Strategije samostalnog učenja

Objavljeno autor

maja_trunkelj

Maja Trunkelj

Sažetak

Postoji mnogo različitih strategija i tehnika učenja, od više tradicionalnih sve do novijih, suvremenih pristupa. Općepoznata je pomoć prstiju pri računanju te Paukova strategija za traženje ključnih podataka i ideja. Metode uzajamnog poučavanja i metoda VŽN primjerene su za predviđanje sadržaja, postavljanje pitanja i sažetke sadržaja. Opća studijska strategija te strategija PV3P poznate su pri obrađivanju tekstova, posebice dužih. Važno je da učenike upoznamo s različitim strategijama samostalnog učenja te oni naposljetku sami izaberu one koje su im najbliže.

Ključne riječi: strategije, učenje, poučavanje, poteškoće u učenju.

Uvod

Za sve učenike u našim školama je korisno da su upoznati s različitim strategijama učenja, a učenici s poteškoćama u učenju pri tome trebaju nešto više pomoći i poticaja od ostalih. Zato je vrlo važno da učenicima već na početku školovanja posredujemo različite strategije učenja pomoću kojih će moći unaprijediti svoje učenje i postati uspješniji. U članku prvo opisujem učenje te zatim predstavljam različite strategije učenja koje su korisne za samostalno učenje svakog učenika.

Učenje

Proces učenja počinje kada učenik svoju pažnju usmjeri na podražaj koji dolazi iz okoliša. Ti podražaji najprije putuju u senzoričko pamćenje gdje se zadržavaju manje od pola sekunde. Kada učenik nije pozoran na dolazeći podražaj, taj ispada iz daljnje obrade. U suprotnom putuje u kratkoročno, radno pamćenje. Dio informacija se ponavljanjem iz kratkoročnog pamćenja kodira u dugoročno pamćenje. Učenik bi trebao poznavati različite strategije učenja te pred sobom imati jasan cilj vlastitog učenja (Pečjak i Gradišar, 2002).

Strategije učenja

Da bi učenik postao učinkovit u procesu učenja, važno je da je sposoban učinkovito koristiti različite strategije učenja. Učitelj se mora pobrinuti da učenici upoznaju što više strategija te ih navikavati na fleksibilnu upotrebu s obzirom na cilj učenja i vrstu gradiva (Pečjak i Gradišar, 2002).

Pomoć prstiju kod računanja

Što je za jednog učenika samo po sebi razumljivo, drugoga moramo naučiti. To vrijedi i za pravilnu upotrebu prstiju. Neki učenici ne znaju pravilno upotrebljavati prste te ih to moramo planski naučiti. To još posebice vrijedi kod prijelaza nad deseticu (Drozg, 2006).

Crvena točka na kažiprstu

To je korisna pomoć pri praćenju čitanja (Drozg, 2006). Upotrebljiva je i za učenike s poteškoćama vizualnog praćenja kod čitanja.

Tehnika podcrtavanja

Kod tehnike podcrtavanja učenicima objasnimo slijedeće korake:

  1. SKENIRANJE: Na brzinu preletimo tekst te olovkom podcrtamo važne dijelove ili cijele rečenice u tekstu.
  2. KLJUČNE RIJEČI: Tekst ponovno pročitamo te markerom ili bojicom označimo ključne riječi.
  3. OBJAŠNJAVANJE KLJUČNIH RIJEČI: Crvenom bojicom/flomasterom podcrtamo dijelove teksta koji objašnjavaju ključne riječi. Tekst ponovno pročitamo. Ukoliko primijetimo da su olovkom podcrtane i nevažne informacije, crte izbrišemo.
  4. ISPISIVANJE KLJUČNIH RIJEČI: Oblikujemo osnovu za sažetak teksta (ispisi, obrazac misli, tabela, …).

Paukova strategija

Autor strategije je Pauk (1973). Upotreba strategije je posebice primjerena za učenike na višem stupnju osnovne škole, a i kasnije. Jednostavna je i učinkovita. Posebice je primjerena za upotrebu kod tekstova koji sadrže mnogo pojedinosti (biologija, povijest, zemljopis). Veći naglasak je na čitanju, posebice ponavljanju pomoću ključnih riječi.

Postupak:

  1. Učenici prazan list papira crtom podijele na dva stupca.
  2. Tekst čitaju u cijelosti ili ga podijele na smislene dijelove.
  3. Kod drugog čitanja izaberu važne informacije te ih upišu u lijevi stupac.
  4. Potom u desni stupac zapisuju samo najvažnije riječi ili fraze.
  5. Nakon toga list presaviju (pokriju lijevu stranu) te pomoću desnog stupca ponavljaju tekst. Ukoliko to ne uspiju, pogledom se vraćaju na lijevi stupac lista.

S na taj način obrađenim tekstom gradivo mogu kasnije više puta brzo ponoviti.

(Pečjak i Gradišar, 2002)

Metoda uzajamnog poučavanja

Lederer (2000 u Pečjak i Gradišar, 2002) naglašava da uzajamno poučavanje pomaže učenicima kod strukturiranja mentalne predstave teksta koja je ključna za razumijevanje. Učitelj započinje s vođenjem strategije, a s vremenom ulogu postupno preuzimaju učenici.

