Trodimenzionalnim slikovnicama

Objavljeno autor

do lakšeg učenja

darijaB_goranaH

Darija Benaković i Gorana Hasel

Sažetak

Cilj je radionice pokazati kako na neuobičajen, zabavan i kreativan način obraditi djelo za cjelovito čitanje ili ponoviti naučene sadržaje iz drugih predmeta. Uvodnim dijelom radionice obrazložili smo korisnosti uvođenja praktičnoga rada u nastavu, te prikazali primjere rada s učenicima. Također smo, detaljno po koracima, prikazali postupak nastanka slikovnice, kako bi u konačnici svatko bio sposoban naučeno primijeniti u vlastitom radu. Radionica je pokazala suodnos sadržaja Hrvatskoga jezika, Prirode i društva, Povijesti, Geografije, Likovne kulture s međupredmetnim temama Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj, Zdravstveni odgoj.

Ključne riječi: prepričavanje, kreativno izražavanje, kritičko mišljenje, 3D slikovnica.

Uvod

Kao knjižničari i nastavnici hrvatskog jezika i književnosti vrlo smo često svjedoci negativnog učeničkog stava o lektiri. “Naime, i djeca, i mladi i odrasli – vole dobru priču. U kojem se trenutku priča koju toliko volimo odvojila od knjige – ne znamo. No, znamo da nam je u interesu da djeca čitanje ne poistovjećuju samo sa školom, školskim obvezama i ocjenama, već i sa znanjem, užitkom, dugotrajnim zadovoljstvom, s nečim što je lijepo i dobro.”[1] Trudimo se novim načinima obrade i pristupa djelu razvijati čitateljske navike i promjenu učeničkog stava prema lektiri. Sudionicima radionice smo pokazali kako tekst približiti učenicima izradom trodimenzionalne pop up knjige, koju često nazivaju i pomičnom knjigom jer su joj skočne slike osnovno prepoznatljivo obilježje. Najmlađi učenici vrlo često uspostavljaju osoban i spontan odnos prema književnom djelu, a to je jedno od osnovnih polazišta naše radionice. Osim obrade književnoga djela, aktivnosti ove radionice primjenjive su i na usvajanje i ponavljanje sadržaja svih predmeta, a suodnos s međupredmetnim temama daje im dodatnu vrijednost.

Kreativnost kao metoda učenja

Jedan od glavnih ciljeva čitanja lektire je da dijete zavoli knjigu i čitanje, a to je posebno važno u nižim razredima osnovne škole dok djeca još uvijek nisu potpuno usvojila vještine čitanja, te je bitno približiti im čitanje na što jednostavniji i zanimljiviji način. Tako im čitanje i lektira neće biti nešto mrsko, nego će s radošću posezati za knjigom. “Zadatak škole bio bi stvoriti poticajno okruženje, (pred)uvjete za razvoj dječjih potencijala, a zadatak je nastave ponuditi djeci vođenje različitim kreativnim procesima u svim etapama – od ideje do realizacije.”[2]

Nebrojeno puta se pokazala točnost kineske poslovice: Što čujem zaboravim, što vidim zapamtim, što izradim razumijem/naučim! Na tragu tih iskustava osmišljene su razne aktivnosti koje u svrhu učenja koriste dječju kreativnost i spremnost na praktičan rad. Vrlo je korisno približiti djeci 3D ili pop-up slikovnicu, naučiti ih kako se izrađuje te ovom metodom obraditi jedan književni predložak.

Korak po korak

U uvodu radionice treba se prisjetiti uzročno-posljedične veze čitanja / kreativnog izražavanja / kritičkog mišljenja / pamćenja. Bez točnoga, čitanja s razumijevanjem vrlo je teško ostvariti učenje. Udubljivanje u tekst, pozorno slušanje ili čitanje, pokreće mehanizam vizualiziranja sadržaja, maštanja, zamišljanja. Učenike treba potaknuti na izdvajanje ključnih riječi, razdvajanje bitnoga od nebitnoga, to je pokazatelj razumijevanja teksta i prvi korak prema učenju.

Pop-up slikovnice imaju trodimenzionalne stranice, odnosno skočne prozore i ostale transformacije koje su izvedive na drukčiji način. Takve slikovnice kombinacija su triju elemenata: kratkog teksta, ilustracija i nekoliko skočnih sličica na mehanizmu za kretanje.

U praktičnom dijelu radionice učenici koriste 4 papira A4 formata od kojih izrađuju svoju slikovnicu, a još su im potrebni pribor za crtanje, škare i ljepilo. Slika 1.

U uvodnom dijelu radionice detaljno je pojašnjen i prikazan proces nastanka ovakve slikovnice. Učenici na početku slušaju odabranu priču (učiteljevo čitanje ili audio zapis), a stariji učenici mogu priču i sami pročitati. Nakon toga učenici u nekoliko rečenica prepričavaju priču. Ovdje vježbaju pisano izražavanje i provjeravaju koliko su pozorno slušali. Iz svoga prepričanoga teksta izdvajaju tri ključne riječi/predmeta koje povezujemo s pričom i koje će u slikovnici biti naglašene na skočnim prozorima. Sljedeći je korak prepričani tekst podijeliti na 3 stranice slikovnice i svakom dijelu pridružiti sličicu koja prikazuje jednu ključnu riječ/predmet. Slika 2.

