Zdenka Brebrić i Danica Barišić
Tim za kvalitetu I. OŠ Bjelovar
Vrednovanje/evaluacija znanja na kraju osnovnoškolskog obrazovanja
Vrednovanje, praćenje i ocjenjivanje u obrazovanju s obzirom na etimologiju jest proces usmjeren na procjenjivanje ostvarenosti ciljeva i zadataka odgoja obrazovanja. Odgojno-obrazovni proces ide k određenom cilju i potrebna je kontrola (praćenje i vrednovanje) tog procesa. Evaluacija je taj proces praćenja, provjeravanja i vrednovanja (ocjenjivanja) ostvarenosti tih ciljeva. Ona je završni čin ili završna faza procesa obrazovanja uopće, ili konkretne nastave i učenja. Postoji nekoliko vrsta procesa vrednovanja: vanjsko vrednovanje (eksterno), unutrašnje (interno), samovrednovanje (nositelja i sudionika procesa obrazovanja) i na kraju, vrednovanje napredovanja i postignuća učenika, a samim tim i /učitelja/nastavnika. Način kako se vrednuju odgojno-obrazovni sustavi ogledaju se kroz tri razine: razina sustava, razina određene pojedinačne ustanove/škole te pojedinci ili grupe sudionika sustava.
Uz vrednovanje tzv. „ulaza“ u sustav kojeg čine zgrade, oprema, programi, akteri zanimljivo je i vrednovanje transformacijskog procesa ( proces poučavanja), ishoda ( znanja, vještina, stavova, strategija itd.) i na kraju i učinaka ili efekata odgojno-obrazovne produkcije na cjelokupno društveno okružje.
Da bi proces vrednovanja/ evaluacije bio učinkovit bitno je poštivanje Demingov ciklus upravljanja kvalitetom: P-D-C-A što bi značilo: Plan- planirati, Do- Provesti, činiti, Check- Provjeriti, Act- Djelovati. S tim u vezi u I. osnovnoj školi, provedeno je cjelovito istraživanje o stavovima učenika, njihovih roditelja i učitelja o karakteru završnog vrednovanja na kraju osnovnoškolskog obveznog obrazovanja da bi se rezultati mogli iskoristiti za najavljenu mogućnost neke verzije „Male mature“.
Da bi se uspješno djelovalo bitno je istražiti jesu li sudionici zadovoljni s postojećim elementima sustava i trebaju li se oni uopće mijenjati. Također je bitno ustvrditi razliku među sudionicima procesa, ukoliko ona postoji i gdje je najizraženija. Na sva ova pitanja tražio se odgovor od ukupno 277 ispitanika Škole od kojih su 152 učenici, 96 roditelji i 29 učitelji.
Što kažu učenici?
„Ako se uvede Mala matura, svi će učenici pasti“., (učenik, 6. razred)
S mišljenjem da je dosadašnji načinom vrednovanja znanja na kraju osnovne škole dobar , učenici se u vrlo visokim postocima slažu, čak 82.% učenika šestog i 79% učenika osmog razreda. Na kontrolno pitanje koji bi razlozi bili relevantni za eventualnu promjenu sustava vrednovanja, učenici se u najvećoj mjeri odlučuju za argument „manjeg pritiska na učenike“ i na „veću objektivnost ocjenjivanja“ čak preko 90% učenika šestog razreda izdvajaju navedena dva argumenta, a 80 % učenika osmog razreda.
Na pitanje kakav bi model vrednovanja donio najbolje rezultate polovica učenika šestog razreda (54%) navodi postojeći sustav, a ukoliko bi se promjene uvele, u najvećoj mjeri žele da eventualni završni testovi budu samo za neke predmete ( oko 40% učenika). Osmaši u još većem postotku ( 87%) navode postojeći model kao najbolji, a ukoliko bi došlo do promjena, njih 14% bi željelo samo završne testove samo za neke predmete.
Koji bi omjer rezultata trebao biti između učiteljevog vrednovanja tijekom godine i rezultata testiranja na kraju školovanja za zaključnu ocjenu više od polovice učenika 6. razreda drži da treba biti srednja ocjena između oba rezultata, a blizu dvije trećine osmaša su također takvog razmišljanja.
