Natjecanje je dio aktivnosti u okviru programa „Suradnici u učenju“ i u Hrvatskoj se održava već treću godinu. Pokrenuto je sa željom da se zainteresiranoj javnosti predstavi što više nastavničkih projekata i primjera korištenja tehnologija u nastavi i obrazovanju te da se između prijavljenih radova odaberu najbolji koji će Hrvatsku predstavljati na Europskom i Svjetskom natjecanju inovativnih učitelja i nastavnika.
Osnovni cilj naše zajednice i najveću vrijednost ove aktivnosti vidimo upravo u mogućnosti da se široj obrazovnoj zajednici, kolegama i suradnicima, predstave vrijedni obrazovni projekti i njihovi rezultati.
O Beču i onome što ćemo ondje vidjeti, doživjeti i naučiti, o starim prijateljima koje ćemo ponovno vidjeti i novima koje ćemo tek steći te o njihovim projektima, pisat ćemo u travanjskom broju „Pogleda“. Ovdje bih, zapravo, potaknut završetkom ovogodišnjeg hrvatskog natjecanja, želio pisati o pripremi aktivnosti zajednice „Suradnici u učenju“ za sljedeću školsku godinu.
Razvidno je, a i informacija koju sam dobio od ocjenjivačkog suda to potkrjepljuje, da je na našem natjecanju bilo izvrsnih projekata koji, nažalost, neće biti predstavljeni u Beču, ne zato što su loši, već stoga što je broj radova ograničen kapacitetom samog natjecanja. Usudit ću se javno priznati kako sam svjesno previdio ograničenje organizatora da broj radova iz svake zemlje ne prelazi tri pa ćemo u Beču predstaviti pet projekata (a predstavili bismo ih i šest da jedan od autora zbog drugih obveza nije spriječen). Učinio sam taj „previd“ (i prihvatio očekivane primjedbe zbog toga) vjerujući kako je svaki hrvatski nastavnik više u Beču – dodatna prilika da ono što se ondje vidi i nauči, stigne do što većeg broja drugih nastavnika. No, otputovalo u Beč troje, šestero ili desetero izuzetnih nastavnika, još uvijek prevelik broj drugih ostaje uskraćen i za mogućnost da predstave svoje dobre projekte i da se vlastitim očima i ušima upoznaju s radovima iz drugih europskih zemalja i njihovim autorima.
Ovih dana razmišljamo o tome što učiniti kako bismo, usprkos ograničenju koja kapaciteti međunarodnih skupova postavljaju pred broj sudionika iz pojedinih zemalja, omogućili da što veći broj projekata naših nastavnika dobije priznanje i vidljivost koju zaslužuje, kako u Hrvatskoj tako i na međunarodnoj razini.
Teško je ovog trenutka reći u kolikoj to mjeri možemo postići webinarima, virtualnim šetnjama razredom (VCT) koji su dio ITN-a (Innovative Teachers Networka), međunarodnog virtualnog okupljališta nastavnika, a koliko na neki drugačiji način. U svakom slučaju, bili bismo zahvalni na prijedlozima i mišljenjima svih zainteresiranih kolega iz obrazovne zajednice. Kako je i kolegica Lidija Kralj rekla na svojem webinaru „Stvaranje zajednice“ održanom nedavno – zajednica postoji samo kroz svoje članove i u mjeri u kojoj odgovara njihovim potrebama i očekivanjima.
Pomognite nam da u mjesecima i godinama koje dolaze predstavimo i promičemo što više vaših postignuća što i jest jedan od ciljeva i razloga zbog kojih svi mi i jesmo ovdje.
Unaprijed hvala svima!
Pogled kroz prozor 