Određivanjem svojih asocijativno-tematskih riječi koje će pretočiti u sličice, nama kao učiteljima otkrivaju se asocijativna i misaona postignuća učenika, a istodobno se stvara doživljajni kontekst za interpretaciju, odnosno recepciju teksta. Moramo imati na umu kako je nekim učenicima u mlađoj dobi puno lakše izražavanje dojmova likovnim jezikom nego li riječima, a kada je riječ o kombinaciji likovnog i govornog izražavanja učenik doživljava i osjećaj uspjeha jer je nadomjestio svoj, možda, slabiji rječnik likovnim izričajem te ga to motivira u ostvarenju zadatka koji je pred njega postavljen.

Primjeri izrađenih 3D slikovnica na radionicama u školi prikazat će kako su učenici navedene aktivnosti proveli u djelo do gotovoga proizvoda. Slika 3.

Nakon što svi dovrše pisanje teksta, ljepljenje skočnih prozora i oslikavanje pozadina stranica i naslovnice, predstavljaju i pojašnjavaju svoju slikovnicu. Prikazivanjem svojih likovnih priloga stvara se spoznajna motivacija za interpretaciju teksta, a nerijetko potiče i na razgovor ili raspravu jer nisu sva djeca tekst jednako doživjela niti jednake pojmove odabrali kao nositelje cijele priče.

Višestruka primjenjivost radionice

Izradom trodimenzionalne slikovnice učenici su provježbali pisano i usmeno izražavanje i prepričavanje teksta, a ovim se pristupom radu istovremeno vježba i aktivno slušanje, sposobnost razlučivanja bitnoga od nebitnoga, sažimanje teksta, izražavanje te kreativnost idejnog rješenja. Ovakav način rada i izrada ovakve slikovnice ne mora biti usko vezana za obradu lektirnih naslova jer je ovakav način rada učenicima zanimljiv i prihvatljiv i za ponavljanje gradiva drugih predmeta, npr. Prirode i društva, Biologije, Geografije, Povijesti, stranih jezika, a ujedno se ostvaruju i očekivanja međupredmetnih tema Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj, Zdravstveni odgoj. U kojem god nastavnom predmetu primijenili ovakvu metodu učenja, nastava postaje dinamičnijom, a učenje aktivnim, te se uspostavlja i suodnos nastavnih predmeta. “Umjesto učenja slušanjem i gledanjem, valja u školi davati prednost nastavnim situacijama i epizodama u kojima se događa učenje radeći (engl. learning by doing), ili učenje igranjem (engl. learning by playing), ili učenje otkrivanjem ili istraživanjem (engl. learning by discovery) te iskustveno učenje (engl. learning by expirience).”[3]

Zaključak

U vremenu digitalnih tehnologija, kada su ekrani zamijenili papir vrlo je teško privoljeti djecu na čitanje i u njih razviti ljubav prema knjigama. Malo drukčijim pristupom pokušali smo ih zainteresirati da osjete koliko je lijepo kad, osim što čuju tekst i prepričaju ga, isti ujedno i pretoče u svoje malo umjetničko djelo. S trodimenzionalnim slikovnicama su se susretali kao mali, vjerojatno nikada nisu niti promišljali o njihovu nastanku, a ovom radionicom smo im željeli pokazati kako, naoko, složene stvari mogu biti jednostavne te kako na zabavan i kreativan način mogu prepričati pročitani tekst ili ponoviti ranije naučeno gradivo.

Stvaralačko izražavanje je jedna od značajnijih potreba učenika, a zauzima vrlo važno mjesto u nastavi, kako lektire, tako i obrade drugih sadržaja. Svojim stvaralačkim izražavanjem, bilo pisanim, likovnim, scenskim ili pak mješovitim, učenici nam potvrđuju kako su ostvarili stvaralačko i kritičko mišljenje, uspostavili komunikaciju s tekstom, kakva im je doživljajna i spoznajna reakcija te koliko je tekst utjecao na njihovo izražavanje i, možebitno, obogaćivanje njihova rječnika.

Literatura

  1. Čudina-Obradović, Mira. 2003. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja. Školska knjiga. Zagreb.
  2. Gabelica, Marina; Težak, Dubravka. 2019. Kreativni pristup lektiri. Naklada Ljevak. Zagreb.
  3. Lučić- Mumlek, Kata. 2002. Lektira u razrednoj nastavi: metodički priručnik. Školska knjiga. Zagreb.
  4. Matijević, Milan; Radovanović, Dijana. 2011. Nastava usmjerena na učenika. Školske novine. Zagreb.
  5. Mattes, Wolfgang. 2007. Nastavne metode: 75 kompaktnih pregleda za nastavnike i učenike. Naklada Ljevak. Zagreb.
  6. Rothstein, Dan; Santana, Luz. 2012. Napravite samo jednu promjenu: naučite učenike da postavljaju pitanja. Naklada Kosinj. Zagreb.
  7. Stevanović, Marko. 2003. Modeli kreativne nastave. Andromeda. Rijeka.

[1] (Gabelica i Težak 2019: 61)

[2] (Gabelica i Težak 2019: 133)

[3] (Matijević, Radovanović 2011: 157)