Praćenje napretka djece s posebnim

potrebama

Nina Volčanjk

Sažetak

Inkluzija je proces koji omogućuje učenicima s posebnim potrebama da se pridruže redovnim školskim grupama. Za učenike s posebnim potrebama potrebne su posebne prilagodbe, učitelj razlikuje i individualizira proces učenja i društveno okruženje.

U svrhu istraživanja, dvije godine pratili smo učenike s posebnim potrebama u inkluzivnoj učionici. Istraživanje je pokazalo da inkluzivna učionica, koristeći odgovarajuće strategije, metode i didaktičke materijale, ima pozitivan učinak na napredak učenika s posebnim potrebama u svim područjima. Također ima pozitivan učinak na učenike bez posebnih potreba, osobito na društvenom području.

Ključne riječi: inkluzija, društvena klima, strategije, metode

1. Uvod

Osewalt (2021) ističe da se uspješna inkluzivna učionica stvara prvenstveno prihvaćanjem, razumijevanjem i pohađanjem svih različitosti i različitosti učenika u bilo kojem obliku (kognitivnom, fizičkom, društvenom, emocionalnom itd.).

Inkluzivne učionice ispunjene su različitim učenicima, od kojih svaki ima snage i izazove. Učitelji moraju prilagoditi metode učenja tako da učenici mogu učiti i raditi u inkluzivnom okruženju (McMains, 2021).

Uvijek je potrebno planirati inkluziju i pomoć za učenike s posebnim potrebama na obje razine – učenice s posebnim potrebama, kao i grupu vršnjaka. Međutim, učiteljevo ponašanje prema tim učenicima važno je i za promjenu društvenog položaja učenika koji nisu prihvaćeni i imaju posebne potrebe. Učitelj predstavlja model na temelju kojeg učenici formiraju vlastito ponašanje prema vršnjacima (Košir, 2013).

2. Metode

Svrha

Svrha istraživanja bilo je praćenje napretka djece sa posebnim potrebama s ciljem napredaka na društvenom, emocionalnom i organizacijskom području.

Način istraživanja

Za potrebe istraživanja odabrali smo opisnu metodu istraživanja. Studija je provedena tijekom dvije uzastopne školske godine od rujna 2019 do lipnja 2021 godine.

Uzorak

Istraživanje je obuhvatilo uzorak, koji se sastojao od 22 učenika jedne većinske škole u Sloveniji. Svi su učenici pohađali treći, a sljedeće godine četvrti razred osnovne škole. U učionici je bilo 9 djevojčica i 13 dječaka.

Među 22 učenika, 6 je bilo djece s posebnim potrebama među njima su bili dijagnosticiran Aspergerov sindrom, poremećaj pažnje uzrokovan hiperaktivnosti (ADHD), disleksija, govorno jezični poremećaj, skotopični sindrom i manja slavljenika paraliza. Bilo je i 4 učenika koji su bili u procesu identificiranja poteškoća u učenju.

Prikupljanje i analiza podataka

Podaci su se prikupljali tijekom dvije uzastopne školske godine, od rujna 2019 do srpnja 2021. Nakon svakog mjeseca pratilo se napredak djece s posebnim potrebama.

3. Rezultati

Evaluacija napretka učenika s posebnim potrebama

Početkom trećeg razreda učenika s ADHD i s Aspergerovim sindromom bili su često isključeni, verbalno i fizičko nasilje bilo je uobičajeno među njima. Učenici imali su problema na organizacijskom području, jer nisu znali samostalno pripremiti zalihe za nastavu. Djevojka s manju slavljeniku paralizu bila je često isključena i odbačena od strane drugih djeca. Dječak s govorno-jezičnim poremećajem imao je najviše problema u području samozastupanja. Imao je problema s usmenim izlaganjem, bio je nesiguran. Uskoro svi učenici s posebnim potrebama imali su nisku koncentraciju, često su ometali sate vrištanjem, psovanjem i smijehom na sav glas. Često su se rugali drugim kolegama iz razreda. U pauzama su često provocirali kolege da se počne ponašati negativno i nasilno.

