Učenje i poučavanje u kurikularnom pristupu:

Akcijsko istraživanje kao stvaralačka praksa učitelja

Snježana Pavić

Sažetak

Od svih oblika stručnih usavršavanja, upravo akcijsko istraživanje dovodi do stvarnih promjena u nastavnoj praksi. Akcijska su istraživanja vezana za problem iz prakse i mijenjaju rutinu poučavanja u koju nastavnici s vremenom upadnu. Propitujemo sami sebe, razvijamo samokritičnost i spremni smo promijeniti svoju nastavu.

U radu se razmatra pojam formalnog i neformalnog akcijskog istraživanja, važnost društvenog konteksta te se navodi primjer iz provedenog akcijskog istraživanja kroz poticanje kreativnosti u učenju engleskog jezika.

Ključne riječi: akcijsko istraživanje, formalno i neformalno akcijsko istraživanje, društveni kontekst, kreativnost.

Što je formalno, a što neformalno akcijsko istraživanje?

Akcijsko istraživanje u školi je sustavno istraživanje koje provode učitelji sa suradnicima i učenicima sa svrhom prikupljanja informacija radi unaprjeđenja prakse. Tim se procesom proučava vlastito poučavanje i procesi učenja kod učenika.

Učitelji nesvjesno provode mnoga akcijska istraživanja tijekom svog radnog vijeka, no radi se o neformalnim akcijskim istraživanjima. Provode „pokuse“, unoseći izmjene i nove ideje u svoju praksu zbog usavršavanja vlastite nastave. Takva istraživanja nisu sustavna i rezultati nisu nigdje objavljeni te se ponekad pokazuju tek kao primjeri dobre prakse na županijskim vijećima.

Formalno istraživanje podrazumijeva pokazivanje rezultata svoje stručnosti i „proizvodnju“ novih znanja. B. Bognar u svom radu “Ostvarivanje suštinskih promjena u odgojnoj praksi posredstvom akcijskih istraživanja” navodi kako upravo akcijska istraživanja “pružaju učiteljima mogućnost praćenja i objavljivanja rezultata svog djelovanja unapređujući pritom svoju odgojnu praksu te obogaćujući pedagošku teoriju novim stvaralačkim rješenjima”.

Formalno i neformalno istraživanje usporedila sam s plesanjem: da bi se naučilo dobro plesati, potrebno je imati dobrog/u instruktora/icu. Potrebno je imati i poticajne partnere u plesu (kritički prijatelji) te svu potrebnu tehničku podršku (ravnatelj i škola). Potrebno je i voljeti ples i plesati i radi sebe (profesionalno usavršavanje) i radi publike (poboljšanje prakse), biti intrizično motiviran/a i sklon/a stvaranju vlastitih koraka (kreativan/a). Neformalan ples plešete samo radi sebe, poboljšavate ga i radite na njemu, možete bez instruktora i nemate namjeru pokazivati svoje plesne korake javnosti.

Dr. B. Bognar, pionir akcijskog istraživanja u Hrvatskoj, bio je moj plesni instruktor. On je dao strukturu, sustavnost i disciplinu plesanju. Konstruktivno je kritizirao moje korake u procesu, čitao moje istraživačke dnevnike, pisao povratne informacije, savjetovao i preporučao literaturu. Ohrabrivao me i istovremeno poticao na razmišljanje, čitanje, pisanje i dolaženje do vlastitih ideja i zaključaka.

Društveni kontekst akcijskog istraživanja

Da biste u potpunosti razumjeli proces akcijskog istraživanja, smatram da ga je potrebno prvo provesti. Na samom početku mora biti jasan problem, tj. izazov, zatim cilj istraživanja, kriteriji kojima ćemo provjeriti ostvarenost rezultata, a koji mogu biti utvrđeni pomoću različitih izvora podataka (radovi učenika, ankete, upitnici, sustavno promatranje), vrijeme ostvarivanja i aktivnosti koje će se provoditi.

U provedbi formalnog akcijskog istraživanje važna je suradnja aktivnog istraživača/čice i voditelja/ice. Naglašavam ulogu voditelja/ice i vođenja: osoba koja je stručna, bavi se akcijskim istraživanjima i može odgovoriti na mnoštvo teorijskih pitanja tijekom istraživanja koja će postavljati učitelj, praktičar. Pitanja koja su se pojavljivala u mojem istraživanju odnosila su se na kreativnost: kako prepoznati, potaknuti, koji su elementi praćenja, gdje u literaturi pronaći nešto više o kreativnosti, zatim pitanja koja se odnose na planiranje i provođenje istraživanja, načine prikupljanja informacija, analiziranje podataka, donošenje zaključaka, interpretiranje rezultata i pisanje izvješća.

