedskoj.

Francuska

Na prvi i jedini transnacionalni sastanak u sklopu projekta u Epernayu, školski projektni tim je odlučio da idemo moja kolegica, učiteljica engleskog jezika Ivana Rako Vuksan i ja. Već smo se pri organizaciji putovanja susreli s prvim izazovima. Naime, naš zrakoplov je u zračnu luku Charles De Gaulle u Parizu sletio u večernjim satima pa je jedina opcija nastavka putovanja prema gradiću Erernay u Champagne pokrajini oko 120 km udaljenom od Pariza bila rent a car. Rezervaciju automobila smo, naravno, obavili online iz Hrvatske. Unatoč kišnoj noći, Ivaninom visokom stupnju trudnoće i autocesti sa šest traka, uz upute s GPS-a stigle smo na odredište bez poteškoća, izuzevši jednosatno kruženje odmah na izlazu iz zračne luke zbog krivog skretanja ;). U hotelu nas je dočekala mlada recepcionarka koja nije govorila engleski jezik, što je na kraju putovanja bio najveći problem, ali zahvaljujući Ivaninom poznavanju osnova francuskog jezika uspjesmo dobiti ključ od naše sobe. Sam sastanak je bio iscrpljujući, dva dana dogovaranja detalja oko projektnih aktivnosti, usklađivanja termina aktivnosti i sastanaka sa školskim kalendarima svake škole. U pauzi za ručak Francuzi su nam stigli pokazati dio Epernayja i neposrednu okolicu škole, a večeri su bile rezervirane za zajedničko druženje uz večeru. Upoznavanje kolega se, očekivano, pokazalo jako bitno za nastavak suradnje jer je malo lakše surađivati sa kolegama koje poznaješ. Kolege iz Francuske uglavnom loše komuniciraju na engleskom jeziku, a uz francuski naglasak su, meni osobno, bili teško razumljivi i oni koji govore engleski jezik. Na sreću sastanak je tečno i razumljivo vodila Španjolka Piedad, glavna koordinatorica projekta.

U obilasku škole Collège Jean Monnet – Épernay koju pohađaju učenici od 11 do 18 godina bile smo zatečene opremljenošću škole. Svaka učionica ima računala, a broj računala u učionici ovisi o predmetu za koji je učionica namijenjena. Opremljenost učionica u kojoj učenici uče tehničke znanosti, biologiju i kemiju, fiziku, strane jezik, ali i mnogih drugih učionica te knjižnice i zbornice je trenutno za nas u Hrvatskoj znanstvena fantastika. Unatoč opremljenosti francuske škole s ponosom ustvrđujem da su učenici moje škole uključeni u projekt mnogo bolji u komunikaciji na engleskom jeziku kao i u radu sa računalom i korištenjem suvremenih ICT alata.

imageimageimageimageimage

Švedska

Moja druga mobilnost u sklopu projekta je bila na sastanak učenika i učitelja u švedskoj školi Trönningeskolan u Halmstadu na jugu Švedske. Na sastanku je sudjelovalo 6 učenika iz moje škole te učiteljica razredne nastave i engleskog jezika Ines Garac i ja. To je bio tjedan za pamćenje!

Kako smo letjeli od Splita do Kopenhagena dan prije sastanka u Halmstadu, taj dan smo iskoristili za obilazak Kopenhagena. Uz detaljne upute koje smo pronašli na službenim web stranicama grada snalaženje u Kopenhagenu je bilo jako jednostavno. Prtljagu smo ostavili u zračnoj luci u pretince za prtljagu, sve digitalno, samostalno i na karticu. Posjetili smo akvarij The Blue Planet, Tivoli Gardens, Malu sirenu, poznate ulice Nyhavn i Strøget i panoramski brodom plovili kanalima grada. Obilazak ovih, ali i mnogih drugih atrakcija kao i putovanje metroom pokriveno je Kopenhagen karticom koju smo kupili odmah nakon dolaska u zračnu luku. Oduševili su nas interaktivni sadržaji u akvariju, kao što je slikanje sa životinjama iz akvarija, a slike je moguće odmah poslati sebi na mail, snimanje videa koji imaju iste mogućnosti kao i fotografije. Vrijeme od 5 sati predviđeno za Tivoli park je učenicima bilo prekratko. Metro je jednostavan za snalaženje, točan i bez vozača što je osobito oduševilo učenike. Kako je nakon dugih zimskih mjeseci vikend bio sunčan, na sve strane po gradu smo mogli vidjeti ljude kako se sunčaju i uživaju u suncu, ne samo na plažama kao kod nas, nego u kafićima, na zidićima, klupicama, balkonima… Ljubaznost ljudi, kao i to da su svi ljudi s kojima smo komunicirali govorili engleski jezik je upotpunilo sliku grada.