Koraci:

  1. Najava sadržaja: Učitelj pročita naslov, podnaslove, pokaže ilustracije i potiče učenike da predvide sadržaj, tj. što bi se željeli naučiti.
  2. Čitanje odlomka: Učitelj glasno čita određen dio teksta. učenici mu tiho slijede i tiho čitaju tekst. Pri tome označavaju nepoznate pojmove.
  3. Postavljanje pitanja: Učitelj postavi nekoliko pitanja o pročitanom sadržaju te nekoliko širih pitanja. Učenike potiče da sami postavljaju pitanja.
  4. Objašnjavanje: Učitelj provjeri razumijevanje riječi te po potrebi odgovori na njihova pitanja. Po potrebi tekst ponovno pročitamo.
  5. Sažetak: Učitelj napravi sažetak sadržaja pri čemu učestvuju učenici.
  6. Najava novog odlomka: Učitelj najavi i potiče učenike da izraze očekivanja o sadržaju slijedećeg poglavlja na temelju novog podnaslova, sadržaja prijašnjeg poglavlja, slika.

(Pečjak i Gradišar, 2002)

Strategija VŽN

Autorica strategije je Donna M. Olga (1989). Učenici prije obrade teksta ili gradiva individualno/grupno, usmeno/pismeno odgovore na slijedeća pitanja:

  1. Što znamo?
  2. Što želimo saznati?
  3. Što smo se naučili? (Pečjak i Gradišar, 2002)

Opća studijska strategija

Vodi učenika kroz proces učenja te je upotrebljiva kod većine tekstova. Namijenjena je tomu da učenici identificiraju i na određen način klasificiraju informacije iz teksta s ciljem da bolje razumiju te bolje zapamte pročitano.

Koraci:

  1. Brzi pregled teksta.
  2. Prvo čitanje teksta: Učenik čita tekst te si već označava nove, nepoznate riječi.
  3. Traženje značenja nepoznatih riječi i određivanje biti u tekstu.
  4. Drugo čitanje teksta: Dopunjavanje teksta s pojedinostima.
  5. Postavljanje pitanja za provjeru razumijevanja: Pitanja može postavljati učitelj ili si ih učenici postavljaju sami.

(Pečjak i Gradišar, 2002)

Strategija PV3P

(Robinson, 1941)

To je jedna od najučinkovitijih kompleksnih strategija učenja za obradu teksta koja omogućava dobro razumijevanje gradiva.

Koraci:

  1. Preleti gradivo: Učenik pročita naslov te si iz njega pokušava predstaviti o čemu govori tekst.
  2. Pitaj se: Na temelju prvog brzog preleta teksta učenik postavi pitanja – odredi cilj čitanja.
  3. Pročitaj: Učenik pozorno pročita cijeli tekst.
  4. Ponovo pregledaj: Potom učenik ponovno prolazi tekst, pokušavajući zapamtiti ključne elemente.
  5. Izvijesti: Učenik izvještava o čemu govori tekst (Pečjak i Gradišar, 2002).

Obrasci misli

Obrazac misli ima četiri glavne značajke:

  • Predmet naše pozornosti je kristaliziran u središnjem prikazu.
  • Glavne značajke predmeta isijavaju iz središnjeg prikaza kao glavne grane.
  • Na glavnim granama su napisane ili nacrtane ključne riječi ili slike. Manje važni podatci su također predstavljeni kao grane koje proizlaze iz glavnih grana.
  • Sve grane oblikuju povezanu strukturu koja se nadopunjuje.

Obrasce misli možemo povećati ili obogatiti bojama, slikama i znakovima te ih tako učinimo zanimljivijima, ljepšima i osobnijima. Sve to doprinosi većoj kreativnosti, boljem pamćenju te posebice bržem prizivu podataka iz pamćenja (Buzan, 2005).

Zaključak

U članku je predstavljeno više strategija učenja kojima si učenici pomažu kod učenja. Razlike između učenika vrlo su velike i svakome odgovara neka druga strategija i tehnika učenja. Zato je važno da svaki učenik upozna svoj stil i potrebe, a učitelji posebice moramo na to biti pozorni te djeci omogućiti da otkriju kako, kada i gdje se najlakše i najučinkovitije uče. Dandanas je velik naglasak na sadržaju, a manje se bavimo strategijama učenja sadržaja. Učenici isprobavaju različite strategije te se uče iz pogrešaka. Možda nikada ne nađu, tj. razviju učinkovite strategije za učenje, a to je posebice teško učenicima s poteškoćama u učenju. Vrlo je važno da učenicima strategije učenja predstavimo te ih postupno usmjeravamo prema samostalnoj upotrebi istih.

Literatura

  1. Buzan, T., Buzan, B. (2005). Knjiga o miselnih vzorcih. Ljubljana. Mladinska knjiga.
  2. Drozg, Z. (2006). Opažanja, razmišljanja specialne pedagoginje: Nič ni bolj neenakega kot je enaka obravnava neenakih. V M. Kavkler idr. (Ur.), Otroci in mladostniki s specifičnimi učnimi težavami – spodbujanje, podpiranje in učinkovita pomoč (str 197-201). Ljubljana: Društvo Bravo.
  3. Pečjak, S., Gradišar, A. (2002). Bralne učne strategije. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.