Potrebna je i stalna suradnja s kritičkim prijateljem/ima jer sustavno pomažu provedbi istraživanja. Odnos s kritičkim prijateljima jača spremnost na pomoć i međusobno povjerenje, međusobno uvažavanje, slušanje, razumijevanje, usmjerenost na rezultat. Takav odnos dovodi do jačanja osobnih, socijalnih i stručnih kompetencija učitelja/ice. Kritički prijatelj ne mora biti osoba koja radi u istoj školi, niti osoba koja predaje isti predmet. Komunikacija i suradnja, a isto tako i poznanstvo s mojim kritičkim prijateljicama, krenulo je preko Moodleovog foruma, virtualnog prostora na internetu, gdje smo dijelile naša iskustva i uzajamno pomagale dati bolji uvid u našu praksu. Osobno sam ih upoznala tek nakon provedenog istraživanja, prilikom predstavljanja naših prezentacija na Pestalozzi konferenciji u Zagrebu.

Moje akcijsko istraživanje u praksi

Provela sam akcijsko istraživanje s učenicima petog razreda u trajanju od pet mjeseci. Problem, tj. izazov od kojeg sam krenula odnosio se na kreativnost u poučavanju glagolskih vremena.

Istraživanje je bilo refleksivno i sustavno. Spontanost i kreativnost pribavili su mi nove uvide i ideje tijekom procesa. U početku nisam imala čvrsti plan o tome kako uključiti gramatiku u kreativne aktivnosti stoga sam očekivala probleme i pitanja te sam odlučila riješiti to „u hodu“. Proces istraživanja bio je proces od tri međusobno isprepletena, uzastopna koraka, a svaki od njih se razvijao i otvarao nova pitanja i poglede. Bile su to, prema glagolskim vremenima: Present Continuous, Present Simple i Past Simple faze.

Slika 1. Ciklusi istraživanja (Coghlan and Brannick, 2001; prema McPherson i Nunes, 2002)

U prvoj se fazi javilo pitanje o stvaranju grupa i pitanje kako motivirati učenike da pažljivo slušaju jedni druge. U drugoj sam fazi imala malo veće nedoumice: kako promijeniti uobičajen način postavljanja pitanja koji traži jedan točan odgovor, kako i ocjenjivati li kreativnost te kako osmisliti zanimljive testove. U trećoj sam se fazi bavila govornim i pisanim prezentacijama učenika, kako poticati kreativno pisanje te pitanjem davanja povratne informacije, kao što su kontrolna i informativna retroakcija. Kontrolna retroakcija kaže da je zadaća npr. dobra ili loša. Informativna retroakcija govori što čini zadaću dobrom ili lošom. Neka sam od pitanja mogla sama riješiti, oko nekih sam morala razgovarati s kritičkim prijateljima i čitati literaturu. Neka od pitanja ostala su neodgovorena i tema su mojih sljedećih istraživanja. To su vrednovanje, testiranje, retroakcija. S jednim sam pitanjem krenula u novo istraživanje: Poticanje vršnjačkog vrednovanja i samovrednovanja.

Kreativan pristup u istraživanju

Jasno je da kreativan pristup nije odmah djelovao; bilo je potrebno neko vrijeme da promijenim svoju praksu, da shvatim što uopće kreativnost u nastavi znači – ne odlučujem sama o nastavnim aktivnostima, već u to trebam uključiti i svoje učenike.

Izvor kreativnosti je u djeci, moj je zadatak bio stvaranje uvjeta za oslobađanje te kreativnosti. Morala sam naučiti organizirati proces poučavanja koji učenicima petog razreda omogućava dovoljno vremena, prostora i slobode, tako da imaju uvjete za oslobađanje mašte i za originalnost. Morala sam naučiti, a zatim i pokazati da ne postoji samo jedan točan odgovor, da postoji puno mogućih rješenja, da je svaka ideja dobra i vrijedna, a posebno da na ovom stupnju nije važno ako pogriješe. Krenula sam s grupnim aktivnostima, uključivala višestruke inteligencije, razvijanje talenta i stavljala naglasak na individualne snage učenika – što oni vole i uče s najviše lakoće. Dr. Branko Bognar pomagao mi je da ostanem fokusirana na predmet istraživanja i poticao je moju kreativnost.