Poslije zabave u Kopenhagenu pred nama je bio tjedan predviđen za rad. Ljubaznost domaćina odmah pri dočeku na kolodvoru je obećavala. U ponedjeljak je bio naš prvi radni dan u švedskoj školi. Učenici su sa svojim domaćinima došli u školu, a kako smo mi bile smještene u blizini škole, mogle smo koristiti školske autobuse. Što napisati o tim školskim autobusima, ah ah, kako ih uopće usporediti s našima, kada kod njih svako sjedalo ima pojas za vezanje, svaki učenik mirno i pristojno sjedi na svom mjestu, nitko se ne gura na ulazu ili izlazu već svi mirno čekaju svoj red da uđu, svi vozači govore engleski jezik, a prijevoz je besplatan za sve učenike. Imali smo sreće jer je taj tjedan vrijeme bilo iznimno sunčano i toplo, sunce se pojavilo nakon sedam mjeseci pa su, osim nas, i sami domaćini bili oduševljeni vremenom. Vrijeme je utjecalo i na stil odijevanja naših domaćina, kako učenika, tako i učitelja, koji je poprilično ležerniji nego kod nas. U švedskoj školi nije neobično vidjeti učenike, a ni učitelje u kratkim hlačama, topićima, ležerno i neformalno odjevene, što je nas poprilično iznenadilo. Škola i nastava općenito ostavljaju dojam ležernosti i opuštenosti, nema zvona, nema vikanja, nema teških torbi kod učenika jer su njihove knjige u školi, učenici učitelje oslovljavaju imenima, učenici mobitele s ili bez slušalica slobodno koriste u školi i na nastavi. Sve nas je to na prvu navelo na pomisao površnosti. Svaki učenik dobije svoj iPad koji po potrebi nosi u školu pa u učionicama uglavnom nema računala. Vrata od učionica, zbornice i ureda za profesionalnu orijentaciju su staklena, pitam se kako li bi to kod nas izgledalo? Svi učenici imaju besplatan ručak u školi kao i knjige i sav školski pribor potreban za rad. Opremljenost škole je takva da im i Francuzi mogu pozavidjeti.

imageimage
Zbornica                                Kabinet kemije

Zbornica s dva velika kauča, kuhinjom opremljenom perilicom posuđa, velikim hladnjakom, nekoliko vrsta aparata za kavu i pećnica, mnogo okruglih stolova, računala, a veličine naše manje sportske dvorane. Pored zbornice je prostorija za sastanke, opremljena projektorom i računalom i garderoba za učitelje veličine moje zbornice, ordinacija za liječnika i ostale prostorije za ravnatelja, tajnika, računovođu. Učitelji provode dobar dio dana u školi pa smo imali priliku vidjeti one koji drijemaju na kauču, one koji zajednički rade za okruglim stolovima, one koji rade za računalom, pripremaju ručak i ručaju, piju kavu. Svi učitelji imaju kabinete s mnogo opreme potrebne za pripremanje nastave, osobne laptope koje su dobili od škole i njima je nezamislivo da nemaju baš sve što im je potrebno za rad. Nadalje, škola ima školskog liječnika, osobu koja radi s problematičnim učenicima, osobu zaduženu za profesionalnu orijentaciju koja radi s učenicima od polaska do završetka osnovne škole i koja će odrediti u kojem smjeru će se nastaviti školovanje za svakog učenika.

imageimage
Zbornica

Učenici imaju državne testove svake godine, a o rezultatima tih testova, interesima i sposobnostima ovise mnoge aktivnosti učenika u školi kao i odluka u kojoj srednjoj školi učenik može nastaviti svoje školovanje. Državni testovi nisu samo bitni za učenike nego i za učitelje jer se na temelju uspješnosti učenika na tim testovima učiteljima obračunava plaća. Nastava počinje u 8:30, završava oko 15:00 sati, a sat traje 50 minuta. Do ručka je redovna nastava, poslije ručka učenici imaju izbornu nastavu i nastavu iz predmeta s kojima imaju poteškoća ili su izrazito nadareni za njih. Poslije ručka učenici se mogu odmarati u dnevnom boravku za učenike koji je opremljen kaučima, i raznim spravama za igru i zabavu. Roditelji dolaze na informacije dva puta godišnje kada učitelj, clip_image020roditelj i učenik zajedeno razgovaraju o učenikovim postignućima jer sve opširne informacije imaju dostupne na internetu, a otvaraju ih pomoću QR koda.

