Igra u inkluzivnom razredu

alenka_plevnik

Alenka Plevnik

Sažetak

slika_1_DomineKada inkluzivno razmišljanje postane sastavni dio našeg bića, prilagodbu nužno izvodimo u svakodnevnom poslu. U prvom razredu osnovne škole svake godine razgovaramo o osjetilima i organiziramo dan aktivnosti. Ove godine odlučili smo za slijepe i slabovidne izraditi prilagođenu društvenu igru Domino.

Ključne riječi: inkluzija, slijepi i slabovidni, osjetila, igra.

Abstract

When inclusive thinking becomes an integral part of our being, we can’t idly pass the chance to apply the adjustments to our daily work. In the classes of our first graders we thus yearly open a discussion about senses and organize a day of activity. This year we decided to make an adjusted table game of Dominoes for the blind and visually impaired pupils.

Keywords: inclusion, blind and visually impaired, senses, games.

1. Uvod

U vrijeme kad inkluzivna škola nije više mogućnost ili izbor, nego pravo svakog učenika, suočeni smo s izazovima kako učenicima s posebnim potrebama pružiti što bolje odnosno jednake uvjete u odgoju i naobrazbi. Uključenost slijepih i slabovidnih učenika u redovnu osnovnu školu učitelje pokreće na traženje rješenja i prilagodbu za slijepe i slabovidne. Pri tome moramo misliti da inkluzija znači uključivanje i sudjelovanje kako djece s posebnim potrebama tako i sve druge djece. Tražiti drugačije oblike nepoželjno je, dok je tražiti razlike preporučljivo. Na temelju međusobnih razlika tražimo zajednička rješenja, savladavamo prepreke, surađujemo, pomažemo jedan drugome i učimo jedan od drugoga.

Inkluzivni način mišljenja treba imati svaki učitelj, a želja za integracijom te djece u svakidašnje učenje nas usmjerava na put inkluzije. Ali razmišljati inkluzivno ne trebaju samo učitelji, nego i djeca od najranijeg uzrasta. Tako počinjemo graditi put kojim ćemo u budućnosti »odgajati« inkluzivno i osobama s posebnim potrebama stvoriti ugodnu sredinu.

2. Slijepi i slabovidni u inkluziji

Sljepoća i slabovidnost su pojmovi o kojima ne razmišljamo puno, dok god se s njima ne sretnemo u svakodnevnom životu. Integracijom i mnogo kasnije inkluzijom slijepa i prije svega slabovidna djeca u većem su se broju uključivala u redovne osnovne škole. Termin integracija upotrebljavamo kad osobu s posebnim potrebama uključimo u uobičajenu sredinu, dok izraz inkluzija koristimo onda kad se i sredina prilagodi osobi s posebnim potrebama.

Nema razloga za strah od inkluzije. Neka bude izazov i osvježenje pedagoške prakse. Početni strah je razumljiv, jer često učitelj prilikom susreta s inkluzijom naiđe na nepoznate zahtjeve (Brvar, 2010.) i pravo je da se zainteresira i upozna s svim njezinim zahtjevima.

Helen Keller je napisala da može »svaki učitelj uspjeti da dovede dijete u učionicu, ali ga ne može natjerati da uči. Dijete će učiti samo, ako se osjeća slobodnim.« (Keller, 1983., str. 37). Zato je zadaća učitelja u inkluzivnoj školi da omoguće tu slobodu. U njoj će učenici na sebi svojstven način i prema svojim najboljim sposobnostima uz njih biti u stanju postizati pobjede i doživjeti radost, premda katkad i poraze i utučenost koji će im kasnije pomoći savladavati nove prepreke.

2.1. Osjetila

Potpuno zdravi ljudi svijet doživljavaju s pomoću pet osjetila: sluhom, vidom, opipom, okusom i njuhom. »Slijepome je opip najvažniji način da uspostavi dodir s svijetom. … Opipno-kinestetičkim osjetilima doživljava prostor, njihovom pomoću dolazi do predodžbe o svijetu.« (Kermauner, 2009, str. 23 po Brvar, 2000).

Vrlo je rašireno uvjerenje da se slijepe osebe već rode s većom osjetljivošću drugih osjetila. No, to nije istina. I slijep moraju stalno vježbati sva osjetila. »Planiranim i sistematskim vježbama poboljšava se djelovanje drugih osjetila do te mjere da preuzmu fukciju vida. Ispad informacija koje bi slijepi dobili kroz vidni kanal tako se kompenzira.« (Kermauner, 2009, str 29).