Za upis u srednju školu više od 75 % učenika 6. razreda bi uzimalo srednju ocjenu završnih rezultata i učiteljeve procjene, a 22% bi uzimalo kao relevantne samo rezultate završnih ispita. Kod učenika 8. razreda je situacija slična: 59% bi uzimalo srednju ocjenu, a 16% samo rezultate završnih ispita.
Kao moguće prepreke uvođenju tzv. „Male mature“ učenici najčešće spominje da bi ona značila ponajprije dodatni stres i pritisak na učenike, čest stav je da bi svi učenici „pali „ a dobri učenici bi pokvarili postojeće ocjene na Maloj maturi, zatim kao prepreku se navode i nedostatna financijska sredstva te „pobunu roditelja“.
No, bune li se roditelji uistinu?
Više od dvije trećine roditelja je zadovoljno s današnjim načinom vrednovanja znanja svoje djece. Za eventualno uvođenje završnog vrednovanja navode kao pozitivan razlog veću objektivnost vrednovanja. Što bi se uzimalo u obzir kod završne ocjene na kraju školovanja roditelji navode u najvećem postotku kombinaciju ovog način koji imamo (vrednovanje učitelja) u kombinaciji sa završnim testovima iz nekih predmeta (preko 80%).
Samo 8 % roditelja bi željelo završno vrednovanje iz svih nastavnih predmeta na kraju školovanja. Ukoliko bi se uvele promjene na upit koji bi omjer rezultata trebao biti između učiteljevog vrednovanja tijekom godine i rezultata testiranja na kraju školovanja za zaključnu ocjenu, 80% roditelja osmaša drži da treba biti srednja ocjena između oba rezultata, a blizu 70% roditelja šestaša nudi taj isti odgovor.
Za upis u srednju školu više od dvije trećine roditelja bi uzimalo srednju ocjenu završnih rezultata i učiteljeve procjene, a 20% bi uzimalo kao relevantne samo rezultate završnih ispita. Prepreke za uvođenje završnog vrednovanja ili „Male mature“ koju najviše roditelji spominju su: preopterećenost učenika još jednim testiranjem, dodatni ispitni stres, lošiji rezultati za učenike te nedostatak financija za reformske poteze.
Učitelji žele promjene
Za razliku od roditelja i učenika učitelji nisu zadovoljni dosadašnjim načinom vrednovanja učeničkog znanja na kraju osnovnoškolskog obrazovanja. Blizu 80% učitelja u ovom istraživanju iskazuje spomenuto nezadovoljstvo. Kao razloge nužnih promjena u načinu vrednovanja kroz uvođenje neke forme završnih testova učitelji u najvećoj mjeri navode: veću objektivnost kod vrednovanja (42%) i manji pritisak na učenike ( 58%). Model završnog vrednovanja koji bi donio najbolje rezultate po mišljenju više od polovice učitelja ( 53%) bi se trebao odnositi na provođenje završnih testiranja iz svih nastavnih predmeta, 39% bi uvelo završne testove samo iz pojedinih nastavnih predmeta, a samo 7% misli da sadašnji model donosi dobre rezultate. Što se tiče omjera kod završnog vrednovanja između učiteljeve procjene tijekom godine i završnog testiranja blizu 80% učitelja drži da treba biti srednja ocjena između oba rezultata. Za upise u srednju školu isti postotak učitelja, (90%) misli da se treba uzeti u obzir srednja ocjena između rezultata završnog ispita i učiteljeve procjene.
Kao najveću prepreku uvođenju završnog vrednovanja na kraju osmogodišnjeg obrazovanja učitelji navode ponajprije problem financijskih sredstava, zatim poprilično dobru procjenu (s obzirom na rezultate istraživanja) da roditelji neće prihvatiti te promjene. Na trećem mjestu spominju problem preopterećenosti učenika kojim bi se dodatno povećao završnim testiranjem na kraju osmog razreda.
Zaključak
Iz navedenih rezultata vidljive su sljedeće zanimljivosti.
