George Orwell: 1984

Što znamo o romanu kojemu dugujemo pojam „Velikog Brata“?

sonja_delimar

Sonja Delimar

Sažetak

Posao je nastavnika književnosti i materinskog jezika razvijati učeničke kompetencije čitanja te pismenog i usmenog izražavanja, a sredstvo koje vodi tom cilju trebala bi biti lektira. Problem je, i svi ga dobro poznajemo, što naši učenici pod utjecajem suvremene tehnologije koja im nudi neograničenu količinu zabave ne vole čitati lektiru. Izazov je pronaći lektiru koju će učenici voljeti čitati, u kojoj će naći dovoljno motivacije da drugačije (kritički) pristupe suvremenoj tehnologiji s kojom žive ili čak tu zabavnu, i učenicima omiljenu, tehnologiju upotrijebiti kako bismo njihovu pozornost skrenuli i na dobru knjigu. U sljedećem tekstu govorimo o spoju takve lektire i tehnologije, zašto je i kako ponuditi učenicima te predstavljamo neke rezultate bavljenja njome.

Ključne riječi: lektira, George Orwell: 1984, kompetencija čitanja, razumijevanje pročitanoga, odnos jezika i mišljenja, obrazovanje za kritičko razmišljanje, slobodna aktivnost, kviz.

Zašto se truditi motivirati učenike da čitaju?

O važnosti i nužnosti čitanja beletrističkih djela (lektire) u srednjoškolskoj dobi jedva da je potrebno govoriti. Čitanje je neizmjerno važno za ovladavanje jezikom, a u Nacionalnom kurikulumu (Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje) na 31. stranici, kada se govori o jezično-komunikacijskom području obrazovanja, piše: „Jezik kao sredstvo izražavanja podloga je svim ostalim područjima i predmetima tijekom odgoja i obrazovanja (…). Ovladanost jezikom (poglavito materinskim, ali i drugim stranim jezikom) temelj je za učenje tijekom cijeloga života. Kao sredstvo izražavanja i sporazumijevanja jezik je osnova za intelektualni, moralni, emocionalni, duhovni, društveni, estetski, kulturni i tjelesni razvoj pojedinca te njegovo snalaženje i napredovanje u osobnomu životu i široj zajednici te odgovorno djelovanje u društvu i prirodi.“

Problemi koji su nam svima poznati

Ipak se svi nastavnici književnosti susreću s problemom motiviranja učenika za čitanje lektire i obogaćivanje svoga jezika. Svi znamo da učenici lektiru doživljavaju nezanimljivom i da je gotovo nitko ne čita iz zadovoljstva i užitka, a to je vrlo zabrinjavajuće ako se ima na umu Schopenhauerova izreka da ono „što proturječi srcu, ne ulazi u glavu“.

U predgovoru svoje knjige U obranu čitanja (U obranu čitanja: Čitatelj i književnost u 21. stoljeću, Algoritam), Meta Grosman, autorica koja se desetljećima bavi proučavanjem čitanja i usvajanja književnosti, napisala je ono što i nastavnici primjećuju – da se, unatoč sve češćim upozoravanjima na važnost čitateljske sposobnosti i šire pismenosti, u cijelom svijetu primjećuje opadanje pismenosti, a uz to i znatno smanjenje zanimanja za čitaimagenje beletristike, kao i smanjenje samoga društvenoga ugleda književnosti. Tako je i kod naših gimnazijalaca sve češća pojava neznanja dubinskog čitanja teksta i nejasnog izražavanja složenijim rečenicama, što je, naravno, posljedica toga da oni sve manje čitaju književna djela. Premda smo svi svjesni da ne možemo učiniti ništa da smanjimo kobni utjecaj tehnološkog razvoja koji nudi neograničene količine zabave (vizualno potpomognute priče, glazba, videoigre) i time utječe na smanjenje zanimanja za čitanje, moramo nastojati našu nastavu čitateljskih sposobnosti učiniti što privlačnijom našim učenicima. Na imagesreću, ima kvalitetnih lektira koje, ako se učenicima ponude na odgovarajući način, još uvijek privlače njihovu pozornost. Kao moguće rješenje sve se više spominje i davanje učenicima mogućnosti da čitaju lektiru po svom izboru jer je iznimno važno da oni tu lektiru pročitaju cjelovito, uživajući u njoj i uklapajući je u svoja iskustva (Vidi: Meta Grosman: U obranu čitanja, Algoritam, Zagreb, listopad, 2010.).

Koju lektiru ponuditi i kako motivirati učenike za čitanje?

Uvjerili smo se da je jedna od lektira koju će učenici čitati s uživanjem i uzbuđenjem Orwellova knjiga 1984. o kojoj je već bilo riječi u Pogledu kroz prozor u vezi s tipičnim problemima u nastavi pismenosti: poveznica na članak.

Kako bismo učenike motivirali za čitanje, možemo ih pitati što misle o emisiji Big Brother (o kojoj svi nešto misle, iako se nadamo da je ne prate redovito) i znaju li odakle potječe taj pojam „Velikog Brata“ te koje su mu konotacije, kao i jesu li ikada čuli za izraz newspeak.

