Zašto hodamo i trčimo?

Gregor Janc

Sažetak

Zašto hodamo i trčimo? Kretanje je vrlo važan čimbenik koji bitno utječe na razvoj djeteta, razvoj motorike i fine motorike. Kod djece predškolske dobi može se primijetiti pad sposobnosti i učestalosti kretanja.

Ključni pojmovi: kretanje, trčanje, prepreke, poticanje.

Uvod

Zurc (2011) kaže da česta i kvalitetna tjelovježba kod djece predškolske dobi povećava radnu sposobnost, regulira krvni tlak, pozitivno utječe na rad srca i pluća te smanjuje prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost koja je danas česta pojava upravo zbog premalo gibanja.

U kurikulumu za dječje vrtiće (1999) gibanje je definirano kao primarna potreba djeteta. Jedno je od najvažnijih područja razvoja djeteta.

Kako smo se u vrtiću uhvatili u koštac s ovim problemom?

Gibanje je naša primarna aktivnost. Ako je vani kiša, pripremit ćemo sat tjelovježbe u igraonici (sklekovi, čučnjevi, skakanje, puzanje ispod stolica…). Tijekom suhog razdoblja izlazimo van. Potrebna je dobra obuća i odjeća i, naravno, odjeća za presvlačenje nakon povratka u vrtić, budući da su neka su djeca mokra od znoja, snijega, pa čak i zbog lokvi. Predškolsko dijete može hodati 5 km., trčati 1 km. i savladati većinu prirodnih prepreka. Trčanje je jedna od važnih aktivnosti. Na početku školske godine trčimo u manjim razmacima do 500m. Vrijeme nije važno. U drugoj polovici djeca sama žele trčati, predlažu trčanje oko škole, u prirodi po livadama i ravnicama. Tako bi barem predškolsko dijete trebalo bez problema pretrčati do 1 km. Naravno uz primjeren poticaj. Izdržljivost djeteta vrlo je važna za razvoj osobnosti i očuvanje zdravlja. Samo lijepo vrijeme može nas izvući na otvoreno. Ne možemo i ne smijemo biti samo u zatvorenom prostoru, a čak nije dovoljno ni igranje na igralištu. Djeca trebaju više, ona sama žele više i sama predlažu šetnje. Većina djece je fizički vrlo dobro pripremljena. Zanimljivo je da kada djeci predložim igralište ili trčanje, uvijek će odabrati trčanje. Trčanje je jako dobra tjelovježba za sve mišiće, a posebno za noge i unutarnje organe. Pozitivno djeluje na krvotok i disanje. Problem je nastao kada sam djeci pokušao pokazati sporije i duže trčanje. Djeca su trčala nekoliko metara pri punoj brzini, a zatim su se vrlo brzo umorila. Samim trčanjem pokazao sam im brzinu primjerenu za trčanje u njihovoj dobi. Djeca su me polako pratila i tako smo trčali duže. Djeci sam posebno želio naglasiti da nije pobjednik onaj koji prvi dotrči na cilj, već svatko tko se potrudi doći do cilja, tako da sam bodrio apsolutno svu djecu, čak i onu koja nisu htjela trčati jer su se bojala da neće osvojiti prvo mjesto.

Dobio sam ideju o aktivnostima po trim stazi u obližnjoj šumi. Imali bi postaje za gibanje i za kraj trčanje po travnjaku što smo predvidjeli za proljeće. U šumi možemo napraviti pravi poligon s preprekama, zadacima i različitim razinama težine. Penjemo se preko balvana, preskačemo ih, provlačimo se ispod granja i grmlja, igramo razne društvene igre. Postoji 6 ključnih elemenata koje bi naša trim staza mogla pokriti: brzina, snaga, okretnost, koordinacija, izdržljivost i ravnoteža.

Svjestan sam svoje uloge s djecom, prvenstveno svoje uloge prilikom uključivanja u sportske aktivnosti koje uključuju kretanje. Važni su prirodni oblici kretanja kao što su hodanje, puzanje, skakanje i trčanje. Kod kuće je ovakvih oblika aktivnosti kod djece premalo. Ako dijete s roditeljima do trgovine hoda pješke, po mogućnosti s parkirališta, to se ne smatra hodanjem, odnosno to nije ni pravo gibanje koje bi bilo kvalitetno za dijete. Gibanjem na otvorenom djeca razvijaju aktivno učenje. Npr. vrijeme izvođenja šetnji nagrađivali smo tijekom cijele godine. Počeli smo s polusatnim šetnjama kako bih se upoznao s trenutnim spretnostima i kondicijom djece. Zatim sam ocjenjivao dužinu i zahtjevnost gibanja i tako smo došli do šume s prirodnim preprekama poput balvana, grana i klanaca. Dijete predškolske dobi navedene prepreke bi trebalo savladati bez problema. Problem nastaje kada se dijete ne kreće dovoljno kod kuće, nespretno je, ne može hodati ni po ravnom terenu, a kamoli uzbrdo. Dijete, osim fizičkih i funkcionalnih vještina, fizičkim aktivnostima, stječe i povjerenje u svoje tijelo. Priroda je prostor kojega moramo iskoristiti. Zahtijeva od djeteta stalno razmišljanje o tome kako savladati određenu prepreku. Ako dijete nema takvih iskustava bit će nespretno, neće se moći penjati uz stepenice, savladati prepreke u prirodi i još će veće probleme imati u školi, budući su u školi zadaci puno zahtjevniji i složeniji.

Tijekom šetnji pazimo i na tempo, odnosno da tempo nije uvijek jednoličan i dosadan. Tijekom hodanja po uzbrdicama ubrzavamo kako bismo potaknuli svoje srce da počne brže kucati. Tijekom šetnje djeca često pokazuju i govore u kojem smjeru žele šetati, bilo po ravnici ili strmoj obali između drveća, to je često njihova odluka. Važno je da šetnja nije samo šetnja. U naše šetnje uključujemo i učenje, upoznajemo se s prirodom, vrstama drveća i životinja. U gradu učimo o našoj povijesti, otkrivamo stare građevine, razgovaramo o prošlim vremenima i zgodbama. Tako smo otkrili stari mlin, dvorac, stare kapelice, rudnike. Ovakav način učenja novog sadržaja najbolji je za djecu predškolske dobi. Sve upoznajemo kroz šetnju i igru.

Zaključak

Tako smo u roku od 5 mjeseci došli do šetnji dugih 10km. Djeca su ugodno umorna, ali već sutradan spremna za novu avanturu. Razvila su snagu, izdržljivost, zdrava su i nasmijana. Došli smo do toga da sa osmjehom na licu mogu pretrčati 1km. Prije svega, čini mi se da je važno da sam u djeci probudio želju za gibanjem koje prenose i na svoje obitelji.

Literatura

1. Verbovšek. B. gibalne dejavnosti v vrtcu. Ljubljana: Supra,2019,
2. Kurikulum za vrtiće: Predšolska vzgoja v vrtcih. Ministrstvo za šolstvo in šport, Ljubljana. 2009.
3. Zurc, J. (2011). Gibalna aktivnost slovenskih otrok. Šport. Revija za teoretična in praktična vprašanja športa. 59.