2.2. Igra

Sastavni dio djetetova života je igra. Igra je djetetova životna neizbježnost (Brvar, 2014). Donosi mu sreću i zadovoljstvo, zato je u Konvenciji o djetetovim pravima navedena kao pravo sve djece.

Igrom dijete istražuje svijet, osigurava intelektualni razvoj, jača socialne odnose i upoznaje samoga sebe. Igra je djetetova osnovna i primarna djelatnost kojom ulazi u svijet znanja i spoznaje. Njegova igra počinje u ranom djetinjstvu, već prvi mjesec života. (Toličič in Smiljanić-Čolanović, 1977.).

I za slijepu i slabovidnu djecu igra je najznačajnija djelatnost. Slijepoj i slabovidnoj djeci nužna je prilagodba kako u svagdašnjem životu tako i pri igri.

Kod izbora igračaka preporučljivo je uzeti u obzir savjete rehabilitacijskog pedagoga i tiflopedagoga. Dobra je svaka igračka koja je primjerena djetetovom cjelokupnom zaznavanju, koja ga osjetilno privuče, pokrene na neku aktivnost i neformalno obrazuje. Dodir s igračkom neka bude ugodan (Brvar, 2014.).

3. Praktički dio

Spomenuta je igra primjer za izradu didaktičkih igračaka za učenike u rednovnoj osnovnoj školi i vrtiću koje mogu poučiti kako slijepu i slabovidnu djecu tako i onu s normalnim vidom. Igre su zasnovane kao društveni i didaktički material, jer svako pomagalo ima obje uloge. Naš cilj je bio uključiti slijepu i slabovidnu djecu kao i djecu koja normalno vide. Prilikom iskušavanja didaktičkih i društvenih igara u praksi ćemo postaviti prepreku za djecu, koja normalno vide. Naime zavezat ćemo im oči, da bi djelomice mogla steći iskustvo o tome kako se u svijetu igre snalaze djeca koja ne vide.

Budući da slijepi i slabovidni lakše osjete izbočene detalje, umjesto udubljenih točaka upotrijebili smo čavle s polukuglastom glavom. Tako smo pripremili i domino za predškolsku dob. Njegove pločice imaju na svakoj polovini različit ili jednak geometrijski slika_2_Izbor_bojalik.

Kako bi domino bio prikladan za slijepe, slabovidne i daltnoniste te ujedno zanimljiv i za one koji normalno vide, pazili smo na izbor boja. Oni koji uopće ne vide domino će sastavljati prema obliku lika, a drugi će ih sastavljati prema njegovoj oblici i boji.

slika_3_Igralna_pločaZnačajno je paziti na to da pločice ostanu na svojem mjestu, jer slijepi mogu domine prilikom opipanja pomaknuti. Zato smo za igranje pripremili ploču na koju smo nalijepili samoljepive ježiće i obojali ih crnom bojom, da je očit kontrast između površine ježića i preostale igraće površine vidljiv i slabovidnimslika_4_Ježići_na_dominia, slijepima s ostatkom vida i slijepima za boju. Drugu polovinu ježića smo nalijepili na donji dio pločica. Ježići jamče da pločice ostanu na mjestu na koje ih je namjestilo dijete.

4. Zaključak

Naš proizvod provjerili su učenici prvog razreda tijekom dana aktivnosti. Nslika_5_Igrajmo_sea početku smo im objasnili pravila rukovanja, onda smo nekim učenicima zavezali oči, dok su neki igrali bez zavezivanja.

U igri je sudjelovalo dvoje učenika. Za prvoškolce izazov bio prilično težak, jer nismo navikli podlogu istraživati osjetilom opipa. Sastavljali su domino s likovima i pri tome trebali puno pomoći – u prvome redu pri namještanju pločica na igraću površinu. Tu je dolazilo do zamjena, ponajprije srca i trokuta. Prslika_6_Igraimijetili smo da su odlučivali na bez razmišljanja, nisu si uzeli dovoljno vremena za istraživanje.

Svim je prvacima bilo zanimljivo istraživati. Željeli su vježbu više puta ponoviti. U produženom boravku smo im uz nadzor učiteljice omogućili dalje istraživanje i igre.

Novo ih je iskustvo na nastavi oduševilo i bolje motiviralo. Više puta bismo trebali uvesti različite nove načine i tako nastavu obogatiti. Učenici rado prihvaćaju takve novosti.