Nedavno smo u novinskom članku mogli čitati o zabrinutosti stručnjaka jer britanski tinejdžeri u svom svakodnevnom govoru koriste tek oko 800 riječi (književnost ne čitaju, ne dopisuju se, komuniciraju kraticama) i postoji bojazan da oni neće biti sposobni obavljati imagesvoje buduće radne zadatke. Njihov je govor nazvan teenspeek (Poveznica na članak o tinejdžerima u Velikoj Britaniji) prema Orwellovu newspeaku ( u 1984., osiromašeni jezik koji nastaje po nalogu Partije i totalitarnog sustava kojim se želi kontrolirati mišljenje pojedinca i spriječiti Misaoni zločin, najtežu vrstu zločina u tom društvu, ograničavajući mišljenje pojedinca osiromašivanjem jezika koji pojedinac smije koristiti). Pretpostavlja se da je sve siromašniji rječnik tinejdžera rezultat suvremene komunikacije (Facebook, MySpace, različiti blogovi, forumi, elektronička pošta ili SMS). Kao nastavnica književnosti i jezika nastojim staviti naglasak na dio knjige koji govori o tome kako je želja svakog totalitarnog sustava kontrolirati jezik pojedinaca kako bi lakše kontrolirao što ti pojedinci misle, odnosno na koji način osiromašeni jezik može ograničiti mišljenje pojedinca i kako oni koji ne rade svjesno na obogaćivanju svog jezika sami pristaju na takav proces. Učenicima je naročito bliska tema gubljenja privatnosti u današnjem svijetu koji je sa svih strana nadziran pa je zanimljivo vidjeti kako oni doživljavaju načine kontroliranja pojedinca u današnjem svijetu i uočavaju li suvremenost romana (pitanja za raspravu: Pokušaj aktualizirati djelo – koja su Orwellova predviđanja ostvarena u današnjem svijetu? Navedi oblike kontrole pojedinca u današnjem društvu – npr. kamere, kartice, birokracija, škola, policija, tajne službe, kontrola elektroničke pošte, kontrola korištenja interneta…).

Ako nam je namjera osvijestiti učenike za kritičko mišljenje, roman je sa svojom kritikom nametnute i sveprisutne ideologije savršen izbor, a nije nevažno da nam nudi zanimljivu i uzbudljivu priču.

Konačno, roman nam pokazuje na koji način svaki totalitarizam nastoji kontrolirati jezik pojedinca i kako se jezik pojedinca i njegovo mišljenje mogu reducirati ( s gledišta nastavnika jezika i književnosti to je najbitnija tema) i zato je izvrstan ako učenicima želimo osvijestiti na koji su to način “granice našega jezika ujedno i granice našega svijeta”.

Ako im ponudimo grubu antiutopiju Georgea Orwella (tinejdžeri su u svojoj pobuni protiv utemeljenih vrijednosti i autoriteta često skloni mračnim i bizarnim temama) u kojoj mogu pročitati ovaj ulomak: “Novozbor se doista razlikovao od većine drugih jezika po tome što mu je rječnik svake godine postajao sve manji umjesto sve veći. Svaka je redukcija bila dobitak, jer što je manje bilo područje izbora, to je manja bila napast da se razmišlja”, to bi moglo snažno djelovati na razvijanje svijesti naših učenika o potrebi obogaćivanja vlastitog jezika ako žele obogaćivati proces svog mišljenja. Naši učenici i u današnjem svijetu tehnologije i Facebooka, žele biti misleća bića i vole kad im priznamo ravnopravnost u procesu promišljanja i tumačenja svijeta. Tada su voljni i poslušati naše preporuke o čitanju lektire.

Kako obraditi lektiru?

Imajući na umu sve navedene značajke Orwellova romana (koji nije u popisu obvezne lektire), odlučila sam naći način da taj roman obradimo izvan redovne nastave – na satovima razredne zajednice ili (u budućnosti) u okviru slobodne aktivnosti čitateljskog kluba.

Svaki je učenik dobio (izvukao) jedno pitanje / temu na koju se morao usmjeriti tijekom čitanja, a zatim o njoj napraviti kratko izlaganje ili prezentaciju. Svi su učenici bili upoznati sa svim temama kako bi unaprijed bili svjesni složenosti tematike koju roman nudi i kako bi prepoznali važne teme kad na njih naiđu. Nakon što su svi učenici pročitali djelo, svi su dobili priliku za kratko izlaganje. Glasno smo pročitali najdojmljivije ulomke. Učenici su dobili zadatak da svaki od njih osmisli nekoliko pitanja za kviz. Na kraju smo pitanja objedinili u kviz čije rješavanje zahtijeva vrlo detaljno poznavanje djela.

Kviz smo obradili u papirnatoj formi i u formi PowerPointa s ponuđena 4 odgovora od kojih je samo jedan točan. U međuvremenu, kad je nastajao ovaj članak, autorica je, zahvaljujući Pogledu kroz prozor (poveznica na članak) i kolegici Lidiji Kralj, naučila koristiti i kviz s uporabom više računalnih miševa i jedva čeka da tu mogućnost iskuša i u razredu.

Prilažemo pitanja za analizu i interpretaciju romana, nekoliko videozapisa čitanja najdojmljivijih ulomaka (čita ih učenik 3. razreda) kao i sve raznovrsnosti kviza u kojemu želimo svim čitateljima da uživaju!

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Primjeri dobre prakse i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na George Orwell: 1984

  1. Povratni ping: Pogled dobrodošlice | Pogled kroz prozor

  2. Povratni ping: Pogled dobrodošlice! | Pogled kroz prozor

Komentari su zatvoreni.