Učitelji su zaista za promjene dosadašnjeg načina vrednovanja učeničkog znanja i to u vrlo visokom postotku. Gotovo neznatan dio učitelja bi zadržalo sadašnji način vrednovanja. Mogući razlozi su u sve jačem pritisku i nezadovoljstvu i roditelja i učenika na zaključne ocjene. Iako su te pritužbe u porastu i najčešće se kao razlog navodi „nepravednost“ i „neobjektivnost“ učitelja, zavidna većina i roditelja i učenika je za „status quo“ i ne žele uvođenje završnih testiranja koji bi upravo omogućili objektivnost i isključivanje subjektivnog faktora učitelja. Moguće objašnjenje za takve stavove jest činjenica nepostojanja „kulture“ objektivnog vrednovanja od postanka samostalne nam države.
Ovi rezultati u svakom slučaju potvrđuju da učitelji i stručni suradnici ne žele biti jedini „mjerni instrument“ i da su vrlo nezadovoljni tom pozicijom. S druge strane, iako često
kritizirani od strane roditelja, učitelji i dalje uživaju njihovo povjerenje u segmentu vrednovanja znanja. Da bi uvođenje završnog vrednovanja bio dodatan pritisak za učenike slažu se sve tri skupine ispitivanih. Također se visok stupanj slaganja vidi u stavu da ukoliko bi i došlo do neke vrste objektivnog završnog vrednovanja tj. neke inačice „Male mature“ da bi se trebalo uzimati u obzir i rezultati učiteljevog praćenja i završni rezultati.
U svakom slučaju ovi rezultati bi mogli biti pokazatelji smjera prosvjetnim vlastima i radnim skupinama u novoj kurikularnoj reformi u kojoj bi vrednovanje učeničkog znanja trebalo zauzimati itekako važno mjesto.
Specifičnosti vrednovanja glazbene kulture te stavovi roditelja i učenika o vrednovanju
Cilj nastave glazbene kulture u osnovnoj školi je: uvođenje učenika u glazbenu kulturu, upoznavanje osnovnih elemenata glazbenog jezika, razvijanje glazbene kreativnosti, usvajanje vrijednosti i mjerila za kritičko i estetsko procjenjivanje glazbe, zatim razvijanje glazbenog senzibiliteta i vještina učenika kroz zajedničko ili individualno muziciranje (pjevanje, sviranje na udaraljkama, pokret uz glazbu) uz uvažavanje posebnosti individualnog razvoja, senzibiliziranje učenika za slušanje umjetničke glazbe i razvijanje glazbenog ukusa učenika.
Elementi ocjenjivanja:
Pjevanje i sviranje
Sudjelovanju u glazbenim aktivnostima, uz razvijanje glazbenih sposobnosti učenika, važnije je od ishoda. Aktivnosti učenika kroz individualno ili zajedničko muziciranje ocjenjuje se na način da je ocjena poticajna za učenika (odličan, vrlo dobar).
Intonacija,ritam i glazbeno pismo
Vrednuje se poznavanje osnovnih informacija o crtovlju, glazbenim oznakama i informativnom poznavanju osnovnih notnih vrijednosti.
Osnove glazbene umjetnosti
Vrednuje se prepoznavanje glazbala, pjevačkih glasova, izvođačkih sastava, glazbenih oblika, glazbenih vrsta, poznavanje osnova glazbeno-stilskih razdoblja, prepoznavanje konkretnih glazbenih primjera iz umjetničke i tradicijske glazbe.
Odgojni učinci rada (zalaganje)
Vrednuje se aktivno sudjelovanje na nastavi u svim oblicima rada, komunikacija i kultura ponašanja sa svim sudionicima u nastavnom procesu, učenikova kreativnost i interes te dodatna aktivnost učenika na području glazben kulture (posjet koncertima, kazalištu, sudjelovanje u međupredmetnim projektima vezanim uz glazbu, sudjelovanje na školskim priredbama i sl.).
O ocjenjivanju iz predmeta glazbene kulture pitali smo naše učenike šestih i osmih razreda. Na anketni upitnik odgovaralo je 72 učenika šestih i 69 učenika osmih razreda, ukupno 141 učenik.
Visok postotak od78 % učenika šestih i 75% učenika osmih razreda iskazalo je zadovoljstvo dosadašnjim načinom vrednovanja. Svega 11 učenika (15%) šestih i 13 učenika (18%) osmih razreda izreklo je nezadovoljstvo.