Informacije za roditelje

Mene je najviše oduševila nastava većinom koncipirana na praktičnom radu, mali Šveđani su izrazito spretni i niti jedan učenik iza sebe neće ostaviti nered, i svaki učenik će pokupiti i najmanji papirić i baciti ga na za to predviđeno mjesto bez da ih itko od učitelja na to upozori. Informatiku kao predmet mali Šveđani nemaju nego koriste računala kroz sve predmete i mogu reći da je to jedini segment u kojem su moji učenici spretniji od njihovih. Uče strane jezike i svi govore engleski jezik. Predmeti kao što su Home Economic i Workshop nama iz Hrvatske su se osobito svidjeli. Učenici kroz predmet Home Economic uče kuhanje, čišćenje, serviranje, račun za kućni budžet, a predmetom Workshop bih rado zamijenila našu tehničku kulturu jer je to predmet u kojem se uistinu uči kroz praktičan rad. U Workshopu se uči raditi s drvetom, metalom, tekstilom, plete se, šiva, gradi, pili, brusi, sastavljaju računalne komponente i računala…

clip_image022clip_image024clip_image026
Work Shop učenički radovi

O opremljenosti tih prostorija namijenjenih tom predmetu, mi možemo samo maštati. Moji učenici su imali priliku jedan dan pohađati te predmete i to im je bilo posebno zanimljivo jer su po prvi put šivali ručno, ali i na stroju za šivanje, kuhali su, servirali i pojeli svoj ručak i, naravno, sve počistili iza sebe te izračunali koliko sve to košta po osobi. Moram priznati da su učenici iz Švedske poprilično spretniji u praktičnom radu od ostalih učenika pa čak i u radu s papirom.

clip_image028clip_image032
Učionica Home Economic

clip_image030clip_image034
Dvije od nekoliko učionica Work Shop

Posjetili smo dva muzeja u kojima smo imali organizirane kreativne radionice koje su sadržaje muzeja učinile zanimljivima. Mašta radi svašta pa smo se uvjerili kako i muzeji mogu vrlo lako postati zanimljiva mjesta osnovnoškolcima. Išli smo dva puta u obilazak mjesta i okolice, a naši domaćini su i za te prigode imali osmišljene poneke aktivnosti kako bi učenicima to učinili zanimljivijim. Na zajedničkom druženju učitelja, učenika i roditelja domaćina uz roštilj bile su organizirane razne sportske aktivnosti i stvarno je svatko mogao pronaći nešto zanimljivo za sebe.

clip_image036

clip_image038

clip_image040

clip_image042

Čaša za vodu od recikliranog papira

Prva škola u Švedskoj i prvi muzej na otvorenom u Europi

Radovi učenika sa projektnog zadatka

Kako su učenici bili smješteni u obiteljima učenika jedna “sitnica” u ponašanju domaćina me je posebno dojmila. Svaki dan poslije nastave roditelji učenika su imali dogovor za poslijepodnevne i večernje aktivnosti na koje su ih oni vodili. Išli su na utakmice, kuglanje, ples, šetnju i zabavu u gradu, a noć prije odlaska i zajednički roštilj za sve učenike domaćine i goste.

Na povratku prema domu moji učenici su priznali da su u početku stekli dojam kako je to škola za zabavu i da njihovi vršnjaci iz Švedske sigurno nemaju znanje koje imaju oni, ali kako su se na kraju uvjerili da je taj početni dojam bio pogrešan te im se čini da su u mnogim segmentima zapravo oni u zaostatku.

Na kraju moj je dojam da je njihova koncepcija rada znatno svrsishodnija te da i mi trebamo težiti takvom školstvu i počnemo učenike pripremati za rad, a ne za kviz.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Projekti i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.