5. Literatura

  1. Brvar, R. (2010).
  2. Dotik Znanja. Slepi in slabovidni učenci v inkluzivni šoli. Ljubljana, Založba Modrijan.
  3. Brvar, R. (2014). Z igro do učenja. Ljubljana, Založba Math, str. 18 – 34.
  4. Kermauner, A. (2009). Na drugi strani vek: opis prvoosebne femenološke raziskave – kako je biti slep. Ljubljana, Študentska založba.
  5. Keller, H. (1983). Zgodba mojega življenja. Ljubljana, Prešernova družba.
  6. Konvencija o otrokovih pravicah, (1989). Preuzeto 20. 2. 2019, http://www.varuh-rs.si/pravni-okvir-in-pristojnosti/mednarodni-pravni-akti-s-podrocja-clovekovih-pravic/organizacija-zdruzenih-narodov/konvencija-o-otrokovih-pravicah-ozn/.
  7. Krivic, A. (2008). Čutim, vidim, zmorem … Prostor tudi za slepe in slabovidne. Ljubljana, Študentska založba, str. 28 – 31.
  8. Toličič, I., Smiljanić-Čolanović, V. (1977). Otroška psihologija. Ljubljana, Mladinska knjiga, str. 182 – 189.

6. Izvor slika

Slike od 1 do 6: Plevnik, A. (2019).

Utjecaj inkluzije na učenike s oštećenjem vida

eva_JL

Eva Jazbec Leber

U članku ćemo predstaviti utjecaj inkluzije na učenike s oštećenjem vida. Slijepi i slabovidni učenici dokazano mogu pratiti svoje vršnjake. Uz pomoć članka ćemo prikazati kako se u inkluzivnom okruženju može prilagoditi metode podučavanja i pomagala kako bi se pomoglo slijepim i slabovidnim učenicima na svim razinama obrazovanja, čak i u aktivnom stjecanju novih znanja. U ovom članku ćete imati mogućnost pročitati usporedbu studija o teorijskom znanju slijepih i slabovidnih učenika, a kasnije ćete upoznati način izrade jedinstvenih pomagala. Dovoljno osposobljeni učitelji mogli bi, uz pomoć stručnog osoblja, prilagoditi metode podučavanja i pomagala kako bi pomogli svim učenicima koji su dio inkluzije na svim razinama školovanja da aktivno usvoje nova znanja.

Ključne riječi: utjecaj inkluzije, slijepi i slabovidni učenici, inkluzivno okruženje.

Provedeno istraživanje pokazuje da je uključivanje slijepih i slabovidnih učenika u redovnu nastavu smisleno i izvodljivo. Dovoljno osposobljeni učitelji mogli bi, uz pomoć tiflopedagoga, prilagoditi metode podučavanja i pomagala učenju kako bi pomogli svim učenicima koji su dio inkluzije na svim razinama školovanja da aktivno usvoje nova znanja. Prema Stirn Kranjc i dr. (2015) su slijepa, slabovidna djeca i djeca s oštećenjem funkcije vida oni koji imaju smanjenu oštrinu vida, suženo vidno polje ili oštećenu vizualnu funkciju. Kermauner (2014) navodi da je važno biti svjestan da oko prima čak 83% svih informacija koje dobivamo od svijeta. Zato možemo reći da su ljudi bića oči. Ono što znamo o svijetu uglavnom je određeno našim vidom. Također sa vidom lakše prepoznajemo objekt nego s tipom ili sluhom.

Slijepi i slabovidi učenici dokazano mogu pratiti svoje vršnjake (Plazar, 2015). Stirn Kranjc i dr. (2015) za razliku spominju da slijepe i slabovidne osobe često zaostaju za svojim vršnjacima. Navode da učitelji za slijepe rijetko izvode aktivno učenje i omogućuju im izlete van školskih zidova. U redovitim razredima, nastavnik mora osigurati da slijepi učenici imaju slična iskustva aktivnog učenja koje pružamo njihovim vršnjacima. Aktivne metode dijela ključ su do uspješnog uključivanja. Kobal Grum (2011) pokazuje da je uz sustavnu i odgovarajuću stručnu podršku može razvijati znanje slijepe i slabovidne djece te osigurati dovoljne uvjete za ulazak u redovnu nastavu.

