Ana Hočevar
Sažetak
Već su naši preci poznavali brojne aktivnosti koje su im pomagale da prežive i obogate svoj život. Igra najprije nije bila zabavna ili nepotrebno traćenje vremena, već je služila kao svojevrsni trening za život. Aktivnosti, koje danas nazivamo igrom, tijekom vremena dobile su dašak zabave i natjecateljskog duha.
Igra ima više značenja. Kroz igru spoznajemo sebe i druge, rješavamo konflikte, razvijamo motoričke sposobnosti, vještine i osjećaje, a istovremeno dobivamo i mnogo dragocjenog iskustva.
Poznajemo različite vrste igara kojima djeca spajaju zabavu, istraživanje, opuštanje, razmišljanje, promatranje, rad i učenje.
Ključne riječi: igra, elementarne igre, kretanje.
1. Uvod
Igre koje uključuju elementarne oblike kretanja – motorike (hodanje, trčanje, puzanje, skokovi, penjanje, bacanje itd.) i gdje imamo mogućnost prilagodbe pravila trenutnoj situaciji i potrebama nazvali smo elementarnim igrama. U tjelesnom odgoju predstavljaju najvažnije sredstvo pomoću kojeg vježbači kroz igru opušteno razvijaju svoje motoričke sposobnosti (snaga, brzina, koordinacija, preciznost, ravnoteža) i upoznavaju s različitim motoričkim informacijama, što predstavlja dobar temelj za tjelesni razvoj, učenje i rad. Također, elementarne igre predstavljaju važno sredstvo edukacije i socijalizacije vježbača jer mogu pomoći pojedincu da se integrira u društvo te usmjerava svoje emocije i ponašanje u različitim okolnostima (Pistotnik, 2004).
Kao učiteljica produžne nastave svakodnevno sam dio dječje igre, koja obuhvaća elementarne, društvene, stvaralačke, maštovite igre, kao i druge vrste igara kojima potičem maštovitost učenika i sudjelovanje u društvenim odnosima.
U sklopu projekta „Tjedan cjeloživotnog učenja“ pripremila sam sat koji obuhvaća elementarne igre u tri dijela te igre prikladne za uvodni, glavni i završni dio jedinice vježbanja. Sat se održavao u školskoj sportskoj dvorani tijekom produžne nastave.
2. Središnji dio
Uvodni dio jedinice vježbanja
Tijekom uvodnog dijela jedinice vježbanja pripremala sam učenike za daljnji rad. Pozvala sam ih na vježbanje i zagrijala za intenzivniju aktivnost u glavnom dijelu jedinice vježbanja. U ovom dijelu prikladni su različiti oblici igre lovice, zajedničkog trčanja uz izmjenu mjesta i druge vrste trkaćih igara.
Odabrala sam igru lovice po crtama. Za lovicu smo koristili crte nacrtane na tlu sportske 
dvorane. Bježeći učenici mogli su se kretati samo po crtama, a lovac je mogao skakati s crte na crtu. Lovac je u ruci imao označenu majicu kako bi ga ostali vježbači mogli prepoznati. Kad je lovac dotaknuo nekog s majicom, taj je postao sljedeći lovac.
Slika 1. Elementarna igra lovice po crtama
Uslijedilo je zagrijavanje gimnastičkim vježbama. Učenicima sam naglasila važnost redoslijeda pravilnog zagrijavanja.
Glavni dio jedinice vježbanja
U glavnom dijelu jedinice vježbanja pokušala sam utjecati na razvoj određenih motoričkih sposobnosti, odnosno učvrstiti određene vještine učenika. U ovom dijelu jedinice vježbanja prikladne su štafetne, timske i borilačke igre. Njima utječemo na razvoj snage, brzine, koordinacije te na preciznost i ravnotežu.
Odabrala sam različite štafetne igre. Podijelila sam učenike u četiri jednake grupe. Igre su obuhvaćale prenošenje palica, pisanje brojeva, skokovi s loptom, skokovi na jednoj nozi, preskakanje obruča, vođenje košarkaške i nogometne lopte te preskakanje vijače.
Završni dio jedinice vježbanja
U završnom dijelu jedinice vježbanja cilj je umiriti vježbače nakon napornog vježbanja iz glavnog dijela – psihički i fizički.
Odabrala sam igru nazvanu „Tko je bacio loptu“. Učenike sam podijelila u dvije grupe. Svaka grupa je oblikovala svoj krug. Jedan od učenika u svakoj grupi sjeo je u sredini kruga, stavio glavu na koljena i zažmirio. Učenici su u svakom krugu jedni drugima dodavali mekanu loptu. Nakon nekoliko dodavanja jedan od učenika u krugu bacio je loptu učeniku u sredinu i pokušao ga pogoditi. Ako je pogodio učenika u sredini kruga, on je brzo podignuo glavu i pokušao utvrditi tko je bacio loptu. Ako je pravilno odgovorio, 
na sredinu kruga trebao je stati onaj učenik koji je bacio loptu, a prethodni učenik zauzeo je njegovo mjesto u krugu i igra se nastavila. Ako učenik u sredini kruga nije pogodio tko je bacio loptu, ostao je u krugu i morao još jednom zažmiriti.
Slika 2. Elementarna igra „Tko je bacio loptu“
3. Zaključak
Rad tijekom produžne nastave obično je mnogo opušteniji. Učenici mogu sami odabrati različite sportske igre i slobodno se igrati, što je ključno za razvoj djece. Slobodna igra djeci pruža slobodi, a time i zadovoljstvo jer se time dijete ne fokusira na rezultat aktivnosti, već na samu aktivnost.
Učenici su bili oduševljeni aktivnostima za vrijeme produžne nastave jer su bili fizički aktivni i natjecateljski raspoloženi, a ujedno su dobili priliku upoznati se s novim igrama koje će rado ponovno igrati.
Igra ima važnu ulogu u razvoju djeteta u cjelovitu, skladnu i kreativnu osobnost. Kroz igru dijete razvija svoje tjelesne sposobnosti i psihičku dimenziju, zadovoljava potrebu za kretanjem, a istovremeno je važna i za socijalizaciju jer postepeno privikava dijete na život u zajednici (Pistotnik, 2004).
Zbog današnjeg tempa života vrijeme brzo prolazi i potrebno je znati kako odvojiti vrijeme za sebe i razne aktivnosti. Danas igre predstavljaju sredstvo za razvedravanje i čuvanje zdravlja. I roditelji i učitelji trebaju djeci pružiti dobar primjer za kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Stara izreka glasi: »Ne prestajemo se igrati jer smo prestari. Prestari smo jer smo se prestali igrati.«
4. Literatura
- Pistotnik, B. (2004). Vedno z igro: elementarne in družabne igre za delo in prosti čas. Ljubljana: Fakultet za sport, Institut za sport.
Pogled kroz prozor 