Od ožujka 2020 do svibnja 2020 i od listopada 2020 do veljače 2021 postojalo je i učenje na daljinu zbog epidemije COVID-19. U ta dva mjeseca glavni naglasak školskog procesa nije bio samo na školskim predmetima već i na održavanju dobre klime u razredu i napretku učenica s posebnim potrebama.

Do trećeg mjeseca učenja na daljinu, motivacija svih učenika za učenje brzo se smanjila. Postali su manje osjetljivi na aktivnosti usmjerene na održavanje međusobne povezanosti i dobre klime u učionici. Njihov je rad bio iznimno individualan, čak i uz mogućnost suradnje na daljinu. Negativan učinak na pojedince i društvenu klimu bio je zabrinjavajući.

Učitelj je u vreme istraživanja koristio mnogo strategija, metoda i didaktičkih materijala za poboljšanje klime u razredu i napredak učenica s posebnim potrebama.

Krajem četvrtog razreda učenici s posebnim potrebama su postali neovisniji. Njihova agresivna igra pretvorila se u mirne razgovore. Tijekom nastave bilo je manje uznemirujućih učenika, učenici su lijepo surađivali i pridržavali se pravila. Veliki napredak postigli su i dječaci. Krajem druge godine fizičko nasilje značajno se smanjilo. Bilo je i verbalnog nasilja. Djevojke su počele mnogo samostalnije rješavati svoje sporove. Izuzimanje iz skupine događalo se rijetko. Učenici su također napredovali na individualnoj razini i u smislu prihvaćanja.

U grupnom radu gdje su učenici bili nasumično podijeljeni u grupe, počeli su si pomagati i nisu odbacivali kolege iz iste grupe s negativnim reakcijama tako često kao prije. Učenici su razvili osjećaj empatije i uzajamne pomoći te prihvaćanja različitosti, što je izraženo kroz radnje tijekom obrazovnog procesa.

Tijekom te dvije godine učenici s posebnim potrebama ostvarili su najveći napredak, uglavnom na emocionalnoj i društvenoj razini. Također su napredovali u društvenoj uključenosti u području prihvaćanja od strane svojih vršnjaka. Pouzdanije su uključeni u društveno okruženje i grupni rad. Lakše su regulirali svoje ponašanje, a organizacijske sposobnosti znatno su se poboljšale. Deficit u pojedinim područjima i dalje je bio prisutan.

4. Rasprava i zaključci

Veliki napredak postignut je kod učenika s posebnim potrebama. Napredovali su u smislu lakšeg uključivanja u učionicu, suradnje tijekom nastave bez obzira na način rada i lakše komunikacije s razrednicima i učiteljima. Njihovo se društveno ponašanje drastično poboljšalo, lakše su kontrolirali emocije i češće su sudjelovali tijekom nastave.

Došlo je do poboljšanja i kod drugih vršnjaka. Napredovali su uglavnom u područjima prihvaćanja različitosti i tolerancije prema učenikom s posebnim potrebama i njihovim nedostacima.

Inkluzivno obrazovanje ima veliki pozitivan utjecaj na sve uključene učenike, kako na one s posebnim potrebama, jer im inkluzijska nastava omogućuje da budu jednaki, tako i na one bez posebnih potreba, koje svoje vještine razvijaju uglavnom na društvenom području učeći suživot u raznoliko društvo.

Napisano je dosta članaka na temu inkluzivnog obrazovanja. Prema rezultatima istraživanja možemo zaključiti da je inkluzija važan proces koji omogućuje jednakost i jednako sudjelovanje i prihvaćanje svih pojedinaca bez obzira na prepreke.

5. Literatura

1. Košir, K. (2003). Socialni odnosi v šoli. Maribor: Pedagoška fakulteta Univerze v Mariboru.
2. McMains, L. D. (2021). Inclusive Education: What it means, proven strategies, and a case study https://education.cu-portland.edu/blog/classroom-resources/inclusive-education/
3. Osevalt, G. (2021). 4 benefits of inclusive classrooms. https://www.understood.org/en/learning-thinking-differences/treatments-approaches/educational-strategies/4-benefits-of-inclusion-classrooms