Na pitanje što se najviše vrednuje na satu glazbene kulture učenici šestih i osmih razreda odgovorili su gotovo posve jednako. Njih 43% u obje skupine svjesno je da se najviše vrednuje zalaganje i rad na satu. Na drugom mjestu je slušno prepoznavanje (šesti razred 40%, osmi razred 33%), a zatim znanje (šesti razred 6%, osmi razred 17%).
Visokih 79% šestaša i 76% osmaša smatra da bi ocjenjivanje trebalo ostati kao do sada. Svega 12 učenika šestih razreda (16%) i 12 učenika osmih razreda (17%) smatra da bi brojčane ocjene trebalo zamijeniti opisnim ocjenama.
Na satovima glazbene kulture ocjenjivanje ne bi trebalo izazivati stres kod učenika već bi ih trebalo poticati i motivirati na daljnji rad. Da je tome tako potvrđuju i odgovori učenika. Prilikom ocjenjivanja 48% učenika šestih razreda osjeća se zadovoljno, a 43% dobro. U osmim razredima 52% učenika osjeća se dobro, a 26% učenika zadovoljno. Svega 3 učenika šestih razreda (4%) i 9 učenika osmih razreda (13%) osjeća se loše tijekom ocjenjivanja.
Je li zaključna ocjena iz glazbene kulture bitna?
„Da, zato što mi poboljšava prosjek.“ (učenik, 6. razred)
„Ne, zato što mi glazbeni nije bitan za srednju.“ (učenik, 8. razred)
Čak 77% učenika šestih razreda i 71% učenika osmih razreda smatra zaključnu ocjenu iz glazbene kulture bitnom. Kao najčešći razlog zašto im je ta ocjena važna učenici navode sljedeće: „Poboljšava mi prosjek, to je lagani predmet, pomaže pri upisu u srednju školu, volim glazbeni, to je opća kultura.“Zaključnu ocjenu iz glazbene kulture nebitnom smatra 20% šestaša i 28% osmaša. Njihovi najčešći razlozi tomu su: „Neće mi trebati u životu, glazba nije bitna, nije težak predmet, nije važan predmet za upis u srednju.“
Što o tome misle roditelji?
„Opća kultura“ ili „samo glazbeni“
Više od dvije trećine, 68% roditelja učenika šestih razreda i 55% roditelja učenika osmih razreda smatra zaključnu ocjenu iz glazbene kulture bitnom. Zato što sve predmete smatraju jednakima, zato što ulazi u opći uspjeh, zato što je svaki bod važan za srednju školu ili zato što je to opća kultura. Ta ocjena nebitna je za 25% roditelja učenika šestih razreda i čak za 42% roditelja učenika osmih razreda. Zato jer to nije važan predmet, važnije su im ocjene iz drugih predmeta, to je lagani predmet.
Je li potrebna „mala matura“ iz glazbene kulture?
Razlika u mišljenju učenika šestih i osmih razreda najviše je iskazana upravo u odgovorima na ovo pitanje. Šestaši su gotovo podijeljeni u mišljenju za i protiv (51% – 44%) dok samo 8% osmaša želi završne testove iz glazbene kulture, a ne želi ih čak 91%! Zašto je tomu tako iz odgovora šestaša i nije baš posve jasno no oni još možda i nisu dovoljno osvijestili pojam mature.
Za 6% učenika osmih razreda koji bi htjeli završne testove i iz glazbene kulture stav je potpuno jasan: „Vidjelo bi se tko je koliko savladao gradivo.“ Većina učenika osmih razreda koji to ne žele smatra da bi im takav način ocjenjivanja pogoršao ocjenu, da bi se nakupilo puno gradiva za učenje, da je puno lakše dobiti dobru ocjenu dosadašnjim načinom vrednovanja jer na kraju šestog mjeseca sve zaborave. Također smatraju da se ocjene trebaju dobiti na temelju učenikovog truda tijekom cijele školske godine, jer bi se u protivnom glazbeni temeljio na štrebanju, a ne na zalaganju.
Zaključak
Iz navedenih rezultata može se zaključiti da su u većini slučajeva učenici zadovoljni načinom vrednovanja glazbene kulture, ne bi ga htjeli mijenjati, u velikom postotku negiraju postojanje ispitnog stresa te ne drže potrebnim završno testiranje na kraju osnovnog obrazovanja.
Pogled kroz prozor 