Mali je broj učitelja koji znaju prepoznati, ohrabriti i potaknuti dječji entuzijazam prema stvaranju ideja i razmišljanja van zadanih okvira. Torrance (1965, str. 304) navodi da u većini razreda dijete koje izražava neobičnu ideju ili nudi neobičan proizvod preuzima i „određeni rizik“. Primjer u provedenom istraživanju je učenik koji je u školu donio grudnjak i periku da bi prezentirao A Day in life of a teacher. Nasmijala sam se originalnosti i iskoristila priliku uvođenja dvije nove riječi na engleskom jeziku. Učenik je dobro procijenio ljudsku kvalitetu odnosa učenika i učitelja te ozračje povjerenja.

Umjesto usađivanja znanja učenike je potrebno poticati i davati im što više mogućnosti za izražavanje vlastitih ideja, otkrivanje znanja i raditi na kompetencijama poput učiti kako učiti, komunicirati, misliti izvan zadanih okvira, učiti u timu, rješavati probleme, razvijati kritičko mišljenje (NOK, 2010).

Naglasak na kompetencijama očigledan je u sljedećem primjeru iz provedenog istraživanja (usvajanje prošlog glagolskog vremena).

U navedenom primjeru učenici su imali mogućnost interdisciplinarnog pristupa (povijest, sport, glazba, film). Omogućeno je samostalno učenje i učenje na temelju suodlučivanja, pružena im je mogućnost izbora sadržaja, metoda i oblika rada (višestruke inteligencije). Takvim pristupom ne jačaju samo kreativnost nego i samopouzdanje, samostalnost, odgovornost. Naglasak je na učenju u timu, na međusobnoj podršci, pomoći i uvažavanju. Neposredni je cilj bio koristiti prošlo vrijeme u engleskom jeziku, ali na kreativan i djeci smislen način.

Zaključak

Provodeći istraživanje proširivala sam vlastito praktično znanje, istovremeno učila i poučavala, osmišljavala nastavne postupke za poticanje kreativnosti. Uživala sam u istraživanju kao što uživam i u plesu. Događalo se da glazba ponese i moje učenike i mene; često nismo čuli školsko zvono petkom peti sat i nastavili smo s aktivnostima i sljedeći, šesti sat.

Nastava organizirana tako da sami učenici smišljaju aktivnosti bila je vrlo zanimljiva i poučna učenicima. O tome svjedoče njihove izjave dane u istraživačkom intervjuu na kraju akcijskog istraživanja: „Engleski je super, puno se zabavljamo, radimo puno projekata i puno je bolje od obične nastave. Meni je puno pomoglo.“ , „Meni su sada vremena jasnija.“ (Iz transkripcije intervjua, osobne bilješke, 11. svibnja 2010.).

I za učenike i za učitelje presudna su motivacija i interes u samom procesu istraživanja. Akcijsko istraživanje nije obveza nego izazov, ne provodi se samo radi dobivanja rezultata kojima se nadamo i ne provodi se na učenicima nego s učenicima. Istraživanje može odvesti i u sasvim drugom smjeru. U mojem istraživanju nije postignuto sve očekivano: učenici i dalje čine iste pogreške kao i prijašnje generacije s nastavcima i pomoćnim glagolima u učenju glagolskih vremena. Međutim, učenici su povezali učenje glagolskih vremena sa svojim osobnim iskustvom i životnim situacijama koje su sami stvarali. Postignuto je i neplanirano: veća govorna i pisana izvedba učenika, niska anksioznost i veće samopouzdanje.

Uživala sam u provedbi istraživanja i naučila puno o kreativnosti učenika i kako ih poticati. Također sam razvila tehnike poučavanja i proširila praktično znanje. S obzirom da sam dovoljno intrinzično motivirana, da su me procesi refleksije oduševljavali, hrabrili i poticali na daljnji istraživački rad, smatram da je akcijsko istraživanje izazov koji treba sijati među učiteljima.

Literatura

Bognar B. (2009). Ostvarivanje suštinskih promjena u odgojnoj praksi posredstvom akcijskih istraživanja., Odgojne znanosti, Vol. 11 No 2 (18)
Maggie McPherson, José Miguel Baptista Nunes, (2002) “Supporting educational management through action research”, International Journal of Educational Management, Vol. 16 Iss: 6, pp.300 – 308
Nacionalni okvirni kurikulum, MZOS 2011.
Pavić S. (2010.) Poticanje kreativnosti u nastavi engleskog jezika
Starko, A. J. (2005). Creativity in the classroom: Schools of Curious Delight. New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates, Inc., Publishers.
Torrance, P. (1965). Rewarding Creative Behavior: Experiments in Classroom Creativity. Englewood Cliffs: Prentice-Hall.
Akcijsko istraživanje i profesionalni razvoj učitelja i nastavnika, zbornik AZOO 2011.
Stvaralaštvo učitelja