Uspoređujući već provedena istraživanja saznajemo da učenici s posebnim potrebama također mogu biti vrlo uspješni, stoga to nije nemoguće. Uz pomoć različitih strategija koje usmjeravaju obrazovni proces, takvi učenici mogu biti jednaki svojim vršnjacima i samopouzdani kao i oni. Trebalo bi nam više dodatnog obrazovanja nastavnika u srednjoškolskim programima kako bi i u tom razdoblju nastavnici bili dobro upoznati s različitim oblicima i smjernicama za učenike s posebnim potrebama. Ravnatelji trebali bi osigurati da svi oni koji su uključeni u obrazovni proces budu prikladno osposobljeni za rad učenika s kojima su u kontaktu. Oni bi se također trebali obrazovati u području kako osigurati takvom učeniku odgovarajuće prilagodbe u područjima u kojima postoje nedostaci. Ustanove srednjeg obrazovanja također ne pružaju odgovarajućih pomagala za olakšavanje takvog pedagoškog procesa.

Izrada pomagala za slijepe i slabovidne učenike

SLIKA 1Nakon pažljivog razmatranja odlučili smo za slijepe i slabovidne napraviti igru ​​’školice’ i kocku. Odlučili smo se za ovu igru ​​jer su slijepe i slabovidne osobe često isključene od pokretnih igara. Predstavljamo postupak koji opisuje izradu pomagala. Mogu ga koristiti svi učenici, a istodobno može stvoriti okruženje s intenzivnim uključivanjem i poticati igru ​​starih didaktičkih igara te kretanje.

Slika 1. Materijal, koji smo koristili za izradu ‘školica’

Prvo smo proveli neko vrijeme u planiranju i koordiniranju raznih ideja, a SLIKA 2zatim smo kupili podlogu i robu u obližnjoj trgovini. Kad smo kupovali podlogu, obratili smo pozornost na prianjanje na pod. Tako se podloga ne pomiče kad dijete skače. Podlogu smo zalijepili ljepljivom trakom. Kad smo završili s podlogom, započeli smo sa izradom točkica za kocku i podlogu, na kojoj će se stvoriti ‘školice’. Za njihovu izradu odabrali smo tkaninu, koja je deblja i ugodna na dodir. Rezane točkice pričvrstili smo za podlogu i tako stvorili prilagođenu didaktičku igru.

Slika 2. Prilagođene ‘školice’

Za izradu kocke ​​odlučili smo koristiti nešto robusniju i izdržljiviju kutiju. Imali smo na umu da se kartonska kutija može brže uništiti. U nju smo dodali malo riže, da se čuje tijekom bacanja i da je dijete lakše nalazi kad je baca na tlo tijekom igre. Prije nego što smo fiksirali točkice na kocku, omotali smo je zelenom ljepljivom trakom. Odlučili smo se za ljepljivu traku, jer je glatka. Djeca će tako lakše prepoznati i izbrojiti SLIKA 4SLIKA 3točkice, jer će brže razdvojiti između glatke i grube površine. Kocku mogu djeca koristiti u razne svrhe: kao pomagalo za podučavanje (matematika) ili kao predmet za igru.

Slika 3. Materijal, koji smo koristili za izradu kocke

Slika 4. Prilagođena kocka

Učenici s posebnim potrebama često su suočeni s nedostatkom usmjeravanja, pomagala i odgovarajućeg obrazovanja. Slijepe ili gluhe osobe ne trebamo podučavati na isti način kao i one koji nemaju nedostataka u bitnim područjima. Slično tome, ne možemo na isti način podučavati nekoga s poremećajem pažnje. Istodobno bi trebali obrazovati vršnjake takvog učenika, ali to je već previše, kad i učitelji nisu dovoljno obrazovani. Položaj integrirane osobe s posebnim potrebama također bi se poboljšao ako bi se osnovna škola, kada učenik prođe u srednju školu, obvezala provesti postupak reklasifikacije.

Literatura

  1. Kermauner, A. (2014). Avdio-haptično-virtualna Mona Lisa: slepi in slikarstvo. Časopis za kritiko znanosti domišljijo in novo antropologijo. 42(255), 173-181.
  2. Kobal Grum, D. (2011). Znanje slepih in slabovidnih otrok ob vstopu v redne oddelke osnovne šole. Sodobna pedagogika, 62(128), 178-199.
  3. Plazar, J. (2015). Učenje naravoslovja za slepe in slabovidne učence. Revija za elementarno izobraževanje, 8(4), 159–175.
  4. Stirn Kranjc, B., Raič, V., Lah, U., Murn, T., Žunič, D., Pinterič, A. (2015). Poglavje Slepi in slabovidni otroci oz. otroci z okvaro vidne funkcije. V Kriteriji za opredelitev vrste in stopnje primanjkljajev, ovir oz. motenj otrok s posebnimi potrebami. Ljubljana: Zavod republike Slovenije za šolstvo.